Poslovni broj: P-1584/2024-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja IB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić odvjetnice u Rijeci protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, zastupana po punomoćniku Šimi Petriću odvjetniku u Zadru, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te javne objave od dana 15. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 208094 sklopljenog 31. svibnja 2007.g. između VOLKSBANK D.D. d.d. te SARŠON ŽELIMIRA kao Korisnika kredita i Protivnika osiguranja sadržane:
- u članku 6.1. Ugovora pod naslovom Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita kojom je navedeno da se jednokratno 1,50 % (jedancijelapedesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petsstokunainulalipa) kn naplaćuje neposredno prije isplate kredita;
- u članku 6.2. Ugovora pod Naslovom: „Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva“ kojom je navedeno da je jednokratna uplata po premijskoj stopi od 1,95 % (jedancijeladevedesetipetposto) na iznos glavnice uvećane za 20 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom te da se iznos premije naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita;
- u članku 6.3. pod Naslovom: „Naknada za vođenje računa za otplatu kredita“ kojom je ugovoreno kako se naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:
-Iznos od 184,21 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 05. lipnja 2007.g. pa do isplate;
-Iznos od 46,45 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 05. lipnja 2007.g. pa do isplate;
Iznos od 290,25 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 05. lipnja 2007.g. pa do isplate;
-Iznos od 127,79 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedene iznose kako slijedi:
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.07.2007.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.08.2007.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.09.2007.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.10.2007.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.11.2007.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.12.2007.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.01.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.02.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.03.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.04.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.05.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.06.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.07.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.08.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.09.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.10.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.11.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.12.2008.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.01.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.02.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.03.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.04.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.05.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.06.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.07.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.08.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.09.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.10.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2009.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.04.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.06.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.07.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.08.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.09.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2010.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2011.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2011.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2011.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 24.04.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.06.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.07.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.08.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.09.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2012.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.04.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.06.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.07.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.08.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.09.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2013.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2014.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2014.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2014.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.04.2014.g. pa do isplate,
Na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2014.g. pa do isplate,
po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 208094 sklopljenog 31. svibnja 2007.g. između VOLKSBANK D.D. d.d. te SARŠON ŽELIMIRA kao Korisnika kredita i Protivnika osiguranja sadržane:
- u članku 11.5 Ugovora pod Naslovom: „Ostali uvjeti“ kojom je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje Ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima.
Kao i sa zahtjevom kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 119,69 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 05. lipnja 2007.g. pa do isplate,
kao neosnovani.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju parnični trošak ovog postupka u visini od 578,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija.
riješio je
Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u visini od 768,39 EUR.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi od 03. listopada 2024. navodi kako je sa pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj: 208094 dana 31. svibnja 2007. s valutnom klauzulom u CHF na iznos kredita od 20.891,68 CHF. Radi se o potrošačkom kreditu za kupnju motornog vozila s rokom otplate od 7 godina koji kredit je vraćen. Tuženik da mu je zaračunao i naplatio naknadu u visini od 1,50 % od iznosa kredita- tzv. ulaznu naknadu što da je ugovoreno u čl. 6.1. Ugovora o kreditu pod naslovom " Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita". Temeljem čl. 6.2. pod naslovom " Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva tuženik da je ugovorio kako će tužitelj kao korisnik kredita snositi i trošak na ime osiguranja i to jednokratnom uplatom po premijskoj stopi d 1,95 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan puštanja kredita u tečaj. člankom 6.3 ugovorena je naknada za vođenje računa koja se naplaćuje u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Člankom 11.4. predmetnog ugovora pod naslovom: " Ostali uvjeti " da je ugovoreno kako je korisnik kredita obvezna platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje ugovora i za naplatu tražbine te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima. Istim člankom da je ugovoreno da korisnik kredita prihvaća primjenu svih akata kreditora koji budu doneseni u toku trajanja ugovora a koji se odnose na ugovor.
Glede Ulazne naknade radi se o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je Vrhovni sud RH presudom posl. br.Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. g. potvrdio ništetnost. To stoga što se o toj naknadi nije pojedinačno pregovaralo te nije jasno i nedvosmisleno tužitelju kao potrošaču prezentirano u čemu se sastoje troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade. Poziva se na odredbe čl. 81., 3 i 85. i dr. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ), čl. 6., 96., 102 i dr. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 79/07, i dr.) te čl. 270. Zakona o obveznim odnosima te na pravne stečevine Europske unije. Naplatom predmetne naknada tuženik da je stekao korist bez osnove a njemu je počinio štetu. Članci 6. i 11. ugovora o kreditu da imaju sadržaj kojeg je tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati pa tako niti na sporne odredbe kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezao platiti ulaznu naknadu, premiju osiguranja i trošak opomena. Tuženik da je sebi ostavio isključivu slobodu određivanja visine predmetne naknade kao i prebacio sve troškove zaključenja predmetnog ugovora na drugu slabiju stranu-potrošača. Te naknade da su nepoštene i iz razloga što banka ne može naplaćivati iste radi kojekakvih administrativnih troškova jer upravo kroz naplatu redovite kamatne stope na glavnicu banka mora ukalkulirati i profit i eventualne troškove za plasman kredita. Također su navedene odredbe ništave i na temelju čl. 270 ZOO-a. Navodi da je tužitelj platio trošak na ime ulazne naknade u iznosu od 184,21 eura dana 04.06.2007., na ime troška u upisnik osiguranja vozila iznos od 46,45 EUR, trošak na ime naknade za osiguranje u visini od 290,25 eura, zatim 119,69 eura na ime javnobilježničkih troškova kao i naknadu za vođenje računa u ukupnom 127,79 EUR
Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim odredbe ugovora o kreditu zaključenom između tužitelja i prednika tuženika u dijelu čl..6.1., čl.6.2, 6.3 te čl.11.5 sadržaja pobliže navedenog u točki I izreke ove presude te isplatu iznosa koje je tužitelj platio tuženiku na ime stečenog bez osnove zbog primjene navedenih ništetnih odredbi u iznosima pobliže navedenim u točki II izreke ove odluke sve uz naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev po osnovu. Ističe prigovor zastare. Odredba ugovora o kreditu o ulaznoj naknadi i o naknadi za osiguranje kredita da je jasna i razumljiva jer je visina izražena u točno određenom postotku. O toj naknadi da se pregovaralo jer su ugovorne strane izrijekom ugovorila primjenu Tarife a tužitelj je u svakom trenu bio slobodan ugovoriti drugi model kredita od onih koji su bili dostupni na tržištu. Tužitelj da mora dokazati pretpostavke da bi se odredbe mogle smatrati ništavim. Na pripremnom ročištu održanom 07. srpnja 2025. prigovorio je visini vrijednosti predmeta spora istaknutoj po tužitelja, naime ista može biti samo u visini ukupnog zbroja kondemnatornih zahtjeva dakle 768,39 EUR, a ne kako je tužitelj označio u visini od 1.500,00 EUR, ne spori visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priležećoj spisu te je proveo dokaz saslušanjem i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao tužitelja.
Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
U odnosu na tuženikov prigovor označene vrijednosti spora po tuženiku valja navesti kako je isti osnovan, naime vrijednost predmeta spora je novčani iznos koji se uzima kao mjerodavan za određivanje nadležnosti suda, vrste postupka, ovlaštenja zastupnika i prava na naknadu troškova postupka. Kada tužbeni zahtjev ne glasi na novčanu svotu, VPS je vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi, ali ako je ta vrijednost očito suviše visoko ili nisko naznačena, sud je dužan, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost VPS i rješenjem odrediti stvarnu vrijednost predmeta spora, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Pri utvrđivanju VPS ne uzima se u obzir deklaratorni zahtjev koji služi samo za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva plaćenog temeljem te ništetne odredbe, stoga je po prigovoru tuženika temeljem odredbe čl. 40 ZPP-a valjalo odrediti vrijednost predmet pora u visini zahtjeva koji se odnosi na isplatu stečenog bez osnove dakle 768,39 EUR pa je odlučeno kao u izreci rješenja.
Tužitelj potražuje ovom tužbom iznos plaćene ulazne naknade kod obrade kredit te premije osiguranja kao i javnobilježničke troškove , troškove vođenja računa i troška upisnika osiguranja vozila, a budući se radi o ništavim ugovornim odredbama. Visina i datum plaćanja predmetnih naknada nisu sporni.
Tijekom postupka je bilo sporno jesu li ništave ugovorne odredbe 6.1,6.2,6.3 11.5 predmetnog ugovora o kreditu te da li je nastupila zastara.
Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.
Nesporno je da su tužitelj i prednik tuženika sklopili dana 31. svibnja 2007 ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 20.891.68 CHF protuvrijednosti u kunama. Nesporno je da je tužitelju od iznosa kredita dana 04. lipnja 2007. naplaćen iznos od 1.387,93 kn/184,21 eura prema fiksnom tečaju konverzije na ime naknade za obradu kredita; iznos od 290,25 eura /2.186,86 na ime premije osiguranja, 46,45 EUR/350,00 na ime troška upisnika vozila( list 28 spisa) te iznos od 119,l69 EUR/901,80 KN eura na ime javnobilježničkih troškova. (list 22 spisa).
Nesporno je da i da su tužitelju naplaćene naknade za vođenje računa u utuženom iznosu kako to slijedi i iz predane dokumentacije.
Sporno je jesu li ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita čl. 6.1. , te odredbe čl.6.2. o plaćanju premije osiguranja u iznosu od 1,95 % iznosa kredita ništetne, odredbe čl. 6.3. kojom je ugovorena naplata naknade za vođenje računa za otplatu kredita te posljedično ima li tužitelj pravo na isplatu plaćenih naknada. Sporno je i je li ništava ugovorna odredba čl .11.5. pod naslovom "Ostali uvjeti" u dijelu kako to traži tužitelj, a po kojoj je tužitelj obvezna platiti sve javnobilježničke i druge troškove vezane uz zaključenje ugovora i naplatu tražbine.
Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan.
Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) jer je sklopio predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što se konačno vidi iz sadržaja samog ugovora o kreditu. Tužitelj je podigao predmetni kredit radi kupnje automobila. Tuženik na kojem je teret dokaza suprotno tome nije dokazao. Stoga tužitelj uživa zaštitu kao potrošač.
S obzirom na utuženo razdoblje mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača sa svim izmjenama i dopunama ( NN 96/03 i dr.). Odredbom čl. 84. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 99. ZZP-a iz 2007. g. propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je odredba koja su se odnosi tzv. ulaznu naknadu-čl. 6.1, jasno vidljiva- uočljiva u istoj je navedeno da se prije korištenja kredita naplaćuje naknada u visini od 01,50 minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita.
No ovdje treba utvrditi je li predmetna ugovorne odredba iz čl. 6.1 Ugovora o kreditu bila razumljiva tužitelju kao potrošaču posljedično čemu je li poštena u smislu zakonskih odredbi iz čl. 84. ZPP-a iz 2003. g.
Analizirajući sam ugovor o kreditu ovaj sud utvrđuje da se radi o tipskom unaprijed formuliranog ugovoru, pripremljenom od strane banke –kreditora, stoga po prirodi stvari o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije moglo pojedinačno pregovarati niti se pregovaralo.
Sam tužitelji u iskazu navodi da ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorena odredbe, samo mu je rečeno da mora platiti naknadu za obradu zahtjeva, naknadu za osiguranje kredita, naknadu za vođenje računa, trošak javnog bilježnika. Ugovor je sklapan po principu uzmi ili ostavi. Uzeli su mu i knjižicu vozila koju su vratili nakon što je kredit otplatio. Nije bio upoznat s time što pokriva premija osiguranja.
Tuženik nije predlagao saslušanje bankara koji je pregovarao s tužiteljem prije zaključenja ugovora, a da bi se moglo utvrditi je li se baš o toj ugovornoj odredbi i ostalima čije utvrđenje ništetnim ovom tužbom tužitelj traži, pojedinačno pregovaralo kako to tuženik ističe u odgovoru na tužbu i je li tužitelju objašnjeno što se financira tom naknadom.
Valja navesti kako u ugovoru nigdje nije navedeno što naknada za obradu kredita obuhvaća i koje to opravdane troškove obrade glede izdavanja kredita banka ima, ako je banka i imala kakve troškove glede obrade zahtjeva i izdavanja ugovora o kreditu isti se trebaju plaćati iz redovnih prihoda banke tuženika odnosno iz prihoda koji proizlaze iz redovnog poslovanja banke, a ne na način da se potrošaču nameće obveza ulazne naknade.
Iako u vrijeme zaključenja ugovora ugovaranja takve naknade nije bilo nezakonito, Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2017. je propisano da kreditne institucije ne smiju naplatiti naknadu za obradu/ ili odobravanje kredita iz čega je jasno proizlazi intencija zakonodavca da su potrošači u kreditima već opterećeni nizom davanja, plaćanje solemnizacije ugovora, stoga nametanje ove obveze potrošaču u periodu prije 2017. sud smatra nepoštenom praksom.
Dakle neprijeporno je da se o navedenoj ugovornoj odredbi iz čl.6.1 Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer obvezuje tužitelja-potrošača na plaćanje naknade u visini od 1,5 % od iznosa kredita koji mu je odobren , u konkretnom slušaju radilo se o naknadi koja ja tužitelju obračunata u visini od 1.387,93 kn dakle ne radi se o neznatnom iznosu, pa je navedena odredba nepoštena odredba sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZZP – a, a koja odredba je onda sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP – a ništetna.
Ista je protivna i osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakve odredbe je ta osnovna načela iz ugovornih odnosa prekršila, iskoristivši poziciju jače strane u ovom ugovornom odnosu. Stoga je odlučeno kao u točki 1. izreke ove odluke
U odnosu na odredbe ugovora o kreditu sadržane u čl. 6.2.-naplata jednokratne premije u visini od u visini 1,95 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita u tečaj, zatim u čl. 6.3. naplata naknade za vođenje računa za otplatu kredita te odredba čl .11.5. ugovora u djelu kojim je ugovoreno da je korisnik kredita obvezan platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge troškove vezano uz zaključivanje ugovora i za naplatu tražbine valja navesti da su i te odredbe nalazi nepoštenima, a posljedično tome i ništetnima.
Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi kako stranke ugovora nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama o plaćanju premije osiguranja, naknade za vođenje računa za otplatu kredita te javnobilježničkih troškova i troškova upisnika osiguranja vozila, a te ugovorne odredbe tj. dijelovi istih su prouzročili značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su zbog toga i ništave u smislu odredbe čl .87. st. 1. ZZP/03.
Naime tuženik sam sebi ostavio slobodu određivanja, premije osiguranja te troškova naknade za vođenje računa, i obvezu snošenja javnobilježničkih troškova i troškova upisnika osiguranja vozila bez pojedinačnog pregovaranja o tome sa korisnicima kredita tj. ovdje sa tužiteljem što je on konačno i potvrdio u svom iskazu.
Tuženik dakle, nije dokazao da se o navedenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo s obzirom na to da se radilo o standardnim, tipskim ugovornim odredbama. Iz navedenih ugovornih odredbi sadržanih u čl.6.2, 6.3 i proizlazi da u istima tuženik samovoljno određuje visinu naknada, obvezuje potrošača-ovdje tužitelja na plaćanje istih ne obrazlažući ničim zašto bi se imala platiti naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva te zašto bi se imala platiti naknada za vođenje računa za otplatu kredita, koji su to pak troškovima za tuženika nastali u tom smislu i zašto ugovara te naknade i upravo u tim visinama.
Prije sklapanja ugovora propustio je informirati tužitelja o okolnostima koje utječu na obračun tih naknada i navesti specifikaciju troškova.
Iznos naplaćen na ime troškova osiguranja ( čl.6.3 ugovora) i troška upisnika osiguranja vozila je teret i namet za tužitelja na koji on nije mogao utjecati, a tuženik je sam izabrao i kojem osiguranju će se izvršiti uplata.
I sud Europske unije je u presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno pregovaranje s potrošačem u tipskim ugovorima na početku kredita ulazne troškove za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali.
Glede naplate troškova vođenja računa za otplatu kredita, tužitelj kao potrošač je uz iznos glavnice duga i zateznu kamatu, dodatno bio opterećen i naplatom naknade za vođenje računa za otplatu kredita, za koju također tuženik ničim nije opravdao koji su to troškovima za tuženika nastali na mjesečnoj bazi da bi opravdali naplatu naknade za vođenje računa za otplatu kredita.
Pitanje ništavosti naplate naknade za vođenje račune od strane banaka može se temeljiti na odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik kao i druge banke naplaćivale su naknade za vođenje računa za otplatu kredita temeljem svojih internih akata i to Općih uvjeta poslovanja te Tarifama naknade banaka. Kako je sud našao da se o toj naknadi nije pregovaralo to je i dio odredbe ugovora o kreditu ništav ukoliko se odnosi na naplatu troškove vezanih uz naplatu tražbine, a u to bi spadali i troškovi naplate naknade za vođenje računa.
Stoga je sud i u odnosu na odredbe čl.6.2, i čl. 6.3. utvrdio nepoštenost istih, a slijedom toga i ništetnost pa je odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Međutim, pogrešno drži tužitelj da treba utvrditi i ništetnom odredbu čl.11.5. ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: Ostali uvjeti“ kojom je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje Ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima.
Naime, čl. 9.2. ugovora o kreditu ugovoreno je sporazumno osiguranje novčane tražbine na pokretnini tužitelja kao protivnika osiguranja, prijenosom prava vlasništva na predmetu kupoprodaje u korist banke kao predlagatelja osiguranja pa imajući u vidu da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku Vesni Ćuzela dana 01. lipnja 2007 pod poslovnim brojem OV-11596/2007, te da je iz solemnizacije vidljivo da su naplaćene javnobilježnička pristojba i javnobilježnička nagrada, to ugovorna odredba kojom je ugovoreno da tužitelj snosi troškove javnobilježničke pristojbe i druge nuzgredne troškove nije nejasna niti nerazumljiva, obzirom je u kontekstu ugovorene mjere osiguranja koja se zasniva jasno navedeno da te troškove snosi tužitelj kao korisnik kredita, pa je stoga ugovorna odredba iz čl. 11.toč.5 u citiranom dijelu nije nepoštena ugovorna odredba pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao i zahtjev za isplatom iznosa od 119,69 EUR koji se odnosi na javnobilježničku naknadu i pristojbu pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
U odnosu na navod tuženika da je potraživanje tužitelja u zastari valja navesti kako taj prigovor nije osnovan, naime uzimajući u obzir pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora stoga zastare nema.
Kako je odredbe čl. 6.1, čl. 6.2 i čl. 6.3 ugovora o kreditu ništene to je tuženik temeljem odredbe čl. 323 st. 1 ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1111 ZOO-a dužan tužitelju vratiti iznos od 184,21 EUR sa zateznom kamatom od dana 05. lipnja 2007, iznos od 290,25 EUR i 46,45 EUR sa zateznom kamatom od dana 05. lipnja 2007. i iznos od 127,79 EUR sa zateznom kamatom od dana nakon šti je svaka pojedina naknada za vođenje računa naplaćena sve do isplate pozivom na odredbu čl. 1115 ZOO-a jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem jer se radi o povratu onog što je tuženik stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.
Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 2. i 155 Zakona parničnom postupu pa uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u sporu od 85%, time je dakle uspjeh tuženika u ovom sporu 15%, pa oduzimajući uspjeh tužitelja od uspjeha tuženika dolazi se do iznosa od 70% u kojem omjeru konačno valja priznati trošak tužitelja.
Tužitelju, uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora, zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika valjalo je priznati trošak sastava tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7, toč.1) za sastav podneska od 11. siječnja 2025. u visini od 75 bodova (Tbr 8 toč.1), te za zastupanje na ročištima održanima 07.07.2025. i 01.10.2025. svaki u visini od po 75 bodova (Tbr. 9 toč.1), vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika dakle ukupno 750,00 EUR no isto je valjalo odmjeriti u visini od 70 % sukladno uspjehu u sporu dakle 525,00 EUR. Tužitelju je bez umanjenja valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 26,54 EUR pa priznati trošak sveukupno iznosi 578,09 EUR. Tužitelj neosnovano potražuje trošak sastava podneska od 04.10. 25 kojim samo dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe te trošak za pristup na ročište za objavu odluke jer se ne radi o trošku nužnom za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari kako to propisuje odredba čl. 155 ZPP-a, a pored toga presudu stranke mogu podignuti putem e oglasne ploče. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pozivom na odredbu čl.151 st. 3. ZPP-a Slijedom toga odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.
U Rijeci 15. prosinca 2025.
S U D A C
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
D N A :
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
