Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4575/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja, STYLE COOKING N&L d.o.o., Dobrodol, Dobrodolska cesta 37, OIB:92141403259, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi brisanja s popisa poslodavaca, kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzira zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, 15. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I Tužba se odbacuje kao nedopuštena.
II Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere brisanja tužitelja, poslodavca s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. studenog 2025. podnio tužbu protiv tuženika Ministarstvo rada, brisanja tužitelja s popisa poslodavaca, kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzira zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.
2. U tužbi osporava zakonitost postupanja tuženika, a koje se sastoji u tomu da je tuženik tužitelja uvrstio na javno dostupni Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (tzv. crna lista). Tvrdi da se tužitelj nalazi pod rednim brojem 213. navedenog Popisa. Smatra da njegovo uvrštavanje na navedeni Popis nije zakonito te da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene, te u cijelosti osporava tuženikovo postupanje. Ističe da je navedenim postupanjem tuženika tužitelju onemogućeno ishođenje novih radnih dozvola za državljane trećih zemalja; ranije izdane dozvole za rad kod tužitelja podliježu reviziji i riziku od ukidanja; da je tužitelju onemogućeno produženje postojećih radnih dozvola za strane radnike koji već zakonito borave i rade na području Republike Hrvatske i to u trajanju šest godina. navodi da se na opisani način tužitelj suočava s neposrednom i ozbiljnom prijetnjom da će više od 20 stranih državljana, zaposlenih kod tužitelja, u kratkom roku ostati bez važećih dozvola za boravak i rad, čime će automatski biti dovedeni u situaciju nezaposlenosti i nereguliranog boravka. Ukazuje da bi takav ishod imao izravne i dalekosežne posljedice, ne samo po radnike, već i po samog tužitelja, čije bi poslovanje bilo dovedeno u pitanje, uključujući mogućnost daljnjeg ispunjavanja ugovorenih obveza prema partnerima i klijentima. Smatra da su protustavne odredbe Zakona o strancima, Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada i Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada. Ističe da postojećim zakonodavnim rješenjem prema kojem se poslodavac kažnjava i stavlja u nepovoljan pravni položaj isključivo na temelju jednostranog i ne sudskog utvrđenja državnog tijela, predstavlja grubo i nedopušteno ograničenje prava na pristup sudu i ozbiljno narušava ustavna prava. Navodi da se poslodavac na tzv. popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada stavlja isključivo temeljem zapisnika inspektora Državnog inspektorata (čl. 12. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada), a Ministarstvo rada taj popis objavljuje javno na svojim mrežnim stranicama, a da se pri tome ne provodi nikakav sudski postupak, niti se čeka pravomoćna presuda kojom bi se utvrdila krivnja poslodavca. Nadalje, ističe da na popisu poslodavac ostaje punih šest godina, osim ako u posebnom postupku uspije osporiti nalaz inspektora.
3. Predlaže da se naloži tuženiku da izbriše tužitelja kao poslodavca s Popisa poslodavaca koji kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Predlaže i izdavanje privremene mjere, koja je svojim sadržajem u osnovi jednaka tužbenom zahtjevu.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji. Navodi da tuženik uopće nije provodio upravni postupak utvrđenja neprijavljenog rada niti temeljem istog poduzimao bilo kakve mjere ili vodio bilo kakve postupke protiv tužitelja. Ističe da se radnja upisa podataka o poslodavcu kod kojeg su od strane neovisnog inspekcijskog tijela zatečeni neprijavljeni radnici ne provodi u okviru upravnog postupka niti o tome tuženik posjeduje bilo kakav neupravni predmet, već je u pitanju postupanje koje tuženik mora provesti temeljem zaprimljene obavijesti tog inspekcijskog tijela, na način propisan člankom 12. Zakona i člankom 6. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada. Tuženik ističe da nije ovlašten vršiti nadzor nad radom Državnog inspektorata, koji je zasebno i samostalno javnopravno tijelo. Osim toga, tuženik nema saznanja da je tužitelj postupao protivno Zakonu o strancima, jer iz obavijesti koju je zaprimio od Državnog inspektorata proizlazi da je prekršio samo Zakon o radu i Zakon o mirovinskom osiguranju. Tuženik pojašnjava da su način i uvjeti brisanja s popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada propisani člankom 12. stavkom 6. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada te člankom 7. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada, da se navedeni uvjeti odnose isključivo na protek propisanog razdoblja ili na postojanje odgovarajuće pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno da nije prekršio odgovarajuće propise u području prijavljivanja rada odnosno kojom se odbija optužba protiv poslodavca. Smatra da obzirom da takvi dokazi ne postoje u konkretnom slučaju, da tuženik ne može brisati poslodavca - ovdje tužitelja s Popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada jer nisu ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom i Pravilnikom.
4.1. Predlaže da sud odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev
5. Tužba nije dopuštena.
6. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
7. Sukladno odredbi članka 38. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima spor se može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.
8. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, ako protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.
9. Odredbom članka 12. stavaka Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj:) propisano je da će se poslodavca brisati s popisa iz stavka 2. ovoga članka nakon proteka razdoblja od šest godina od dana kada je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada odnosno ranije ako se u posebnom postupku uspješno ospori činjenica postojanja neprijavljenoga rada utvrđena zapisnikom iz članka 7. stavka 1. ovog Zakona.
10. Među strankama je nesporno da je upis tužitelja u evidenciju proveden na temelju zapisnika Državnog inspektorata. U ovome sporu tužitelj, pak, ne tvrdi da tuženik nije imao ovlast provesti upis na temelju odluke drugog tijela, već tužitelj u biti osporava utvrđenja Državnog inspektorata.
11. Tužitelj je ovlašten u upravnom postupku pred Državnim inspektoratom, kao i u eventualnom upravnom sporu protiv odluke istog osporavati utvrđenja iz zapisnika te u upravnom sporu koji se vodi radi ocjene zakonitosti zapisnika i pripadajućeg rješenja predložiti određivanje odgodnog učinka tužbe, odnosno predložiti izdavanje privremene mjere. Tužitelj, dakle, ni u pogledu meritornog odlučivanja niti u pogledu preventivnih mjera nije bez pravne zaštite u odnosu na svoje traženje, te vođenje ovog spora nije jedini put pravne zaštite njegovih prava.
12. Slijedom iznesenog, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita, pa ne postoje pretpostavke za vođenje spora, te je stoga sukladno članku 46. stavku 1. točki 3. Zakona o upravnim sporovima, tužbu odbacio kao nedopuštenu.
13. Pri odbacivanju tužbe, ne postoji pravna osnova za meritorno razmatranje prijedloga za izdavanje privremene mjere, pa je odlučeno kao u točki II. ovog rješenja. Podredno, da je tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere bio meritorno razmotren, taj bi prijedlog bio odbijen. Ustaljena je, naime, sudska praksa prema kojoj sadržaj privremene mjere izdane u upravnom sporu ne može činiti, u osnovi, usvajanje tužbenog zahtjeva.
U Zagrebu, 15. prosinca 2025.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78 putem e-komunikacije
3. U spis
