Poslovni broj Gž R-1122/2020-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

             

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja mr. sc. R. M. iz G. OIB:…., protiv tuženika V. H. K., OIB…., radi poništenja odluke i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-86/2020-2 od 21. rujna 2020., 20. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o    j e

                           

              Prihvaća se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-86/2020-2 od 21. rujna 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.- dalje ZPP), s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem.

 

2.1. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su izneseni da su nejasni i proturječni. Navodi da sud prvog stupnja pristrano ignorira sve priložene dokaze, činjenicu da se više od četiri godine nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba zavoda te da nema primitaka. Tvrdi da je žrtva sustavne i kontinuirane diskriminacije, budući da je prijavio počinitelje kaznenih dijela te da, iako se prijavljuje više od četiri godine na gotovo sve raspisane javne natječaje, ne može dobiti posao ni na jednom radnom mjestu, bez obzira što su njegove prijave pravovaljane i pravovremene. Navodi da je magistar informacijskih znanosti, diplomirani informatičar s 18 godina radnog iskustva stečenog u obrazovnim ustanovama i poduzećima, da je sustavno diskriminiran po osnovi obrazovanja i temeljnog prava na rad i zaradu te da mu se uskraćuje ustavno pravo na dostupnost javnih službi i zapošljavanja, o čemu da su upoznati sudovi, državno odvjetništvo te ministri u Vladi Republike Hrvatske, pučki pravobranitelj Republike Hrvatske i druge nadležne institucije. Predlaže da se službenim putem provjere svi žalbeni navodi te da se pribave svi dopisi, prijave, prigovori koje je uputio županiji, jedinicama lokalne samouprave, različitim osnovnim i srednjim školama te ustanovama, kao i predmeti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ministarstva Republike Hrvatske te svi spisi gdje je žalitelj prijavitelj.

 

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj podnio protiv tuženika tužbu radi poništenja nezakonito donijete odluke o izboru kandidata I. Z. na radno mjesto I. vrste-voditelj referade na puno radno vrijeme na neodređeno od 2. lipnja 2020. jer da mu je tuženik uskratio pravo na jednaku dostupnost javnih službi prilikom zapošljavanja. Utvrđuje da je tuženik ustanova osnovana za trajno obavljanje djelatnosti od javnog interesa sukladno čl. 1. st. 2. Zakona o ustanovama, te da se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu, kako je to propisano odredbom čl. 11. Zakona o ustanovama. Sukladno tome, zaključuje da se radni odnos zasniva sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika u skladu s odredbom čl. 10. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19-dalje: ZR), pri čemu je poslodavac slobodan u izboru zaposlenika. Stoga zaključuje da tužitelju kao kandidatu koji nije odabran na natječaju taj Zakon ne daje mogućnost sudskim putem ostvarivati zaštitu pa da tužitelj nije ovlašten u sudskom postupku zahtijevati poništenje odluke o izboru kandidata na natječaj. Pritom ocjenjuje da tužitelj nije podnio tužbu u smislu odredbe čl. 17. St. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08, 112/12), jer da se prema čl. 17.

st. 3. tog Zakona zahtjev za utvrđenje, zabranu ili otklanjanje diskriminacije može istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku, ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi, koji uvjet, prema stajalištu suda prvog stupnja nije ispunjen. Naime, ocjenjuje da je predmet raspravljanja u ovom postupku jedino poništenje odluke o izboru kandidata na natječaju na koji je prijavu dostavio i tužitelj pa kako Zakonom o radu nije predviđena mogućnost poništenja odluke o izboru kandidata nakon provedenog natječaja, smatra da zahtjev tužitelja ne ide u sudsku nadležnost, zbog čega tužbu odbacuje pozivom na čl. 16. st. 1. i čl. 282. st. 2. ZPP-a.

 

6. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

 

6.1. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja bi proizlazilo da tužitelj zahtijeva isključivo poništenje odluke o izboru kandidata na natječaju, za odlučivanje o kojem zahtjevu da nije nadležan sud, pri čemu ocjenjuje da nije podnesena tužba kojom se traži zaštita od diskriminacije. S druge strane, iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj istaknuo tužbeni zahtjev kojim se prije svega traži utvrđenje da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava na jednako i nepristrano postupanje prilikom provođenja javnog natječaja za radno mjesto voditelj referade od 5. veljače 2020., a osim toga zahtijeva poništenje Odluke o izboru kandidata I. Z. te naknadu štete u iznosu od 50.000,00 kn. Slijedom toga, prema sadržaju pravne zaštite koju tužitelj zahtijeva u ovom sporu, koji je zasnovan i na odgovarajućim činjeničnim navodima u tužbi, bi proizlazilo da tužitelj traži zaštitu od diskriminacije. Pritom je za napomenuti da se tužitelj poziva na diskriminaciju po osnovi obrazovanja, stručnog i profesionalnog iskustva.

 

6.2. Prema odredbi čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. tog članka (po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Odredbom čl. 17. su propisane posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije, te je u stavku 1. točka 1. tog članka propisano da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije može podnijeti tužbu i tražiti da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), dok prema točki 3. istog članka može tražiti i da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih tim zakonom. Prema stavku 3. istog članka zahtjevi se mogu istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili posebnom parničnom postupku. Prema odredbi čl. 18. st. 1. tog Zakona za sporove po tužbi za zaštitu od diskriminacije u prvom stupnju je stvarno nadležan Općinski sud.

 

7. Slijedom toga, nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o tužbi za zaštitu od diskriminacije te posljedično tome zaključak o sudskoj nenadležnosti, kada tužitelj i činjenično, i sadržajem tužbenog zahtjeva traži zaštitu zbog navodne povrede prava na jednako postupanje prilikom provođenja postupka javnog natječaja za radno mjesto voditelja referade. S tim u vezi treba navesti da je sud ovlašten, ukoliko ocijeni da tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se moglo po njoj postupiti, pozvati tužitelja na ispravak ili dopunu u smislu čl. 109. ZPP-a, ako je potrebno razjasniti zahtijeva li tužitelj poništenje predmetnog natječaja kao radnju kojom se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice, u smislu čl. 17. st. 1. toč. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

8. U navedenim okolnostima, a na osnovi svega prethodno izloženog, budući da je u postupku pred sudom prvog stupnja pogrešno zaključeno da je riječ o sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, počinjena je bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe osnovano ukazuje tužitelj.

 

9. Stoga je žalbu tužitelja trebalo uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, te će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupiti prema uputama iz ovog rješenja i o zahtjevu tužitelja donijeti novu zakonitu odluku.

 

.

 

U Rijeci 20. listopada 2023.

 

Sutkinja

 

Barbara Bosner, v.r.