REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-646/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja poslovi broj: Psp-14/2022-8 od 21. ožujka 2024. Općinskog suda u Metkoviću, 15. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovi broj: Psp-14/2022-8 od 21. ožujka 2024. te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem je suda prvoga stupnja odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CM iz [adresa] protiv tuženika UM iz [adresa] za pružanje posjedovne zaštite i to najprije utvrđenjem da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu grobnice u mjesnom groblju na [adresa] u [adresa], zvanom ZM, i to grobnice dužne 2,80 metara te širine 3,00 metara i visine 2,80 metara, na način što je nepoznatog dana u mjesecu listopadu 2022., a za što je tužitelj saznao 28. listopada 2022., navedenu grobnicu obložio mramornim pločama i na grobnicu postavio nadgrobnu spomen ploču na kojoj je ugravirano DM te ispod imena tuženika UM "Laso" i ime C kao i godine 1954. i 1953., pa potom nalaganjem tuženiku vratiti navedenu grobnicu u prvobitno stanje uklanjanjem postavljene mramorne ploče i nadgrobne spomen ploče, kao i zabranom ovakvog ili sličnog smetanja suposjeda tužitelja ubuduće.
1.1. O troškovima parničnog postupka odlučeno je tako da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 331,81 eura u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući kako je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer nije ocijenio sve dokaze koji su u postupku provedeni i nije proveo dokaze koji su bili odlučni za pravilno presuđenje. Smatra kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tuženik tužitelja potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda grobnice svjedoci koji su saslušani u postupku u bitnom su iskazali kako je grobnicu u [adresa] financirao i gradio tuženik pa kada je dovršena je pripala tuženiku iako je tada bio živ otac stranaka koji je sahranjen na drugom groblju u [adresa].
2.1. Smatra da su iskazi nekih svjedoka neistiniti te usmjereni na pogodovanje tuženiku zbog čega je tužitelj istakao primjedbe na te iskaze pa zbog čega je tužitelj istakao primjedbe na te iskaze pa je sud u nastavku postupka morao provesti dokaze i saslušanjem ostalih svjedoka koji su bili predloženi te svakako saslušati i parnične stranke a sve to prvostupanjski sud neosnovano odbio pa je i zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Posebno ističe neutemeljenost zaključka prvostupanjskog suda o primijeni odredaba Zakona o grobljima, iz razloga što je u postupku nepotpuno utvrđeno proizlazi iz iskaza svjedoka da su u izgradnji svih grobnica na predmetnom groblju u [adresa], pa tako i spornu grobnicu stranaka, gradili i financirali mještani [adresa], a ne lokalna samouprava te to groblje održavaju i danas, što znači da to ne čini lokalna ili gradska tvrtka koja je zadužena za održavanje i čišćenje groblja.
2.2. Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te nalaganjem tuženiku naknaditi mu parnične troškove, kao i troškove žalbe u iznosu od 200,00 eura za sastavljanje žalbe po odvjetniku a podredno predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženiku je tužiteljeva žalba uredno dostavljena, sve u skladu s odredbom članka 359. u vezi s člancima 381. i 438. ZPP, ali tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CM radi posjedovne zaštite grobnice na mjesnom groblju zvanom [adresa] na [adresa] u [adresa] koje je smetanje, po navodima tužitelja, tuženik počinio oblaganjem grobnice mramornim pločama i postavljanjem nadgrobne spomen ploče s ugraviranim imenima i nazivom "[obrt] CM" i imenom tuženika UM "Laso" te ime C kao i godine 1954. i 1953. kao godine rođenja, sve iz razloga što je prvostupanjski sud ocijenio kako se na groblja primjenjuju odredbe Zakona o grobljima ("Narodne novine" broj: 19/1998., 50/2012. i 89/2017. – dalje: Zakona o grobljima/98) iz kojih odredaba proizlazi da se posjedovna zaštita može pružiti samo u odnosu na povredu prava korištenja groba a tužitelj nije postavio takav zahtjev, već zahtijeva posjedovnu zaštitu groba- grobnice kao stvari, pozivajući se na stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-876/11, te da je zbog svega toga bilo suvišno provoditi daljnje dokaze po prijedlogu tužitelja.
6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u tužiteljevoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. u vezi s člankom 381. i 438. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa tužiteljeva žalba slijedom toga neosnovana.
7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP, ali ni drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.
8. U ovoj parnici nije sporno da se radi o grobnici na groblju u [adresa] pa se prvostupanjski sud pravilno pozvao na Zakon o grobljima, iz jednostavnog razloga što groblje (ograđen prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, prateće građevine i komunalna infrastruktura) predstavlja komunalni objekt u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi pa ni u ovom slučaju ne može biti drugačije, bez obzira na to jesu li groblje izgradili i financirali mještani.
9. Osim toga, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je spornu grobnicu u [adresa] financirao i gradio tuženik te da u tu grobnicu nije ukopan otac stranaka (ukopan je na drugom groblju), što sve pokazuje kako tužitelj nije bio u suposjedu prava korištenja groba ni u posjedu ili suposjedu opreme i uređaja groba koji se smatraju nekretninom, tako da tuženik svojim postupkom – oblaganjem grobnice i postavljanjem nadgrobne spomen ploče s natpisom svoje obitelji i godina rođenja sebe i supruge, nije počinio smetanje posjeda.
10. Sud naime pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika kako je propisano u članku 22. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP) a te pretpostavke nisu utvrđene u ovom postupku a isto tako nisu utvrđene ni pretpostavke za zaštitu suposjeda prema članku 24. stavku 2. ZVDSP.
11. Sudska je zaštita posjeda ionako provizorne naravi a iz spisa proizlazi podatak da je tužitelj pokrenuo protiv tuženika petitornu parnicu u kojoj može dokazivati svoje pravo na posjed pa će se na taj način definitivno riješiti spor između stranaka.
12. Iz navedenog proizlazi kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti pa je zbog toga, a na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člankom 368. stavcima 1. i 2. sve u vezi s člankom 438. ZPP, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbe na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 438. ZPP te time odlučiti kao u izreci.
U Puli 15. prosinca 2025.
Sudac
Marija Sošić
