REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3338/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik iz Zagreba, Pere Budmanija 5/4, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 (ranije: Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595), radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 919475 sklopljenom 20. lipnja 2006. između ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita.

II. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 919475 sklopljenom 20. lipnja 2006. između ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke pravnog prednika tuženika Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.781,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 2.791,67 EUR od 1. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 59,62 EUR.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.190,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 416,14 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

VII. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je pravni prednik tuženika kao kreditor 20. lipnja 2006. sklopio s korisnikom kredita, ĐJ, Ugovor o kreditu broj: 919475, kojim je korisniku kredita kao potrošaču tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 18.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Kredit, odnosno vraćanje kredita ugovoreno je s valutnom klauzulom u valuti švicarski franak, dok je kamata ugovorena kao promjenjiva i to jednostranom odlukom banke. Tužitelj nadalje navodi kako su ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica i kamatna stopa nezakonite i ništetne i to iz razloga što se, među strankama predmetnog Ugovora o kreditu, o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a sam tuženikov prednik prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije u cijelosti, a niti potpuno informirao korisnika kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Takvo (ne)postupanje prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, a na štetu korisnika kredita. Činjenica da je pravni prednik tuženika, prilikom sklapanja ugovora o kreditima, u razdoblju od početka 2004. do kraja 2008., a u koje razdoblje spada i predmetni Ugovor o kreditu, ugovarao ništetne valutne klauzule u valuti CHF pravomoćno je utvrđena u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1401/12, a ista je činjenica potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž- 6632/17. Tužitelj ukazuje kako utvrđenja iz navedenih presuda obvezuju sud u ovom predmetu sukladno odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj: 41/2014), čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj: 19/2022) i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Unatoč činjenici što se radilo o ništetnim ugovornim odredbama, tuženik je uredno obračunavao ukupan iznos anuiteta sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli, a što je za posljedicu imalo povećanje kunskog mjesečnog anuiteta (danas protuvrijednost EUR) za korisnika kredita, a samim time i povećanje korisnikovih obveza prema pravnom predniku tuženika. Nastavno, ništetnost odredbi valutne klauzule u valuti CHF ujedno znači i da su nezakonita sva povećanja korisnikovih obveza prema tuženiku na temelju jačanja tečaja valute CHF u odnosu na valutu HRK (danas protuvrijednost EUR). Po toj osnovi korisnik je preplatio svoju obvezu po predmetnom kreditu za iznos koji će se naknadno utvrditi, a po dostavljanju kreditne dokumentacije od strane tuženika. Taj iznos čini razliku između svakog nezakonito uvećanog anuiteta i početnog mjesečnog anuiteta, a koji će se iznos ovom tužbom potraživati od tuženika. Nadalje, tužitelj ističe kako ne raspolaže nikakvom kreditnom dokumentacijom osim predmetnog Ugovora o kreditu te da se zbog navedenog obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu kreditne dokumentacije, a kojemu tuženik nije udovoljio pa je stoga u tužbi postavio manifestacijski zahtjev (čl.186. b st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku-Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Zaključno, tužitelj ističe kako njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), a koji su Ugovor sklopili ĐJ, kao ustupitelj s jedne strane i tužitelj kao primatelj s druge strane, i kojim je Ugovorom tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika, a o ovom prijenosu tražbine uredno je obaviješten tuženik, koji o tome nije iznio nikakve upite niti prigovore.

2. S obzirom da je tužba podnesena u odnosu na društvo Nova hrvatska banka d.d., a koje je društvo tijekom postupka pripojeno društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., rješenjem suda od 3. studenog 2023. postupak je prekinut i istodobno nastavljen u odnosu na pravnog slijednika pripojenog društva, odnosno u odnosu na sadašnjeg tuženika, društvo HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara nedostatku aktivne legitimacije te ističe u bitnome kako se utvrđenja iz parnice radi zaštite kolektivnih prava i interesa od strane Udruge potrošač to jest korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF, ne mogu primijeniti na konkretan predmet te kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik osporava i visinu utuženog potraživanja pri čemu smatra da se trebaju uzeti u obzir i negativne razlike odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz predmetnog Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom. Tuženik ističe i prigovor zastare.

4. U nastavku postupka stranke su dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari.

5. Tijekom postupka sud je pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: povijesni izvadak iz sudskog registra ( list 8.-115. spisa), Ugovor o kreditu broj 919475 (list 117.- 120. i 188.-191. spisa), Rješenje Tt-23/25802-2 ( list 136. -137 spisa),sudsku praksu (list 138.-165. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija, list 183.-185 spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 186. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije i prijedlog izvansudske nagodbe (list 187. spisa), kreditnu dokumentaciju (list 203.-218. spisa),izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐJ (list 227.-229. spisa) te financijsko knjigovodstvenim vještačenjem (nalaz i mišljenje – list 244.-272. spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 919475 kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica kredita , kojim je ugovornim odredbama ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke pravnog prednika tuženika te tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.791,67 EUR na ime visine po korisniku kredita preplaćenih anuiteta temeljem promjene tečaja valute CHF u odnosu na valutu u HRK i dospjele zakonske zatezne kamate u iznosu od 3.049,27 EUR, dakle iznosa od 5.840,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana izrade nalaza i mišljenja do isplate.

8. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tuženika, kao kreditor i ĐJ, kao korisnik kredita sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 919475, a kako je navedeno u tužbi.

9. Iz Ugovora o kreditu broj 919475 (list 117. -120. i 188.-191. spisa) proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije ni obrtnik niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

10. Gore navedeno sud je utvrdio i na temelju iskaza svjedoka ĐJ (list 227.-229. spisa) kojeg je u tom dijelu ocijenio istinitim i uvjerljivim upravo stoga što je sukladan navedenom Ugovoru o kreditu, pri čemu je svjedokinja iskazala i da je podignula predmetni kredit jer joj je bio potreban za sanaciju krovišta u kući čiji je tada bila suvlasnik s pokojnom majkom, a bilo joj je hitno pa nije išla na namjenski kredit već na nenamjenski gotovinski kredit.

11. Imajući u vidu da je tuženik predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

12. Nadalje, iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine od 10. lipnja 2023. ( list 183.- 185 spisa) proizlazi da je ĐJ ustupila tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada nastalu temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (čl. 1. i 2.).

13. Valja naglasiti da ta tražbina, kao i svaka druga tražbina, osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, može biti predmetom ustupa (čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

14. Primatelj tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

15. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

16. Predmetni Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa pa je stoga tražbina koja se ustupa jasno određena, a time je i sama činidba ugovora jasno određena pri čemu nije od utjecaja činjenica da tužitelj nema svojstvo potrošača već je jedino relevantno da je na tužitelja prenesena potrošačeva tražbina nastala primjenom pravomoćno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora. Naime, radi se o prenosivoj imovinsko pravnoj tražbini čiji se objektivni identitet prijenosom na drugog vjerovnika ne mijenja odnosno promjenom osobe vjerovnika nije promijenjen identitet tražbine koja se ustupa, što je osobito vidljivo iz gore citirane odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a.

17. Novčane tražbine potrošača nisu strogo osobne tražbine, niti se njihova narav protivi ustupanju, a niti je prijenos istih zabranjen zakonom, dakle, iste su prenosive, kao i većina novčanih tražbina, bez obzira na svojstvo njihova nositelja (tako i Sud EU u presudama C-383/18 od 11. rujna 2019. i C-519/19 od 1/8. studenog 2020.).

18. Dakle, tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi tražbini strogo osobne naravi.

19. Nadalje, presudom ovoga suda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pod točkom I. njezine izreke, utvrđeno je, između ostaloga, da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba ovdje tuženika (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, i u točci I. njene izreke.

21. Dakle, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak te u dijelu utvrđenja da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

22. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Ova odredba stupila je na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 57/11), a tužba u kolektivnom sporu podnesena je 2012. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a, primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

24. Valja naglasiti da je i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, dalje: Zakon o zaštiti potrošača) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Ranije u obrazloženju ove presude navedena pravomoćna presuda ovog suda poslovni broj P-1401/12 primjenjuje se u smislu odredbe čl. 138.a ZZP-a na ovaj parnični postupak neovisno o tome što ga nije pokrenuo osobno potrošač, već tužitelj i to stoga što ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik. Stoga se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju i svi propisi o zaštiti potrošača, kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu.

26. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača tada ne bi imala smisla.

27. Slijedom svega navedenog, ovaj sud vezan je za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna.

28. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni Ugovor o kreditu koji su sklopili ĐJ i tuženikov pravni prednik. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli, a koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima.

29. Valja naglasiti da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je u pogledu konkretnog ugovornog odnosa potrošač ĐJ dobila sve informacije koje su joj bile potrebne da shvati što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, niti da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da su bile lako razumljive konkretnom potrošaču, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

30. Navedeno je tijekom postupka utvrđeno i na temelju iskaza svjedoka ĐJ kojem je iskazu sud povjerovao kao životnom i uvjerljivom jer iz njenog iskaza ne proizlazi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tuženik potrošaču dao sve potrebne informacije te da je potrošaču bila lako razumljiva odredba o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno da mu je bio lako razumljiv rizik ugovaranja upravo te valutne klauzule s obzirom na usporedbu tečaja CHF prema HRK koji je bio puno nestabilniji od tečaja EUR prema HRK.

31. Nastavno na gore navedeno, utvrđenja iz presude poslovni broj P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose se i na predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, neovisno koja je bila njegova svrha.

32. S obzirom da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak, već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između ĐJ i pravnog prednika tuženika prema ocjeni ovog suda također nepoštene i ništetne.

33. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke pravnog prednika tuženika, valja naglasiti da je odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

34. Iz sadržaja čl. 2.5. Ugovora o kreditu broj 919475 proizlazi da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke.

35. Dakle, iz gore navedene odredbe razvidno je da je banka ovlaštena svojom jednostranom odlukom mijenjati način obračuna ugovornih kamata, što prema ocjeni ovog suda nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka. Navedena je odredba suprotna i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 3. ZOO-a), a neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da banka odnosno ovdje tuženik može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe, a to druga ugovorna strana mora prihvatiti.

36. Nadalje, na način propisan odredbom 2.5. predmetnog Ugovora odnosno ugovaranjem promjene kamatne stope na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci banke, bez navođenja ijednog kriterija o kojem takva promjena visine i načina obračuna kamatne stope ovisi, činidba nije određena niti odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, pa je stoga takva činidba nedopuštena sukladno odredbi čl. 271. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-1859/11-7 od 24. veljače 2015. i Pž-2641/2021-2 od 5. listopada 2021.).

37. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, naveden odredba je ništetna jer je protivna odredbi čl. 3., čl. 322. st. 1. i ZOO-a.

38. U odnosu na osporenu visinu utuženog potraživanja, tijekom postupka izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po društvu CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. koje je Nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, i to na okolnost preplaćenog iznosa kredita, s time da je vještaku dano u zadatak izračunati i negativne razlike odnosno novčani iznos u EUR u razdoblju kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, izvršiti obračun sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a te izračunati zatezne kamate dospjele do dana izrade Nalaza i mišljenja.

39. U nalazu (list 244.-272. spisa) stalni sudski vještak je sačinio usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama prilikom otplate kredita, s anuitetima obračunatima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu. U Tabeli 1. vještak je izvršio usporedbu stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koje bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope i tečaja i anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te tečaja u odnosu na početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, i to uvažavajući promjene nastale zbog broja dana na koji su se obračunavale kamate u svakom anuitetu, primjenjujući metodologiju koju je i sam tuženik primijenio prilikom izračuna kamata u anuitetu i stvarne otplate kredita. Dakle, u Tabeli 1. prikazan je izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita. Na temelju izračuna prikazanog u Tabeli 1., u Tabali 2. dan je izračun iznosa pretplata po predmetnom kreditu zbog rasta kamatne stope i tečaja te usporedni pregled manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita te izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije 1 EUR = 7,534500 kn. Nadalje, temeljem izračuna prikazanih u Tabeli 2., vještak je u Tabeli 4. prikazao izračun zateznih kamata po svakom ukupno preplaćenom mjesečnom iznosu zbog promjene kamatne stope prema kojem izračunu zatezne kamate, na preplaćene mjesečne iznose zbog promjene kamatne stope obračunate za razdoblje do dana izrade financijskog vještačenja, iznose 350,54 EUR. U Tabeli 5. prikazan je izračun zateznih kamata na svaki mjesečno preplaćeni iznos zbog promjene tečaja na štetu tužitelja po mjesecima i ukupno, a prema kojem izračunu zatezne kamate, na preplaćene mjesečne iznose zbog promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do izrade financijskog vještačenja, iznose 2.699,09 EUR. Nadalje, u Tabeli 6. prikazan je izračun zateznih kamata po mjesecima za ukupno preplaćene iznose zbog porasta kamatne stope i tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita pa tako zatezne kamate, na ukupno preplaćene mjesečne iznose zbog porasta kamatne stope i tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do izrade financijskog vještačenja iznose 3.049,27 EUR. U Tabeli 3. vještak je prikazao pregled stopa zateznih kamata koje su korištene za izračune. U odnosu na dio zadatka koji se odnosi na obračun sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a, vještak je na temelju izračuna u Tabeli 6. dao prikaz razlike između zateznih kamata na preplaćene iznose i manje plaćenih iznosa zbog promjene tečaja (Tabela 2) primjenom reda uračunavanja po čl. 172. ZOO-a. Imajući u vidu da zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos iznose 3.949, 27 EUR te da je zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita manje plaćen iznos od 59,62 EUR, pod pretpostavkom da bi se manje plaćeni iznosi zbog promjene tečaja na niže prebijali s iznosima zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet, s obzirom da su obračunate zatezne kamate veće od manje plaćenih iznosa zbog primjene nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, tada bi proizašla preostala razlika zatezne kamate u iznosu od 2.989,65 EUR (s pretpostavkom umanjenja od najstarijeg datuma bi stoga preostao iznos zateznih kamata od dana 6. veljače 2009. u iznosu od 27,51 EUR te nadalje kako je prikazano u Tabeli 6, stupac '6'). Zaključno, vještak je mišljenja, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita do konačne otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, kako ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 2.791,67 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 306,27 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 2.485,40 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 59,62 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 2.732,05 EUR, i to ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana konačne otplate kredita iznosi ukupno 306,27 EUR, dok ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 2.425,78 EUR. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izrade financijskog vještačenja ukupno iznose 3.049,27 EUR. Pod pretpostavkom da se primjenjuje čl. 172. ZOO-a (uračunavanje kamata i troškova), tada bi preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana izrade nalaza i mišljenja iznosio 2.989,65 EUR.

40. Predmetni Nalaz i mišljenje, a na koji stranke nisu imale primjedbe, sud je prihvatio u cijelosti kao stručan, objektivan, logičan, obrazložen i sačinjen prema pravilima struke.

41. Tako je ovaj sud iz Nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 2.791,67 EUR, dok zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izrade financijskog vještačenja ukupno iznose 3.049,27 EUR, a primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana izrade nalaza i mišljenja iznosi 2.989,65 EUR.

42. Nakon izrađenog Nalaza i mišljenja, podneskom od 17. veljače 2025. (list 278. - 280. spisa) tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.791,67 EUR na ime visine po korisniku kredita preplaćenih anuiteta temeljem promjene tečaja valute CHF u odnosu na valutu u HRK i dospjele zakonske zatezne kamate u iznosu od 3.049,27 EUR. Dakle, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 5.840,94 EUR s daljnjom pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na uglavničene zatezne kamate u iznosu od 2.791,67 EUR od 1. veljače 2025. odnosno od dana nakon izrade Nalaza i mišljenja do isplate.

43. Nadalje, valja naglasiti da ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

44. Dakle, tuženikova obveza je po osnovi navedenih ništetnih odredbi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti tužitelju iznos od 2.791,67 EUR na ime preplaćenih anuiteta te iznos od 2.989,65 EUR na ime uglavničenih zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana izrade nalaza i mišljenja, a koji iznos je vještak (na prijedlog samog tužitelja) utvrdio primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a kojom je propisano uračunavanje kamata i troškova na način da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

45. Slijedom svih gore navedenih utvrđenja odnosno imajući u vidu da su svi tuženikovi prigovori otklonjeni te imajući u vidu gore opisano utvrđenje stalnog sudskog vještaka, odlučeno je kao u t. I. - III. izreke ove presude, dok je tužbeni zahtjev valjalo odbiti za iznos od 59,62 EUR imajući u vidu utvrđenje stalnog sudskog vještaka prema kojem iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a iznosi 2.989,65 EUR (t. IV. izreke).

46. Zaključno, u odnosu na osporeni tijek zakonske zatezne kamate valja naglasiti da prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je već ranije u obrazloženju ove presude navedeno, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno je pod točkom I. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja i to na pojedinačne iznose od kojih se sastoji ukupna tražbina čiju isplatu tužitelj zahtijeva tužbenim zahtjevom, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Naime, tuženik se kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Prema tome, vještak je pravilno i izradio izračun tijeka zatezne kamate prema kojem je tužitelj i konačno odredio tužbeni zahtjev te je stoga osnovan i tužiteljev zahtjev usmjeren na plaćanje kamate na pojedinačne iznose od kojih se sastoji ukupna tražbina i to od dana izvršenih plaćanja, a koje zatezne kamate je vještak obračunao do dana izrade nalaza i mišljenja, a slijedom čega je i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim. S obzirom da je tužitelj uglavničio zatezne kamate na pojedinačne iznose od kojih se sastoji ukupna tražbina, pravilno je na iznos glavnice zahtijevao daljnju zateznu kamatu od 1. veljače 2025. pa do isplate.

47. Stoga je ovaj sud i u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev te je odlučio kao u t. III. izreke ove presude, pri čemu je stopa zatezne kamate određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer utužena tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

48. Zaključno valja naglasiti i kako je ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor zastare.

49. Naime, tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći prvoga dana iza dana 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, dakle 15. lipnja 2018. S obzirom da je tužba u ovom parničnom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., dakle unutar općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, razvidno je kako utuženo potraživanje nije u zastari.

50. Odluka o troškovima postupka iz t. V., VI. i VII. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25 dalje: OT). S obzirom da je tužitelj u sporu uspio u pretežitom dijelu, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (čl. 35. st. 2. ZPP), a u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, tuženik mu je, u skladu s odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a, dužan nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka. d

51. Ovdje valja istaknuti kako je konačno određenim zahtjevom tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora, kako u odnosu na deklaratorni (6.650,00 EUR), tako i u odnosu na kondemnatorni zahtjev (5.840,94 EUR), a imajući u vidu da je uglavničio zateznu kamatu na iznos glavnice pri čemu tuženik nije prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

52. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, a koji trošak je odmjeren sukladno OT-u, i to za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 18. listopada 2023. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 17. veljače 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 9. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 6. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 10. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 62,50 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 8. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 250,00 EUR

53. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, i to u iznosu od 56,48 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj: 92/21; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 171,36 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Tarife u svezi s čl. 1. st. 2. ZSP-a). Tužitelju nije priznat prekomjerno zatraženi iznos na ime sudske pristojbe na presudu jer mu isti temeljem gore navedenih odredbi Tarife i ZSP-a te vrijednosti predmeta ovog spora ne pripada. Zaključno, tužitelju je priznat i zatraženi trošak na ime uplaćenog predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 400,00 EUR.

54. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 2.190,34 EUR, dok je odbijen za iznos od 416,14 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. V. i VI. izreke.

55. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

56. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 9. srpnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je dokumentaciju koju je u prilogu tog podneska dostavio, mogao dostaviti i u ranijem tijeku postupka, uz podneske za koje mu je priznat zatraženi trošak ili na ročištu održanom 9. srpnja 2024., a za zastupanje na kojem mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Zaključno, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. VI. izreke.

57. Odluku o parničnom trošku iz t. VII. izreke sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 15. prosinca 2025.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.