Poslovni broj: UsI-2729/2022-13

1

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik  6 i 8                                                     Poslovni broj: UsI-2729/2022-13

 

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. H. iz P., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi invalidske mirovine, 20. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-03/03374292456, URBROJ: 341-99-06/2-22-3832 od 18. kolovoza 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-03/03374292456, URBROJ: 341-99-06/2-22-3832 od 18. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne ureda u Sisku KLASA: UP/I 141-02/21-03/03374292456, URBROJ: 341-15-06/2-21-17887 od 3. svibnja 2022.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanjem prava na invalidsku mirovinu.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika smatrajući osporeno rješenje neprihvatljivim iz svih zakonskih razloga. Ističe da je iz liječničkih nalaza i druge dokumentacije na primjer nalaza stalnog sudskog vještaka vidljivo da je došlo do teške tjelesne ozljede koja uvjetuje gubitak radne sposobnosti, čije je pogoršanje moguće, a po završetku liječenja utvrđena je zaostala terminalno ograničena kretnja unutarnje rotacije u desnom ramenu i limitirana kretnja ruke prema leđima, zbog čega će trebati ulagati pojačanje napore kod navedenih radnji. Nadalje navodi da je iz preslika povijesti bolesti bolnica D.. I. P., Službe za kirurgiju od 2. studenog 2021. godine vidljivo da je unutrašnja rotacija nemoguća u potpunosti, a da je na osnovi nalaza i mišljenja Sektora za vještačenje, KLASA: 141-02/22-01/1834, URBROJ: 426-04-08/25-22-4 od 7. travnja 2022. godine, koji je poslan u tvrtku A. P. 01. svibnja 2022. godine, dobio raskid ugovora o radu. Tužitelj ističe da ima trajne posljedice od nastale ozljede na radu, da je proveo kompletan postupak liječenja kao i fizikalne terapije, no od posljedica još uvijek nije izliječen odnosno njegova radna sposobnost je trajno smanjena.

Predlaže da sud uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje te predmet vrati nadležnom tijelu na ponovno postupanje.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb, evidencijski broj vještačenja: 747765 od 7. travnja 2022., kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Nadalje tuženik ističe da u povodu žalbe, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje u tekstu: ZOMO), pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 794276 od 29. srpnja 2022. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da postupajući po žalbi, nakon uvida u priloženu i novo priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju te žalbene navode, uvažavajući zvanje i zanimanje imenovanog kao i opisano aktualno zdravstveno stanje, Vijeće viših vještaka je mišljenja da još nije došlo do trajnog umanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, stoga je pravilno u prvom stupnju odbijen zahtjev tužitelja.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) sud je 13. listopada 2023. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.                    Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti stranaka koje, iako uredno pozvane, raspravi nisu pristupile niti su svoj izostanak opravdale.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u  upravnom postupku.

              Stranke u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, nisu predložile izvođenje daljnjih dokaza, osim pisane dokumentacije na koju se pozivaju i u koju je sud izvršio uvid.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Prvostupanjsko rješenje od 3. svibnja 2022. doneseno je u postupku pokrenutom prijedlogom izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 24. prosinca 2021. prema članku 48. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13. i 98/19.), nakon provedenog dokaznog postupka u kojemu je pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb, KLASA: 141-02/22-01/1834, URBROJ: 426-04-08/25-22-3, evidencijski broj vještačenja: 747765 od 7. travnja 2022. kojim se utvrđuje da kod tužitelja nisu utvrđene okolnosti iz članka 39. ZOMO.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano u odgovoru na tužbu, s tim da je sadržaj nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-02/22-01/1834, URBROJ: 426-04-01/5-22-7 od 29. srpnja 2022. citiran u obrazloženju osporenog rješenja. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoje okolnosti iz članka 39. ZOMO, pa nema osnova za uvažavanje žalbenih navoda.

 

11.              U ovom predmetu sporan je zaključak upravnih tijela utemeljen na suglasnim nalazima i mišljenjima nadležnih tijela vještačenja u upravnom postupku da kod tužitelja ne postoje okolnosti iz članka 39. ZOMO koje uvjetuju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

 

12.              Činjenice koje su s medicinskog stajališta relevantne utvrđene su na temelju nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u dva stupnja koji suglasno zaključuju da kod tužitelja, imajući u vidu podatke i konstatacije sadržane u medicinskoj dokumentaciji te podatke 2IN obrasca koji sadrži opis poslova radnog mjesta tužitelja, ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nije došlo do trajnog umanjenja  radne sposobnost iza više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, opisano stanje po stupnju izraženosti dostupno je korištenju prava iz zdravstvene zaštite.

 

13.              U postupku koji je prethodio ovom sporu  odlučne činjenice koje  se relevantne za primjenu materijalnog prava potpuno su i pravilno utvrđene.

             

14.               Člankom 39. stavkom 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 2. članka 39. ZOMO preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Prema stavku 3. članka 39. ZOMO djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 4. članka 39. ZOMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Prema stavku 5. članka 39. ZOMO uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

 

15.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe utvrđeno je da je osporeno rješenje doneseno u postupku provedenom sukladno odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 67/17., 56/18. i 16/22.), a odluka donesena nakon pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Sud nije našao niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

16.              Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedene zaključke postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa, stoga navodima tužbe zakonitost osporenog rješenja nije dovedena u pitanje.

             

17.              Tužitelj nije osporio zaključke tijela vještačenja, nije predložio izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sudsko medicinskim vještačenjem niti je priložio dokumentaciju iz koje bi sud mogao zaključiti da je ocjena nadležnih tijela vještačenja pogrešna.

Medicinska dokumentacija na koju se poziva tužitelj iz koje je vidljivo da unutrašnja rotacija nije moguća u potpunosti, bila je predmet ocjene pred nadležnim tijelima vještačenja, obzirom na navode obrazloženja mišljenja tijela vještačenja da prema nalazu fizijatra od 02.02.2022. unutarnja rotacija iznosi 1/3 pokreta. Dakle, nemogućnost potpune rotacije je nesporna i navedeno su konstatirala tijela vještačenja u svojim nalazima.

I uz žalbu dostavljena medicinska dokumentacija tužitelja razmotrena je prilikom donošenja nalaz i mišljenja. Zaključak drugostupanjskog tijela vještačenja da kod tužitelja još nisu nastale promjene koje bi dovele do trajnog umanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, donesen je uvažavajući zvanje i zanimanje tužitelja kao i opisano aktualno zdravstveno stanje, sve u skladu sa zahtjevom definicije iz članka 39. stavka 1. ZOMO. Navedeni nalaz i mišljenje dostatno je obrazložen, pa je prema ocjeni suda mogao poslužiti tuženiku za donošenje  pravilnog i zakonitog rješenja.

 

18.              Okolnosti koje navodi tužitelj kada ističe da mu je temeljem nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja od 7. travnja 2022. prestao radni odnos kod poslodavca A. P. d.d. S., nisu osnovane, niti dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ovo zato, jer je uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) imenovanog poslodavca od 28. travnja 2022. utvrđeno da  se ista temelji na Uvjerenju o radnoj sposobnosti radnika Ustanove za zdravstvenu skrb Periodika od 14. travnja 2022. prema kojemu je radna sposobnost radnika – tužitelja umanjena te ne može uredno obavljati nit imanje zahtjevne poslove radnog mjesta, za koji je sklopljen Ugovor o radu, a koji uključuju duže i teže opterećenje desnog ramena i ruke, ima ograničene pokrete rukom, a sve navedeno je sastavni zahtjev radnog mjesta.

              U postupku ocjene radne ne/sposobnosti utvrđuje se postojanje trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, a koje moraju biti takve da se radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a pri tom se ističe da se sposobnost za rad ocjenjuje prema svim poslovima koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim sposobnostima osiguranika, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

 

19.              Niti nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. med. Ž. O., specijalista opće kirurgije od 30. studenog 2021., dostavljen uz tužbu, ne dovodi do drugačije odluke. Prvenstveno se napominje da nije razvidno tko je i kada te za potrebe kojeg postupka angažirao imenovanog vještaka, a također se ističe da iz navedenog nalaza i mišljenja ne proizlazi da je zadatak vještaka bio ocijeniti radnu sposobnost tužitelja u smislu odredaba članka 39. ZOMO. Navedeni nalaz i mišljenje sud ne može prihvatiti dokazom radne nesposobnosti niti to proizlazi iz zaključaka vještaka.

              Pored navedenog, u upravnom sporu sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio (čl. 33. st. 1. i 2. ZUS-a).

              Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (st. 3. čl. 33. ZUS-a).

              U ovom sporu tužitelj nije predložio izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, budući da se radi o primjeni stručnih znanja kojima sud ne raspolaže, a  kojima bi se relevantna činjenica ocjene radne sposobnosti tužitelja u smislu članka 39. ZOMO, mogla utvrditi, na drugačiji način nego je to učinjeno u postupku koji je prethodio ovom sporu.

 

20.              Slijedom navedenog, tuženik je imao osnova svoje rješenje temelji na nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja.

Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

             

21.              Razlozi ništavosti na koje sud, sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

22.              Na temelju odredbe člana 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 20. listopada 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke spora, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).