Poslovni broj: Povrv-3554/2022-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista PK, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maje Zvačko Vuleta, odvjetnice iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-415/2022 od dana 14 listopada 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.428,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 54,13 EUR od 25.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 23.07.2019.g. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 24.08.2019.g. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 25.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 25.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 70,78 EUR od 26.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 72,81 EUR od 21.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 111,11 EUR od 25.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 148,73 EUR od 26.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 110,88 EUR od 25.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 113,02 EUR od 24.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 71,45 EUR od 22.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 32,64 EUR od 25.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 23.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 22.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 23.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 31,29 EUR od 23.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 91,42 EUR od 25.11.2020.g. do isplate,

- na iznos od 141,34 EUR od 22.12.2020.g. do isplate,

- na iznos od 161,25 EUR od 27.01.2021.g. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-415/2022 od dana 14 listopada 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 152,63 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2022. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.967,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 152,63 EUR za period od 14.10.2022.g. do 15.12.2025.g., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 16. veljače 2022. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 1.428,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Sanda Pandža donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 415/2022 dana 14. listopada 2022.g.

2. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor od strane tuženika, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252. e. Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, poslovni broj: Povrv-3554/22 od 09.02.2023.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi, broj UPP/OS-Ovrv-415/2022 od 14. listopada 2022.g.

3. Tuženik u svojem prigovoru u bitnome navodi da se ovdje ne radi o vjerodostojnim ispravama već o pokušaju da se građaninu naplati toplinska energija koja mu nije isporučena i koju ne koristi niti ima mogućnost da je koristi, što je tužitelj već ranije i pokušao i učiniti no ovaj im je sud osujetio pokušaj prevare odlukom broj Povrv-618/2019, i koju je odluku potvrdio Županijski sud u Zadru. Ističe da tužitelj nije postupio sukladno odluci sudova već su na njegov dopis odgovorili da je za njih mjerodavno jedino njihovo povjerenstvo. Nisu prihvatili niti jedan njegov zahtjev da se otvori radni nalog i da se konstatira zašto u njegovom prostoru nema dovoljno temperature od ugradnje razdjelnika, već je njihov pismeni odgovor da on mora plaćati grijanje, iako se njegov prostor ne grije, dok razdjelnici ne pokazuju nikakvu vrijednost ili minimalnu nedovoljnu za grijanje prostora. Prostorima u prizemlju se zaračunava grijanje stubišta diletacije [adresa] i to po cijeni uvećanoj trostruko više nego što plaćaju suvlasnici te diletacije. Njegov se prostor nalazi u diletaciji [adresa] i on nema nikakvih dodirnih točaka sa suvlasnicima [adresa], jer za njega kao i ostale suvlasnike odluke donose na nivou skupštine suvlasnika [adresa] pa tako on nema nikakvih dodirnih točaka sa odlukama suvlasnika 18c. Ističe da se pored ovog njegovog prostora nalazi prostor koji koristi njegovo trgovačko društvo Super A product i tamo se tužitelju plaća cijena po odluci suvlasnika [adresa] te je evidentno da trgovačko društvo plaća manji iznos za grijanje a njemu se kao penzioneru pokušava naplatiti trostruko veći iznos, te kao dokaz svojih tvrdnji dostavlja račune iz kojih je vidljivo da je adresa građevine za tuženika [adresa], što je netočno, dok je za Super A product [adresa], s time da su obje građevine izgrađene u [adresa], kako je upisano u zemljišnim knjigama, s time da je [adresa] izgrađen godinu dana prije [adresa]. Napominje da se radi o istoj zgradi koja je spojena na isti toplovod i dijeli se na 3 diletacije, A, B i C, a evidentno je tužitelj ne naplaćuje isporučenu toplinsku energiju već svoje račune šalje prema vlastitom nahođenju. Napominje da tužitelj niti u jednom momentu nije prihvatilo niti jedan njegov prijedlog da pogleda zašto se jedan prostor grije, a drugi ne grije i da konačno počne naplaćivati isporučenu toplinsku energiju po ugovoru sa suvlasnicima koji je potpisan sa suvlasnicima zgrade [adresa] kojem pripada i obzirom da nema pristup u [adresa] čije grijanje hodnika mu se pokušava naplatiti.

4. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da on tužitelja od 2015. obavještava o problemima vezanim za račune tužitelja. Navodi da je on bio suvlasnik firme Agena trade d.o.o., s time da napominje da je ta firma imala u najmu prostor na adresi [adresa], za koji smatra da je izdana energetska suglasnost iz 2008. te je firma naknadno kupila prostor na adresi u [adresa]. Firma Agena trade d.o.o. ugašena i da više ne koristi prostor na adresi [adresa], s time da je taj prostor u vlasništvu Fakulteta prometnih znanosti i tome već ima par godina sigurno. U odnosu na prostor na adresi u [adresa] navodi da ga on i dalje koristi, ali ne kao stambeni prostor jer je morao izvršiti prenamjenu u poslovni prostor budući je otvorio agenciju za osiguranje nakon što je Agena trade d.o.o. ugašena. On napominje da je prostor na adresi [adresa] uvijek bio evidentiran kod tužitelja kao poslovni prostor, s time da je tuženik u jednom momentu utvrdio da se taj prostor u građevinskoj dozvoli vodi kao stambeni pa je morao izvršiti prenamjenu u poslovni u upravnom postupku, što je i učinjeno 2019. Napominje da je taj prostor i dalje poslovni prostor na adresi [adresa], no da ga jako slabo koristi jer ga ne može nikome niti iznajmiti budući se u njemu ne može postići normalna temperatura odnosno prostor nema adekvatno grijanje te je maksimalno 15° grijanje u prostoru. On je o svemu tome obavještavao tužitelja, no nikada nitko nije otvorio radni nalog da bi se utvrdilo zašto se prostor dovoljno ne grije. Napominje da su problemi počeli nakon ugradnje razdjelnika. Također napominje da mu tužitelj naplaćuje grijanje stubišta na ulazu C koji je trostruko veći u odnosu na druge stanare. Tuženik je kupio prostor na adresi u [adresa] od firme Agena trade d.o.o. koja je sada ugašena.

5. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na ročište održano dana 03. studenog 2025.g., niti je ispričao svoj nedolazak, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 i 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) na prijedlog punomoćnika tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu proveo i zaključio glavnu raspravu, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 43 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za prostor tuženika (list 80-246 spisa), energetsku suglasnost (list 278 spisa), presliku ugovora broj 115066201401 od 31.07.2014.g. (list 247-257 spisa), odluku suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije (list 258-279 spisa), prijepise utuženih računa (list 280-319 spisa), korespondenciju između stranaka, podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Također je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku strojarske struke Damiru Mikecu koji je dana 11.12.2024.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku koje se odnosi na neplaćene troškove toplinske energije za obračunsko mjerno mjesto u [adresa] za prostor u vlasništvu tuženika pod šifrom krajnjeg kupca broj 2415379, za razdoblje od svibnja 2019.g. do prosinca 2020.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa, i koji su računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Sukladno odredbi čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, sud nedvojbeno nalazi da izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja podobnu vjerodostojnu ispravu.

8. Nesporno je iz stanja spisa da je tuženik vlasnik predmetnog prostora za koji ga tužitelj tereti za plaćanje ove usluge, i koju je činjenicu priznao i sam tuženik u ovom postupku te je ista razvidna i iz zemljišnoknjižnog izvatka koji prileži spisu.

9. Tužitelj tijekom postupka temelji svoj tužbeni zahtjev na činjenici da predmetno potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 115067201401 koji je dana 02.09.2014.g. potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade i koji ugovor prileži spisu. Predmetni je Ugovor sklopljen sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) koji čl. 11. st. 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovog članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Navodi da se na isti primjenjuju i odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, 129/15), osobito čl. 4. kojim je propisano da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

10. Nadalje, ovlašteni predstavnik suvlasnika ovlaštenje za sklapanje ugovora crpi iz Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (dalje u tekstu: Odluka). U Odluci je prethodnik tuženika, društvo Agena trade d.o.o., navedeno kao krajnji kupac pod šifrom 1015521, odnosno kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju. Navedena Odluka donesena je temeljem odluke većine suvlasnika koji se računaju po suvlasničkim dijelovima te se primjenjuje na sve krajnje kupce navedene u Odluci suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije.

11. Ističe da je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora, za predmetni poslovni prostor kao krajnji kupac u matičnim evidencijama bilo evidentirano društvo Agena trade d.o.o. pod šifrom krajnjeg kupca 1015521 te je isto navedeno u predmetnoj Odluci. Nakon sklapanja Ugovora došlo je do promjene krajnjeg kupca za predmetni poslovni prostor te je umjesto šifre krajnjeg kupca 1015521 otvorena nova šifra krajnjeg kupca 2415379 na tuženika. Nadalje, sukladno čl. 4. st. 6. Općih uvjeta ugovor iz stavka 2. ovoga članka obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik. Slijedom navedenog, Ugovor se primjenjuje i na tuženika u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik društvo Agena trade d.o.o. Uvidom u matične podatke krajnjih kupaca vidljivo je da je tuženik kao krajnji kupac šifre 2415379 (prethodno Agena trade d.o.o., šifra krajnjeg kupca 1015521) spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije oznake SI019 zajedno sa šest poslovnih prostora na adresi [adresa] i jednim poslovnim prostorom na adresi [adresa]. Budući da se navedeno zajedničko mjerilo toplinske energije nalazi u istoj toplinskoj podstanici sa zajedničkim mjerilom toplinske energije oznake SI018 na koje je spojena stambena zgrada [adresa], za oba zajednička mjerila toplinske energije sklapa se zajednički ugovor o potrošnji toplinske energije.

12. Nadalje, tužitelj je s prethodnikom tuženika, odnosno s tuženikom kao direktorom društva Agena trade d.o.o., dana 23.04.2009.g. za šifru krajnjeg kupca 1015521 sklopio Ugovor br. G0-1015521-1822/09 o opskrbi i korištenju distribucijske mreže tarifnog kupca na zajedničkom mjerilu toplinske energije oznake SI019 u skladu s energetskom suglasnosti tužitelja od dana 20.11.2008.g. Naime, tužitelj tijekom postupka tvrdi navodi kako se tuženikov prostor nalazi na adresi [adresa], na granici s diletacijom C te je priključen na toplinsku podstanicu na adresi [adresa] što je u skladu s Termoenergetskom suglasnosti Hep-toplinarstva d.o.o. od 20. studenog 2008., i koja suglasnost prileži listu 278 spisa.

13. Također je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku strojarske struke Damiru Mikecu na okolnost da li je poslovni prostor koji je predmet ovog postupka na adresi u [adresa] priključen na toplinsku podstanicu na adresi [adresa].

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Damira Mikeca proizlazi njegovo mišljenje da toplinska energija u diletaciju na adresi [adresa] dolazi iz toplinske podstanice na adresi [adresa] te predlaže očevid na lokaciji [adresa] i C kako bi se potvrdili navodi vještaka. U odnosu na navode tuženika da se njegov prostor zagrijava na temperaturi od cca 15 stupnjeva, ističe da ona ovisi o odabiru termostatskih ventila i razdjelnika te o promjeru cjevovoda, kao i tipu toplinske pumpe. Pravu funkcionalnost i svrhu razdjelnika, kao uređaja koji omogućavaju raspodjelu toplinske energije prema stvarnoj potrošnji, krajnji kupci mogu ostvariti samo ukoliko uz razdjelnike ugrade i uređaje za regulaciju odavanja topline – termostatske radijatorske setove (termostatske ventile i glave), odnosno uređaje kojima se može podešavati (regulirati) potrošnja toplinske energije i ukoliko se izvrši balansiranje unutarnjih instalacija grijanja te zamjena postojeće pumpe centralnog grijanja frekventno reguliranom pumpom.

15. Sud je u cijelosti ocijenio nalaz vještaka Damira Mikeca vjerodostojnim i prihvatio isti jer je u svemu postupio prema zadatku suda te objektivno i savjesno u skladu s pravilima struke izradio nalaz i mišljenje poštujući sve relevantne okolnosti konkretne situacije kao i pravila znanosti i prakse, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud. Iako je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje strojarskog vještaka, imenovani nije predložio niti jedan adekvatan dokazni prijedlog usmjeren na njegovo pobijanje u smislu čl. 219 ZPP-a (poput saslušanja imenovanog vještaka ili predlaganja novog strojarskog vještačenja po drugoj osobi vještaka, iako ga je sud pozvao rješenjem od 16.05.2025.g. da se očituje da li ima dokazne prijedloge obzirom na njegove prigovore (poput saslušanja vještaka ili izrade dopunskog nalaza i mišljenja povodom njegovih prigovora). Slijedom iznijetoga, sud je primjedbe tuženika u cijelosti otklonio kao neosnovane i ničim dokazane.

16. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz citiranih ugovora te obzirom na rezultate provedenog strojarskog vještačenja, sud je u cijelosti otklonio tuženikov prigovor da se njegov prostor nalazi u diletaciji [adresa] i on nema nikakvih dodirnih točaka sa suvlasnicima [adresa], a da se energetska suglasnost odnosi na njegov drugi prostor. Naime, sud je uvidom u korespondenciju između stranaka utvrdio da su dana 12.06.2018., djelatnici HEP-TOPLINARSTVA d.o.o.. izvršili provjeru priključka predmetnog poslovnog prostora, te ustanovili kako se prostor nalazi na adresi [adresa], na granici s dilatacijom C te je priključen na toplinsku podstanicu na adresi [adresa], obračunsko mjerno mjesto SI019, a što je u skladu s Termoenergetskom suglasnosti HEP-TOPLINARSTVA d.o.o. od 20.11.2008., a koja je činjenica razvidna iz dopisa tužitelja upućenom tuženiku od 18.06.2018.g. (list 214 spisa) a predmetna činjenica ujedno proizlazi iz provedenog strojarskog vještačenja.

17. Dakle činjenica da je u navedenom Ugovoru br. G0-1015521-1822/09 i Energetskoj suglasnosti omaškom navedena adresa predmetnog poslovnog prostora [adresa], nije od utjecaja na meritum spora obzirom je nedvojbeno utvrđeno da se predmetni ugovor i termoenergetska suglasnost odnose na tuženikov prostor na adresi u [adresa] koji je predmet ovog postupka.

18. Dakle, tuženik je kod tužitelja nesporno evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije te se, prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta krajnjim kupcem smatra pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Slijedom navedenog, a kako je tuženik nesporno vlasnik predmetnog prostora, neprijeporno su utvrđene aktivna legitimacija tužitelja te pasivna legitimacija na strani tuženika.

19. Također je otklonjen prigovor tuženika kojim se poziva na presudu ovog suda broj Povrv-618/2019 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za drugo vremensko razdoblje obzirom se ista ne može primijeniti u ovom predmetu budući je u tom predmetu odbijen tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao da je tuženikov prostor na adresi [adresa] priključen na toplinsku podstanicu na adresi [adresa], a koja je činjenica nedvojbeno utvrđena u ovom postupku.

20. U odnosu na prigovor tuženika kako se predmetni prostor dovoljno ne zagrijava uslijed čega prigovara visini obračunate potrošnje, ističe se kako tuženik do okončanja postupka nije dostavio niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a, niti predložio niti jedan dokazni prijedlog kojim bi potvrdio svoje navode o navedenom. Međutim, čak i u slučaju točnosti tuženikovih tvrdnji da u njegovom prostoru nema dovoljno temperature nakon ugradnje razdjelnika u njegov prostor, ističe se da tuženik do okončanja postupka nije dostavio niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a iz kojih bi bilo razvidno da se povodom toga obraćao tvrtki koja je ugradila predmetne razdjelnike topline za njegov prostor, iako je na isto bio upućen i od strane tužitelja (dopis tužitelja od 14.06.2017.g.).

21. Naime, pitanje kvalitete grijanja nakon ugradnje razdjelnika je složeno i odgovornost je podijeljena između suvlasnika zgrade (vlasnika stanova ili prostora) i, u određenoj mjeri, tvrtke koja ugrađuje/očitava razdjelnike te kupca toplinske energije (npr. HEP Toplinarstva, ovdje tužitelja). Tako su suvlasnici/krajnji kupci primarno odgovorni za ugradnju i održavanje razdjelnika koje su dužni o svom trošku održavati, kao i termostatske ventile, a to uključuje i troškove popravaka nakon isteka jamstvenog roka opreme. Kvaliteta grijanja često ovisi o pravilnom balansiranju cijelog sustava u zgradi. Loše balansiranje, koje se može pojaviti nakon ugradnje razdjelnika, može dovesti do problema poput slabijeg grijanja na gornjim katovima ili šumova u radijatorima. Iako je to tehnički zahvat, odgovornost za odluku o balansiranju i njegovo plaćanje leži na suvlasnicima. Problemi s kvalitetom grijanja mogu biti povezani i sa zajedničkim dijelovima zgrade (npr. dotrajalost vanjske stolarije, nedostatak toplinske izolacije – fasade), za čije su održavanje i poboljšanje odgovorni svi suvlasnici.

22. Nadalje, tvrtka koja ugrađuje, očitava i održava razdjelnike ima odgovornost u smislu ispravnosti uređaja i očitanja pa su stoga odgovorni za ispravan rad samih razdjelnika unutar jamstvenog roka i točnost očitanih podataka koji se koriste za obračun. Pogreške u programiranju ili očitanju razdjelnika mogu izravno utjecati na obračun troškova, a time i na nezadovoljstvo grijanjem.

23. Kupac toplinske energije, odnosno distributer/opskrbljivač odgovoran je za isporuku toplinske energije i to za osiguravanje isporuke toplinske energije do obračunskog mjernog mjesta (podstanice) zgrade, održavanje dijela instalacija pa je dužan obavljati uslugu upravljanja i održavanja dijela unutarnjih instalacija u zgradi od obračunskog mjernog mjesta u podstanici do ulaza u samostalnu uporabnu cjelinu krajnjeg kupca.

24. Također se napominje da razdjelnici ne mjere toplinu utrošenu u stanu u klasičnom smislu (kao mjerilo za vodu ili struju), već je procjenjuju na temelju razlike u temperaturi radijatora i prostora te programiranih faktora. Zbog toga, ali i zbog činjenice da stanovi nisu toplinski izolirane cjeline (prenosi se toplina na susjedne stanove, zajedničke hodnike i sl.), česta je pojava neuravnoteženog grijanja i pitanja pravednosti obračuna troškova nakon ugradnje.

25. Nadalje, obveza tvrtke koja je ugradila razdjelnike za njihovu ispravnost regulirana je prvenstveno kroz ugovorni odnos (Ugovor o ugradnji, očitanju i održavanju), opće propise o odgovornosti za proizvod (Zakon o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača), Zakon o tržištu toplinske energije (ZOTT). Sukladno ugovornoj obvezi (Jamstvo i održavanje), tvrtke koje su ugradile razdjelnike imaju pravnu obvezu ispuniti ono što je definirano u Ugovoru o ugradnji, očitanju i održavanju koji su suvlasnici (odnosno Kupac toplinske energije) sklopili. Razdjelnici, kao uređaji, podliježu redovnom jamstvenom roku koji određuje proizvođač/ugraditelj. Razdjelnici imaju ugrađenu bateriju koja se ne može mijenjati, što znači da im je vijek trajanja najčešće 10 godina. Nakon isteka tog roka, moraju se zamijeniti. Obveza zamjene proizlazi iz tehničke specifikacije uređaja i ugovora, a ne izravno iz zakona, a ugovorom je regulirana i obveza te opseg usluge održavanja koju ugovorena tvrtka obavlja (npr. očitanje, zamjena u slučaju kvara unutar jamstva). Prema ZOTT-u, Kupac toplinske energije (najčešće zgrada/suvlasnici, preko upravitelja) dužan je sklopiti ugovor s ovlaštenom osobom (tvrtkom) za ugradnju, očitanje i održavanje razdjelnika, što znači zakon nameće obvezu zgradi da ugovori održavanje, a ugovorom se definira što to održavanje uključuje. Krajnji kupci (vlasnici stanova) su dužni o svom trošku održavati razdjelnike u samostalnim uporabnim cjelinama. Ako razdjelnik prestane biti funkcionalan (npr. istekom baterije/roka trajanja), krajnji kupac snosi trošak zamjene, osim ako je kvar nastao unutar jamstvenog roka. Nadalje, Zakon o obveznim odnosima (ZOO) definira odgovornost za nedostatke na proizvodu (materijalni nedostaci) i jamstvo pa u slučaju da ako se kvar dogodi unutar zakonskog ili ugovorenog jamstvenog roka, tvrtka je obvezna otkloniti kvar bez naknade. Razdjelnici moraju udovoljavati propisanoj normi HRN EN 834:2014, a tvrtka je odgovorna za ugradnju uređaja koji udovoljavaju tim tehničkim standardima.

26. Primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi, a kako sam tuženik tvrdi da su problemi sa grijanjem nastali nakon ugradnje razdjelnika, te obzirom da tuženik do okončanja postupka nije podnio niti jedan dokaz da se povodom problema sa jakosti grijanja prostora obraćao ovlaštenom upravitelju zgrade ili tvrtki koja je dužna održavati razdjelnike, to sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a utvrđuje i nalazi kako tuženik nije ničim dokazao svoju tvrdnju da je tužitelj odgovoran za probleme sa kvalitetom grijanja njegovog prostora.

27. Također se napominje da je iz korespondencije stranaka razvidno da se tuženik u odnosu na iste prigovore koje iznosi u ovom postupku obratio i Povjerenstvu za reklamacije potrošača koje je odgovorilo na njegov prigovor.

28. Iz zaključka Povjerenstva za reklamacije potrošača proizlazi da se povjerenstvo sastalo dana 7.6.2019. temeljem dopisa tuženika kao krajnjeg kupca toplinske energije na adresi [adresa] u kojem se žali na postupanje HEP- TOPLINARSTVA d.o.o. i zahtijeva da mu se omogući grijanje, a da se potrošnja toplinske energije za njegov prostor šifre 2415379 naplaćuje kao i drugim krajnjim kupcima na adresi [adresa]. Povjerenstvo za reklamacije potrošača prethodno je, 14.3.2019., odgovorilo tuženiku kao krajnjem kupcu toplinske energije na sva pitanja iz reklamacije koja je Povjerenstvu za reklamacije potrošača bila dostavljena dana 20.2.2019. godine s gotovo identičnim pitanjima kao i u zadnjem dopisu od 18.5.2019., a urudžbiranom 30.5.2019. Dakle, za kvalitetu grijanja, nakon ugradnje razdjelnika topline, krajnji kupac je upućen da se obrati poduzeću koje je ugradilo razdjelnike topline i radijatorske ventile. Što se tiče obračuna troškova toplinske energije prema očitanju mjerila toplinske energije oznake Sl019 koje je smješteno u toplinskoj podstanici na adresi [adresa] (dilatacija C) iako se poslovni prostor nalazi na adresi [adresa] za koju se obračun troškova toplinske energije obavlja s mjernog mjesta oznake SI016 (za dilataciju B), krajnji kupac može angažirati ovlaštenog projektanta radi izrade elaborata o prespajanju poslovnog prostora s jedne toplinske podstanice nadrugu toplinsku podstanicu, ukoliko je isto tehnički izvedivo, no to međutim ne znači da bi se time, automatski, smanjiti računi toplinske energije. Na elaborat treba ishoditi suglasnost HEP-TOPLINARSTVA a jednako tako pisanu suglasnost predstavnika suvlasnika stambene zgrade. Naglašavaju da HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. nije bilo nadležno za ugradnju i nadzor prilikom spajanja poslovnih prostora na instalaciju grijanja u vrijeme izgradnje objekta te je o istom imalo saznanja tek naknadno, nakon izvršene provjere na terenu. Napominju da postoji i mogućnost odvajanja grijanja (ugradnja zasebnog mjerila toplinske energije) samo za poslovni prostor tuženika, ukoliko je to tehnički izvedivo. Za isto je potrebno angažirati ovlaštenog projektanta radi izrade elaborata odvajanja grijanja. odnosno ugradnje zasebnog mjerila toplinske energije, na koji treba ishoditi suglasnost HEP- TOPLINARSTVA d.o.o. Za ugradnju zasebnog mjerila toplinske energije, također, potrebna je i pisana suglasnost predstavnika suvlasnika stambene zgrade. Stoga je nakon glasovanja o osnovanosti reklamacije,donijet jednoglasan zaključak da prava krajnjeg kupca toplinske energije, ovdje tuženika nisu povrijeđena od strane tužitelja.

29. Ističe se da je tuženik kupnjom poslovnog prostora na navedenoj adresi, prihvatio tehničke uvjete i karakteristike prema kojima je zgrada izgrađena te zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, što znači zagrijavanje prostora putem centraliziranog toplinskog sustava te zajedničke instalacije centralnog grijanja, u što se ubrajaju i razvodi cijevi grijanja. U skladu sa.28 Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ,mjesto razgraničenja između distributera toplinske energije i kupca je mjerilo toplinske energije. Instalacije grijanja unutar objekta, odnosno stambeno/poslovnim prostorima kupaca su unutarnje instalacije grijanja. U skladu s odredbama Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13 i 14/14) kao i u skladu s prethodnom zakonskom regulativom, krajnji kupac koji je spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije, kao što je slučaj s tuženikovim prostorom, ne može se u potpunosti isključiti iz toplinskog sustava. Svi krajnji kupci imaju obvezu sudjelovati u raspodjeli snage te troškovima djelatnosti opskrbe i djelatnosti kupca toplinske energije, uključujući i održavanje te upravljanje toplinskom podstanicom, bez obzira obavlja li se ne djelatnost u istom.

30. Tako članak 53. st. 14. ZTTE-a, kao i čl. 45. istog zakona određuje da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine.

31. Također i Opći uvjeti upućuju u članku 26., na Zakon o tržištu toplinske energije, te određuju kako se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije.

32. Napominje se da čak i kada je izdvajanje provedeno, krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu sukladno čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije. Dakle, dužan je i dalje plaćati troškove snage i troškove naknada obzirom da su tarifne stavke za snagu, naknada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije.

33. Također, za potpuno isključenje iz toplinskog sustava može tražiti samo za cijelu zgradu/građevinu što bi značilo isključenje iz sustava svih samostalnih uporabnih cjelina (stanova, poslovnih prostora) spojenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

34. Dakle, tuženik se sukladno zakonskim propisima može izdvojiti iz toplinskog sustava u kojem slučaju ne mora plaćati troškove toplinske energije, no ne može se u potpunosti isključiti iz toplinskog sustava čime bi bila oslobođen plaćanja i fiksnih troškova budući da nije sama na obračunskom mjernom mjestu, već je jedan od suvlasnika u zgradi te je kao takav dužan snositi fiksne troškove koji se obračunavaju svim suvlasnicima u zgradi spojenoj na toplinski sustav.

35. Naime, zakonom je propisan postupak na koji se temeljem odluke većine suvlasnika može ishoditi pisana suglasnost za izdvajanje s toplinskog sustava. Tuženik nije dostavio sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo kako je od suvlasnika pokušao pribaviti suglasnost, niti kako je istu ishodio, iako je na isto u više navrata bio upućen od strane tužitelja, a što je razvidno iz korespondencije stranaka u spisu.

36. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije.

37. Uvidom u utužene račune sud je utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku plaćanje naknade za toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca svibnja 2019.g. do prosinca 2020.g., a koja se sastoji od varijabilnog i fiksnog dijela cijene te pripadajućih naknada i to naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije, sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost.

38. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se kako je iz utuženih računa razvidno da se za predmetni poslovni prostor raspodjela isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije po kriteriju energije vrši po modelu 3EG, odnosno prema udjelu broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije. Za raspodjelu priključne snage na zajedničko mjerilu toplinske energije korišten je model 1S koji se primjenjuje kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme.

39. Svaki utuženi račun sastoji se od varijabilnih troškova (troškova energije) i fiksnih troškova (troškova snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije). Fiksni elementi ne ovise o potrošnji energije, dok varijabilni ovise o potrošnji energije. Na računima su kao fiksni trošak obračunati troškovi snage prema zakupljenoj snazi samostalne uporabne cjeline koja je navedena na svakom računu na način da je obračun troškova izvršen sukladno cjeniku. Na računima za utuženo razdoblje obračunata je i naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom te naknada za djelatnost kupca toplinskom energijom. Ovi fiksni elementi računa za toplinsku energiju uvedeni su počevši od računa za rujan 2014. zbog podjele jedinstvenih tarifnih stavki na nove elemente, odnosno zbog prilagodbe izmjenama odredaba Zakona o tržištu toplinske energije koji propisuje obavezno razdvajanje djelatnosti na području toplinarstva na djelatnost proizvodnje toplinske energije, djelatnost distribucije toplinske energije, djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije (za svaku djelatnost naplaćuju se pripadajuće cijene, tarife ili naknade, a cjenici su javno objavljeni i dostupni). Nadalje, na računima je kao varijabilni trošak navedena potrošnja za razdoblje na koje se pojedini račun odnosi, a na svakom računu je navedena i snaga samostalne uporabne cjeline (poslovnog prostora). Svi podaci koji su relevantni za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju te za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije su jasno i javno navedeni na svakom računu stoga se prigovori tuženika da mu toplinska energija nije isporučena te da istu ne koristi imaju smatrati neosnovanim.

40. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15) te je iz istih razvidno da se raspodjela i obračun isporučene toplinske energije vrše sukladno važećim pozitivnopravnim propisima.

41. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženih računa razvidna činjenica izvršenja usluge tužitelja, kao i količina navodno isporučene toplinske energije, datum očitanja, datum prethodnog očitanja, prethodno stanje, potrošnja u razdoblju, kao i podaci za raspodjelu isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, kao i način obračuna utroška za toplinsku energiju i naknada, kao i jedinične cijene za stambeni prostor koji je predmet ovog postupka, to je sud ujedno utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva, kako to proizlazi iz utuženih računa.

42. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanje glavnog brojila, potrošnje toplinske energije, kao i način obračuna naknade za isporučenu i potrošenu toplinsku energiju po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio.

43. Također je otklonjen prigovor tuženika da se pored predmetnog prostora nalazi prostor koje koristi trgovačko društvo tuženika koji plaća manji iznos za grijanje, obzirom je za obračun irelevantno koristi li prostor fizička ili pravna osoba već je relevantno po kojem modelu se vrši raspodjela isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske te po kojem modelu se vrši raspodjela priključne snage na zajedničko mjerilu toplinske energije. Naime, iz računa koje dostavlja tuženik, a koji se odnose na krajnjeg kupca Super A product d.o.o., vidljivo je da se raspodjela isporučene toplinske energije za poslovni prostor navedenog krajnjeg kupca grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije po kriteriju energije vrši po modelu 2EG, dok se za raspodjelu priključne snage na zajedničko mjerilu toplinske energije koristi model 2S. Dakle, budući da su za raspodjelu toplinske energije i priključne snage koriste različiti modeli, to su i iznosi računa za isporučenu toplinsku energiju različiti.

44. Stoga, cijeneći odredbe članka 219. stavak 1. i članka 221.a, utvrđuje se da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu predmetnog potraživanja, dok tuženik nije predložio relevantne dokaze, već samo iznosi svoje stavove i mišljenja o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

45. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz neplaćenog dugovanja za period od svibnja 2019.g. do prosinca 2020.g., to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti iznos za isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 1.428,71 eura sa pripadajućom zateznom kamatom. Stoga je valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 14.10.2022. godine za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

46. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

47. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 7 toč.1 u iznosu od 132,72 eura, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 eura i ostatak naknade u iznosu od 9,95 eura, što ukupno iznosi 152,63 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-415/2022 od 14.10.2022.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17 i dr.).

48. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1 i 9, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podnesaka od 24.02.2023.g., od 26.09.2023.g. i od 15.01.2025.g., svaki u vrijednosti od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 11.09.2023.g., 08.11.2023.g. i 03.11.2025.g., svaki u visini od 100 bodova, te na trošak sastava podneska od 16.01.2024.g. u visini od 25 bodova temeljem Tbr 8 toč. 3, što ukupno iznosi 625 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.250,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a od 312,50 eura ukupno iznosi 1.562,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak strojarskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak u iznosu od 152,63 eura sveukupno iznosi 1.967,30 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

49. Kako tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak u iznosu od 152,63 eura za period od 14.10.2022.g. do 15.12.2025.g. Nije mu niti dosuđen trošak sastava podneska od 16.01.2024.g. temeljem Tbr 8 toč.1 budući mu je dosuđen trošak temeljem Tbr 8 toč. 3, a nije mu niti dosuđen trošak sastava podneska od 05.07.2025.g. budući da isti nije potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točci IV izreke.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna: 1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR 2. tuženiku

U Zagrebu, 15. prosinca 2025. godine