Poslovni broj: Ovr-2638/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Split, Branimirova obala 17, zast. po pun. ŠH protiv ovršenika HOTELI A d.o.o., OIB: 33251706151, Split, Ulica Slobode 41, zast. po pun. Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 15. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 28. listopada 2025. temeljem osnove za plaćanje – Rješenja izdanog od RH, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-361-01/20-01/31, URBROJ: 2181/01-11-01/12- 20-2 od 3. lipnja 2020., kao neosnovan.

II. O naknadi troškova odlučit će se u daljnjem tijeku postupka.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je 3. studenog 2025. zaprimljen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika.

2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je navedena izravna naplata nedopuštena jer je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti naplata jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a radi čega je ovršenik podnio ovrhovoditelju i prigovor zastare o kojem još nije odlučeno. Navodi da se na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku i da je odredbom članka 3. stavak 1. ZUP-a propisano da se taj zakon primjenjuje u postupanju su svim upravnim stvarima te da se samo pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drugačije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi tog Zakona. Dalje ovršenik ističe kako je, obzirom na činjenicu da je rješenje o komunalnom doprinosu postalo izvršno dana 08.06.2020., jasno da je protekao rok od 5 godina, pozivajući se na sudsku praksu koja je o ovom pitanju u više navrata zauzela stav da se nakon proteka roka od 5 godina rješenje više ne smije izvršavati. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

2.1. U odnosu na odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije Split, ovršenik ističe da mu se provedbom predmetne izravne naplate nanosi velika šteta jer je društvo kojem je pretežita djelatnost pružanje usluga hotelskog smještaja i posluje sezonski, a prihodi su mu znatno ograničeni tijekom zimskih mjeseci. Dalje ističe da je zahtjev za izravnu naplatu dostavljen Financijskoj agenciji u razdoblju kada je promet ovršenika nizak, a poslovanje već otežano zbog preopterećenosti kreditom Erste banke d.d. pa će ovršeniku zbog blokade računa biti onemogućeno podmirivanje tekućih obveza kako prema radnicima u vidu nemogućnosti isplate plaća, dobavljačima, tako i prema banci zbog nemogućnosti plaćanja kredita, a radi čega istome prijeti opasnost od opasnost od dospijeća kredita u cijelosti, što će dovesti do otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom. Dakle, ovršenik smatra da se radi o nanošenju štete koja je velika jer blokada računa ovršenika onemogućuje financiranje redovnog poslovanja ovršenika. Stoga predlaže odgodu provedbe izravne naplate do pravomoćnog okončanja postupka koji je pokrenut pred Gradom Splitom po prigovoru zastare ovršenika.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika. Ovrhovoditelj se usprotivio navodima ovršenika navodeći da isti nije osnovan i da ovršenik svoj prijedlog temelji na tvrdnji da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti naplata te da je nastupila zastara tražbine, što nije točno. Dalje navodi da ovršenik pogrešno smatra da se na pitanja zastare komunalnog doprinosa primjenjuju odredbe članka 135. Zakona o općem upravnom postupku, koji propisuje da se po isteku roka od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno rješenje ne može izvršiti, ako zakonom nije drugačije propisano, a Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24), koji je stupio na snagu 04.08.2018. godine, izrijekom je propisano da je komunalni doprinos javno davanje. Dalje navodi da tako spomenuti zakon u čl. 76. st. 1. definira komunalni doprinos kao novčano javno davanje i da se slijedom navedenog primjenjuje se Opći porezni zakon (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24), kao zakon koji uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima i da prema čl. 83. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, a stavak 3. istog članka propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima. Sukladno naprijed navedenom, na pitanja zastare u ovom postupku primjenjuje se članak 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona koji propisuje da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Ovrhovoditelj ističe da se zahtjev za izravnu naplatu temelji na Rješenju o utvrđivanju obveze komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-361-01/20-01/31 koje je postalo izvršno dana 08.06.2020. godine, iz čega proizlazi da je zastara počela teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (početak zastare 01.01.2021. godine), a da zastara nastupa 01.01.2027. godine (protekom roka od šest godina). Što se tiče navoda ovršenika da se provedbom ove naplate ovršeniku nanosi velika šteta jer se radi o pretežnoj djelatnosti pružanja usluga smještaja i posluje sezonski, ovrhovoditelj ističe da je društvo Hoteli A d.o.o. kao investitor zatražilo i dobilo građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i nadogradnju te je društvu izdana građevinska dozvola, iz čega logično proizlazi da su imali planirana sredstva za tu namjenu. U suprotnom, kako ističe ovrhovoditelj, nije trebalo tražiti građevinsku dozvolu i vršiti rekonstrukciju i nadogradnju. Pored toga, društvu Hoteli A d.o.o je prije nekoliko mjeseci dostavljena i opomena za navedeno dugovanje te je izvjesno da su imali saznanja o obvezi po izdanoj građevinskoj dozvoli. Time navod punomoćnika ovršenika o pravnom nasilju koje provodi ovrhovoditelj nemaju nikakvog uporišta, jer sama činjenica traženja i dobivanja građevinske dozvole, kao i izvedeni radovi po istoj jasno dokazuju da se radi o obvezi koju je sam ovršenik proizveo. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu ovrhe .

4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Vezano uz prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.

5.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje već navodi da će mu zbog blokade računa biti onemogućeno podmirivanje tekućih obveza kako prema radnicima u vidu nemogućnosti isplate plaća, dobavljačima, tako i prema banci zbog nemogućnosti plaćanja kredita, a radi čega istome prijeti opasnost od opasnost od dospijeća kredita u cijelosti, što će dovesti do otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

5.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

6. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka 50. i 53. OZ., pa je tako člankom 53. OZ propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 11.

6.2. Obzirom da ovršenik ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč. 11., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.

U Splitu, 15. prosinca 2025.

S U D A C

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju,

- pun. ovršenika,

- FINA-i,

- u spis.