REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: Pn-98/2019-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, 10000 Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidel, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 12. studenoga 2025., 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«1. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 12.755,99 EUR / 96.110,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 15.11.2016. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.»

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženom parnični trošak u iznosu od 2.750,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 8. veljače 2018., koju podnosi protiv tuženog, radi naknade štete, tužitelj navodi da se 31. kolovoza 2016. u Crikvenici, u ulici Kralja Tomislava kbr. 112, dogodila prometna nesreća u kojoj je stradao kao pješak. Tvrdi da je isključivi krivac za nastanak štetnog događaja osiguranik tuženog PA, vozačica osobnog vozila marke Renault reg. oznake i broja [registarska oznaka], koje se kretalo ulicom Kralja Tomislava iz smjera Crikvenice u smjeru Rijeke, te da je zbog vlastite nepažnje oborila tužitelja na sredini kolnika odnosno kada se već nalazio na kolniku kako bi isti prešao. Nesporna da je odgovornost osiguranice tuženog za predmetni štetni događaj, a u prilog toga da dostavlja i vansudski nalaz sudskog vještaka za promet SA u kojem je utvrđena dinamika prometne nezgode. U tom nalazu da je vještak jasno utvrdio kako je osiguranica tuženog mogla vidjeti tužitelja da je pratila promet na nogostupu uz kolnik te da bi u tom slučaju vidjela da je pješak zakoračio na kolnik. Da je pratila promet na nogostupu, osiguranica tuženog da bi nesporno poduzimanjem radnje kočenja izbjegla nalet pješaka. Osiguranica tuženog da je potpuno nepažljivo postupala u prometu pogotovo kada se uzme u obzir da je riječ o prometnoj ulici gdje je blizu pješački prijelaz te gdje pješaci stalno prelaze cestu kako na pješačkom, tako i van njega budući da su u blizini mjesta nesreće sud, katastar, policija te druge gradske institucije. Tužitelj ističe da priznaje svoju suodgovornost za predmetni štetni događaj u omjeru od 20% zbog prelaženja kolnika izvan obilježenog pješačkog prijelaza. U konkretnom slučaju, tuženi da odgovara po principu tzv. objektivne kauzalne odgovornosti (uzročnosti), dakle po načelu pretpostavljene krivnje budući da je šteta nastala uporabom opasne stvari – osobnog vozila, te da je na tuženom teret dokaza u pogledu odgovornosti za predmetni štetni događaj. Tužitelj nadalje navodi da je u tom štetnom događaju zadobio brojne i teške tjelesne ozljede odnosno površinske ozljede glave, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, natuke oba lakta s oguljotinama, natuk desnog ramena, natuke oba koljena s oteklinama, spiralnu intraartikularnu višekomadnu imoaktiranu frakturu oba kondila goljenične kosti lijevog koljena i proksimalne metafize lisne kosti, rupturu femura te ozljedu mišića i tetiva u području kuka. Neposredno nakon štetnog događaja tužitelj da je zaprimljen u HMT KBC Rijeka, gdje mu je pružena prva pomoć te je obrađen od strane liječnika specijalista. U svrhu poboljšanja zdravstvenog stanja tužitelj da je odlazio na više specijalističkih pregleda, a nakon stabilizacije zdravstvenog stanja upućen je na fizikalne terapije koje obavlja u više navrata. Zdravstveno stanje tužitelja do danas da se nije popravilo. Sukladno članku 19. ZOO, tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime da isti ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane člankom 1046. uz primjenu članka 1100. ZOO. Pravni temelj zahtjeva tužitelja da je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (članak 19. u svezi s čl. 1046. ZOO), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta da nisu prema ZOO samostalni oblik povrede prava osobnosti, već kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz članka 1100. ZOO utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu li na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz duži vremenski period tužitelj da je trpio bolove, a koje i danas osjeća. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj da je trpio jake bolove u trajanju, a što da je razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Bolovi da su potom bili srednjeg intenziteta, da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta u trajanju od najmanje 90 dana. Kao posljedica traume da je zaostao strah s trajnim posljedicama. S obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužitelja, kod istoga da je nakon završenog liječenja zaostao strah, poglavito vezano za posljedice koje osjeća. Kod tužitelja da se strah manifestira u vidu straha biti sudionikom u prometu te strah od nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrao uobičajenim. Tužitelj da je postao razdražljiv i tjeskoban, a strah da se manifestira i kao zabrinutost za tijek liječenja. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja da je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa da će imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Kod tužitelja da su i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju kao hodanje s poštedom lijeve noge, nepotpun čučanj, poremećeno držanje, reducirane i bolne kretnje kralježnice, nepotpuna elavacija desnog ramena, ograničena unutarnja i vanjska rotacija desnog ramena te otežana gibljivost desnog koljena, a koje se posljedice valoriziraju s minimalno 25% SOŽA. Zbog ozljeđivanja u tom štetnom događaju tužitelju da je nastala imovinska šteta (članak 1095. ZOO) te od tuženog potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te troškova puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda, tužitelju da je bila neophodna tuđa pomoć i njega u dužem vremenskom razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji nakon otpuštanja iz bolnice te prilikom pratnje na terapije i to u trajanju od po 4 sata dnevno. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege odnosno visine sata tuđe pomoći i njege, ista da se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 35,00 HRK za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta tužitelj da potražuje naknadu primjenom članka 223. ZPP. Tužitelj da je neophodno morao provoditi fizikalnu terapiju i druge specijalističke preglede i zbog toga da je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza iz [adresa] u [adresa], a koje troškove nije nadoknadio HZZO. Također da je imao i troškove liječenja, budući da je morao kupovati lijekove protiv bolova Voltaren, Apaurin, te kreme protiv bolova kao što je Deep relief gel, Voltaren, Lioton gel i sl. Tužitelj da ima pravo na potraživanje zakonske zatezne kamate sukladno članku 29., članka 943., članku 1085., članku 1086. i članku 1103. ZOO te ZOUP članku 12. Tuženom da je cijelo vrijeme bila dostupna dokumentacija za rješavanje ovoga predmeta te kako bez obzira na navedeno isti predmetni odštetni zahtjev nije pozitivno riješio, tužitelj da potražuje isplatu zatraženog iznosa štete zajedno s kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva, 15. studenoga 2016. S osnova naknade neimovinske i imovinske štete tužitelj potražuje radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 50.000,00 HRK, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 11.000,00 HRK, te s osnova troškova puta i liječenja u iznosu od 4.000,00 HRK, ukupno 65.000,00 HRK, što umanjeno za suodgovornost od 20% u iznosu od 13.000,00 HKR, ukupno iznosi 52.000,00 HRK.

Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelj je u tužbi zatražio donošenje presude kojoj će se naložiti tuženom da mu isplati na ime naknade štete iznos od 52.000,00 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. studenoga 2016. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 18. lipnja 2018. tuženi je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženi navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 31. kolovoza 2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženog sklopljen temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u nastavku: ZOOP/05), ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Sastavni dio ugovora o osiguranju od AO da su Uvjeti za obvezno osiguranje od AO. Tuženi osporava odgovornost za predmetnu prometnu nezgodu, a s obzirom na to da je do iste došlo isključivom radnjom tužitelja koji je prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, iako se isti nalazi na udaljenosti od 18 m. Tuženi se protivi korištenju nalaza i mišljenja vještaka SA, kao i saslušanju istog kao svjedoka. Tuženi osporava činjenični i pravni osnov tužbe kao neosnovan u cijelosti. Tužitelj da u tužbi iznosi tvrdnju da je zadobio ozljedu radi čega trpi fizičke bolove, strah te duševne boli, te zahtijeva da mu sud vodeći računa o jačini, trajanju fizičkih i psihičkih boli te straha sudi novčanu naknadu neimovinske štete. Tužitelj da ne može tražiti naknadu štete samo zato što je trpio fizičke i psihičke boli te strah. Tuženi osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženi u cijelosti osporava zahtjev kojim tužitelj traži naknadu štete s naslova troškova prijevoza od HZZO jer je radi korištenja zdravstvene zaštite upućen izvan mjesta prebivališta odnosno boravišta. Tuženi osporava tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu s obzirom na to da liječenje tužitelja nije bilo dovršeno u trenutku podnošenja zahtjeva, a osporava i tijek zateznih kamata na iznos imovinske štete, jer se radi o nenovčanoj tj. nerepariranoj imovinskoj šteti koja dospijeva trenutkom presuđenja kao trenutkom nastanka štete. Slijedom navedenoga, tuženi predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženom.

3. U daljnjem tijeku postupka, po provedenom medicinskom vještačenju, tužitelj je u podnesku od 7. ožujka 2023. precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to opisano u točki I izreke presude, a istim potražuje od tuženog na ime naknade štete iznos od 12.755,99 EUR / 96.110,00 HRK sa zateznim kamatama od 15. studenoga 2016. pa do isplate.

Sud je prihvatio preinaku tužbe iz gore navedenog podneska, kojoj preinaci se tuženi protivio, i to primjenom odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među stranaka.

Tužitelj tužbenim zahtjevom preciziranim u gore navedenom podnesku potražuje od tuženog naknadu štete u ukupnom iznosu od 12.755,99 EUR, i to kako slijedi: radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 15.926,74 EUR / 120.000,00 HRK, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 1.897,94 EUR / 14.300,00 HRK, te s osnova troškova puta i liječenja 398,17 EUR / 3.000,00 HRK, što ukupno iznosi 18.222,84 EUR / 137.300,00 HRK, što umanjeno za suodgovornost od 30% u iznosu od 5.466,85 EUR / 41.190 HRK, ukupno iznosi 12.755,99 EUR / 96.110,00 HRK.

Tuženi se protivio i tako preciziranom tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom, te je predložio odbijanje istoga.

4. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike zapisnika o očevidu Policijske postaje Crikvenica, od 29. rujna 2016. sastavljen 31. kolovoza 2016. (stranice 8-11 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 31. kolovoza 2016. (stranica 12 spisa), fotografija (stranice 13-16 spisa), nalaza i mišljenja SA, dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet i Zagreba od 8. prosinca 2017. (stranice 17-24 spisa), medicinske dokumentacije (stranice 25-49 spisa), računa (stranice 50-55 spisa), odštetnog zahtjeva od 4. studenoga 2016. (stranica 56 spisa), dopisa od 15. studenoga 2016. (stranica 57 spisa) te od 15. prosinca 2016. (stranica 58 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. br. KR-DO-1704/16, koji je dostavljen uz dopis od 13. studenoga 2018. (stranica 78 spisa), te u fotodokumentaciju očevida i skicu mjesta prometne nesreće, dostavljene od strane Policijske postaje Crikvenica uz dopis od 14. studenoga 2018. (stranice 78-91 spisa). Nadalje, na ročištu održanom 11. srpnja 2019. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PA i NA te tužitelja (stranice 93-95 spisa), 28. listopada 2019. proveden je uviđaj uz sudjelovanje vještaka prometne struke Gorana Husineca, dipl. ing. iz Zagreba, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila (stranica 102 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca, dipl. ing. iz Zagreba od 3. studenoga 2019. (stranice 104-110 spisa), a na ročištu održanom 26. svibnja 2022. proveden je dokaz saslušanjem navedenoga vještaka (stranice 133-135 spisa). Uz navedeno, izvršen je uvid u preslike zdravstvenog kartona tužitelja (stranice 149-280 spisa, te stranice 288- 438), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Williama Klarića, specijalista opće kirurgije i traumatologije, stalnog sudskog vještaka iz Rijeke dostavljen u spis 15. prosinca 2022. (stranice 439-444 spisa), te u očitovanja navedenoga vještaka od 22. veljače 2023. (stranica 454 spisa), od 4. studenoga 2023. (stranice 524-525 spisa), a na ročištu održanom 12. studenoga 2025. proveden je dokaz saslušanjem navedenoga vještaka (stranice 538-543 spisa), te je izvršen uvid u dokumentaciju predanu od strane tuženog na navedenom ročištu (stranice 544-546 spisa).

Sud je odbio dokazni prijedlog tuženog za provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po vještaku traumatologu ili ortopedu, kao suvišan, jer je provođenje ovog dokaza suvišno pored činjeničnog stanja utvrđenog ranije navedenim, a u postupku provedenim dokazima, a suvišno je i provođenje dokaza saslušanjem kao svjedoka SA, vještaka prometne struke, kojeg je tužitelj angažirao prije pokretanja ovoga postupka za izradu nalaza i mišljenja, te svjedoka ĆA i JA, policijskih službenika, zaposlenika Policijske postaje Crikvenica, jer se ne radi o očevidcima samog štetnog događaja, pri čemu se dodatno ističe da su policijski službenici obavili očevid prometne nezgode te sastavili zapisnik o očevidu, izradili skicu i fotodokumentaciju prometne nezgode, a na navedene isprave nije bilo primjedbi stranaka, te je i iz navedenih razloga ovaj dokazni prijedlog neosnovan, dok su stranke odustale od preostalih dokaznih prijedloga.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude iz razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

5. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 12.755,99 EUR / 96.110,00 HRK, sa zatraženom zateznom kamatom od 15. studenoga 2016., koju tužitelj potražuje od tuženog, a prouzročene u štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. kolovoza 2016. u Crikvenici, ulica Kralja Tomislava kod kbr. 112, kada je došlo do stradavanja tužitelja kao pješaka, kojeg je na kolniku, prilikom prelaska kolnika, oborilo osobno vozilo marke Renault, reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljala PA, osiguranica tuženoga, koje se kretalo navedenom ulicom iz smjera Crikvenice u smjeru Rijeke.

Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; u nastavku: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Odredbom članka 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi članka 1063. ZOO, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi članka 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Nadalje, prema odredbi članka 1067. stavak 2. ZOO, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Prema odredbi stavka 3. cit. članka, vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Nije sporno da se dogodila ranije navedena prometna nezgoda, u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tuženog, marke Renault Clio, za koje je, dakle, vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženog sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari.

Sporna je odgovornost osiguranika tuženoga za predmetnu prometnu nezgodu.

Tužitelj tvrdi da je za predmetnu prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženog, te da postoji i suodgovornost tužitelja za nastanak te nezgode u omjeru od 30%.

Tuženi, pak, ističe da je do te nezgode došlo isključivom radnjom tužitelja, koji je prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, iako se isti nalazi na udaljenosti od 18 m.

Nadalje, tuženi osporava i činjenični te pravni osnov tužbe, kao neosnovan u cijelosti, a osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na dan štetnog događaja u 9 sati ujutro parkirao svoj motor na parkiralištu na mjestu označenom za motore, koje parkiralište se nalazi preko puta gradske uprave koja se nalazi u blizini suda. Kaže da je krenuo prema pješačkom prijelazu, a da bi došao do pješačkog prijelaza da je trebao zaobići auto Toyoti Hilux, koje je bilo parkirano na nogostupu, te da je namjeravao zaobići taj auto jer je krenuo u gruntovnicu vidjeti radno vrijeme gruntovnice jer kolega s kojim se dogovorio naći još nije bio došao u gradsku upravu gdje smo se dogovorili naći. Kaže da je krenuo zaobilaziti to vozilo i nije ga mogao drugačije zaobići nego da stupim na kolnik i u tom momentu kada je krenuo zaobići taj auto i kada je stupio na kolnik njega da je udarilo to vozilo i on da se dalje više ničega ne sjeća. Kakav je udarac to bio on se od tog udarca ničega ne sjeća, tako da nije vidio ni hitnu, niti zna da ga je hitna vozila na hitnu na Sušak. Tek da je došao k sebi kada su ga obradili na hitnoj u Rijeci na Sušaku. Kaže da je vidio jedino kolonu iz pravca Rijeke prema Crikvenici, a što se tiče ovog drugog smjera iz pravca Crikvenice prema Rijeci na koji dio kolnika je on trebao stupiti tu da sigurno nikakvog vozila u blizini nije vidio, tako da nije bilo u blizini nikakvog vozila jer je imao dovoljno vremena, nije pretrčavao kolnik, on da je samo krenuo zaobići to vozilo jer je krenuo prema pješačkom prijelazu koji se nalazi iznad. Kaže da je dobio udarac u lijevu stranu odnosno u predjelu buta dakle ustanovili su mu da mu je prekinut mišić i doživio je prijelom goljenične kosti lijeve noge. Glava mu je bila sva krvava te da je i nakon mjesec dana još vadio stakla iz glave. Ima i ozljede na lijevoj i desnoj ruci, potkoljenice obiju noga su mu bile jako ostrugane, a palac desne noge jako ozlijeđen, bio mu je podignut nokat. Doživio je i ozljedu desnog ramena, a i dan danas da trpi posljedice odnosno bolove u predjelu tog desnog ramena. a također i predjelu koljena. Poslije operacije koljena da je išao na rehabilitaciju u Thalassotherapiu Crikvenica 7,5 mjeseci, svaki dan po 4 sata, a djeca su ga vozila jer nije mogao sam voziti. Godinu dana nakon nezgode da je bio 3 tjedna na rehabilitaciji u Daruvarskim toplicama. Što se tiče samih posljedica sada mu se događa to da mora ići na operaciju desnog ramena odnosno mora staviti umjetno rame. To mu je sve krenulo nakon te prometne nesreće. I dan danas svakodnevno pije lijekove za bolove. U toj prometnoj nesreći da mu je uništeno sve kompletno od odjeće što je imao na sebi, dakle od šlapa, traperice, majica, sat i naočale koje su mu uništene, a kupio ih je 2-3 mjeseca ranije i platio 3.500,00 HRK za što nema račun. Kroz to liječenje da je puno toga kupovao na preporuku svog doktora i to obiteljskog i doktora koji ga je liječio na Sušaku, a ovdje misli na razne kreme, zavoje da je kupovao, radi čišćenja i ispiranja rana i ogrebotina. Kaže da to parkirano vozilo nije mogao zaobići s druge strane odnosno prema parkiralištu, jer je razmak između propisno parkiranih vozila i ovog koje je zaobilazio bio mali da bi mogao proći između. Njemu da je taj udarac bio sa straga odnosno to vozilo da ga je udarilo straga po lijevoj vozi, a sigurno nije vozila 40 km/h jer se takvom brzinom staje na 2-3 metra, a prema fotodokumentaciji koju je vidio ona se zaustavila poslije pješačkog prijelaza možda 10-15 m iznad. Na toj fotografiji da se vide oštećenja na njenom desnom faru i blatobranu, dakle tim dijelom vozila da ga je udarila. Od tog momenta dakle od te prometne nezgode njegov život se strašno promijenio i psihički i fizički. Nikada da ga ta gospođa nije nazvala i pitala kako je. On da sada radi ramena i koljena više ništa ne može raditi, što je do tada mogao raditi i fizički. Na početku nakon izlaska iz bolnice koji je bio nakon operacije nije mogao hodati ni uz pomoć štaka već je imao hodalicu koju je koristio mjesec i pol dana za obavljanje nužnih potreba dakle za kretanje od sobe do WC-a. Uz pomoć dviju štaka kretao se narednih 10 mjeseci. Pomagala mu je supruga oko svega, nije se mogao ni obući niti oprati, a pomagali su mu i kćer i zet.

7. Svjedokinja PA, koja je upravljala vozilom Renault Clio reg. oznaka [registarska oznaka], je u svom iskazu navela da je vozila po propisima, kretala se iz smjera centra Crikvenice prema izlazu iz Crikvenice, i inače da vozi prema propisima, od 1969. i nije imala do tada nijednu prometnu nezgodu koju bi ona uzrokovala svojom krivnjom. Kaže da je obratila pažnju i na zebru odnosno pješački prijelaz i na parkiralište jer je u blizini parkiralište. Njoj da je tužitelj samo izletio na auto. Udarac da je bio sa strane u desnu stranu njezina vozila pa da je preletio na njezinu haubu i šoferšajbu. Kaže da je kriva utoliko što se našla na tom mjestu, a za samu prometnu nezgodu da nije kriva. Sve da se odigralo u trenu ja je tužitelja zadnji čas vidjela. Brzo da je stala, vozila je uzbrdicom i kao što je ranije rekla obratila je pažnju na pješački prijelaz i na to parkiralište, a tužitelj da je iznenada izletio. Kaže da je pozvala policiju i hitnu. Kada je stala odmah da je došla do tužitelja koji je imao otvorene oči, bila je sretna da je pri svijesti, imao je jednu ogrebotinu na čelu, pa da mu je obrisala to malo krvi koje je bilo na čelu i odmah da je došla hitna. I ona da je bila u šoku. Sa njom u autu da je bila njezina sestra iz Kanade, a radi se o IA, koja ima zdravstvenih problema, i koja živi u [adresa]. To se dogodilo poslije 9 sati ujutro, vrijeme je bilo vedro, nije bila gužva u prometu, nije bilo vozila ni ispred nje u blizini koje bi se kretalo njezinom trakom tako da joj je bilo pregledno. To da je bilo prije pješačkog prelaza možda nekih 10 m prije pješačkog prijelaza da se dogodio taj sudar, a policija je izmjerila točno mjesto. Kaže da se možda drugi puta u životu kretala ovom dionicom ceste zato da je i oprezno vozila. Možda da se kretala brzinom od 50 km/h možda i nepunih 50 km/h. Na upit da točno opiše oštećenja na svom vozilu navela je da se ne može baš najbolje izjasniti, ali da zna da je popravila auto, da su joj zamijenili blatobran, haubu, vjetrobransko staklo, nije joj bio oštećen prednji desni far. Kaže da se zaustavila odmah nakon tog udara odnosno blizu mjesta udara, pješački prijelaz da je ostao ispred, a koliko to da ne može reći. Policija da je slikala položaj njezina vozila onako kako je bilo kada se zaustavila.

8. Svjedok NA je u svom iskazu naveo da se kretao svojim vozilom marke Wolksvagen Golf iz smjera Rijeke prema centru i tu kod pješačkog prijelaza koji se nalazi ispred zgrade suda da je vidio tužitelja kako je parkirao motor na parkingu koji se nalazi sa suprotne strane njegova smjera kretanja odnosno na malom parkingu koji se nalazi preko puta Grada Crikvenice. Na tom parkingu da je ukupno 5 mjesta koja su bila zauzeta i još je jedan auto bio poprečno parkiran izvan tih označenih parkirališnih mjesta pa da je tužitelj morao zaobići taj auto da bi došao do pješačkog prijelaza i kada je krenuo zaobilaziti, on da je u to vrijeme prolazio pored njega u suprotnoj prometnoj traci, a vozačica iz suprotnog smjera da ga je lupila i to da je on sve vidio u retrovizoru. Dakle udarac da je vidio jer je bio paralelno odnosno čak malo iza njegove pozicije, a taj prelet tužitelja da je vidio u retrovizoru. Kada je tužitelj zaobilazio to parkirano vozilo on da se morao kretati po kolniku bar jednom nogom, a učestalo da se događa na tom mjestu da parkiraju na taj način vozilo izvan obilježenih parkirnih mjesta i time da se onemogućava pristup pješačkom prijelazu. Nije krenuo direkt na cestu pa vjeruje da je tužitelj pogledao da li se netko kreće tom stranom kolnika. Ne može sada odgovoriti na pitanje kakav je bio promet ispred te gospođe, a u sezonu da je tu inače gust promet. Po njegovoj procjeni gospođa da se kretala preko 50 km/h možda 55 km/h, a to da procjenjuje i po tome kako je tužitelj letio. On da je valjda zbog šoka ili možda nije imao gdje stati samo produžio naprijed pa da je napravio krug i vratio se, parkirao je iznad policije i došao ovdje. Tužitelj da je ležao na podu, bio je u totalnom šoku, bila mu je glava krvava. Netko da mu je u tom trenutku stavio majicu pod glavu, majica je bila krvava. Ležao je i gledao kao da ne gleda, nije se mogao ustati. Policija da je došla odmah, a hitna da je došla možda 15-ak minuta nakon samog događaja. To vozilo koje je udarilo tužitelja da je bilo zaustavljeno iznad pješačkog prelaza u vrijeme kada je on došao ponovno na mjesto događaja nakon tih 5 minuta koliko je trajao njegov povratak na mjesto događaja, a udar da se dogodio niže pješačkog na mjestu zaobilaska tog auta koje je bilo parkirano na parkiralištu. Taj parkirani auto je Toyota Hilux, a radi se o vozilu koje je prikazano na fot. dok. i vidi se na fot. F3, a gospođa koja je udarila tužitelja da je vozila Renault Clio. Misli da je tužitelj prethodno bio parkirao onaj prvi motor do ceste koji je prikazan na fot. F3 koja mu se predočava iz spisa državnog odvjetništva. Kaže da se često vozi ovom dionicom, dnevno možda 5-6 puta, koliko znam ograničenje brzine je 40 km/h na tom mjestu. On da je čuo i vidio udarac jer mu je prozor bio otvoren.

9. Na licu mjesta na uviđaju održanom 28. listopada 2019. tužitelj je pokazao vještaku način na koji se kretao predmetne zgode, te je pokazao i mjesto na kojem je parkirao svoj skuter, mjesto na kojem je sišao sa skutera te krenuo prema kolniku te je naveo da se udara osobnog vozila u njega ne sjeća. Tužitelj je naveo da je na mjestu štetnog događaja bilo parkirano vozilo Toyota Hilux, koje je on zaobilazio, a koje je vidljivo na fotografijama policijskog fotoelaborata. Svjedokinja PA je navela kako se predmetne zgode kretala svojih osobnim vozilom iz smjera centra Crikvenice te da tužitelja nije vidjela nego da je samo u jednom trenutku začula snažan udar, te da se sve dogodilo „u jednoj sekundi”.

10. Vještak Goran Husinec, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila, dipl. ing. iz Zagreba, je u svom nalazu i mišljenju naveo da se radi o naletu osobnog automobila na pješaka, mjesto nesreće da je Crikvenica, Kralja Tomislava 112, datum i vrijeme nesreće 31. kolovoza 2016. u 9,02 sati, vremenske prilike dan, dnevna svjetlost, vrsta i stanje kolnika cesta ravna s kolnikom u oba smjera, asfalt, dobar, suh, širina južne i sjeverne prometne trake da iznosi po 3,10 m, stanje prometa gust, dozvoljena brzina 50 km/h prema općem ograničenju brzine kretanja. U pogledu vozila osiguranika tuženog je naveo da se radi o osobnom vozilu, reg. oznaka [registarska oznaka], marke Ranault, tip Clio, boja plava, godina proizvodnje 2000., dimenzije 3773 mm x 1640 mm x 1417 mm, ukupna masa 965 kg, vlasnik vozila LA, vozač vozila PA. U odnosu na oštećenja tog vozila naveo je da su ustanovljena oštećenja prednjeg vjetrobranskog stakla, krova, poklopca motora, prednjeg desnog svjetla i instrumenta ploče. U pogledu karakteristika kretanja, mjesta sudara i sudarnog položaja, vještak je naveo da se Renault kretao u desnom kolničkom traku na usponu 4,6 % na suhom i hrapavom asfaltu. Pješak tj. tužitelj da je prelazio kolnik Renaultu tj. vozilu osiguranika tuženog s desna na lijevo, na udaljenosti od oko 18 metara od pješačkog prijelaza. Do sudara da je došlo na mjestu ocrtavanja struganja lijeve papuče pješaka tj. tužitelja, koja se nalazi u kolničkom traku u kojem se kretao Renault. U trenutku sudara pješak da je bio okrenut lijevom stranom tijela prema Renaultu. Zadobio je teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve potkoljenice kao i hematoma donjeg dijela trbuha i dr. Što se tiče brzina sudionika, vještak je naveo da je vozačica reagirala tek nakon nastanka sudara. Na uviđaju da je izjavila „nisam ga vidjela, samo se osjetio udarac sve se zbilo u sekundi”. Vještak je naveo da je izvršio računsku analizu mehanizma nastanka sudara i postigao zaustavne položaje Renaulta i tijela pješaka za brzinu Renaulta od 48 km/h. Kaže da ne može isključiti mogućnost da se Renault kretao nešto sporije tj. najmanje 42 km/h jer je mogla kočiti intenzitetom od 4,9 m/s2 zbog nagiba 2,35. Usporenje od 4,5 m/s da se povećava na 0,49. Ukoliko bi osoba životne dobi vozačice reagirala u trenutku sudara tijekom 1 s, da slijedi da bi se Renault zaustavio na putu od 25,5 m pod uvjetom da se kretao brzinom od 42 km/h jer je to realan korijen polinoma drugog reda oblika. U nastavku da će se koristiti brzinom od 48 km/h jer razlika ne utječe na mogućnosti izbjegavanja sudara niti na promjenu doprinosa. Vještak je je prikazao položaj sudionika u trenutku primarnog kontakta, u trenutku udara glavom pješaka u vjetrobransko staklo kao i kada su se oba sudionika zaustavila. Vještak je s „0” prikazao sudarni položaj u kojem se Renault kretao brzinom od najviše 48 km/h, a pješak 4,5 do 5 km/h. S „1" da je prikazan trenutak nastanka opasne situacije odnosno kada je pješak stupio na kolnik. To da je bilo 1,3 sekunda prije sudara na putu pješaka od 1,7 metara do sudara i Renaulta koji se tada nalazio 16,8 metara ispred mjesta sudara. S "2" je prikazan položaj sudionika kada je pješak započeo s lijevim usmjeravanjem prema kolniku zbog obilaska parkiranog vozila u njegovom smjeru kretanja. Tada da je do sudara preostalo 2,6 sekundi na putu od 3,5 m do mjesta sudara i tada da se Renault nalazio 33,5 metara ispred mjesta sudara. Vještak naglašava da usmjeravanje pješaka prema kolniku za vozačicu Renaulta ne predstavlja opasnu situaciju i ne zahtijeva od nje reagiranje na izbjegavanje sudara. Ukoliko se ne obaziremo na formalni kontekst ove situacije nego cijenimo realnu prometnu situaciju tada da je vozačica Renaulta ipak mogla očekivati stupanje pješaka na kolnik pogotovo ako je govor njegovog tijela ukazivao na takvu mogućnost (neupućivanje pogleda prema Renaultu).

U pogledu mogućnosti izbjegavanja sudara, vještak Goran Husinec je naveo da se vozačica Renaulta kretala u desnom kolničkom traku na usponu brzinom od najviše 48 km/h. Pod uvjetom da je reagirala kočenjem kada je nastupila opasna situacija, u mjestu sudara da se kretala brzinom od 43 km/h. Da je vozačica reagirala kada se pješak usmjerio prema kolniku, tada da se mogla zaustaviti ispred mjesta sudara normalnim kočenjem, jer joj je zaustavni put iznosio 31,3 m tj. zaustavila bi se ispred mjesta sudara 33,5 – 31,3 = 2,2 m. Da je forsirano kočila zaustavila bi se na putu manjem od 25 m. Pješak je prelazio kolnik na oko 18 m prije pješačkog prijelaza. Ukoliko nije mogao nastaviti kretanje na nogostupu, morao je obići Toyotu preko kolnika i nastaviti na nogostupu prema pješačkom prijelazu. Prilikom kretanja na kolniku, bilo u kojem smjeru, bio je dužan obratiti posebnu pozornost na stanje prometa na cesti. Da je tako postupio, uočio bi postojanje i karakteristike kretanja Renaulta i zadržavanjem na nogostupu, dok vozilo ne prođe, izbjegao bi nastanak sudara.

Vještak Goran Husinec je mišljenja da se Renault kretao u desnom kolničkom traku na usponu 4,6% na suhom i hrapavom asfaltu brzinom od 45+-3 km/h. Pješak je prelazio kolnik Renaultu s desna na lijevo na udaljenosti od oko 18 metara od pješačkog prijelaza, brzinom od 4,5 do 5 k/h. Do sudara da je došlo na mjestu ocrtavanja struganja lijeve papuče pješaka, koja se nalazi na kolničkom traku u kojem se kretao Renault. U trenutku kada je pješak stupio na kolnik sudar da je bio neizbježan za vozačicu auta. Da je pješak pogledao u lijevo vidio bi nailazak osobnog vozila. Nalet se dogodio u centru grada Crikvenice u turističkoj sezoni kada je pješački promet gust te vozači moraju voziti sa posebnom pažnjom prema pješacima koji se kreću pored ceste.

11. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Gorana Husineca, kojeg sud prihvaća kao stručan i vjerodostojan, proizlazi da je trenutak nastanka opasne situacije kada je pješak stupio na kolnik (prikazano s „1”), a to je bilo 1,3 sekunde prije sudara na putu pješaka od 1,7 metara do sudara i Renaulta koji se tada nalazio 16,8 metara ispred mjesta sudara.

Stoga se, u trenutku nastanka opasne situacije, Renault nalazio 16,8 metara ispred mjesta sudara. S obzirom na to da bi se, prema izračunu vještaka Husineca, da je forsirano kočila, vozačica Renaulta zaustavila na putu manjem od 25 m, to ni forsiranim kočenjem, a s obzirom na udaljenost i brzinu svoga kretanja od 48+-3 km/h, ista ne bi izbjegla nastanak sudara. Dakle, osiguranica tuženog, krećući se dopuštenom brzinom, u trenutku nastanka opasne situacije, ni forsiranim kočenjem, ne bi izbjegla nastanak sudara.

Kako usmjeravanje pješaka prema kolniku, a radi se o započetom lijevom usmjeravanju prema kolniku tužitelja kao pješaka, zbog obilaska parkiranog vozila, za vozačicu Renaulta tj. osiguranika tuženog ne predstavlja opasnu situaciju i ne zahtijeva od nje reagiranje na izbjegavanje sudara, to činjenica da se prema izračunu vještaka, vozačica Renaulta, u odnosu na taj trenutak usmjeravanja pješaka prema kolniku, mogla zaustaviti ispred mjesta sudara normalnim kočenjem, nije od utjecaja na mogućnost izbjegavanja sudara, jer se od vozačice Renaulta u tom trenutku, koji dakle ne predstavlja opasnu situaciju, ne zahtijeva reagiranje kočenjem.

Dakle, samo usmjeravanje tužitelja, koji kao pješak zaobilazi vozilo Toyota Hilux, prema kolniku, krećući se dakle u istom smjeru kao i vozilo osiguranika tuženog, ne predstavlja opasnu situaciju za osiguranika tuženog, a iz fotodokumentacije očevida prometne nezgode sačinjene po djelatnicima Policijske postaje Crikvenica, koje prileži priloženom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, vidljivo je da je i pored vozila koje je tužitelj zaobilazio na parkiralištu, odnosno nogostupu, između vozila i kolnika, bilo dovoljno mjesta da tužitelj isto zaobiđe i bez stupanja na kolnik. Dakle, ne prihvaćaju se navodi iz iskaza svjedoka NA, koji je tvrdio da nije bilo dovoljno mjesta da tužitelj zaobiđe to vozilo, a da barem jednom nogom ne stupi na kolnik, jer upravo suprotno proizlazi iz priloženih fotografija. Ukoliko je bilo drugih pješaka, tada je tužitelj mogao iste propustiti, i pričekati njihov prolazak, pa onda krenuti dalje prema pješačkom prijelazu po parkiralištu odnosno nogostupu.

U trenutku kada je pješak stupio na kolnik, a to je trenutak nastanka opasne situacije, sudar je bio neizbježan za vozačicu auta, odnosno osiguranika tuženog, te ona nije mogla izbjeći nastanak sudara. Pješak tj. tužitelj bi, da je pogledao u lijevo, vidio nailazak osobnog vozila.

Dakle, za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo je odgovoran tužitelj, koji se kretao kolnikom protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.; u nastavku: ZSPC), te je uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu, odnosno šteta je nastala isključivom radnjom tužitelja kao oštećenika (članak 1067. stavak 2. ZOO), koju osiguranik tuženog nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti.

Naime, odredbom članka 124. stavak 1. ZSPC propisano je da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku. Nadalje, odredbom članka 129. stavak 1. ZSPC je propisano da je pješak dužan preko kolnika prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način. Odredbom članka 131. stavak 1. ZSPC je propisano da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

Upravo je tužitelj, stupio na kolnik, a da se nije uvjerio da to može učiniti na siguran način. S obzirom na to da na mjestu prometne nezgode, ne postoji obilježeni pješački prijelaz, to tužitelj nije smio stupiti na kolnik jer je stupanjem na kolnik ometao promet vozila.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husineca, dipl. ing., proizlazi da je na mjestu nezgode brzina kretanja ograničena na 50 km/h, da je tužitelj prelazio kolnik izvan pješačkog prijelaza tj. 18 m od najbližeg pješačkog prijelaza, da je tužitelj započeo prelaziti cestu, a da prethodno nije provjerio može li na siguran način prijeći cestu, da je tužitelj prelazio kolnik gledano iz smjera kretanja osiguranika tuženog s desne strane prema lijevoj strani kolnika, da je tužitelj naletio na desni bočni prednji dio vozila, što dodatno ukazuje na to da je tužitelj nesmotreno i nepažljivo stupio na kolnik bez ikakve prethodne provjere kreću li se cestom vozila, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbama članka 129. stavak 1. i članka 131. stavak 1. ZSPC. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Husineca proizlazi da se osiguranik tuženog PA kretala brzinom od oko najmanje 42 do najviše 48 km/h, a ne brzinom od preko 50 km/h kako to tvrde svjedok NA i tužitelj, dakle, u granicama dopuštene brzine. Nadalje, proizlazi da je tužitelj imao mogućnost uočavanja nailaska vozila osiguranika tuženog, što proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje PA, koja je navela da ispred nje u blizini nije bilo drugih vozila.

Tužitelj je, sukladno cit. odredbama, bio dužan propustiti vozilo osiguranika tuženog, a prvenstveno je bio dužan prelaziti kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza. Nadalje, proizlazi da je tužitelj imao mogućnost izbjegavanja nezgode na način da je odustao od prelaska ceste odnosno stupanja na kolnik i propustio vozilo osiguranika tuženog u kojem slučaju ne bi došlo do naleta, a time ni do nastanka štetnog događaja, odnosno do štete koju tužitelj potražuje. Nadalje, proizlazi da vozač osobnog vozila nije mogao izbjeći nalet na tužitelja unatoč tome što se kretao dozvoljenom brzinom kretanja, te od trenutka nastanka opasne situacije nije mogao poduzeti niti jednu radnju kojom bi mogao izbjeći neočekivani izlazak tužitelja na cestu i njegov nalet na vozilo osiguranika tuženog.

Sve navedeno ukazuje na to kako se tužitelj protivno odredbama članka 129. stavak 1. i članka 131. stavak 1. ZSPC stupio na kolnik odnosno upustio se u prelaženje kolnika izvan pješačkog prijelaza olako smatrajući kako će uspjeti prijeći kolnik unatoč tome što mu je s njegove lijeve strane nailazilo vozilo osiguranika tuženog, te je upravo zbog takvog nepažljivog i protupravnog postupanja tužitelja došlo do predmetne nezgode.

Osiguranik tuženog nije morao pretpostaviti da će se na kolniku kojim se on kreće dogoditi zakonom zabranjeni promet pješaka tj. tužitelja. Tužitelj je prije upuštanja u stupanje na kolnik odnosno u prelazak kolnika, pogledom ulijevo mogao vidjeti nailazak vozila i odustati od prelaska kolnika, u kojem slučaju se nezgoda ne bi dogodila.

Kako je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno kako je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika, koju osiguranik tuženog nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti, to isti nema pravo na naknadu štete, koju potražuje u ovome postupku, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I izreke presude odbijen u cijelosti kao neosnovan.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom postupka jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva. Sud nije cijenio ni dokaze na okolnosti visine tužbenog zahtjeva, a radi se o medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju, te očitovanjima vještaka dr. med. Williama Klarića, stalnog sudskog vještaka, specijalista opće kirurgije i traumatologije, jer je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu štete.

Sud nije uzeo u obzir ni nalaz i mišljenje vještaka SA, dipl. ing. iz [adresa], stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet, od 8. prosinca 2017. koji je dostavljen uz tužbu (stranice 17-24 spisa), jer se radi o prometnom vještačenju provedenom izvan ovog postupka, a tuženi se protivio korištenju istoga u ovome postupku kao dokaza.

12. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi sa odredbom članka 155. ZPP, primjenom koje odredbe je određeno da je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tuženom naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka. Tuženom je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.; u nastavku: Tarifa), priznat parnični trošak za radnje kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1. 100 bodova, vrijednost boda 2,00 EUR), te obrazloženih podnesaka od 29. ožujka 2022., od 24. listopada 2023. te od 26. rujna 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za podnesak (Tbr. 8/1.), što za 3 podneska ukupno iznosi 600,00 EUR, te za zastupanje na ročištima od 5. studenoga 2018., od 28. listopada 2019., od 30. ožujka 2022., od 26. svibnja 2022., od 2. studenoga 2023., od 29. rujna 2025. i od 12. studenoga 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.), što za 7 ročišta ukupno iznosi 1.400,00 EUR. Tuženom je za radnje njegova punomoćnika – odvjetnika ukupno priznato 2.200,00 EUR, a na navedeni iznos obračunat je PDV 25% u iznosu od 550,00 EUR, što ukupno iznosi 2.750,00 EUR. Tuženom je priznata i zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od dana donošenja ove presude pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; u nastavku: OZ), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; u nastavku: ZOO/23.).

U Crikvenici 15. prosinca 2025.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana po dostavi prijepisa ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene