Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-290/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, Landis & Gyr Strasse 1, CH-6300 Zug, Švicarska, zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. ovršenice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenika ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Šoša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić & partneri, Zadar, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-876/2025-2 od 23. srpnja 2025., 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. ovršenice JI i 2. ovršenika ĐI kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-876/2025-2 od 23. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 752,36 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja na temelju ovršne isprave – Ugovora o založnom pravu od 10. rujna 2001. solemniziranog 13. rujna 2001. od strane javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OU-539/01-1, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 20.058,23 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2004. do isplate te radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 895,59 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2023. do isplate, određena je ovrha na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, kuća, zgrada(1), zgrada(2), zgrada(3), plastenik(1), plastenik(2), plastenik(3), dvor, ukupne površine 4967 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu 1. ovršenice u ¾ dijela i 2. ovršenika u ¼ dijela.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žale se 1. i 2. ovršenici iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5., 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ). Također, navode da nije jasno na što se odnosi iznos od 895,59 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2023. do isplate jer isti ne proizlazi iz ovršne isprave. Nadalje, ističu da bi prodajom nekretnine bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja jer je glavnica tražbine radi koje se traži ovrha na daleko manja od vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe, a koja nekretnina je nužna za uzdržavanje ovršenika i njihovih obitelji. Zaključno, ukazuju kako je zbog svega navedenog pogrešna i odluka o troškovima postupka. Traže trošak sastavljanja žalbe u iznosu od ukupno 752,36 eur.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

5. Rješenje o ovrsi doneseno je na temelju valjane ovršne isprave iz čl. 21. toč. 5. OZ-a – Ugovora o založnom pravu od 10. rujna 2001. solemniziranog 13. rujna 2001. od strane javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OU- 539/01-1. Navedeni Ugovor postao je ovršan 25. svibnja 2004. (potvrda javnog bilježnika na listu 13 spisa).

6. Navedenom ovršnom ispravom prednik 1. i 2. ovršenika ŠI, kao založni dužnik suglasio se da vjerovnik Zagrebačka banka d.d. može neposredno na temelju Ugovora radi naplate tražbine koju ima prema dužniku provesti prisilnu ovrhu prodajom predmetne nekretnine (clausula exequendi - članak 4. Ugovora).

6.1. Nadalje, uz prijedlog za ovrhu je priložen i Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. potvrđen od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-8339/2019 od 30. rujna 2019. iz kojeg proizlazi da je predmetna tražbina Zagrebačke banke d.d. u cijelosti prenesena na ovrhovoditelja (listovi 23-28 spisa).

6.2. Također, dostavljeno je i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-323/2024 od 16. svibnja 2024. iz kojeg proizlazi da su 1. i 2. ovršenici iza smrti pok. ŠI naslijedili predmetnu nekretninu. Ovrhovoditelj je sukladno čl. 83. OZ-a uz prijedlog za ovrhu dostavio i izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da su 1. i 2. ovršenici sada upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine (list 5-8 spisa).

7. U odnosu na žalbene navode da nije jasno na što se odnosi iznos od 895,59 eur sa zateznim kamatama jer isti ne proizlazi iz ovršne isprave, valja reći da se taj iznos odnosi na troškove kako to proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga na listu 13 spisa, dok je u ovršnoj ispravi izričito navedeno da se ovrha može odrediti i radi naplate troškova (čl. 1., 2. i 4. Ugovora).

8. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da bi prodajom nekretnine bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja jer je glavnica tražbine radi koje se traži ovrha na daleko manja od vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe, a koja nekretnina je nužna za uzdržavanje ovršenika i njihovih obitelji, prvenstveno valja reći da su 1. i 2. ovršenici takve svoje navode iznijeli potpuno paušalno, pri čemu iste ničim nisu dokazali niti potkrijepili zbog čega takvi navodi nisu mogli biti uzeti kao osnovani. Osim toga, valja reći kako ovrhovoditelj svoje potraživanje prema 1. i 2. ovršenicima temelji na odredbi čl. 83. OZ-a kojom je propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

9. Nadalje, 1. i 2. ovršenici u žalbi izričito ističu da se žale i iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a, odnosno da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Međutim, rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha mora biti propisan posebnim zakonom (kao npr. kod parnica zbog smetanja posjeda, vraćanja zaposlenika na rad i sl.), a što ovdje nije slučaj pa nisu osnovani navodi da je ostvaren taj žalbeni razlog.

10. Ovršenici u žalbi ističu i da se žale iz razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, a o kojim žalbenim razlozima, sukladno čl. 52. OZ-a, odlučuje sud prvog stupnja. Ovršenici osporavaju i visinu tražbine, koji žalbenio navodi sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, o kojem sukladno čl. 52. OZa, također odlučuje sud prvog stupnja.

12. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je 1. i 2. ovršenicima naložio platiti ovrhovoditelju troškove ovog postupka, budući da je takva odluka sukladna odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a. Što se pak tiče odluke o visini troškova valja reći kako sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Kako 1. i 2. ovršenici odluku glede visine troškova određeno ne pobijaju, to prvostupanjska odluka u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu 1. i 2. ovršenika odbiti kao neosnovanu te pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja potvrditi.

14. Budući da 1. i 2. ovršenici nisu uspjeli u žalbenom postupku to im nije priznat trošak sastavljanja žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 15. prosinca 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak