Poslovni broj: Pn-576/2024-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista NN, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica AN, odvjetnica iz [adresa],a koju privremeno zamjenjuje odvjetnica Natalija Labavić iz Zagreba, protiv tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja AN, tuženika osobno i zamjenika punomoćnika tuženika Velida Nasifa, odvjetnika iz Zagreba, dana 15. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.500,00 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 31.08.2023. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 19.03.2024. godine podnio tužbu pred ovim sudom protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.500,00 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je tužitelj dana 30.04.2023. g. u [adresa], stradao prilikom popravka nadzorne kamere. Navodi da je tužitelj navedenog dana popravljao nadzornu kameru te se popeo na ljestve visine cca 3 metra. Te je tuženik iz nepoznatog razloga u nedostatku samokontrole, odlučio nogom udariti u ljestve na kojima je stajao tužitelj i na taj način izazvao nezgodu prilikom koje je tužitelj pao i zadobio tjelesne ozljede. Odgovornost i krivnja tuženika za nastale ozljede je neupitna, a ista je objektivno utvrđena od strane VII. policijske postaje. Kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede, to tužitelj smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege. Tužitelj se u mirnom postupku dana 30.08.2023. god. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku koji do dana podnošenja tužbe nije tužitelju isplatio naknadu štete. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 31.08.2023. g. pa do isplate. Tužitelj stoga potražuje ovom tužbom naknadu štete od 1.500,00 eura, sa pripadajućom kamatom tekućom od 31.08.2023.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti odbija zahtjev tužitelja za naknadom štete jer iste nije bilo, te osporava navode kojim tužitelj pokušava ostvariti financijsku korist povodom podnesene tužbe. Navodi da otkada su se on i supruga doselili u zgradu na adresi [adresa], sredinom 2018.g. počelo je neobično ponašanje koje oni osjećaju kao nametljivo ponašanje prema njegovoj supruzi i njemu bez razloga, a u međuvremenu je pokrenuo više radnji kojima nastoji vršiti psihički pritisak na njihovu obitelj, ali i druge suvlasnike zgrade, protustranke u navedenome sporu. Ovaj čin tužbe predstavlja, samo jedan u nizu akcija neobičnog ponašanja ŽK koje oni osjećaju kao nametljivo ponašanje prema njegovoj obitelji i ostalim suvlasnicima u zgradi, no tužitelj je sklon i višekratnom prijavljivanju nadležnim službama raznih situacija za koje ŽK smatra da imaju obilježja kaznenog djela pa je tako više puta prijavljivao njegovu suprugu koja je legitimno izabrana predstavnica suvlasnika zgrade. U odnosu na štetni događaj, navodi da je obzirom da su kroz prozor sobe koja gleda na cestu dana 30.4.2023. godine oko 16-17 sati primijetili da tužitelj stoji na ljestvama i pokušava spojiti nove kamere za snimanje, kako je supruga koja je predstavnica suvlasnika držala njihovog sina koji je tada imao tek 9 mjeseci, nije bila u mogućnosti ostaviti bebu te izaći van i suočiti se sa ŽK, on je umjesto nje izašao van razgovarati sa ŽK na temu njegove tadašnje aktivnosti oko kamera. Na njegovo ponovljeno pitanje i upozorenje da nema privolu većine suvlasnika postavljati njegove kamere i da to ne smije raditi, jer da imaju prvo očitovanje AZOP-a (misli se na dopis iz veljače 2023.) da se ne smije snimati zajedničke dijelove zgrade bez privole suvlasnika (stanara), ŽK se oglušio i nastavio raditi na kamerama kada mu je rekao da nije u redu da provodi samovoliu i raznim pitanjima maltretira sve njih koji žive u zgradi [adresa] (dok on živi negdje drugdje) te zbog toga što sustavno provodi svoju volju i sve njih sustavno opterećuje svojim postupcima. On je izgubivši strpljenje, rekao ŽK na glas da se ,ponaša kao idiot" te da nema pravo ni ovlasti da snima njegovu obitelj, njegovo dijete, niti drugu malodobnu djecu u zgradi (misli se na malodobne djevojčice obitelji N). Nakon drugog upozorenja da moli da ne nastavlja sa postavljanjem kamera kojima samo ŽK ima pristup, a na što se ŽK oglušio, istome je rukom srušio alat (gedore)na pod te nogom lagano zatresao ljestve nakon čega se ŽK najnormalnije sa istih spustio, uzeo svoj mobitel zaprijetio 'sad ćeš ti vidjeti'. On je ŽK poručio da otiđe i da ne pokušava ništa raditi dok nema konsenzusa većine suvlasnika, nakon čega je otišao u stan kod žene i djeteta. Pola sata kasnije su im na vrata zvonili policajci na poziv ŽK te su mu nakon kratkog saslušanja napisali prekršajni nalog (u potpisu je policajac H 03909) u kojem stoji: isti je gore navedenog datuma i vremena na adresi u [adresa] narušavao javni red i mir na način da se obratio riječima: „idiote jedan" susjedu HN,da bi mu potom bacio njegov alat na pod pri tome ne oštetivši isti, a što je kod ŽK izazvao osjećaj straha i uznemirenosti kao i povredu dostojanstva čime je počinio prekršaj iz C. 13, stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Tuženik je dakle i službenim organima MUP-a priznao da je A oslovio sa 'idiote', a što je službenik unio u zapisnik Prekršajnog naloga. Na moje pitanje policijskom službeniku, zbog čega ne žele utvrditi što se dogodilo od samo početka itko je zaista narušavao javni red i mir i uznemirio njih u zgradi, dobio je odgovor od policajca da je to druga tema i da su oni trebali pozvati policiju te da bi onda oni postupali po njihovom nalogu (a ovako je ŽK prvi nazvao). lako smatra da se o okolnostima prekršajnog naloga i samoj kazni moglo raspravljati, u tim se okolnostima u kojima je želio zaštititi svoju ženu i svojeg sina od 9 mjeseci koji su već bili izloženi stresu ŽK pa potom i dolasku policije u njihov stan - nije se dalje želio raspravljati sa službenicima MUP-a te je Prekršajni nalog potpisao, a novčanu kaznu platio. Napominje, da kao što je razvidno iz prekršajnog naloga, u ovog događaju nema govora o nikakvom padu sa ljestava niti slično, jer da je tomu bilo tako, ŽK bi to odmah bio prijavio i to bi policajci odmah unijeli u zapisnik Prekršajnog naloga, isto tako revno kako su unijeli da je on tužitelja nazvao „idiote". Nadalje, nije jasno iz tužbe zašto ŽK navodi da se „popeo na ljestve visine cca 3 m",odnosno da pokušava implicirati pad sa 3 metra budući da u dokumentu KBC Rebro navodi „Pao s visine oko 1,5 m-2 m na leđa" dok liječnik J od 05.05.2023.(prilog iz tužbe ŽK) navodi: 30.04. da je popravljao na ljestvama kameru kada mu je prišao susjed koji je udario nogom ljestve te je pacijent odskočio i dočekao se na noge prilikom doskoka osjetio jaku bol u LS krali.." Sama činjenica da je ŽK nedosljedan u tvrdnjama sudu bi trebala biti indikacija da ŽK ne govori istinu već da se naknadno sjetio da bi mogao navesti pad sa ljestava ne bi li za sebe pribavi materijalnu novčanu korist. Tuženik ističe da je prema navodu iz Potvrda VIl PP Zagreb navedeno da je ŽK zajedno sa svjedokinjom u prekršajnom nalogu opisao naveo događaj koji nema elemente kaznenog djela već prekršaja, da bi se predvečer „sjetio" da je „pao sa ljestava na leđa". Iz svega navedenoga razvidno je da je cijeli igrokaz dana 30.4.2023.godine insceniran upravo kako bi nakon svih dotadašnjih radnji koje je ŽK poduzeo, i ponovnog spajanja kamera suprotno volji suvlasnika u nekome od nas suvlasnika izazvao protestnu akciju radi čega su sa jasnom namjerom dovedene 2 ženske osobe koje su stajale kraj ŽK. Napominje da u tužbi navedenu g. ĆN ne poznaje, dok je navedena ČN kao svjedok osoba koja trenutno stanuje u jednom od okupiranih podrumskih prostora oko kojih se vodi gore navedeni sudski spor vlasništva te je kao osoba koja se nalazi u zavisnom položaju u odnosu na ŽK (kao najmoprimac). Napominje da i na zgradi preko puta njihovog ulaza gdje se odvio sporni događaj, dakle na adresi [adresa] postoje 2 nadzorne kamere koje su mogle snimiti događaj te se postavlja pitanje da li su te snimke dostupne godinu dana nakon događaja, što je također moguće i jedan od razloga odabir vremena za pokretanje tužbe od strane ŽK (vremenski odmak od događaja od cca godine dana). Tužitelj nije stradao prilikom popravka nadzorne kamere na zgradi [adresa] - nikakvog pada sa ljestava nije bilo te nije bilo nikakve tjelesne ozljede s tim u vezi, a ako ŽK tvrdi dalje da ima nekakve tjelesne ozljede, te nemaju veze za događajem u kojem je on s razlogom sudjelovao dana 30.4.2023. (upozorivši ŽK da krši pisanu volju većine suvlasnika tako što nastavlja neovlašteno snimanje bez da svi imaju pristup sustavu snimkama) prilikom kojega je priznao da je ŽK oslovio sa „idiote" te je uredno platio kaznu za navedeno. ŽK nije pao sa ljestava već je sa njih sišao, a navodne tjelesne ozljede nemaju veze niti sa njim niti sa navedenim događajem na lokaciji [adresa], dana 30.4.2023., oko 16-17 sati. Njegova odgovornost i krivnja utvrđeni su od strane službenika MUP prema Prekršajnom nalogu i odnose se na usmeno obraćanje ŽK sa „idiote". Navodne tjelesne ozljede opisane u tužbi nemaju veze sa njim. Na dopis od 30.8.2023. godine gdje ŽK zahtjeva odštetu nije se očitovao iz istih razloga koje sada navodi - prilikom prijepornog događaja usmeno se je obratio ŽK, priznaje da je rekao riječ „idiote", priznaje da je rukom srušio alat koji pritom nije oštećen, priznaje da je nogom lagano zatresao ljestve prilikom čega nije bilo nikakvog pada ŽK već je isti sišao najnormalnije sa ljestava i pritom se uzevši mobitel -on njemu zaprijetio, nakon čega je otišao u stan, a kamo je išao ŽK i što je radio dalje u smislu da se negdje dalje povrijedio – nema saznanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka ĆN, EN, NNV i BN te je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 8-16 spisa), presliku odštetnog zahtjeva (list 17-18 spisa), presliku obaveznog prekršajnog naloga od 30.04.2023.g. i izvornik istog povodom štetnog događaja (list 83, 118 spisa), dopis MUP-a tužitelju od 15.0.5.2023.g. (list 85 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

4. Obzirom da je među strankama sporna dinamika nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika za nastanak istog, sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka ĆN, EN, NNV i BN te je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju povodom štetnog događaja.

5. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da su u zgradi narušeni odnosi već duži niz godina. On je bio postavio kamere 2011. da gledaju na njegov prozor zato što živi u stanu u visokom prizemlju pa je relativno lagano da netko uđe u stan kroz prozor. Kamere su u njegovom vlasništvu. Jednom prilikom ih je netko potrgao, jedna kamera je bila potpuno potrgana, a druga je ostala visjeti i nju je htio popraviti. Sa kombijem je dovezao visoke lojtre budući su kamere na visini od par metara. Kamere su na fasadi zgrade pored mojeg prozora, jedna s lijeve strane i druga sa desne strane. Njegov stan je lijevo od ulaza u zgradu, ljestve je prislonio na zid zgrade s lijeve strane, da ne smetaju prolaznicima, s time da je iznad ulaza kao mala nadstrešnica na koju je stavio kutiju sa alatom. Bila je prisutna i njegova nevjenčana supruga kako bi mu pomogla ako treba, npr. dodati alat. Napominje da se incident zbio u travnju 2023., u popodnevnim satima, nakon ručka. On je bio na ljestvama, okrenut prema zidu, nije ni vidio ni tko ulazi i izlazi u zgradu, sjeća se da je auto bio blizu parkiran. U jednom trenutku je začuo nekakvu galamu i komešanje, nešto u stilu: "Što opet divljaš, opet sve nas smetaš!" i tužitelj se je okrenuo i upitao ga je: "Gospodine, a tko ste Vi?". Gospodin se predstavio i rekao je da je jedan od suvlasnika i on je rekao: "Drago mi je i ja sam jedan od suvlasnika.". Tuženik se je u jednom trenutku ispružio i bacio kutiju sa alatom sa nadstrešnice i sve je popadalo. On je i dalje bio na ljestvama i tada je uslijedio tuženikov prvi udarac nogom u ljestve i čuo je gospođu HNV kako viče: "Što radite?". On je procijenio da bi tu moglo biti svašta pa se je počeo spuštati niz lojtre, kroz dvije tri prečke i onda je odskočio. Dobro da je to učinio jer je tada uslijedio drugi udarac nogom u ljestve, ljestve su ostale ukošene, zapete za prozor pa nisu pale. On je odskočio sa ljestava prije drugog udarca sa nogom. Gospođa koja je sve vidjela se zove HNV, tako nekako, s time da ju nije odmah prepoznao nego joj je čuo glas. Kada se je odmaknuo sa ljestava vidio je da je to ona. Tuženik je i dalje imao verbalne ispade pa je on uzeo mobitel i rekao mu: "Molim Vas pustite me na miru, zovem policiju.". Tuženik je nakon toga otišao pa se vratio i ušao u zgradu. Tužitelj i gospođa HNV su dočekali policiju i razgovarali sa policijom i tuženika tada nije bilo kada je došla policija. Kada je došla policija, ispričao sam im što se dogodilo, oni su rekli da je to čudno i pitali su gdje je gospodin, on im je rekao da sudeći po galami da je on u stanu. Naime, čula se glasna galama iz stana tuženika. On je sve ispričao policiji što se dogodilo, kao i to da je tuženik dva puta udario nogom u ljestve i na kraju su policajci zaključili isto što i on, da je još i super prošao kako je mogao, odnosno da je odskočio sa ljestava. Koliko on zna, gospođa HNV nije dala iskaz policiji jer su oni otišli u tuženikov stan nakon što su ga saslušali i tamo su se jako dugo zadržali. I dalje se čula galama iz stana. Onda se jedan policajac vratio iz stana kod njega, uzeo je njegove osobne podatke, on je pitao policajca da li treba pozvati gospođu HNV da ona da iskaz, on je rekao da ne treba jer je dovoljan jedan iskaz svjedoka, a iskaz je dala i njegova nevjenčana supruga ĆN koja je cijelo vrijeme bila tamo. Policajac je tada rekao, što se njega tiče, da je slobodan. On i ĆN su tada pokupili sve stvari, uzeli smo i lojtre i stvari odnijeli doma. Napominje da on ne živi u ovoj zgradi jer živi u [adresa], a ovdje ima stan koji je ponekad prazan, a ponekad se iznajmljuje. Stan koji je predmet ovog postupka se nalazi na adresi [adresa]. Bolovi su pred večer postali sve jači, tako da je otišao na hitnu na Rebro i tamo je kroz infuziju dobivao neke lijekove protiv bolova i otpustili su ga tek pred jutro. Na hitnoj su mu rekli da se opet javi na hitnu ako se ne poboljša, a ako bude bolje da se javi svom liječniku opće prakse. Kada su lijekovi popustili, ponovno su počeli bolovi u kičmi, javio se je liječniku opće prakse koji mu je u par navrata kroz nekoliko dana dao tzv. blokade, one injekcije da mu smire bol. Bolovi su se, po njegovom sjećanju, produžili na koja dva tjedna, s time da su bolovi nakon nekoliko dana počeli jenjavati. Kroz to vrijeme mu je pomagala nevjenčana supruga jer nije primjerice mogao ići sam do dućana, niti nositi stvari iz dućana. Na poseban upit da opiše mehaniku odskoka sa ljestvi, tužitelj je iskazao da je odskočio sa ljestava u okretu i doskočio više na lijevu nogu. Njegova supruga je bila blizu njih pa je ona sve vidjela. Gospođa HNV je njegov najmoprimac i to već par godina i u stanu žive ona i njezin sin. U ratu je zadobio povrede glave i lijevog ramena, tako da ozljeda koju sam zadobio u ovom incidentu nije u nikakvoj korelaciji sa ozljedama iz rata, nisu iste vrste ozljeda. Postoje narušeni odnosi jer se tuženikova supruga, nakon što se uselila u zgradu, nametnula kao predstavnica stanara i u jednom momentu ga je tražila da joj preda jedan od moja dva stana, a on joj je rekao da joj ga može samo prodati jer da ga nije dobio besplatno. Nije povezao osobu tuženika sa činjenicom da je to suprug od predstavnice stanara sve dok mu se nije predstavio, jer on tamo ne živi u toj zgradi i možda ga je vidio jedanput ili dva puta prije. On je policijskom službeniku sve ispričao i da je tuženik udario u ljestve, a ne samo da ga je vrijeđao. Na poseban upit kako tužitelj objašnjava da u policijskoj potvrdi ne piše da je tuženik udario nogom u ljestve već se samo spominje vrijeđanje, tužitelj navodi da se to mora pitati onoga tko je sastavljao potvrdu a ne njega, jer on nije pisao potvrdu. On se je obratio policiji nakon dva-tri dana jer im je htio dostaviti medicinsku dokumentaciju ako bude potrebno i oni su njemu rekli da to ne treba jer su oni utvrdili remećenje javnog reda i mira, tuženiku su izdali prekršajni nalog koji je on odmah platio, tako da je za njih stvar bila riješena. Poslije toga nije ništa više zaprimio od policije. Točno je da primio dopis policije čija preslika prileži listu 6 spisa i to je dopis o kojem je malo prije pričao. On je odskočio sa ljestava kako bi spriječio svoje rušenje sa ljestava i spriječio puno gore ozljede.

6. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da se incident zbio 30. travnja 2023. u ranim popodnevnim satima, kada je on poslije ručka išao baciti smeće u smetlarnik. Kada se je vraćao prema zgradi, vidio je tužitelja kako stoji na ljestvama i shvatio je što tužitelj pokušava jer je na nadstrešnici bila kutija sa alatom, kao i kutija od kamere. On mu je prišao i pitao ga je: "Što radite?". Tužitelj mu nije ništa odgovorio pa je on rekao tužitelju da ako već nešto radi da bi onda bilo dobro da ima suglasnost ostalih stanara, jer to radi na fasadi koja je zajednički dio i da takva radnja bude u zajedničkom interesu. Također mu je rekao da sustavno maltretira sve suvlasnike u zgradi na razne načine, no on ga je ignorirao i nastavio raditi. Sa njim je bila i njegova nevjenčana supruga ĆN. On je uoči ovog incidenta znao kako izgleda tužitelj jer su oni već imali nekoliko susreta, a njegovu nevjenčanu suprugu do tada nije poznavao. Želi napomenuti da su oni bili u jako dobrim odnosima sa tužiteljem sve dok on od njega i supruge nije tražio da mu priznaju nelegalno izgrađene stanove u podrumu, što smo oni odbili kao i svi drugi suvlasnici te je tada on počeo sa maltretiranjem. U jednom trenutku je rekao tužitelju: "Idiote jedan, kako te nije sram tako se ponašati i maltretirati cijelu zgradu?". Nakon toga je odmjereno lupio nogom u ljestve jer ga je on i dalje ignorirao pa je htio da ga tužitelj shvati ozbiljno. Točno je da je rukom dohvatio alat - gedore i povukao ih sa nadstrešnice i alat je pao dolje na pločnik, no napominje da nije imao nikako namjeru ozlijediti tužitelja. Kao što je rekao, jedanput je uvrijedio tužitelja i jedanput je udario nogom u ljestve. Ljestve se zbog njegovog udarca nogom nisu zanjihale, tužitelj je ostao na ljestvama, nije bilo nikakve opasnosti da padne, no on se odmjereno spustio sa ljestava jer je shvatio da je ozbiljan. Napominje da je tužitelj pred sudom iznio više neistina, prvo da je dva puta lupio nogom, drugo da je doskočio, treće da mu se gospođa HNV obratila, četvrto da je bila galama u njegovom stanu nakon što je otišao u stan, peto da su se policajci zadržali u njegovom stanu 35 minuta i također je neistina da su ljestve pale na prozor. Koliko se sjeća, gospođa HNV je došla otprilike u vrijeme kada je sve dosegnulo vrhunac, kada je lupio nogom u ljestve odmaknuo se je, pogledao i vidio da ona tamo stoji, tako da postoji mogućnost da je ona vidjela kada je uvrijedio tužitelja i kada je udario nogom u ljestve, no nije siguran jer je u to vrijeme bio okrenut prema zidu zgrade. Nije točno da se gospođa HNV zaderala: "Što to činite?", već je samo promatrala što se zbiva, a isto može potvrditi i njegova supruga koja je sve gledala sa prozora. Koliko zna, njegova supruga kada je čula komešanje i vidjela da on ne dolazi doma izašla je na prozor i, pretpostavlja da je mogla vidjeti što se dešava, misli da nije mogla sve vidjeti zbog kuta gledanja, no vidjela je dovoljno da zna da se nije ništa strašno dogodilo. Želi napomenuti da nije točno da je njegova supruga tražila od tužitelja da joj dade jedan od dva stana koji su u podrumu te napominje da svi problemi počinju od kada je njegova supruga, kao i svi suvlasnici, odbili potpisati međuvlasnički ugovor kojim bi ta dva stana pripala njemu i zbog toga je on sve njih tužio. Na poseban upit navodi da nakon što je tužitelj sišao sa ljestava, rekao je: "Sada ćete vi vidjeti svoje.", uzeo naočale i nazvao policiju. Dodaje da te kamere ne gledaju samo na prozor tužiteljevog stana pa su zbog toga oni tužili AZOP-u tužitelja, spor je trajao dugo, donijeto je rješenje da tužitelj mora ukloniti kamere, tako da nije bilo nikakve potrebe da oni prisilno skidaju kamere, a ni tužitelj onda nije smio ponovno stavljati kamere. Nakon toga je došla policija i došli su mu u stan, uzeli su mu osobne podatke i on im je ispričao da je nazvao tužitelja idiotom, nije im rekao da je udario nogom u ljestve jer o tome nije bilo ni govora, niti su ga o tome pitali. Pitali su ga da li je istina da je bacio alat, na što je on priznao da jest. Napominje da nije bilo nikakve galame u stanu, a to može potvrditi i policajac. Policajac mu nije spomenuo nikakav skok, niti ozljedu tužitelja. Tužitelj se, kao što je rekao, spustio niz ljestve, nije ni na koji način doskočio, a to nije bilo ni moguće zbog načina na koji je auto bio parkiran i nije bio nigdje ozlijeđen. Na poseban upit da opiše mehanizam udarca, tuženik navodi da je on, gledajući prema strani zida, udario svojom desnom unutrašnjom stranom noge u bočni dio ljestava, kao u nogometu. On nije uoči incidenta kada je vidio tužitelja na ljestvama znao da li radi kamera oko koje je tužitelj petljao, nije siguran da li je tada već bilo donijeto rješenje AZOPA da ukloni kamere, no tužitelj je znao da molbu svih stanara da ili ukloni kamere, ili omogući pristup svim stanarima da imaju uvid u kamere. Na poseban upit kako je tuženik mogao znati da tužitelj u tom momentu ne uklanja kamere, tuženik navodi da je vidio kutiju sa nacrtanom kamerom na nadstrešnici i još jednu kameru je držao u ruci pa je tuženik pretpostavljao da tužitelj ima namjeru postaviti novu kameru. Njemu se učinilo da je ta nova kamera imala i veći kut snimanja od one prijašnje. U trenutku kada je udario nogom u ljestve tužitelj se držao rukama za ljestve, a kameru je bio prije toga odložio na nadstrešnicu.

7. Iz iskaza svjedoka ĆN u bitnome proizlazi da zna zašto je ovdje pozvana na sud, s time da se ne sjeća točno datuma, zna da je bilo 2023. u poslijepodnevnim satima. Ona i HN su bili u stanu u [adresa] jer je on htio popraviti kameru koja je bila postavljena uz njegov prozor, a da bi mogao pristupiti kameri HN je ponio ljestve, kao i alat. Ljestve je prislonio uz zid, alat je stavio na nadstrešnicu iznad ulaza te se popeo na ljestve jer je to dosta visoko. Ona je stajala uz ljestve kako bi pomogla HN ako bi mu trebalo dodati kakav alat. Dok je HN petljao po kameri u jednom trenutku je iz zgrade izašao gospodin koji je počeo vikati na HN "Pa što opet radite i uznemiravate nas!" i imao je verbalni ispad. U tom momentu ona nije poznavala tog gospodina, a naknadno mi je rekao HN da je to gospodin NNV. Nakon što je taj gospodin počeo vikati HN mu se okrenuo na ljestvama i pitao ga je "Gospodine, tko ste Vi?", a ovaj je odgovorio: "Ja sam suvlasnik ove zgrade." i HN mu je odgovorio: "I ja sam također suvlasnik ove zgrade.". U tom trenutku je taj gospodin posegnuo rukom za alatom na nadstrešnici i povukao alat dolje, tako da se alat sav rasuo po asfaltu. Ona se je u tom trenutku pomakla u lijevo, iza parkiranog auta, dok je taj gospodin, odnosno gospodin NNV nogom udario u ljestve tako da su se ljestve zatresle. Na to dolazi jedna gospođa i viče gospodinu NNV: "Što to radite, mogli ste ubiti čovjeka!". HN je ostao na ljestvama i onda se spustio par prečki dolje i odskočio prema njoj gdje je ona stajala, a u tom trenutku je gospodin NNV drugi puta udario nogom u ljestve koje su se opet zatresle, s time da su sada bile prazne jer je HN odskočio neposredno prije drugog udarca. Na to je HN rekao gospodinu NNV: "Molim Vas ostavite nas na miru, ja ću sada nazvati policiju." i na to je nazvao policiju koje je došla naknadno na lice mjesta. Nakon što je HN rekao da će nazvati policiju gospodin NNV se vratio u stan. Naknadno su došla dva policajca koji su razgovarali i sa njom, i sa HN te su išli u stan razgovarati i sa gospodinom NNV. HN je ispričao policiji sve što se dogodilo i ispričao im je za udarce u ljestve. Policajci nisu razgovarali sa tom gospođom koja je prolazila jer su rekli da nema potrebe, budući da su od nje uzeli iskaz. Kada su se vratili kući, HN su jako počela boljeti križa pa smo otišli na hitnu pomoć gdje je dobio nešto protiv bolova, mislim čak i infuziju te su ga zadržali na promatranju negdje do pred jutro. Ona je cijelo vrijeme čekala na hitnoj. Svjedokinja koja je također vidjela incident je gospođa EN, prije se prezivala HNV, no u međuvremenu se je rastala od supruga pa ne zna koje joj je sada prezime. To je najmoprimka koja inače živi u Željkovom stanu i ona se baš tada vraćala u stan kada je vidjela incident. Njezin suprug je zbog toga trebao njezinu pomoć par dana, pio je tablete protiv bolova, ona je išla u dućan jer on nije mogao, kuhala sam i slično. Ona nije primijetila da bi gospođa NNV, tuženikova supruga bila prisutna na prozoru za vrijeme incidenta. Smatra da gospođa NNV nije mogla vidjeti što se dešava čak i da je bila na prozoru jer su ljestve bile postavljene frontalno, a njihov prozor je sa bočne strane. Točno je da je tužitelj samovoljno odskočio sa ljestava, a ne uslijed toga što su se ljestve zatresle. Tužitelj je bio na zadnjoj ili predzadnjoj prečki, spustio se dvije-tri prečke niže te je odskočio sa visine otprilike dvije-tri prečke koje su preostale. Ona i HN su sve naveli policiji, pa su tako i naveli i ispričali taj skok sa ljestava. Ona se sada ne može točno sjetiti što je sve ispričala policiji što je tuženik izgovorio, zna da je tuženik puno toga rekao i pretpostavlja da je sve to rekla i policiji jer joj je tada to bilo svježe u sjećanju. Ona nije gledala prema gore, prema tuženikovom prozoru, no napominje da ne bi niti mogla vidjeti tuženikov prozor jer je on sa bočne strane zgrade i mora se otići sve do ugla zgrade da se može vidjeti njegov prozor, pa zato nije ni mogla vidjeti tuženikov prozor iz područja blizine ljestava, gdje se sve odigralo. Nema saznanja da je policija taj događaj okarakterizirala kao vrijeđanje. HN su počela boljeti leđa čim su došli doma, misli da je to bilo oko 6-7 sati predvečer, jer je sigurno sat-dva trajalo dok su čekali policiju i razgovarali sa njima. Koliko se sjeća, na hitnu su otišli oko 8-9 sati navečer.

8. Iz iskaza svjedoka EN u bitnome proizlazi da zna zašto je pozvana na sud u svojstvu svjedoka, dodajući da ona iznajmljuje tužiteljev stan unatrag više-manje pet godina i danas živi u njemu. Ne sjeća se točno datuma kada je bio incident jer je to bilo davno, misli da je bilo u jutarnjim satima, koliko se sjeća. Ona se je vraćala iz dućana kada je prepoznala i vidjela tužitelja, svog najmodavca da radi nešto na ljestvama ispred ulaza u zgradu, bio je u nekim radovima. Pozdravila je tužitelja i nije se htjela zadržavati jer je imala svojih obaveza, no u tom trenutku je izašao tuženik, misli da je imao namjeru baciti smeće. Kada se vratio tuženik je odjedanput s jednom rukom dohvatio alat koji je bio na nadstrešnici i bacio ga dolje. Tužitelj je i dalje bio na ljestvama. Koliko se sjeća, tužitelj je pitao tuženika "Gospodine, tko ste Vi?", tuženik je odgovorio: "Ja sam vlasnik." i na to je tužitelj odgovorio: "Pa, i ja sam vlasnik." Nakon toga su krenuli razgovarati, no ne sjeća se točnog razgovora, napomenuvši da to nije bio normalan razgovor jer je između njih bilo tenzija i povišenih tonova. Cijelo to vrijeme se tuženik kretao i nije stajao na jednom mjestu i u jednom momentu je pomislila da će otići jer se udaljio, no onda se vratio i udario nogom ljestve. Nakon drugog udarca od strane tuženika tužitelj je skočio sa ljestava i zvao policiju. Želi napomenuti da je nakon prvog udarca nogom njoj ta situacija izgledala jako kritična i opasna i nije znala što se može dogoditi jer je gospodin HN bio na vrhu ljestava pa sam imala potrebu reagirati i rekla je tuženiku: "Ne smijete to raditi.". On na to nije ništa odgovorio, ali misli da se u tom trenutku malo smirio. Tuženik je onda još jedanput udario nogom i onda je gospodin HN skočio sa ljestava, a misli da je to procijenio da to mora napraviti kako ne bi situacija eskalirala. Nakon incidenta je otišla u svoj stan, s time da je rekla gospodinu HN da je ovdje ako je bilo što potrebno i da ću dati iskaz ako to policija traži. Policija ju nije tražila i naknadno je saznala da su rekli da njezin iskaz nije potreban jer da im je dovoljan iskaz samo jednog svjedoka. Kako je bila u stanu, nema saznanja što je gospodin HN sve ispričao policajcima. Zgrada je mala i ima samo jedan ulaz i, koliko zna, obitelj tuženika živi na prvom katu. Na strani zgrade gdje se nalazi ulaz su prozori od stanova, s tim da prozori od stanova su i na frontalnoj, i stražnjoj, i na bočnoj strani zgrade, dok se na stražnjoj strani zgrade nalaze balkoni i prozori od stanova. Misli da nitko nije mogao vidjeti incident iz tuženikovog stana jer je previše udaljen od ulaza pa bi se ta osoba morala jako, jako nagnuti i zaokrenuti kako bi mogla vidjeti pred sam ulaz. Prošlo je jako malo vremena, kojih par sekundi između ta dva udaraca nogom u ljestve. Koliko se sjeća, da je tužitelj bio na pola ljestvi kada je išao skočiti sa ljestvi i vidjela je da se žurio skočiti jer nije znao što može biti. U prvom dijelu vodio razgovor povišenih tonova radi bačenog alata, no u drugom dijelu, kada je došlo do udarca nogom, nije bilo razgovora prije toga, to je samo neočekivano uslijedilo. Tužitelj se žurio dolje sa ljestava na što brži način jer nije znao što se može dogoditi. Ona nije vidjela da bi tužitelj nakon doskoka sa ljestava bio ozlijeđen i nije završio na podu, no napominje da joj se kasnije tužitelj, kada je došao u stan, požalio da ga bole leđa. Incidentu je bila prisutna gospođa ĆN, nevjenčana supruga tužitelja. Na upit zašto to nije navela u iskazu, već je navela da nije bilo drugih svjedoka, svjedokinja navodi da nije to iskazala jer se pokušala prisjetiti incidenta i sada je malo pod stresom i došla je na sud iz noćne smjene, nije bilo s namjerom. Koncentrirala se da se prisjeti detalja, pa je zanemarila tu informaciju. Tužitelj je odskočio nakon drugog udarca u ljestve. Ona ne može procijeniti sa koje je visine tužitelj odskočio, misli da je bio na kojih pola ljestvi, s time da su ljestve bilo visoke, no ne zna koliko točno. Tužitelj joj se nije požalio da ga boli kada je odskočio sa ljestava, no imao je na licu bolnu grimasu. Ona je mogla vidjeti tužitelju izraz lica kada je odskočio sa ljestava jer je bila blizu ulaza. Ljestve su bile postavljene blizu ulaza, na tužiteljev prozor, a u istoj toj ravnini je bio parkiran nečiji auto. Tužitelj nije odskočio na taj auto, trebalo je to procijeniti jer nije bilo baš puno mjesta. Ne može se sjetiti da li je tužitelj odskočio ravno ili sa strane ljestava.

9. Iz iskaza svjedoka NNV u bitnome proizlazi da se sjeća da je to bilo u nedjelju popodne, kada su se vratili sa djetetom iz šetnje. Ona je išla dijete staviti spavati i zbog toga je išla spustiti rolete pa sam pogledala kroz prozor i vidjela tužitelja sa ljestvama i dvije bijele kutije sa nacrtanom kamerom pa se je pitala što se to dešava, da nije išao postaviti kamere, iako zna da se oni suvlasnici protive tome, odnosno njihov je stav da ako postoje kamare da svi suvlasnici onda moraju imati pristup tim kamerama. Tada je zamolila supruga da ide baciti smeće i da ide pogledati što se dešava. Također je sa tužiteljem vidjela dvije osobe koje stoje sa njim, a jedna od njih je svjedokinja koja je danas došla na sud. Drugu osobu nije prepoznala jer tu gospođu inače nije viđala. Oni imaju stan na prvom katu i sa prozora u dječjoj sobi može vidjeti sva parkirna mjesta, četiri ispred zgrade i jedno veliko odvojeno parkirno mjesto iza smetlarnika. Također ima pogled i na smetlarnik i na prilaz zgradi. Suprug je išao van baciti smeće, vrata od stana su ostala otvorena, a ona je nunala dijete pokušavajući ga uspavati i šetala se po stanu sa njim. Kako su ulazna vrata od stana bila otvorena čula je razgovor, no nije mogla čuti što se točno govori. U jednom trenutku je čula tresak od alata, odnosno od metala pa sam pogledala kroz hodnik zgrade i nije vidjela da se išta specijalno dešava. Pomislila je da je nekome nešto palo te sam se vratila u stan uspavati dijete. Naknadno je došao njezin suprug u stan i rekao joj je (sada prenosi ono što je njoj rekao suprug) da ga je pitao tužitelj "Tko ste Vi?", suprug je odgovorio: "Znate Vi tko sam ja jer smo imali puno komunikacije.". Suprug je tada nastavio i rekao tužitelju: "Da li postavljate kamere, a znate da to ne smijete" i tužitelj ga je na to u potpunosti ignorirao. Suprug mu je rekao da je on tada nogom dotaknuo ljestve, da skrene pozornost da mu tužitelj odgovori, a nakon toga je skinuo rukom alat sa nadstrešnice. Suprug joj je rekao da je tada tužitelj sišao sa ljestava, no da ne zna što će sada napraviti, da li će se tužitelj ponovno popesti na ljestve ili ne. Ne može se sjetiti da li joj je suprug rekao u tom trenutku da će tužitelj zvati policiju. Ona je sugerirala suprugu da pozove policiju jer je htjela da se spriječi postavljanje kamera, a suprug je odgovorio da nema potrebe za tim jer se zapravo ništa nije dogodilo i da idu uspavati dijete. Njoj nije suprug ništa ispričao da je bio baš incident ili netko ozlijeđen, za razliku od nekih drugih situacija. Ona incident nije vidjela, osim onoga što je čula i onoga što joj je ispričao suprug. Policija je došla u roku od pola sata, a nakon odlaska policije, nakon koja dva-tri sata od incidenta, vidjela je da tužitelj odlazi doma i vidjela je da normalno sjeda u auto i vozi. Nije joj se činio ozlijeđen pa su se zato jako iznenadili kada su primili tužbu. Bila je prisutna u stanu kada su došli policajci. Njezin iskaz nisu uzeli. Sjeća se da su policajci pitali supruga da li je rekao HN da je idiot, a suprug je to priznao. Policajci nisu spominjali nikakvu ozljedu ili pad sa ljestava, niti su pitali takva pitanja. Ovaj incident je samo jedan u nizu incidenata, barem deset puta je tužitelj zvao policiju te napominje da su sve optužbe odbačene, a da je ovo samo jedan od pritisaka jer je ona predstavnica stanara. Koliko se sjeća, da je njoj suprug ispričao da je maknuo gedore sa nadstrešnice nakon što je nogom dotaknuo ljestve. Nije rekla da je vidjela tužitelja da je došao sa dvije gospođe, nego je rekla da ga je vidjela da on tamo sa njima stoji, a kako su one došle to ne zna. Ona niti iz jedne sobe u stanu ne može vidjeti nadstrešnicu i prozor tužitelja. Iz dječje sobe je vidjela tužitelja kada je parkirao auto i išao pristupnom stazom jer sa prozora dječje sobe može vidjeti parkirališna mjesta, pristupnu stazu i smetlarnike. Ona nije vidjela konkretno incident, već je samo nešto načula, kako sam to ispričala.

10. Iz iskaza svjedoka BN u bitnome proizlazi da su mu poznata imena stranaka jer je do sada 2 puta postupao, odnosno bio na intervencijama kod stambene zgrade [adresa]. Prva intervencija je bila otprilike prije dvije godine, no nije točno siguran, a druga intervencija je bila ove godine. Na prvu intervenciju je bio pozvan sa mladim kolegom ANV koji je tada bio vježbenik i mogao je samo gledati njegovo postupanje i nije imao ovlaštenje da postupa kao on, pa se tako nije smio niti upustiti u razgovor sa strankama. Tog dana ih je pozvao HN koji je postavljao video nadzor kod svog prozora jer ima stan u prizemlju i koliko se sjeća, riječ je bilo o dvije kamere, jedna koja je pratila ulaz i druga koja je pratila stan. Kad su došli na intervenciju, zatekli su HN na mjestu događaja i on im je ispričao da kada je postavljao kamere, da je došao jedan susjed i da ga je pitao odnosno rekao da to ne može raditi bez suglasnosti ostalih stanara. HN mu je ispričao da je susjed bio izrevoltiran jer je gospodin HN nastavio raditi po svom i nije htio razgovarati sa tim susjedom. Po izjavi gospodina HN, proizlazi da ga je susjed verbalno izvrijeđao i da je razbacao alat koji je imao oko sebe. Na poseban upit suda navodi da je gospodin HN samo to njima ispričao i ništa više. Oni su tada otišli u stan kod susjeda, a na upit suda misli da je to gospodin koji je danas u sudnici. Taj gospodin je priznao da je bio izrevoltiran, da je izvrijeđao gospodina HN, s time da se sada ne može sjetiti da li je priznao da je i razbacao alat, no sjeća se da je alat bio razbacan. Sjeća se da je na kraju rekao gospodinu HN, da kad su u pitanju zajednički dijelovi, da ne bi trebao postavljati kameru bez suglasnosti drugih stanara, no da mu on to ne može zabraniti. Na poseban upit, svjedok navodi da mu se gospodin HN nije činio ništa naročito uznemiren, nije spominjao da je bio napadnut jer u tom slučaju bi on morao ponuditi liječničku pomoć, a na njemu je da je prihvati ili odbije. Nije spominjao da je ozlijeđen, niti da ga nešto boli, a koliko se može sjetiti, nije mu spominjao da je susjed nešto radio sa ljestvama. Koliko se sjeća, tužiteljem je bila jedna osoba koja je ili u njegovom stanu ili osoba koja održava njegov stan, ali nije 100%siguran. On uvijek unese sve ono što smatra bitnim te razgovara i sa jednom i sa drugom osobom kad su pozvani na intervenciju. Na poseban upit suda i na predočenje dijela iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da je tuženik udario nogom u ljestve, pa se tužitelj počeo spuštati niz lojtre kroz dvije, tri prečke i onda je odskočio, a da je nakon toga uslijedio drugi udarac nogom u ljestve, svjedok navodi da on ima običaj upisati sve što mu stranke kažu na tim intervencijama, no nije siguran i ne može se sjetiti svih detalja. On pretpostavlja da bi on to unio kao izjavu da mu je stranka rekla, ali ne može reći 100% da to stranka nije rekla. Na predočenje dijela iskaza tužitelja da su na kraju policajci zaključili isto što i on, da je tužitelj super prošao kako je mogao, odnosno da je odskočio sa ljestava, svjedok navodi da to nije rekao i u to je sasvim siguran jer to nije njegov nivo razgovora i on tako ne priča sa strankama. Ne sjeća se nikakve galame iz tuženikova stana. On ne zna koliko su se dugo zadržali u tuženikovom stanu, onoliko koliko je potrebno da uzmu iskaz od njega. Poslije su podnijeli prekršajni nalog zbog remećenja javnog reda i mira. Kvalifikacija prekršaja iz čl.13 ne bi se promijenila ni u slučaju udarca nogom u ljestve do je osoba na ljestvama, osim u slučaju da je došlo do ozljede jer bi se tada primijenio čl. 6 Zakona o prekršajima. On se sjeća da je bila ta gospođa uz gospodina HN, misli da je rekao da mu ona čuva stan s time da misli da je prvo bila, pa je otišla u stan, s time da sada nije 100% siguran. Pretpostavlja da bi uzeo od nje iskaz da je bila tamo jer uzimaju iskaze od svjedoka i tada čine službenu zabilješku o ispitivanju svjedoka. Samo da ukratko opiše proceduru, kad se dođe na intervenciju, uzme se izjava od svih stranaka i uzme se izjava od svjedoka ako ih ima i tada se napravi zapisnik o ispitivanju svjedoka koji tada vlastoručno potpiše svjedok. Ako je prisutno više svjedoka, onda ih sve ispitaju. Povodom takvih intervencija se uvijek radi službena bilješka koju sastavlja i potpisuju policijski službenici koji su bili na intervenciji i koja se mora čuvati 10 godina. I u takvoj bilješci su sve izjave svih sudionika. Takve se bilješke uobičajeno ne dostavljaju strankama s time da nije siguran da li bi im se dostavilo na zahtjev, odnosno da li se tada dostavlja bilješka ili potvrda o policijskoj intervenciji. On se ne sjeća da je bio netko drugi prisutan u tom dvorištu osim gospodina HN i gospođe koja mu čuva stan. Oni uvijek na kraju intervencije upute stranke tamo gdje se mogu obratiti kad su u pitanju npr. njihovi imovinsko pravni odnosi za koje oni nisu nadležni postupiti, pa misli da je tuženiku rekao da se treba obratiti Gradu Zagrebu ili nadležnim institucijama vezano za postavljanje kamera, a gospodinu HN da bi trebao imati suglasnost za postavljanje kamera jer su u pitanju zajednički dijelovi, dok je tužitelj tvrdio da je to samo njegovo vlasništvo i njegov prostor i da ne treba suglasnost. Ima puno različitih situacija koji po svom opisu mogu spadati u domenu prekršaja ili kaznenog dijela, ovisno o tome da li ima ozljeda, namjere ili težine prekršaja.

11. Iz obaveznog prekršajnog naloga od 30.04.2023.g. povodom štetnog događaja proizlazi da je tuženik proglašen krivim što je dana 30.04.2023.g. na adresi u [adresa] narušavao javni red i mir na način da se obratio riječima: „idiote jedan" susjedu HN,da bi mu potom bacio njegov alat na pod pri tome ne oštetivši isti, a što je kod HN izazvao osjećaj straha i uznemirenosti kao i povredu dostojanstva, čime je počinio prekršaj iz C. 13, stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Zbog počinjenog prekršaja tuženiku je izrečena novčana kazna u iznosu od 20,00 eura trošak prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura. Iz obrazloženja naloga proizlazi da je prekršaj utvrđen neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom, i koji je nalog potpisao policijski službenik H, broj značke 03909 istog dana.

12. Iz dopisa MUP-a tužitelju od 15.0.5.2023.g. (list 85 spisa) u odnosu na njegov podnesak od 10.05.2023.g. proizlazi da istim obavještavaju tužitelja da je provedena provjera povodom događaja od 30.04.2023.g. i kojom je prilikom utvrđeno da je sporni događaj okvalificiran kao prekršaj iz čl. 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je protiv počinitelja JN podnesen prekršajni nalog dana 30.04.2023.g. koji je postao pravomoćan 04. svibnja 2023.g. S obzirom na navode iz podneska, obavještavaju ga kako je prekršajni nalog sačinjen temeljem njegove izjave i izjave svjedokinje te po tadašnjim saznanjima nisu utvrđeni elementi kaznenog djela za koje se poduzima progon po službenoj dužnosti, već su utvrđeni samo elementi predmetnog prekršaja a budući je prekršajni nalog dana 04.05.2023.g. postao pravomoćan, nije potrebno provesti daljnje kriminalističko istraživanje i ispitati predložene svjedoke iz navedenog podneska. U svezi navoda iz podneska o otuđenju poštanskih sandučića i oštećenja nadzorne kamere, obavještavaju ga kako je za navedene događaje kriminalističko istraživanje još uvijek u tijeku.

12. Iz nalaza hitnog objedinjenog prijema KBC Rebro od 30.04.2023.g. proizlazi da je tužitelj zadobio utuženu ozljedu padom sa visine oko 1,5 m – 2 m na leđa te se žali na bol u leđima i lijevom kuku.

13. U ovoj pravnoj stvari tuženik odgovara po načelu presumirane krivnje sukladno čl. 1045 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11; u daljnjem tekstu: ZOO), a isto znači da je tužitelj dužan dokazati postojanje štetne radnje i nastanka štete uzrokovane štetnom radnjom te posebno postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, a postajanje krivnje se pretpostavlja, iako je tuženik ovlašten dokazivati suprotno.

14. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP-a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Temeljem svega ranije iznijetoga, a imajući u vidu provedene dokaze, sud nalazi da tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je utužene ozljede zadobio na način kako to proizlazi iz tužbe; da je tuženik nogom udario u ljestve na kojima je stajao tužitelj i na taj način izazvao nezgodu prilikom koje je tužitelj pao i zadobio ozljede. Naime, tvrdnja tužitelja iz tužbe i njegovog navoda na hitnom prijemu KBC Rebru da se ozlijedio padom sa visine oko 1,5-2 metra na leđa je kontradiktoran iskazu tužitelja koji je pred sudom iskazao da je do ozljede došlo jer je morao odskočiti sa ljestava nakon što je tuženik udario nogom u ljestve pa se tužitelj spustio niz ljestve i odskočio prije drugog udarca nogom. Dakle prema iskazu tužitelja, tuženik je dva puta udario nogom u ljestve, a tužitelj je odskočio između prvog i drugog udarca. U odnosu na način dinamike nastanka utužene ozljede, tužiteljeva supruga, svjedokinja ĆN je potvrdila navode tužitelja da je tužitelj odskočio neposredno prije drugog udarca. dok je svjedokinja DN iskazala kako je tužitelj skočio sa ljestava nakon drugog udarca od strane tuženika i zvao policiju.

16. Obzirom na proturječnosti koje proizlaze iz iskaza tužitelja, svjedoka koje je on predložio i navoda iz tužbe i medicinske dokumentacije, a koje su kontradiktornosti dovele u sumnju tužiteljevu vjerodostojnost, te obzirom da su i svjedoci ĆN i EN svjedoci koji su zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu budući je riječ o tužiteljevoj nevjenčanoj supruzi (ĆN), kao i njegovoj najmoprimki koja od njega iznajmljuje stan (EN), sud je povezujući navode iz obaveznog prekršajnog naloga sa iskazom svjedoka BN, policijskog službenika koji je bio na intervenciji spornog dana i sastavio prekršajni nalog, zaključio u smislu čl. 221a ZPP-a da je tuženik dokazao svoju tvrdnju da tužitelj nije zadobio ozljedu prilikom pada odnosno odskoka sa ljestava, obzirom da tužitelj nije niti odskočio niti pao sa ljestava već se normalno spustio sa ljestava.

17. Naime, iz samog obaveznog prekršajnog naloga nema niti jedne riječi o tome da bi se tužitelj ozlijedio uslijed činjenice da je tuženik udario nogom u ljestve, a niti riječi o tome da je isti zbog te radnje morao odskočiti sa ljestava, već iz istog proizlazi da je tuženik spornog dana narušavao javni red i mir na način da se tužitelju obratio riječima: „idiote jedan" i potom bacio njegov alat na pod. Nadalje, obzirom da je svjedok BN u svojem iskazu naveo da po izjavi tužitelja, proizlazi da ga je susjed verbalno izvrijeđao i da je razbacao alat koji je imao oko sebe, i da je tužitelj samo to njima ispričao i ništa više, te da se tužitelj nije činio ništa naročito uznemiren, nije spominjao da je bio napadnut (jer u tom slučaju bi on morao ponuditi liječničku pomoć, a na njemu je da je prihvati ili odbije) i nije spominjao da je ozlijeđen, niti da ga nešto boli, a koliko se može sjetiti, nije mu spominjao da je susjed nešto radio sa ljestvama te obzirom na njegov iskaz u dijelu iz kojeg proizlazi da on uvijek unese sve ono što smatra bitnim te razgovara i sa jednom i sa drugom osobom kad su pozvani na intervenciju, sud nalazi da iskaz imenovanog svjedoka u cijelosti potvrđuje navode tuženika u odnosu na sporni incident.

18. Obavezni prekršajni nalog se smatra javnom ispravom u smislu čl. 230 ZPP-a, što znači da se presumira da su činjenice koje se u istoj navode istinite, sve dok stranka koja to osporava ne dokaže suprotno (čl. 230. st. 1. i 2. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP-a).

19. Kako tužitelj prema stavu ovog suda iznijetim dokazima nije oborio navedenu zakonsku presumpciju, dok je tuženik dokazao svoju tvrdnju o načinu nastanka štetnog događaja svojim iskazom koji je u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan obzirom je isti dat logično, životno, uvjerljivo i bez zastajkivanja, i koji iskaz podredno potvrđuje iskaz saslušanog policijskog djelatnika, to sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva, odnosno samu činjenicu da je ozlijedio leđa i zadobio ozljede iz tužbe uslijed štetne radnje tuženika.

20. Ovdje valja napomenuti da je i sam svjedok BN na predočenje dijela iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da je tuženik udario nogom u ljestve, pa se tužitelj počeo spuštati niz lojtre kroz dvije, tri prečke i onda je odskočio, a da je nakon toga uslijedio drugi udarac nogom u ljestve, iskazao da on ima običaj upisati sve što mu stranke kažu na tim intervencijama, no nije siguran i ne može se sjetiti svih detalja, no on pretpostavlja da bi on to unio kao izjavu da mu je stranka rekla, ali ne može reći 100% da to stranka nije rekla. Međutim, takav navod svjedoka BN ne dovodi u sumnju vjerodostojnost njegovog iskaza obzirom da priznanje svjedoka da ne može sa 100% sigurnošću reći da stranka nije rekla, samo upućuje na zaključak da je svjedok ozbiljan i vjerodostojan i da je pred sudom iskazao svega čega se sjeća. Iz navedenog razloga, činjenica što se imenovani svjedok nije mogao sjetiti koje su točno svjedokinje bile na mjestu događaja i da li je uzeo njihov iskaz, prema stavu ovog suda ne dovodi u sumnju njegovu vjerodostojnost obzirom na vremenski odmak od spornog događaja, kao i činjenicu da imenovani svakodnevno i to više puta dnevno provodi policijske intervencije diljem Zagreba. Također valja napomenuti da je svjedok BN na predočenje dijela iskaza tužitelja da su na kraju policajci zaključili isto što i on, da je tužitelj super prošao kako je mogao, odnosno da je odskočio sa ljestava, iskazao da to nije rekao i u to je sasvim siguran jer to nije njegov nivo razgovora i on tako ne priča sa strankama, a koja okolnost dovodi u opet u sumnju vjerodostojnost tužiteljeva iskaza. Iskaz tužitelja u dijelu iz kojeg proizlazi da se čula galama iz tuženikovog stana također je kontradiktoran iskazu policijskog službenika BN koji je iskazao da se ne sjeća nikakve galame iz tuženikovog stana.

21. Iskaz svjedokinje JNV sud nije posebno cijenio prilikom presuđenja obzirom imenovana nije bila neposredni očevidac štetnog događaja.

22. Temeljem svega ranije iznijetoga, kako se ovom sudu tužbeni zahtjev ukazuje kao neosnovan, nije bilo potrebno ocjenjivati ostale sporne okolnosti, kao niti visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost visine neimovinske i imovinske štete.

23. Također, kako sud nije našao osnovanim glavnično potraživanje na ime naknade neimovinske i imovinske štete, ujedno je ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na platež zakonske zatezne kamate kao akcesornog potraživanja. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

24. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a. Isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak pristupa na ročišta na dane 08.10.2024.g., 07.04.2025.g., 02.07.2025.g. i 10.10.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a eura iznosi 1.250,00 eura te je odlučeno kao u točci II izreke presude.

25. Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st.1 ZPP-a i odlučiti kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 15. prosinca 2025. godine