REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-2607/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, s danom objave 15. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 212,36 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.12.2021. do 31.12.2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“.
II/ Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 856,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 06.06.2021. oko 00:30 h, istočnom obilaznicom Bjelovara iz smjera juga u smjeru sjevera, vozač MD iz [adresa] upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] te da je dolaskom na oko 600 metara istočno od kružnog toka na raskrižju sa Slavonskom cestom, prednjim dijelom vozila udario u lisicu koja je na kolnik istrčala sa zemljane površine uz istočni rub kolnika, krećući se iz smjera istoka u smjeru zapada i dolazeći sa područja Lovačke udruge „Vepar“ Puričani. Uslijed udara lisica je odbačena na zapadni rub kolnika gdje je pronađena te ju je na mjestu događaja preuzeo lovočuvar LU „Vepar“ Puričani, FD. Na vozilu je nastala materijalna šteta. Na mjestu štetnog događaja i prije istog nije bio postavljen znak „divljač na cesti“, a na strani vozača nije utvrđena prekršajna odgovornost, niti prisutnost alkohola u organizmu. Tužitelj je oštećeniku HD (vlasniku vozila), nadoknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu te isplatio 1.600,00 kn/ 212,36 € temeljem Sporazuma o izvansudskoj nagodbi. Šteta je nadoknađena temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju je Ministarstvo poljoprivrede imalo ugovoreno kod tužitelja. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne Novine“ br: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22: dalje ZOO) te na odredbu čl. 50. st. 1 Zakona o cestama („Narodne Novine“ br. :84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/2021, dalje: ZC), prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje. Do štetnog događaja je došlo uslijed izlijetanja divlje životinje na cestu, a sve iz razloga jer tuženik nije poduzeo tj. odbio je poduzeti propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o javnim cestama („Narodne Novine“ br: 180/2004, dalje: ZJC). Nadalje, poziva se na čl. 2. st. 1. toč. 3 ZC-a, prema kojem su „državne ceste“ javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, s tehničkim karakteristikama određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, a što je u konkretno slučaju Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne Novine br: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/90, 42/20, 85/22, 114/22, dalje: ZSCP), a da je tuženik nije poduzeo sve radnje kako bi bio izbjegnut nalet na divljač. Čl. 50. st. 2 Zakona o javnim cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja državnom cestom, odgovara za štetu nastalu na državnoj cesti ukoliko državna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima. U konkretnom slučaju, pod pojmom „posebni propis“ ima se smatrati Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, a kojim je jasno određeno da se prometnim znakom „divljač na cesti“ označavaju posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu te je naveo da o predmetnoj prometnoj nesreći nije zaprimio bilo kakvu obavijest, niti od strane policije niti od strane nadležnog lovačkog društva. Napominje da sukladno 50. ZC-a nije od pravne osobe koja gospodari lovištem zaprimio zahtjev za postavljanjem pripadajuće prometne signalizacije i opreme na dijelu ceste na kojem se dogodio štetni događaj, a da tuženik nije ovlašten, niti ima mogućnosti utvrđivati povećanu opasnost za sigurnost prometa od strane divljači te je zakonski obvezan oslanjati se na pravnu osobu koja upravlja lovištem uz javnu cestu, u smislu određivanja mjesta uz javnu cestu gdje postoji povećana opasnost od nastanka štete od divljači. Navodi da je tuženik zaprimio paušalni zahtjev osiguranika tužitelja za postavljanje znaka pa da ga je tuženik zatražio određivanje posebno opasnih mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste, kako je to propisano Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama te mu usput naveo upute za postupanje u postupku postavljanja znaka A33, uz poziv za uspostavljanjem kontakta sa određenim osobama tuženika. Tuženik, sa stajališta prometne struke, na temelju koje obavlja svoju djelatnost upravljanja državnim cestama, ne može prihvatiti postavljanje bilo kakvih znakova sa jedinom svrhom izbjegavanja odgovornosti. Naime, tuženik bi jednostavno mogao postupiti po ovakvim ili sličnim zahtjevima ovlaštenika upravljanja divljači te postaviti znakove opasnosti A33, koji bi važili na cjelokupnoj mreži javnih cesta. Notorna i javno dostupna činjenica jest da mreža državnih cesta gotovo u cjelokupnoj dužini graniči sa lovištima. Regulacija prometa ne može biti podređena parcijalnom interesu izbjegavanja odgovornosti za štetu od divljači i to u korist ovlaštenika upravljanja divljači. Tuženik ne može preuzeti odgovornost za predmetni štetni događaj budući da prometnica kojom on upravlja sama po sebi nije opasna stvar, niti je djelatnost tuženika opasna djelatnost, kako to navodi tužitelj, a divlja životinja koja bi prelazila cestu nije ni pod kakvom upravom tuženika. Uvidom u vlastite podatke tuženik smatra da se mjesto predmetne prometne nesreće, nalazi u naselju. Stoga, tuženik napominje da sukladno odredbi čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jedinice lokalne i regionalne samouprave uređuju promet na svom području. Osim toga, znak A33 – divljač na cesti je znak opasnosti, a ukoliko se predmetna prometna nesreća dogodila unutar granica naselja nije logično i životno očekivati opasnost od divljači na cesti u naseljenom mjestu, pa stoga nema ni osnove za postavljanje predmetnog znaka opasnosti u naselju. Kasnije tijekom postupka je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju te je istaknuo prigovor zastare, dok je na ročištu dana 03.04.2024. tuženik učinio nespornim da je nastao štetni događaja odnosno da je do istog došlo uslijed naleta vozila na divljač, no da je sporna odgovornost u smislu je li uzrok štetnog događaja divljač ili radnja vozača. Također je naveo da nije sporno da je tužitelj izvršio plaćanje oštećeniku utuženog iznosa, no smatra da je tužitelj plaćanjem tog iznosa priznao odgovornost ili da je platio nepostojeći dug, no da u oba slučaju nema nikakve osnove taj iznos potraživati od tuženika.
3. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te je naveo kako se prometna nezgoda dogodila na državnoj cesti bjelovarske zaobilaznice koja je po vrsti javna cesta te se radi o djelokrugu odgovornosti tuženika, koji je u smislu odredbe čl. 82. st. 1. i 2., u vezi čl. 26. pasivno legitimiran i odgovoran u ovom sporu s obzirom na zakonom propisanu obvezu tuženika da održava državne ceste.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u obračun visine štete (list 9 spisa), Izvid štete (list 10 spisa), fotografije (list 11-12 spisa), prometna dozvola (list 13-14 spisa), Polica osiguranja (list 15-16 spisa), Ugovor o osiguranju (list 17-34 spisa), uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 35-44 spisa), regresni zahtjev (list 45, 49 spisa), korespondencija (list 46-47, 48, 54, 55, 56, 60, 74, 75-76, 77, 78-79, spisa), prijave i zahtjev za naknadu štete (list 50-51, 52-53 spisa), potvrde MUP-a (list 57-59 spisa), vozačka dozvola i osobna iskaznica (list 61, 64-65 spisa), potvrda o izvršenom plaćanju (list 62 spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 63 spisa), sudska praksa (list 86-97, 107-157, 198-214 spisa), pribavljen je spis MUP-a (list 165-172 spisa), saslušani su svjedoci ČD (list 180-181 spisa), FD (list 181 spisa) i MD (list 232-233 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. (list 183-188 spisa).
5. Sud nije provodio dokazne prijedloge tužitelja i to veterinarskog vještačenja na okolnost vrste i podrijetla divlje životinje, saslušavanje lovočuvara na okolnost preuzimanja divljači, saslušanje djelatnik MUP-a na okolnost vršenja očevida, financijskog vještačenja na okolnost isplate štete, a obzirom da okolnost koje se imaju utvrditi tim dokaznim prijedlozima nisu sporne između stranaka.
6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje regresnu isplatu iznosa 212,36 €, kojeg je tužitelj isplatio vlasniku oštećenog vozila zbog naleta na divljač, kao osiguratelj temeljem Police osiguranja od odgovornosti lovoovlaštenika s Ministarstvom poljoprivrede RH.
8. Između stranka nije sporan nastanak štetnog događaja odnosno da je do istog došlo uslijed naleta vozila na divljač, visina tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica da je tužitelj izvršio plaćanje oštećeniku utuženog iznosa, no sporna je aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, suodgovornost vozača vozila kao i je li nastupila zastara.
9. Iz potvrde MUP-a i spisa MUP-a razvidno je da je dana 06.06.2021. u 00,30 sati u [adresa], došlo do naleta vozila BBJ 801-IL na lisicu s prednjim dijelom vozila, uslijed kojeg je lisica odbačena na zapadni rub kolnika gdje je i pronađena, a na vozilu je nastala materijalna šteta koju su policijski službenici nestručno procijenili na 1.000,00 kn, a što potvrđuju i fotografije napravljene od strane policijskih službenika tijekom očevida. Brzina na navedenoj dionici ceste gdje je došlo do naleta na lisicu je ograničena na 60 km/h. Na mjesto događaja je izašao lovočuvar LU Vepar koji je preuzeo brigu o uginuloj lisici, dok vozač MD nije bio pod utjecajem alkohola, što potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, kao i svjedoci FD i MD u svojim iskazima.
10. Uvidom u Policu osiguranja (list 15-16 spisa), Ugovor o osiguranju (list 17-34 spisa) i uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 35-44 spisa), razvidno je da su predmetni ugovor o osiguranju sklopili tužitelj kao osiguratelj i Ministarstvo poljoprivrede kao ugovaratelj te da se isti ugovor odnosi na osiguranje od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj i to za štetu od divljači zbog smrti, ozljeda tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo.
11. Iz Izvida štete razvidno je da je djelatnik tužitelja izvršio pregled vozila povodom ranije navedenog štetnog događaja te da je utvrdio kako je na vozilu oštećena rešetka zraka PR SR te da je potrebno zamijeniti far za naglu L, kao i da je potreban rad limara u trajanju od 1,00 sat. Iz obračuna štete razvidno je da je izvršena kalkulacija troškova popravka te da je utvrđeno kako ista iznosi 317,58 € (2.378,04 kn).
12. Uvidom u prometnu dozvolu razvidno je da je GD vlasnik ranije navedenog vozila reg. oznake [registarska oznaka].
13. Iz Izvansudske nagodbe razvidno je da je tužitelj sklopio istu s vlasnikom oštećenog vozila te da je se obvezao isplatiti po predmetnog štetnom događaj na ime cjelokupne naknade štete iznos od 1.600,00 kn, a što je tužitelj i učinio dana 20.12.2021., što je razvidno iz potvrde o izvršenom plaćanju.
14. Neosnovani su prigovori tuženika kako ne postoji aktivna legitimacija tužitelja. Naime, u ovom predmetu utvrđeno je kako je tužitelj bio osiguratelj svih lovoovlaštenika pa tako i Lovačke udruge Vepar, da je došlo do štetnog događaja na način da je 06.06.2021. oko 00,30 vozilo reg. oznake [registarska oznaka], udarilo prednjim dijelom vozila lisicu i to na istočnoj obilaznici Bjelovara iz smjera juga i u smjeru sjevera, 600 m istočno od kružnom toka na raskrižju sa Slavonskom cestom, da je lisica uginula i da ju je preuzeo djelatnik Lovačke udruge Vepar, a da je na vozilu došlo do materijalne štete koja je procijenjena na iznos od 317,58 € (2.378,04 kn), no tužitelj je po izvansudskoj nagodbi vlasniku isplatio iznos od 1.600,00 kn, što je u eurima 212,36 €. Tuženik u ovom postupku nije sporio da bi šteta na vozilu iznosila 317,58 €, niti je sporio da je tužitelj isplatio vlasniku oštećenog vozila iznos od 212,36 €.
15. Prema odredbi članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (zakonska subrogacija). Stoga je sud zaključio kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici.
16. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je proveo prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja s prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio lisice koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s desne strane. Napomenuo je kako iz spisa nije moguće utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata, no s obzirom na opseg i intenzitet nastalih oštećenja na vozilu, može se procijeniti da je ova brzina iznosila oko 50 do 60 km/h. Kako je u trenutku štetnog događaja bila noć, a kolnik neosvijetljen, vozač vozila osiguranika tužitelja je mogao najranije uočiti lisicu kada mu je ona ušla u domet svjetala vozila. Tehničkim putem nije moguće utvrditi pod kojim svjetlima je vozač vozila osiguranika tužitelja vozio u trenutku štetnog događaja. Ukoliko je vozio s upaljenim dugim svjetlima, tada je lisicu mogao prvi puta ugledati kada se nalazila udaljena oko 4 m od mjesta naleta tj. vremenski oko 0,7 s prije naleta, kada se vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno oko 10,7 m od mjesta naleta. U slučaju da je vozač vozila osiguranika tužitelja vozio s upaljenim kratkim svjetlima, tada je mogao lisicu prvi puta ugledati kada se nalazila oko 3 m udaljena od mjesta naleta, odnosno vremenski oko 0,6 s prije naleta, kada se vozilo nalazilo udaljeno oko 9,2 m od mjesta naleta. Bez obzira pod kojim svjetlima je vozio, da je u trenutku ulaska lisice u njegovo vidno polje vozač vozila osiguranika tužitelja i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, vozač je za zaustavljanje imao na raspolagnju put od samo oko 10,7 m (duga svjetla) odnosno oko 9,2 m (kratka svjetla), dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio znatno duži i iznosio je oko 26,3 m. Na raspoloživom putu od oko 10,7 m vozač vozila osiguranika tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 30,4 km/h, dok bi se na putu od oko 9,2 m radnjom intenzivnog kočenja zaustavio pri svim brzinama manjim od 27,4 km/h. Na dionici ceste na kojoj je došlo do naleta nema postavljenog prometnog znaka "Divljač na cesti", dok je brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h.
17. S obzirom na to da je nalaz i mišljenje sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo, dok istovremeno na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, to sud, na temelju čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, već je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje.
18. Iz istog je sud zaključio kako je vozač prije naleta na divljač vozio brzinom oko 50 do 60 km/h, što je vještak zaključio s obzirom da opseg i intenzitet nastalih oštećenja na vozilu. Valja napomenuti da je i svjedok MD u svojem iskazu naveo kako se neposredno prije nesreće nije brzo kretao jer se tek udaljio od kružnog toka i da je mogao ići brzinom od oko 60 ili 70 km/h. Valja napomenuti svjedok u svojem iskazu vezano za brzinu kretanja nije sa sigurnošću rekao kojom brzinom se kretao već se radi o njegovoj procjeni da je to moglo biti oko 60 ili 70 km/h, što je u skladu s procjenom vještaka koji je po oštećenjima procijenio brzinu kretanja vozila oko 50 do 60 km/h.
19. Kako je na mjestu događaja postojalo ograničenje brzine kretanja na 60 km/h, ovaj sud je zaključio kako je vozač oštećenog vozila kretao dopuštenom brzinom kretanja.
20. Tužitelj drži odgovornim tuženika jer je Lovačka udruga Vepar sukladno članku 50. stavku 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 92/14; dalje: ZC) zatražilo od tuženika da na državnoj cesti, koja prolazi kroz lovište, postavi prometni znak divljač na cesti koji tuženik nije postavio.
21. Uvidom u dopis od 31.12.2019. (list 56 spisa) razvidno je da je Lovačka udruga Vepar zatražila od tuženika postavljanje znakova divljač na novo izgrađenoj Bjelovarskoj istočnoj obilaznici uz napomenu da je telefonski kontaktira ČD radi utvrđenja točnih lokacija postavljanja signalizacija.
22. Uvidom u dopis od 21.01.2020. (list 75-76 spisa) tuženik je odgovorio Lovačkoj udruzi Vepar kako isti traži postavljanje prometnog znaka bez dokaza i dostave podataka o broju naleta i na kojoj precizno definiranoj lokaciji. Napominje, da kako bi se ispunila obveza iz čl. 50. ZC-a da je svaki lovoovlaštenik dužan prethodno utvrditi točne lokacije na kojima divljač često prelazi preko ceste u području lovišta kojima gospodari. Navodi da iako je tijekom 2010. lovačka udruga Vepra zajedno s njihovom ispostavom [adresa] utvrdila određene lokacije na kojim divljač prelazi preko državnih, no da ih pozivaju da ponovno provedu očevid s KD svakog mjesta kako bi se o tome sačinio zapisnik i kako bi se na ta mjesta mogao postaviti prometni znak. Napominje kako sukladno ZL je propisano postupak i slijed poduzimanja mjera u funkciji sprječavanja naleta na divljač te navodi da je za postavljanje prometnog znaka opasnosti A 33 potrebno odraditi određene predradnje kao što su prikupiti podatka od PPP Bjelovar, načiniti zapisnik LU Vepar ukoliko je bilo naleta na divljač, a nije bilo policije, slikati mjesto događaja te slikati tragove divljači. Također napominje kako je od strane Lovačke udruge je potrebno sukladno čl. 61. Zakona o cestama (Narodne novine 92/14) i čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 70/19) izraditi Prometni elaborat nove regulacije prometa te sukladno tome dobiti odobrenje od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, MUP-a i Hrvatskih cesta, po dobivenom odobrenju za tražena mjesta će se postaviti prometni znakovi opasnosti A 33 divljač na cesti.
23. Uvidom u dopis od 03.02.2020. (list 55 spisa) razvidno je da je Lovačka udruga Vepar odgovorila tuženiku navodi kako su izgradnjom navedene obilaznice za divljač stvoreni novi uvjeti života na tom prostoru, ali da se ta divljač i dalje slobodno kreće na tom prostoru u cijeloj dužini zaobilaznice. Poziva se da sukladno čl. 50. ZC te navodi da budući da tuženik nije postavio prometne znakove na zahtjev Lovačke udruge da je tuženik odgovoran na nastanak štete te da im ponovno postavljaju zahtjev za postavljenje znaka divljači i da im dostavljaju broj telefona ČD radi kontaktiranja radi lakšeg postavljanja znaka.
24. Uvidom u dopis od 10.03.2020. (list 78-79 spisa) razvidno je da je tuženik ponovio Lovačkoj udruzi Vepar da je za postavu prometnog znaka opasnosti A33 potrebno prikupiti podatka od PPP Bjelovar, načiniti zapisnik LU Vepar ukoliko je bilo naleta na divljač, a nije bilo policije, slikati mjesto događaja te slikati tragove divljači, nakon čega će se sastaviti između odgovornih osoba zapisnik kao dokaz da na određenim mjestima divljač učestalo prelazi cestu, nakon čega je potrebno od strane Lovačke udruge sukladno čl. 61. Zakona o cestama (Narodne novine 92/14) i čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 70/19) izraditi Prometni elaborat nove regulacije prometa te sukladno tome dobiti odobrenje od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, MUP-a i Hrvatskih cesta, a po dobivenom odobrenju za tražena mjesta će se postaviti prometni znakovi opasnosti A 33 divljač na cesti.
25. U svojem iskazu svjedok ČD je naveo kako je Lovačka udruga Vepar u više navrata tražila postavljanje prometnih znakova Divljač na cesti budući da prilikom gradnje ceste takvi znakovi nisu bili postavljeni, a cesta je izgrađena kroz njihova lovište. Njima je odgovoreno da bi trebali platiti troškove potrebnih procjena, a udruga smatra da to nije tako i da je slijedeći korak na tuženiku pa je u jednom trenutku cijela procedura oko postavljanja znaka stala. Nadalje, misli kako se promijenila regulativa nakon puštanja prometnice na korištenje i da je kasnije eventualno postavljanje prometnih znakova ovisilo o podacima migracije divljači, a na području njihove udruge nije bilo značajnijeg broja prometnih nesreća naletom na divljač i da zbog toga Lovačka udruga nije mogla sastaviti tablicu o migraciji.
26. Sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je Lovačka udruga Vepar podnijela zahtjev tuženiku radi postavljanja znaka „divljač na cesti“ na koji je tuženik odgovorio i Lovačkoj udruzi te joj dao detaljnu uputu o potrebnim podacima i pozvao ju da provede postupak i utvrdi točne lokacije na kojima divljač često prelazi preko ceste u području lovišta kojim gospodari tužitelj te izradi Prometni elaborat. Lovačka udruga Vepar nije potom tuženiku dostavio potrebe podatke i Prometni elaborat.
27. Sukladno čl. 61. ZC propisano je kako se prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata. Prema čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), a koji je bio na snazi u vrijeme komunikacije tuženika i Lovačke udruge o postavljenju prometnog znaka, propisano je da kada se promet uređuje na dijelu državne ili županijske ceste, da je potrebna i suglasnost ministarstva nadležnog za poslove prometa, koja se izdaje na temelju prometnog elaborata i provedenog postupka izmjene postojećeg stanja prometne signalizacije i opreme, u skladu s posebnim zakonom i propisima donesenim na temelju tog zakona.
28. Sukladno čl. 22. stavak 1. točka 31. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15,) znak „divljač na cesti“ označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi znači da taj znak treba postaviti na mjesto na kojemu divljač često prelazi preko ceste, a to propisuje i kasniji Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" br. 92/19.) propisuje isto (čl. 18. Tablica 2.), stoga ovaj sud nalazi da je tuženik opravdano tražio suradnju Lovačka udruge oko utvrđivanja takvih konkretnih opasnih mjesta kako bi se znakovi postavili, a njihovo postavljanje i služilo svrsi. Lovačke udruga nije postupila po podnesku tuženika i dostavio mu tražene podatke, stoga tuženik i nije mogao postaviti prometni znak.
29. Međutim čak i da tuženik neopravdano nije postavio prometni znak, ovdje valja napomenuti da znak „divljač na cesti“ predstavlja jedan od znakova opasnosti iz čl. 16. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC) i čl. 18. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 92/19.; dalje: Pravilnik). Prema tim odredbama, znakovi opasnosti služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti, a znak „divljač na cesti“ navedena je u čl. 18. Pravilnika, pod oznakom A33.
30. Dakle, znak „divljač na cesti“ nije znak izričite naredbe iz čl. 16. st. 2. ZSPC-a, kojim se sudionicima u prometu na cesti stavljaju na znanje zabrane, ograničenja i obveze, i na koji se može odnositi odredba čl. 80. st. 6. t. 1. Zakona o lovstvu.
31. U ovom postupku utvrđeno je da je na mjestu nastanka štetnog događaja postojalo ograničenje brzine kretanja vozila od 60 km/h te je utvrđeno kako se oštećeno vozilo kretalo u okviru dopuštene brzine, kao i da bi sudar bilo moguće izbjeći tek pri brzinama manjim od 27,4 km/h (odnosno 30,4 km/h, ovisno o tome je li vozio pod dugim ili kratkim svijetlima), što je dvostruku manje o dopuštene brzine kretanja. Stoga prema mišljenju ovog suda postavljanje znaka, u okolnostima ovog slučaja, nije odlučno za nastanak štetnog događaja jer se oštećeno vozilo kretalo u okviru dopuštene brzine što znači da opisani propust pravne osobe koja upravlja cestom nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je i bez prometnog znaka upozorenja vozač vozio u okviru dopuštene brzine, a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.
32. Stoga je ovaj sud zaključio da tuženik unatoč inicijativi osiguranika tužitelja da se postavi prometni znak, nije bio u mogućnosti postaviti isti znak obzirom da je izostala daljnja suradnja osiguranika tužitelja jer bez suradnje lovoovlaštenika tuženik nije u mogućnosti identificirati opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste (a niti ne postoji tuženikova zakonska ili podzakonska obveza da identificira takva opasna mjesta), no nadalje nepostavljanje znaka divljač na cesti nije u uzročnoj vezi s nastankom štete uslijed naleta divljači na vozilo, pa ne postoji odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete budući da je u ovom sporu nesporno da šteta nije u uzročnoj vezi s postavljanjem znaka „divljač na cesti“ jer se nesreća nije mogla izbjeći pri dopuštenoj brzini kojim se kretalo vozilo, stoga je odgovornost za naknadu štete na lovoovlašteniku kao vlasniku opasne stvari (tako VS RH u odluci Rev-2642/2019, kao i VTS RH u odlukama Pž-2548/25, Pž-2808/22, Pž-5864/2016). Stoga je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.
33. Kako je tužitelj izgubio u cijelosti spor, tako je dužan naknaditi trošak tuženiku. Međutim obzirom da tuženik nije potraživao naknadu troška, tako je sud samo odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška kao neosnovan sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a te odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.
U Zagrebu 15. prosinca 2025. godine
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju po punom. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku
