Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1947/2019-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci,(OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RN, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupana po punomoćniku Adrijani Antičević, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., (OIB: 92963223473), zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenje i isplate, nakon glavne rasprave održane 28. listopada 2025., 15. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice povučena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu sklopljen među parničnim strankama 25. srpnja 2006. pod poslovnim brojem 3207096925.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: za dovršenje kuće, broj:3207096925, solemniziran kod javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz Opatije, dana 25. srpnja 2006.godine, pod poslovnim brojem OU- 354/06 (u dijelu koji glasi: “…..obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, ”,odredba članka 2. u dijelu koji glasi: koja glasi: …”redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…..”, “… korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora.”, odredba članka 7. u dijelu koji glasi: ..” obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanj..”, …”za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
II. Nalaže se tuženom Zagrebačka banka d.d. Zagreb (OIB : 92963223473) Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici RNŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, iznos od 5.601,52 EUR (slovima: pettisućašeststotinajedan eura pedeset dva centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine, po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. do 30.06.2025.godine, po stopi od 5,15 % od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine, a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
80,00 EUR počev od dana 01.11.2007. godine, pa do isplate,
79,90 EUR počev od dana 01.12.2007. godine, pa do isplate,
79,81 EUR počev od dana 01.01.2008. godine, pa do isplate,
79,71 EUR počev od dana 01.02.2008. godine, pa do isplate,
158,10 EUR počev od dana 01.03.2008. godine, pa do isplate,
157,93 EUR počev od dana 01.04.2008. godine, pa do isplate,
157,76 EUR počev od dana 01.05.2008. godine, pa do isplate,
157,59 EUR počev od dana 01.06.2008. godine, pa do isplate,
157,41 EUR počev od dana 01.07.2008. godine, pa do isplate,
157,24 EUR počev od dana 01.08.2008. godine, pa do isplate,
157,05 EUR počev od dana 01.09.2008. godine, pa do isplate,
156,87 EUR počev od dana 01.10.2008. godine, pa do isplate,
156,68 EUR počev od dana 01.11.2008 godine, pa do isplate,
156,49 EUR počev od dana 01.12.2008. godine, pa do isplate,
156,30 EUR počev od dana 01.01.2009. godine, pa do isplate,
156,10 EUR počev od dana 01.02.2009. godine, pa do isplate,
155,91 EUR počev od dana 01.03.2009. godine, pa do isplate,
155,71 EUR počev od dana 01.04.2009. godine, pa do isplate,
155,50 EUR počev od dana 01.05.2009. godine, pa do isplate,
155,29 EUR počev od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate,
155,08 EUR počev od dana 01.07.2009. godine, pa do isplate,
204,97 EUR počev od dana 01.08.2009. godine, pa do isplate,
204,71 EUR počev od dana 01.09.2009. godine, pa do isplate,
204,45 EUR počev od dana 01.10.2009. godine, pa do isplate,
204,17 EUR počev od dana 01.11.2009. godine, pa do isplate,
203,90 EUR počev od dana 01.12.2009. godine, pa do isplate,
203,63 EUR počev od dana 01.01.2010. godine, pa do isplate,
203,34 EUR počev od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate,
203,06 EUR počev od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate,
202,76 EUR počev od dana 01.04.2010. godine, pa do isplate,
202,47 EUR počev od dana 01.05.2010. godine, pa do isplate,
202,17 EUR počev od dana 01.06.2010. godine, pa do isplate,
201,86 EUR počev od dana 01.07.2010. godine, pa do isplate,
177,59 EUR počev od dana 29.07.2010. godine, pa do isplate,
sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Nalaže se tuženom Zagrebačka banka d.d. Zagreb (OIB: 92963223473) Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici RNŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan isplate kredita,isplati iznos od 19.558,76 EUR (slovima: devetnaesttisuća petstotina pedeset osam eurasedamdesetšest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. do 30.06.2025.godine, po stopi od 5,15 % od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine, a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
5,98 EUR počev od dana 01.09.2006. godine, pa do isplate,
6,81 EUR počev od dana 01.10.2006. godine, pa do isplate,
29,65 EUR počev od dana 01.10.2008. godine, pa do isplate,
15,13 EUR počev od dana 01.11.2008. godine, pa do isplate,
51,54 EUR počev od dana 01.12.2008. godine, pa do isplate,
92,91 EUR počev od dana 01.01.2009. godine, pa do isplate,
92,93 EUR počev od dana 01.02.2009. godine, pa do isplate,
92,93 EUR počev od dana 01.03.2009. godine , pa do isplate,
44,17 EUR počev od dana 01.04.2009. godine , pa do isplate,
44,05 EUR počev od dana 01.05.2009. godine , pa do isplate,
44,05 EUR počev od dana 01.06.2009. godine , pa do isplate,
44,99 EUR počev od dana 01.07.2009. godine , pa do isplate,
33,24 EUR počev od dana 01.08.2009. godine , pa do isplate,
47,45 EUR počev od dana 01.09.2009. godine , pa do isplate,
37,64 EUR počev od dana 01.10.2009. godine , pa do isplate,
44,46 EUR počev od dana 01.11.2009. godine , pa do isplate,
64,41 EUR počev od dana 01.12.2009. godine , pa do isplate,
74,34 EUR počev od dana 01.01.2010. godine , pa do isplate,
81,27 EUR počev od dana 01.02.2010. godine , pa do isplate,
84,57 EUR počev od dana 01.03.2010. godine , pa do isplate,
107,52 EUR počev od dana 01.04.2010. godine , pa do isplate,
111,07 EUR počev od dana 01.05.2010. godine , pa do isplate,
151,63 EUR počev od dana 01.06.2010. godine , pa do isplate,
154,36 EUR počev od dana 01.07.2010. godine , pa do isplate,
18.001,65 EUR počev od dana 29.07.2010. godine , pa do isplate,
sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Nalaže se tuženom Zagrebačka banka d.d. Zagreb (OIB: 92963223473)
Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici RNŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati na ime nezakonito naplaćene izlazne naknade iznos od 1.332,32 EUR (slovima: tisućutristotinetrideset dva eura tridesedva centa), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, počev od dana 29.07.2010. godine pa do isplate, , po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. do 30.06.2025.godine, po stopi od 5,15 % od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine, a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.725,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 625,00 eura.
VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljici koje glasi: "Utvrđuje se potraživanje tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 prema tužitelju RNŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 547,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od:
3,62 EUR od 01.11.2006 do isplate
1,58 EUR od 01.12.2006 do isplate
8,58 EUR od 01.01.2007 do isplate
15,74 EUR od 01.02.2007 do isplate
11,02 EUR od 01.03.2007 do isplate
18,30 EUR od 01.04.2007 do isplate
28,52 EUR od 01.05.2007 do isplate
34,01 EUR od 01.06.2007 do isplate
43,36 EUR od 01.07.2007 do isplate
28,19 EUR od 01.08.2007 do isplate
31,02 EUR od 01.09.2007 do isplate
46,97 EUR od 01.10.2007 do isplate
27,40 EUR od 01.11.2007 do isplate
25,52 EUR od 01.12.2007 do isplate
18,23 EUR od 01.01.2008 do isplate
16,60 EUR od 01.02.2008 do isplate
4,46 EUR od 01.03.2008 do isplate
21,42 EUR od 01.04.2008 do isplate
32,34 EUR od 01.05.2008 do isplate
33,97 EUR od 01.06.2008 do isplate
33,97 EUR od 01.07.2008 do isplate
31,39 EUR od 01.08.2008 do isplate
31,70 EUR od 01.09.2008 do isplate.
Obrazloženje
1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi ništetnim dijelove odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među parničnim strankama 25. srpnja 2006., pod brojem 32070969/25, a koji dijelovi ugovora su navedeni u toč.I. izreke ove presude.
2. Također, predmet spora je i zahtjev tužiteljice da joj tužena isplati iznose koji predstavljaju razliku između kamate važeće na dan sklapanja navedenog ugovora o kreditu i kamate temeljem koje je tužena, zbog promjene visine kamatne stope, platila tuženoj do otplate kredita, te iznosi koje je tužiteljica tuženoj preplatila s osnova promjene tečaja valute CHF koji iznosi predstavljaju razliku između tečaja valute CHF važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu i iznosa koje je tužiteljica plaćala zbog promjene visine tečaja valute CHF.
3. Nadalje, predmet spora je i zahtjev tužiteljice da joj tužena na ime nezakonito naplaćene izlazne naknade isplati iznos naveden u toč.IV. izreke presude.
4. Tužiteljica je u tužbi bila postavila i tužbeni zahtjev kojim je zahtijevala da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka cijeli ugovor o kreditu.
5. Međutim, tužiteljica je podneskom od 14. kolovoza 2025. (list 371), povukla tužbu u tom dijelu.
6. Tužena nije izričito navela da se protivi povlačenju tužbe, nego je zahtijevala da joj sud prilikom odluke o troškovima postupka odmjeri razmjerni dio troška, a sukladno odredbi čl.158. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23).
7. Stoga je sud, sukladno odredbi čl.193. st.2. ZPP smatrao da je tužena pristala na povlačenje tužbe u navedenom dijelu, te je odlučio kao toč.I. izreke rješenja.
8. Tužiteljica je tužbu podnijela 12. lipnja 2019.
9. Osnovanost svojih zahtjeva tužiteljica temelji na tvrdnji da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njena prava kao potrošača, da je tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristila nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (dalje CHF), te ugovornu odredbu kojom je tuženoj omogućeno da jednostrano mijenja visinu kamatne stope, što da uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana obzirom da tužiteljica nije moga predvidjeti promjenu, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl.12. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
10. Tužiteljica u tužbi tvrdi da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu tužiteljici kao potrošaču bile razumljive, da su nepoštene i u smislu odredbe čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača.
11. Nadalje, tužiteljica navodi da je prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu sa glavnicom vezanom za CHF, tužena nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, da ju nije upozorila na rizike vezane uz promjenu valute CHF, a što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što da je suprotno Zakonu o zaštitu potrošača (Narodne novine, broj 96/13), i to čl.81. čl.82 i čl.90, te i odredbama čl.96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/09, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
12. Tužiteljica tvrdi da na temelju odredbi ugovora o kreditu i na temelju informacija dobivenih od tužene kao banke, nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF, koja je zajedno sa odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi utjecala na ukupan trošak kredita, a što je sve dovelo do štetnih posljedica za tužiteljicu.
13. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila navodima tužbe i tužbenim zahtjevima tužiteljice, osporila tužiteljici status potrošača, navodeći da je tužiteljica iznos kredita uložila u adaptaciju nekretnine koju da je iznajmljivala i od toga stjecala dohodak, pa da stoga tužiteljica nema status potrošača.
14. Tužena je istakla prigovor zastare tužiteljičinih potraživanja, kako onih postavljenih u tužbi tako i iznosa postavljenih nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.
15. Nadalje, tužena je osporila navode tužiteljice da bi dijelovi odredbi ugovora o kreditu za koje tužiteljica navodi da su ništetni i bili ništetni, osporava da bi bila ništetna i odredba čl.I. Ugovora o kreditu kojim se regulira plaćanje naknade i troškova banci, odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita, te tvrdi da je ta odredba valjano ugovorena sukladno odredbi čl. 64. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, 46/07,79/07).
16. Tužena smatra da i odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stope i valutna klauzula CHF nisu ništetne niti nepoštene odredbe, te da je ugovaranje takvih odredbi bilo propisano odredbama ZOO, te stoga i dopušteno.
17. Tužena je osporila tužiteljici i aktivnu legitimaciju navodeći da su kredit otplaćivale i treće osobe, a ne samo tužiteljica, osporila je visinu tužbenih zahtjeva tužiteljice, navela da tužbeni zahtjevi tužiteljice kako su bili navedeni u tužbi nisu bili određeni iako da je tužiteljica i prije podnošenja tužbe raspolagala svim podacima o kreditu.
18. Nadalje tužena je navela da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako uočljive, da su tužiteljici pružene sve potrebne informacije vezano za predmetni kredit, da ni tužena kao banka u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije znala, niti da je mogla znati da će doći do promjene i rasta visine kamatne stope i tečaja valute CHF.
19. Tužena je osporila i tijek kamata na zatražene novčane iznose, smatrajući da zakonske zatezne kamate mogu teći tek od podnošenja tužbe, a ne kako ih je u tužbenim zahtjevima postavila tužiteljica.
20. Tužena je podneskom od 3. siječnja 2025. izjavila i prigovor radi prijeboja naveden u toč.VI. izreke presude.
21. Tužena je predložila da sud odbije tužbene zahtjeve tužiteljice.
22. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 5),izračun naknade štete – pregled uplata anuiteta i kamata prema prometu po stambenom kreditu broj 7103192222 (list 6 do 7), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103192222 (list 8), Ugovor o namjenskom kreditu od 25. srpnja 2006. (list 9 do 13), prometi po kreditu /specifikacije uplata (list 15 do 16), efektivna kamatna stopa/realna godišnja kamatna stopa (list 17 do 19), odgovor na tužbu (list 94 do 107), podnesak tuženika od 9. siječnja 2023. (list 162 do 186), podnesak tuženika od 12. siječnja 2023. (list 206), podnesak tuženika s prilozima od 16. siječnja 2023. (list 208 do 223), podnesak tuženika od 3. siječnja 2025. (list 225 do 228), podnesak tužitelja s prilozima od 10. siječnja 2025. (list 229 do 280), podnesak tuženika od 27. siječnja 2025. (list 288 do 289), podnesak tužiteljice od 19. ožujka 2025. (list 290 do 291), dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Mali Lošinj od 25. siječnja 2023. (list 292), dopis Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 25. siječnja 2023. (list 293), Uvjerenje izdano od Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 25. veljače 2021. (list 294), potvrda Doma zdravlja Mali Lošinj od 17. veljače 2025. (list 295), podnesak tuženika od 20. ožujka 2025. (list 305 do 310), saslušao svjedoka EN (list 321), FN (list 321 do 323), saslušao tužiteljicu (list 323 do 325), podnesak tuženika od 18. lipnja 2025. (list 335 do 336), dokumentacija sa lista 337 do 342, proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darinki Cimera, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darinke Cimera od 9. srpnja 2025. (list 343 do 351), račun vještaka broj 34-1-1 od 9. srpnja 2025. (list 352), podnesak tuženika od 23. srpnja 2025. (list 356 do 357), podnesak tužitelja od 29. srpnja 2025. (list 358), podnesak tužiteljice od 14. kolovoza 2025. (list 362 do 366), podnesak tuženika od 16. listopada 2025. (list 370 do 383), troškovnik tužiteljice (list 385).
23. Sukladno odredbi čl.8. ZPP koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
24. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovog suda da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.I. izreke ove presude.
25. Naime, uvidom u navedeni Ugovor o kreditu sud je utvrdio da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tužena kao davatelj kredita, te i FN kao sudužnik, doista potpisale ugovor o kreditu koji sadrži i ugovorne odredbe navedene u toč.I. izreke ove presude.
26. Među strankama nije niti sporno da su 25. srpnja 2006. sklopile ugovor o namjenskom kreditu, da je tužena tužiteljici stavila na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 214.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, da se tužiteljica obvezala kredit platiti u anuitetima, da se obvezala platiti i redovnu kamatu koje je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tužene, da je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,90% godišnje te da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezala platiti tuženoj sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarife naknade za usluge kreditora te da je tužiteljica za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora pristala platiti izmijenjene anuitete kredita.
27.Iz sadržaja ugovora o kreditu sud je utvrdio da ugovor ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojih ovisi promjena stope ugovorne kamate, odnosno parametri na temelju kojih se stopa ugovorne kamata može odrediti ili temeljem kojih bi promjenjivost bila barem odrediva.
28. Iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka, sud je utvrdio da tužiteljica prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije mogla pregovarati o ugovornoj odredbi koja se odnosi na način promjene visine kamatne stope, te da joj tužena kao potrošaču, prije sklapanja ugovora o kreditu nije objasnila kriterije i parametre za promjenu početno ugovorene kamatne stope i uvjete o kojima će ovisiti promjena kamatne stope.
29. Utvrđeno je da tužiteljica kao korisnik kredita, a niti njen sudužnik kao slabije ugovorne strane, nisu imali utjecaj na sadržaj ugovora u dijelu koji se odnosio na mogućnost promjenu visine kamatne stope sukladno odluci banke, a niti da je tužena prije sklapanja ugovora informirala tužiteljicu o bilo kakovim kriterijima o kojima ovisi promjena tečaja valute CHF, da ju nije informirala o rizicima koji prate ugovorenu valutu CHF.
30. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kredit iz navedenog ugovora o kreditu otplatila 29. srpnja 2010.
U odnosu na toč.I. izreke presude.
31. Sporni ugovor o kreditu sklopljen je među strankama 25. srpnja 2006., odnosno u vrijeme kada je na snazi bio i primjenjivao se Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, dalje ZZP/03).
32. Odredbom čl.81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
33. Članak 82. st.1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
34. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.
35. Sud je uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 25. srpnja 2006. utvrdio da je isti ugovor tipski sa unaprijed formuliranim sadržajem od strane tužene, a isto proizlazi i iz sadržaja iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka.
36. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF, te odredbu kojom se tužiteljica obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužiteljici kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.
37. Obzirom na navedeno dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
38. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo.
39. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužiteljice, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužiteljici nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.
40. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužiteljici lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogla u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.
41. Tužiteljica kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogla procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za nju proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije na tužiteljici razumljiv način informirana o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.
42. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužiteljici da o tim promjenama pregovara.
43. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužiteljicu, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužiteljica nije mogla predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imala egzaktne kriterije.
44. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti poštenja.
45. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.
46. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužiteljice kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
47. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija, kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.
48. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljicom nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. izreke presude ništetne, te je u tom smislu usvojen taj tužbeni zahtjev tužiteljice.
49. U odnosu na tzv. izlaznu naknadu, odnosno naknadu koju je tužiteljica bila obvezna platiti tuženoj radi prijevremene otplate kredita, sud smatra da tužena nije dokazala opravdanost ugovaranja takove naknade, da je ugovaranje te naknade suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da ugovaranje naknade ne predstavlja nikakav dodatni trošak niti napor tužene, nego da se radi o obavljanju redovitog posla službenika tužene.
50. Kao što je već navedeno u odnosu na ništetnost odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenu visine kamatne stope i tečaja valute, odnosi se i na ugovaranje i način ugovaranje tzv. izlazne naknade.
51. Tužena kao financijska institucija nije dokazala da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, te sud smatra da je ista ugovorna odredba nepoštena, a posljedičnom tome i ništetna.
52. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužitelj u ovom parničnom postupku.
53. Odredbe čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi i odredbama čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostali sudovi na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
54. Osim toga odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
55. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
56. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu,a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
57. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.
58. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.I. izreke presude utvrđen osnovanim i usvojen.
59. Iako tužena osporava tužiteljici status potrošača te navodi da, iako je kredit kojeg je tužiteljica ostvarila kod tužene namjenski stambeni kredit, da je tužiteljica nekretninu iznajmljivala i ostvarivala zaradu, sud smatra da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe čl.5. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP).
60. Naime, sukladno navedenom članku, potrošač je fizička osoba ali samo kada sklapa ugovor ili djeluje na tržištu izvan profesionalne ili obrtničke djelatnosti.
61. Iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka te sadržaja dopisa Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 25. siječnja 2023. (list 293), i uvjerenje od 25. veljače 2021. (list 294), proizlazi utvrđenim da tužiteljica iznajmljivanje apartmana nije obavljala kao obrtnik, niti kao djelatnost trgovačkog društva, nego da se radilo o iznajmljivanju u domaćinstvu.
62. Iz iskaza tužiteljice iz saslušanih svjedoka, a koju činjenicu tužena nije drugim dokazima osporila, utvrđeno je da je iznos kredita upotrijebljen za adaptaciju stambenog prostora tužiteljice i njene bliže obitelji, a da je renoviranje apartmana koje je tužiteljica iznajmljivala izvršeno iz drugih sredstava i prije ishođenja spornog kredita.
63. Dakle, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužiteljica iznajmljujući dijelove nekretnine, postupala u okviru svoje profesionalne ili obrtničke djelatnosti.
64. Tužena nije dokazala da je tužiteljica to iznajmljivanje obavljala kao profesionalnu ili obrtničku djelatnost.
65. Stoga je neosnovan prigovor tužene da tužiteljica nema status potrošača.
66. Neosnovan je i prigovor tužene da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju jer da su anuitete kredita otplaćivale i treće osobe.
67. Iz sadržaja ugovora o kreditu sud je utvrdio da je jedna od trećih osoba suprug tužiteljice FN koji je kod sklapanja ugovora o namjenskom kreditu imao status sudužnika, dok iz iskaza tužiteljica i saslušanih svjedoka proizlazi utvrđenim da je među trećim osobama koje su eventualno otplaćivale i poneki iznos anuiteta i sin tužiteljice.
68. Dakle, radi se o osobama koje su najbliža obitelj tužiteljice, članovi njenog kućanstava, te se ne mogu smatrati trećim osobama, tim prije što nema dokaza da su anuitete kredita te osobe plaćale u svoju korist, nego je nesporno da su plaćale u korist kredita kojeg je realizirala tužiteljica.
69. Tužena tvrdi da je odredbama čl.26. i čl.22. ZOO u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 14. veljače 2006. bila zakonom propisana i dopuštena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te da u tom smislu odredbe ugovora o kreditu nisu nedopuštene niti ništetne.
70. Točni su navodi tužene da je navedenim člancima ZOO bila propisana mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutna klauzula.
71. Međutim, odredbe ugovora o kreditu koje se tiču ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nisu ništetne same po sebi.
72. Te su odredbe ništetne iz već naprijed navedenih razloga, što je utvrđeno da je do promjene visine kamatne stope, tečaja valute i visine anuiteta u ovom slučaju dolazilo isključivo odlukama i od strane tužene kao banke, bez mogućnosti pregovaranja tužitelja o istome, i zbog drugih nedostataka utvrđenih kao postojećih u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a o kojem je već sud naprijed dao obrazloženje.
73. Neosnovani su i navodi tužene da je tužbeni zahtjev tužiteljice kojeg je postavila u tužbi bio neodređen.
74. Tužiteljica je jasno navela da će tužbene zahtjeve koji se tiču isplate preplaćenih iznosa definirati nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, a što je u konačnosti i učinila podneskom od 14. kolovoza 2025.
75. Naime, a kako to proizlazi iz provedenih dokaza, spisu priležeće dokumentacije i iz iskaza tužiteljice, tužiteljica nije niti imala sve podatke – svu dokumentaciju vezanu za sporni ugovor o kreditu, a kako bi uopće mogla točno definirati svoje potraživanje.
76. Tužena nije dokazala suprotno.
77. Neosnovan je prigovor tužene o zastari tužiteljičinih potraživanja navedenih u toč.II., toč. III. i toč.IV. izreke ove presude, kao i navod tužene da pokretanjem kolektivnih tužbi nije došlo do prekida zastare potraživanje tužiteljice.
78. Tužiteljica svoje pravo na naplatu potraživanja iz toč.II., toč.IV. i toč.V izreke ove presude ostvaruje sukladno odredbi čl.1111. ZOO kojim je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili u zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
79. Prema Objedinjenom shvaćanju VSRH Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kada je ništetnost već ustanovljenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđene ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivanju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
80. Kako se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan čl.225 ZOO.
81. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe,a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđivanja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na koji drugi način ustanovljena ništenost ugovora.
82. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-14401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je taj spor pravomoćno okončan.
83. U odnosu na ništenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi spor je pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13), a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli presuda je pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda VSRH Rev-2245/17 od 14. lipnja 2018.).
84. Obzirom da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 12. lipnja 2019., to su tužbeni zahtjevi tužiteljice upravljeni na isplatu iznosa preplaćenih s osnova ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi i tečaju valute CHF, te preplate zbog razlike metode obračuna tečaja kao i radi uplate izlazne naknade, podneseni unutar roka od 5 godina i nisu u zastari.
85. Mada je tužiteljica tužbene zahtjeve specificirala podneskom od 14. kolovoza 2025., a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica nije na taj način preinačila tužbu.
86. Naime, tužbeni zahtjevi tužiteljice postavljeni u podnesku od 14. kolovoza 2025. proizlaze iz istog osnova kao i tužbeni zahtjevi tužiteljice postavljeni u tužbi.
87. Mada se tužena protivila navodnoj preinaci tužbe, a nakon što je tužiteljica podneskom od 14. kolovoza 2025. i nakon provedenog financijskog vještačenja specificirala tužbene zahtjeve kako je to navedeno u toč.II., toč.III. i toč.IV., po mišljenju ovog suda, a cijeneći stav kojeg je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj drugoj sjednici održanoj 27. svibnja 2014., odnosno pravno shvaćanje broj Su-IV-123/2024-5, u ovom slučaju tužiteljica nije preinačila tužbu, jer se radi o tužbenim zahtjevima proizašlim iz iste činjenične osnove, kao i zahtjevi postavljeni u tužbi, te je tužiteljica imala pravo nakon provedenog financijskog vještačenja specificirati svoje zahtjeve sukladno nalazu vještaka.
Tužbeni zhatjevi pod toč.II. toč.III.i toč.IV. izreke presude.
88. Na okolnost osnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljica postavljenih podneskom od 14. kolovoza 2025. i navedenih u toč.II. toč.II i toč.IV. izreke ove presude, sud je proveo financijsko - knjigovodstveno vještačenje po vještaku Darinki Cimera iz Rijeke.
89. Nalaz vještaka Cimere sud je cijelosti prihvatio istinitim i stručnim obzirom da je vještak nalaz dala na temelju dokumentacije koju su stranke priložile spisu, da je nalaz razumljiv, jasan, detaljno obrazložen, te cijeneći i da stranke na nalaz vještaka imale prigovora.
90. Vještak Cimera je u nalazu i mišljenju utvrdila da je tužiteljica u periodu od srpnja 2006. kada joj je isplaćen kredit pa do srpnja 2010. (promatrano razdoblje vještačenja), zbog promjene - povišenja visine kamatne stope preplatila tuženoj iznos od 5.601,52 EUR, da je s osnove tečajnih razlika preplatila tuženoj iznos od 19.558,76 EUR, te da je neosnovano na ime izlazne naknade zbog prijevremene otplate kredita platila tuženoj iznos od 1.332,32 EUR, a što predstavlja protuvrijednost iznosa od 10.038,354 HRK.
91. Sukladno odredbi čl.1111. ZOO tužiteljici pripada pravo na restituciju plaćenih iznosa kako s osnova promjene visine ugovorene kamatne stope teko i s osnova promjene tečaja CHF i to za svaki preplaćeni mjesečni iznos nastao uslijed povećanja kamatne stope i tečaja valute u odnosu na početno ugovorenu visinu kamatne stope i tečaj CHF važeći na dan stavljanja kredita na raspolaganje tužiteljici, pa do isplate.
92. Tužiteljica je navedene iznose specificirala u tužbenim zahtjevima iz toč. II. i toč.III. u skladu s utvrđenjima nalaza vještaka Cimere, odnosno iznosima koje je vještak prikazala u Tablici 1. (prikaz razlike između stvarno naplaćenih kamata prema promjenama kamatnih stopa kroz razdoblje otplate i kamate prema početnom otplatu planu u CHF) i Tablici 2. (izračun s osnova tečajnih razlika).
93. Kako je sud nalaz vještaka u cijelosti prihvatio, te kako je tužiteljica tužbene zahtjeve iz toč.II. i toč. III. izreke specificirala sukladno nalazu vještaka, to su ti tužbeni zahtjevi tužiteljice utvrđeni osnovanim u cijelosti.
94. Tužiteljici također, a u smislu odredbe čl. 1115 ZOO pripada pravo da od tužene traži i ishodi naplatu zakonskih zateznih kamata u visinu koju propisuje čl.29. ZOO i to od dana uplate svakog preplaćenog iznosa i svakog mjesečnog anuiteta.
95. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.
96. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužitelju zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja kamate i valute CHF do dana otplate kredita.
97. Također, osnovan je i tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.IV. izreke presude, a koji se odnosi na povrat tzv. izlazne naknade, i to u iznosu kojeg je zatražila tužiteljica podneskom od 14. kolovoza 2025., obzirom da je visina tog iznosa također utvrđena provedenim vještačenjem.
98. I na taj iznos sukladno odredbama čl.1115. i čl.29. ZOO teku zakonske zatezne kamate na način kako je to tužiteljica zatražila i kako je sud već naprijed obrazložio vezano za tijek i visinu kamata tekućih na preplate koje su utvrđene po osnovi promjene visine kamatne stope i tečaja valute.
U odnosu na toč. VI. Izreke presude.
99. Tužena je podneskom od 3. siječnja 2025. izjavila prigovor radi prijeboja tražbine tužiteljice, kojeg je specificirala kako je to navedeno u toč.VI. Izreke presude.
100. Po mišljenju ovog suda tuženoj ne pripada pravo da od tužiteljica traži isplatu iznosa koje je tužiteljica platila po nižoj kamatnoj stopi i nižem anuitetu od početno ugovorenog.
101. Ovo iz razloga što ugovorne odredbe koje su ovom presudom utvrđene ništetnima, nisu utvrđene ništetnima zbog postupanja tužiteljice.
102. Kako je već sud naveo, sve odredbe ugovora o kreditu definirane su isključivo od strane tužene, te stoga tužiteljica ne može snositi posljedice ništetnih odredbi koje je na svoju štetu odredila isključivo tužena svojom voljom.
103. Osim toga, tužiteljica na ime smanjenja visine kamatne stope i tečaja valute CHF nije ništa stekla, obzirom da je stjecanje bilo jedino u korist tužene kao banke.
104. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u toč.VI. izreke ove presude.
105. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. i st.5., primjenjujući odredbe čl.155., te čl.151. st.3. ZPP, te čl.158. st.2. ZPP.
106. O visini troškova postupka odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (30.876,98 EUR), troškovniku tužiteljice, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.
107. Tužiteljica je troškovnikom od 28. listopada 2025. zatražila da joj tužena naknadi trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.350,00 eura.
108. Sud je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova utvrdio osnovanim do iznosa od 6.725,00 eura, dok ga je u preostalom iznosu od 625,00 eura utvrdio neosnovanim.
109. Sud je tužiteljici kao osnovan i nužan za vođenje postupka dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (tbr.7.1. Tarife), trošak sastava podnesaka tužiteljice od 10. siječnja 2025., 20. ožujka 2025., 29. srpnja 2025. i 19. kolovoza 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1 Tarife), za zastupanje tužiteljice na ročištima 17. siječnja 2023., 3. siječnja 2025., 31. ožujka 2025. i 28. listopada 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1. Tarife), trošak PDV-a u iznosu od 1.125,00 eura umjesto zatraženih 1.250,00 eura ( tbr.46) , a obzirom da sud nije tužiteljici dosudio zatraženi trošak sastava podneska od 18. srpnja 2019. u iznosu od 500,00 eura.
110. Naime, sastav tog podneska nije bio nužan za vođenje ovog postupka, tim podneskom tužiteljica obavještava sud da mu dostavlja punomoć za zastupanje tužiteljice, a koju punomoć je bila dužna dostaviti već uz tužbu.
111. Propust tužiteljice da uz tužbu dostavi punomoć za zastupanje nije trošak nastao krivnjom tužene i nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
112. Također, sud je tužiteljici dosudio trošak provedenog vještačenja u iznosu od 700,00 eura te zatražene troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 200,00 eura.
113. Kako je sud tužiteljici utvrdio osnovanim trošak postupka u iznosu od 6.725,00 eura, a ona je zatražila trošak u iznosu od 7.350,00 eura, to ju je sud odbio sa zahtjevom za naknadu troškova iznosom od 625,00 eura.
114. Mada je tužiteljica povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, vezano za raspravljanje o tom tužbenom zahtjevu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, a sud cijeni da je tužiteljica i taj tužbeni zahtjev bila postavila iz razloga koji se mogu pripisati tuženoj u smislu odredbe čl. 158.st.2. ZPP, pa je odluku o troškovima sud donio primjenom odredbe čl.154. st. 1. i st.5. ZPP.
Mali Lošinj, 15. prosinac 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Adrijana Antičević, odvjetnica
2. Punomoćniku tuženika – Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica
3.
