1

Poslovni broj: 3 P-577/2019-30

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

            Općinski sud u Karlovcu, po sucu Draganu Novoselu, u pravnoj stvari tužiteljice P. N., iz K., T. P., OIB:…, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz K., protiv tuženika  E. B. d.d., R., J. t., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima iz OD M., K. i partneri iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 27. rujna 2023., u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu I. B., odvjetnicu iz K. i punomoćnika tuženika M. M., odvjetničkog vježbenika u OD M., K. i partneri iz Z., 20. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.                  Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu br. …sklopljenog dana 12.12.2005.g. u dijelu koji glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.“

 

II.               Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. …sklopljenog dana 12.12.2005.g. koja glasi: „Iznos kredita: 23.338,00 CHF (dvadesettritisućetristotridesetosamCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“

 

III.              Nalaže se tuženoj E. B. d.d., R., J. t., OIB:…, isplatiti tužiteljici P. N., iz K., T. P., OIB:… na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 54,14 EUR[1] / 407,84 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 0,33 EUR / 2,48 kn od 01.02.2008. pa do isplate

- 0,33 EUR / 2,51 kn od 01.03.2008. pa do isplate

- 0,34 EUR / 2,54 kn od 01.04.2008. pa do isplate

- 0,33 EUR / 2,47 kn od 01.05.2008. pa do isplate

- 0,33 EUR / 2,45 kn od 01.06.2008. pa do isplate

- 0,33 EUR / 2,47 kn od 01.07.2008. pa do isplate

- 0,32 EUR / 2,43 kn od 01.08.2008. pa do isplate

- 0,32 EUR / 2,44 kn od 01.09.2008. pa do isplate

- 0,33 EUR / 2,48 kn od 01.10.2008. pa do isplate

- 0,36 EUR / 2,69 kn od 01.11.2008. pa do isplate

- 0,34 EUR / 2,53 kn od 01.12.2008. pa do isplate

- 0,36 EUR / 2,72 kn od 01.01.2009. pa do isplate

- 0,36 EUR / 2,73 kn od 01.02.2009. pa do isplate

- 0,36 EUR / 2,74 kn od 01.03.2009. pa do isplate

- 0,36 EUR / 2,70 kn od 01.04.2009. pa do isplate

- 2,09 EUR / 15,72 kn od 01.05.2009. pa do isplate

- 2,06 EUR / 15,49 kn od 01.06.2009. pa do isplate

- 2,02 EUR / 15,23 kn od 01.07.2009. pa do isplate

- 2,04 EUR / 15,34 kn od 01.08.2009. pa do isplate

- 2,06 EUR / 15,53 kn od 01.09.2009. pa do isplate

- 2,04 EUR / 15,34 kn od 01.10.2009. pa do isplate

- 2,03 EUR / 15,32 kn od 01.11.2009. pa do isplate

- 2,06 EUR / 15,55 kn od 01.12.2009. pa do isplate

- 2,09 EUR / 15,72 kn od 01.01.2010. pa do isplate

- 2,12 EUR / 15,95 kn od 01.02.2010. pa do isplate

- 2,11 EUR / 15,90 kn od 01.03.2010. pa do isplate

- 2,16 EUR / 16,30 kn od 01.04.2010. pa do isplate

- 2,15 EUR / 16,21 kn od 01.05.2010. pa do isplate

- 2,16 EUR / 16,31 kn od 01.06.2010. pa do isplate

- 2,31 EUR / 17,37 kn od 01.07.2010. pa do isplate

- 2,27 EUR / 17,13 kn od 01.08.2010. pa do isplate

- 2,39 EUR / 18,00 kn od 01.09.2010. pa do isplate

- 2,33 EUR / 17,57 kn od 01.10.2010. pa do isplate

- 1,26 EUR / 9,51 kn od 01.11.2010. pa do isplate

- 1,34 EUR / 10,12 kn od 01.12.2010. pa do isplate

- 1,39 EUR / 10,44 kn od 01.01.2011. pa do isplate

- 1,35 EUR / 10,20 kn od 01.02.2011. pa do isplate

- 1,36 EUR / 10,27 kn od 01.03.2011. pa do isplate

- 1,34 EUR / 10,08 kn od 01.04.2011. pa do isplate

- 1,34 EUR / 10,10 kn od 01.05.2011. pa do isplate

- 0,23 EUR / 1,70 kn od 01.06.2011. pa do isplate

- 0,23 EUR / 1,71 kn od 01.07.2011. pa do isplate

- 0,24 EUR / 1,82 kn od 01.08.2011. pa do isplate

- 0,24 EUR / 1,81 kn od 01.09.2011. pa do isplate

- 0,23 EUR / 1,72 kn od 01.10.2011. pa do isplate

 

sve u roku od 15 dana.

IV.              Nalaže se tuženoj E. B. d.d., R., J. t., OIB:…,  isplatiti tužiteljici P. N., iz K., T. P., OIB:… na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 2.706,36 EUR / 20.391,05 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 4,27 EUR / 32,18 kn od 01.11.2008. pa do isplate

- 6,18 EUR / 46,56 kn od 01.01.2009. pa do isplate

- 6,96 EUR / 52,41 kn od 01.02.2009. pa do isplate

- 7,74 EUR / 58,33 kn od 01.03.2009. pa do isplate

- 5,4 EUR / 40,68 kn od 01.04.2009. pa do isplate

- 5,24 EUR / 39,48 kn od 01.05.2009. pa do isplate

- 2,68 EUR / 20,19 kn od 01.06.2009. pa do isplate

- 0,91 EUR / 6,89 kn  od 01.08.2009. pa do isplate

- 3,09 EUR / 23,26 kn od 01.09.2009. pa do isplate

- 0,97 EUR / 7,32 kn od 01.10.2009. pa do isplate

- 0,76 EUR / 5,76 kn od 01.11.2009. pa do isplate

- 3,28 EUR / 24,72 kn od 01.12.2009. pa do isplate

- 5,3 EUR / 39,92 kn od 01.01.2010. pa do isplate

- 7,94 EUR / 59,79 kn od 01.02.2010. pa do isplate

- 7,3 EUR / 54,99 kn od 01.03.2010. pa do isplate

- 11,84 EUR / 89,19 kn od 01.04.2010. pa do isplate

- 10,85 EUR / 81,78 kn od 01.05.2010. pa do isplate

- 11,93 EUR / 89,90 kn od 01.06.2010. pa do isplate

- 24,01 EUR / 180,90 kn od 01.07.2010. pa do isplate

- 21,34 EUR / 160,76 kn od 01.08.2010. pa do isplate

- 31,17 EUR / 234,84 kn od 01.09.2010. pa do isplate

- 26,29 EUR / 198,10 kn od 01.10.2010. pa do isplate

- 22,09 EUR / 166,41 kn od 01.11.2010. pa do isplate

- 34,65 EUR / 261,09 kn od 01.12.2010. pa do isplate

- 41,06 EUR / 309,37 kn od 01.01.2011. pa do isplate

- 36,27 EUR / 273,24 kn od 01.02.2011. pa do isplate

- 37,74 EUR / 284,38 kn od 01.03.2011. pa do isplate

- 33,73 EUR / 254,12 kn od 01.04.2011. pa do isplate

- 34,17 EUR / 257,48 kn od 01.05.2011. pa do isplate

- 46,91 EUR / 353,43 kn od 01.06.2011. pa do isplate

- 49,02 EUR / 369,32 kn od 01.07.2011. pa do isplate

- 63,52 EUR / 478,60 kn od 01.08.2011. pa do isplate

- 61,47 EUR / 463,14 kn od 01.09.2011. pa do isplate

- 50,08 EUR / 377,35 kn od 01.10.2011. pa do isplate

- 49,58 EUR / 373,57 kn od 01.11.2011. pa do isplate

- 48,79 EUR / 367,59 kn od 01.12.2011. pa do isplate

- 51,72 EUR / 389,69 kn od 01.01.2012. pa do isplate

- 55 EUR / 414,37 kn od 01.02.2012. pa do isplate

- 55,07 EUR / 414,95 kn od 01.03.2012. pa do isplate

- 53,03 EUR / 399,53 kn od 01.04.2012. pa do isplate

- 53,7 EUR / 404,60 kn od 01.05.2012. pa do isplate

- 54,96 EUR / 414,10 kn od 01.06.2012. pa do isplate

- 53,76 EUR / 405,07 kn od 01.07.2012. pa do isplate

- 53,85 EUR / 405,74 kn od 01.08.2012. pa do isplate

- 52,7 EUR / 397,06 kn od 01.09.2012. pa do isplate

- 50,42 EUR / 379,87 kn od 01.10.2012. pa do isplate

- 53,04 EUR / 399,65 kn od 01.11.2012. pa do isplate

- 53,79 EUR / 405,31 kn od 01.12.2012. pa do isplate

- 53,85 EUR / 405,74 kn od 01.01.2013. pa do isplate

- 50,05 EUR / 377,10 kn od 01.02.2013. pa do isplate

- 52,5 EUR / 395,53 kn od 01.03.2013. pa do isplate

- 53,16 EUR / 400,52 kn od 01.04.2013. pa do isplate

- 1.041,23 EUR / 7.845,18 kn od 29.04.2013. pa do isplate

 

sve u roku od 15 dana.

 

V.              Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja prema tužitelju u iznosu od 291,61 EUR / 2.197,15 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,61 kn od 02.01.2006. pa do isplate,

- 16,30 kn od 02.02.2006. pa do isplate,

- 32,76 kn od 02.03.2006. pa do isplate,

- 41,04 kn od 02.04.2006. pa do isplate,

- 37,91 kn od 02.05.2006. pa do isplate,

- 34,87 kn od 02.06.2006. pa do isplate,

- 40,90 kn od 02.07.2006. pa do isplate,

- 42,77 kn od 02.08.2006. pa do isplate,

- 32,18 kn od 02.09.2006. pa do isplate,

- 35,64 kn od 02.10.2006. pa do isplate,

- 35,03 kn od 02.11.2006. pa do isplate,

- 39,94 kn od 02.12.2006. pa do isplate,

- 53,92 kn od 02.01.2007. pa do isplate,

- 63,32 kn od 02.02.2007. pa do isplate,

- 58,96 kn od 02.03.2007. pa do isplate,

- 61,50 kn od 02.04.2007. pa do isplate,

- 85,29 kn od 02.05.2007. pa do isplate,

- 91,14 kn od 02.06.2007. pa do isplate,

- 98,85 kn od 02.07.2007. pa do isplate,

- 98,79 kn od 02.08.2007. pa do isplate,

- 88,23 kn od 02.09.2007. pa do isplate,

- 103,95 kn od 02.10.2007. pa do isplate,

- 104,33 kn od 02.11.2007. pa do isplate,

- 93,30 kn od 02.12.2007. pa do isplate,

- 94,51 kn od 02.01.2008. pa do isplate,

- 71,03 kn od 02.02.2008. pa do isplate,

- 55,34 kn od 02.03.2008. pa do isplate,

- 39,83 kn od 02.04.2008. pa do isplate,

- 76,20 kn od 02.05.2008. pa do isplate,

- 86,30 kn od 02.06.2008. pa do isplate,

- 75,26 kn od 02.07.2008. pa do isplate,

- 97,26 kn od 02.08.2008. pa do isplate,

- 92,31 kn od 02.09.2008. pa do isplate,

- 70,59 kn od 02.10.2008. pa do isplate,

- 45,99 kn od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

VI.              Nalaže se tuženoj E. B. d.d., R., J. t., OIB:…,  isplatiti tužiteljici P. N., iz K., T. P., OIB:… troškove postupka u iznosu 2.961,98 EUR / 22.317,04 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2023. pa do isplate i to po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica N. P. u tužbi navodi da je s tuženom bankom dana 12. prosinca 2005. sklopila ugovor o kreditu broj…, kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 23.338,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate te se promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s odlukom tužene. Predmetni kredit tužiteljica je u cijelosti vratila 30.4.2013. Tužena banka je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je protivno članku 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. st. 1. ZZP-a). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe uzrokuje također ništetnost tako ugovorene kamatne stope što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno je tužiteljica sa tuženom ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je isto tako protivno članku 96. i 97 Zakona o  zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 79707, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i govornu klauzulu o primjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženu i  ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrte potrošačkih ugovora, pa i na predmetni sklopljen između tužitelja i tužene. Radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-…/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenljive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet. Tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj … od 12.12.2005. sklopljenog između tužiteljice i tužene koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl. 2 ugovora i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke u čl. 8 ugovora. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF preplatila svoju obvezu te joj je banka dužna vratiti iznose koje j primila temeljem ništetnih odredbi.

 

2.               Nakon što je u ovom postupku provedeno financijsko vještačenje, tužiteljica je podneskom od 21. ožujka 2022. (list 149-153 spisa) specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, tako da na ime preplaćenih kamate potražuje iznos od 407,84 kn, a na ime preplaćenog tečaja iznos od 20.391,05 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama do dospijeća pojedinog iznosa.

 

3.               U odgovoru na tužbu (list 21 – 26 spisa) tuženik E. b. d.d. Z. u cijelosti osporava postavljeni tužbeni zahtjev i tužbu, ističe prigovor mjesne nadležnosti jer je ugovorena mjesna nadležnost suda u R., a prema pravilima o općemjesnoj nadležnosti je također nadležan sud u R.. Ističe prigovor zastare. Ističe da u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Z. broja P-…/12 od 04. srpnja 2013., a koju je potvrdio VTSRH 14. lipnja 2018. presudom broja …/2017 zaključci nisu primjenjivi na pojedinačne sporove. Ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže na valutu švicarski franak. Navodi da je tužitelju uručen reklamni materijal o kreditima vezanim uz CHF, EUR i USD, a ne isključivo na ponudu kredita u švicarskim francima. Navodi da su tužitelju prilikom savjetovanja u banci predočavani i uručivani obrasci u kojima se pojašnjava pojam valutne klauzule, da je u ugovoru o kreditu jasno određena valutna klauzula i da su korisnicima kredita bile dostupne informacije koje su mogli preuzeti o rizicima financiranja u kunama s valutnom klauzulom. Također je postojala brošura "stambeni krediti" u kojoj su se pojašnjavali navedeni rizici, a koja je uručena i tužitelju, te je tužitelj dobio i grafičku brošuru u kojoj je naveden grafički prikaz tečaja CHF, USD i EUR od 1998.-2004. Nadalje tuženik tvrdi da su i službenici banke u dovoljnoj mjeri pojasnili tuženiku rizike valutne klauzule. Ističe da tužena nije ostvarila ekstra profit jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik. Smatra da je tužitelj bio dovoljno informiran o svim rizicima i da je neživotno i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Tuženik smatra da je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu u svemu postupio u skladu s Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. a kojom je regulirano koje odredbe ugovora se imaju smatrati nepoštenim u smislu zaštite potrošača. Navodi da su parnične stranke u vrijeme sklapanja ugovora jasno očitovale volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti te naložiti tužitelju da naknadi prouzročeni parnični trošak.          

 

4.              Nakon provedenog vještačenja tuženik je podneskom od 31. 8. 2022. (list 157 do 167 spisa), u skladu s nalazom vještaka precizirao prigovor radi prijeboja tako da traži s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta (za period kad je tečaj CHF bio niži od početnog  i za period kad je kamatna stopa bila niža od početne) da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.197,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

5.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Z., broj P-…/12, te u presudu Visokog trgovačkog suda RH broja Pž-…/17 od 14. lipnja 2018., izvršio je uvid u dostavljenu dokumentaciju, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka s prilozima (list 138-143,145-149), saslušane su svjedokinje B. M. (list 312 spisa), T. B. (list 312-313 spisa) i  I. G. (list 315-316 spisa), saslušana je tužiteljica N.P. (list 316-317 spisa), izvršen je uvid u ugovor o kreditu (list 4-5 spisa), pregled prometa po partiji kredita (list 6-10 spisa), otplatni plan (list 11-12 spisa), obavijest o promjeni uvjeta po kreditu (list 13), obavijesti o povećanju kamatne stope (list 14-19 spisa), u reviziju tužitelja od 17. kolovoza 2018. (list 28-50 spisa), te u reklamni materijal i brošure i dokumentaciju koju je predložio tuženik (list 51-83, 96-124 spisa)

 

6.              Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

 

6.1.              O prigovoru mjesne nenadležnosti.

 

6.2.               U odgovoru na tužbu, tužena je istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

 

6.3.              Sud nije prihvatio kao osnovan prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženoj.

 

6.4.              Naime, u konkretnom slučaju treba imati u vidu Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., te treba primijeniti  Zakon o zaštiti potrošača (˝Narodne novine˝, broj: 41/14. i 110/15. – dalje: ZZP).

 

6.5.              Člankom 1. stavkom 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

6.6.              Prema navedenoj odredbi opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

 

6.7.              U konkretnom slučaju ispunjeni  su navedeni uvjeti jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj.

 

6.8.              Naime, protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda čime u ovom slučaju tužena sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u neravnopravan položaj.

 

6.9.              Nadalje, Direktiva, iako se ne može primjenjivati direktno, implementirana je u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u ZZP, pa su odredbama čl. 49. i 50. ZZP-a propisane pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, a kojima su obuhvaćeni uvjeti iz navedene Direktive.

 

6.10.              Člankom 49. ZZP-a, dan je pojam nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stavkom 1. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

6.11.              Nadalje, članak 50. istog zakona navodi koje bi se to ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. ZZP-a, mogle smatrati nepoštenim. Tako je navedeno 19 točaka među kojima se pod brojem 19 navodi odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu.

 

6.12.              Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

6.13.              Nadalje, treba ukazati na praksu Suda Europske unije odnosno presudu O. G. E.S. i S. E. S. v R. M. Q. i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

6.14.              Ovaj sud je stava, da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, tj. tužene zaista predstavlja situaciju iz točke 19. članka 50. ZZP-a pa budući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP-a, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u članku 51. ZZP-a, takva se odredba ima smatrati nepoštenom. Naime, time što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, zaista je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom.

 

6.15.              Odredba čl. 12. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati u Z. te bi imao trošak putovanja u Z. i natrag. Osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme. Ova je odredba formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

             

6.16.              Posebno se napominje kako je u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 59. ZPP-a, pored opće mjesne nadležnosti suda sjedišta tuženika, postojala i izberiva nadležnost suda područja na kojem se nalazi poslovna jedinica tuženika, a što bi upravo bilo mjesto prebivališta potrošača – tužitelja.

7.1.              O predmetu spora.

7.2.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

 

7.3.              Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove  čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 95/06 i dr. – dalje: ZOO).

 

7.4.              U postupku je utvrđeno i nije sporno:

-          da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tužena kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu dana 12. prosinca 2005. (list 4-5 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 23.338,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj (točka 2. ugovora), a namjena kredita je bila izgradnja i adaptacija stambenog prostora,

-          da se tužitelj obvezao kredit vratiti u 108 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, time da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, a iznos anutitea je 274,34 CHF,

-          da je ugovorena kamatna stopa od 05,490 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke  (točka 8. ugovora),

 

7.5.              Nesporno je da je tužena u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavala kamatnu stopu,  te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

 

 

7.6.              Nadalje je nesporno da je:

 

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi U. p. koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-…/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-…/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi U. p. koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž…/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-…/18 od 3. 9. 2019.,

- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je  vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

 

7.7.              Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. od 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

7.8.              Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (˝Narodne novine˝, broj:  41/14 – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Z. postala pravomoćna, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovog  zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

             

7.9.              Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138 a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

7.10.              Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

7.11.              Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe, tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-…/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-…/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

 

7.12.              Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

 

7.13.              U tom pravcu neodlučni su navodi tužene u odgovoru na tužbu i tijekom postupka kojima obrazlaže da je prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije kako u pogledu promjene kamatne stope tako i u pogledu vezanosti glavnice za CHF i da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, uočljive i razumljive i da se o njima pojedinačno pregovaralo.

 

8.1.              Prigovor zastare nije osnovan.

 

8.2.              U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica podnijela 11. lipnja 2019.,

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-…/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

 

8.3.              Odredbom čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

 

8.4.              Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

8.5.              Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka propisano je da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

 

8.6.              Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Z. (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-…/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-…/2017 dana 14. lipnja 2018. godine zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

 

8.7.              O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-…/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u O. broj: Gž-…/17 od 29. lipnja 2017.) gdje je odlučeno o zahtjevu za povrat preplaćene kamate upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja ˝predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?˝.

 

8.8.              U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: ˝pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe˝.

 

8.9.              U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

 

8.10.              Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 11. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Z. postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Z. postala pravomoćna u odnosu na valutu) to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku jer je ovdje utužena razlika u valuti pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

 

9.              Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D. J. iz D… d.o.o. K., a zadatak vještaka bio je:

- koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjeni kamatnih stopa – sve to iskazati po pojedinačnim mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu,

- koliki je iznos kredita tužiteljica kroz mjesečne anuitete preplatila zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatila na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužiteljici isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF – sve to iskazati po pojedinačnim mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu.

- odnosu na istaknuti prigovor tužene banke radi prebijanja dati izračun novčanog iznosa izražen u kunama po mjesecima kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 2.1.2006. do 2.7.2009. godine,

 

10.1.              Iz nalaza vještaka (list 120-124 spisa) proizlazi:

- da je ugovorena kamatna stopa bila 5,20% godišnja, promjenjiva (čl. 2. ugovora), rok otplate je 84 mjeseca, način otplate je mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je uručen tužitelju pri isplati kredita (čl. 7. ugovora).

 

10.2.              Na osnovu svog nalaza vještak je utvrdio da, u prvoj varijanti u kojoj se utvrđuju samo pozitivne razlike, da je tužiteljica zbog promjene kamatnih stopa, ali uz isključenje razdoblja u kojem je kamatno opterećenje bilo jednako ugovorenom ili povoljnije po tužitelja od ugovorenog, kredit platila 79,64 CHF više no što bi ga platila da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svake obveze/uplate iznosi ukupno 407,84 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu nalaza u stupcu 19 u CHF, a u stupcu 20 u kunama, te da razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 20.391,05 kn. I ovdje uz isključenje razdoblja u kojem je tečaj bio manji no što je bio tečaj u trenutku isplate kredita. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici u stupcu 21. Ukupna razlika po obje osnove iznosi 20.798,89 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice u drugoj varijanti u kojoj se utvrđuju i pozitivne i negativne razlike vještak je utvrdio da je tužiteljica zbog promjene kamatnih stopa, ali uz isključenje razdoblja u kojem je kamatno opterećenje bilo jednako ugovorenom ili povoljnije po tužitelja od ugovorenog, kredit platila 53,17 CHF više no što bi ga platila da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svake obveze/uplate iznosi ukupno 243,23 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici u stupcu 19 u CHF, a u stupcu 20 u kunama. Nadalje je vještak utvrdio da razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 18.231,31 kn. I ovdje uz isključenje razdoblja u kojem je tečaj bio manji no što je bio tečaj u trenutku isplate kredita. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 21. Ukupna razlika po obje osnove iznosi 18.474,54 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice. Ukupna razlika između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta kojeg je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, a za razdoblje od 1.1.2006. do 1.12.2008., odnosno u vrijeme kad je tečaj, po tvrdnji tuženika, bio povoljniji za tužiteljicu u odnosu na početno ugovoreni, iznosi 2.164,91 kn. Pri tom vještak nalazi da je u dijelu ovog razdoblja tečaj bio povoljniji za tuženika/viši od tečaja u trenutku korištenja tako da ukupni iznos tečajnih razlika od 2.164,91 kn čine negativne tečajne razlike od 2.197,15 kn kada je tečaj bio povoljniji za tužiteljicu i pozitivne tečajne razlike kada je tečaj bio nepovoljniji za tužiteljicu od 32,24 kn. Svakomjesečni iznosi ovih razlika iskazani su u tablici 2, a razlike za prijeboj tuženika u stupcu 6.

 

11.              Nalaz vještaka dostavljen je strankama te tužitelj nije imao prigovore na isti.

 

12.              Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz vještaka te je u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev, tako da potražuje isplatu iznosa od 54,14 EUR / 407,84 kn, s osnova promjenjive kamatne stope, te iznos od 2.706,36 EUR / 20.391,05 kn s osnova promjene tečaja, dakle bez odbijanja negativnih razlika. S druge strane tuženik navodi da nema prigovora  na matematički izračun vještaka, ali i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

 

13.               Sud nije provodio dokaz saslušanjem financijskog vještaka D. J., obzirom da na izračun vještaka stranke nisu imale prigovora, a primjedbe koje je tuženik iznio bile su isključivo pravne prirode. 

 

14.              Sud je u cijelosti prihvatio iskaz vještaka, budući je isti jasan, precizan, objektivan, stručan te je vještak nalaz i mišljenje dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud.

 

15.              Tužena u osnovi prigovara pravnoj ocjeni spora prema kojoj je financijski vještak izradio nalaz i mišljenje. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je isti izrađen jasno, precizno, objektivno, stručno i prema pravnoj ocjeni spora koju  je dao ovaj sud.

 

16.              Tužitelj je kao što je naprijed navedeno, u skladu s nalazom vještaka, postavio i precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 254,14 EUR / 407,84 kn, s osnova promjenjive kamatne stope, te iznos od 2.706,36 EUR / 20.391,05 kn s osnova promjene tečaja, na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako mu kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st. 1. ZOO-a tj. tužena kao nepošteni stjecatelj dužna je zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja.

 

17.1              O tuženikovom prigovoru radi prebijanja.

 

17.2              Tuženik je u postupku istaknuo prigovor radi prebijanja a koji je specificirao tj. uskladio nakon provedenog vještačenja. Prigovor radi prebijanja je procesno pravni prigovor reguliran procesnim pravom. Ovim prigovorom tuženi ističe postojanje svoje tražbine i zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Zakonski termin prigovor radi prebijanja (čl. 333. st. 3. ZPP-a) i potraživanje istaknuto radi prebijanja (čl. 338. st. 3.- ZPP-a) govori o tome da se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda. On je u pravilu uvjetni, nesamostalni prigovor, ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu jer će sud o njemu odlučiti samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.

 

17.3              Sud je u postupku, a na prijedlog tuženika odredio i vještačenje u odnosu na tražbinu koju je tuženik istaknu u prigovoru radi prebijanja, te je vještak dao nalaz i mišljenje kako to je to naprijed navedenog, nakon čega je tuženik u skladu s nalazom specificirao tražbinu u odnosu na koju ističe prigovor radi prebijanja.

 

17.4              Ovaj sud nalazi da istaknuti prigovor radi prebijanje nije osnovan tj. da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja.

 

17.5              Obzirom je utvrđena ništetnost dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, tuženik tražbinu istaknutu radi prebijanja traži s osnova razlike koja je nastala u periodima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je kredit isplaćen (time da iz nalaza vještaka proizlazi da  da nije bilo razdoblja u kojem bi kamatna stopa bila niža od početno ugovorene), time da se tuženik nije izričito izjasnio da li tražbinu istaknutu radi prebijanja temelji na stjecanju bez osnove ili na naknadi štete, ali dakle u svakom slučaju iz činjeničnih navoda tuženika u odgovoru na tužbu i postupku proizlazi i zaključuje se da tražbinu tj. prigovor radi prebijanja temelji na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.

 

17.6              Radi se o djelomičnoj ništetnosti odredaba ugovora (čl. 324. Zakona o obveznim odnosima NN 96/06 i dr. – dalje: ZOO), time da u smislu čl.  323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora ( ovdje djelomične ništetnosti) svaka ugovora strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora.

 

17.7              U konkretnom slučaju plaćanjem anuiteta kredita u periodu dok su tečaj CHF i kamatna stopa,  bili niži od početnog ugovorenog, tužitelj nije ništa primio niti je stekao bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st.1. u svezi st. 3. ZOO-a, jer je uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji ni obveza tužitelja na vraćanje nečeg što nije primio, a time ne postoji niti konkretna tražbina tuženika po osnovi (djelomične) ništetnosti  odredbe ugovora.

 

17.8              Nadalje ne postoji niti konkretna tražbina tuženika s osnova naknade štete.

 

17.9              Naime, čl. 323. st.2. ZOO-a je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora odgovoran za štetu suugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za uzrok ništetnosti.

 

17.10              U konkretnoj situaciji tuženik je taj koji je kriv za sklapanje ugovora jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti  informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Krivnja za ništetnost ugovorne odredbe je na strani tuženika, a nije kriv tužitelj pa stoga tužitelj niti ne može biti odgovoran za štetu, te tuženik kao ugovaratelj koji je kriv za štetu, ne može osnovano potraživati štetu, a u smislu citirane odredbe.

 

17.11              Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja prema tužitelju tj. valjalo je presuditi kao u točki V. izreke presude

 

18.               Svjedokinja B. M. u svom iskazu (list 312 spisa) navodi da je kao dipl. ing. građevinarstva radila u građevinskom poduzeću K. iz D. R., do prije dvije godine, a da sada radi u drugoj firmi. Navodi da se iznenadila kada je primila poziv za ovu sudsku raspravu, nije joj bilo jasno zbog čega je pozvana, pa je čak kontaktirala obje stranke u postupku da se raspita, te joj je rečeno da je pozvana kako bi iskazivala vezano za neki troškovnik koji je radila za tužiteljicu u ovom postupku. Navodi da moram reći da se ne sjeća tog troškovnika jer da je dnevno radila barem tri troškovnika, i tako godinama, tako da je napravila više stotina troškovnika. Nije joj poznato ime N. P., ako je radila njoj neki troškovnik, toga se ne sjeća, a ako je u spisu neki troškovnik koji je potpisan od njezine strane onda to znači da je ona to radila. Prema tome, navodi da ne zna ni u koju svrhu ni kada je eventualno radila troškovnik. Nakon što je sud predočio svjedokinji troškovnik koji prileži na listu 115 – 119 spisa, izjavila je da vidi da taj troškovnik ima njezin žig i žig firme, pa znači da je to ona radila, koliko vidi iz troškovnika radilo se o adaptaciji kuće.

 

19.              Cijeneći iskaz svjedokinje B. M. sud je istome poklonio vjeru, jer je životan i uvjerljiv.

 

20.               Svjedokinja T. B. u svom iskazu (list 312 – 313 spisa) navodi da je sada zaposlena u E. b. u savjetodavnom centru Č., a da se njezino radno mjesto zove stariji referent za restrukturiranje. Navodi da ne zna niti se sjeća kada je kredit podignut, ali da je pogledala u papire pa se podsjetila, te je iz toga utvrdila da je u vrijeme kada je tužiteljica podizala sporni kredit ona bila drugi predlagatelj, o odobravanju kredita odlučivalo se na višem nivou u banci. Navodi da nije vidjela tužiteljicu niti je s njom kontaktirala. Tužiteljica je zahtjev za kredit podnijela u poslovnici u K., a ona je cijelo vrijeme radila u poslovnici u Č.. Navodi da želi objasniti da je u to vrijeme, a to je bilo 2004. ili 2005. godine, ne sjeća se točno, nakon podnošenja zahtjeva za kredit sa tužiteljicom razgovarao službenik banke koji je prvi predlagatelj, a obzirom da je tada bila odsutna sa radnog mjesta njezina kolegica G. L. koja je radila isto u poslovnici u K., onda je ona kao drugi predlagatelj bila uključena u obradu tog kreditnog zahtjeva iako je i tada radila u centru Č. Navodi da niti ona niti G. L. nisu po tadašnjim pravilima banke ovlaštene odobriti kredit, a to je bilo zbog visine iznosa kredita, nego je po tome donošena odluka na razini regije, a to znači u Z. ili B., jer da oni svi spadaju pod regiju sjeverozapadne Hrvatske, unutar njihove organizacije u banci. Navodi da je u to vrijeme banka nudila kredite u kunama i kredite sa valutnom klauzulom vezanom za CHF, EUR i USD. Svakom klijentu su dani informativni letci i rađen je izračun u više valuta da bi se vidjelo koliko bi rata iznosila vezano za različite valute, a onda se klijent mogao opredijeliti u skladu sa svojim potrebama i svojom kreditnom sposobnošću. Navodi da je tada bio nešto povoljniji tečaj CHF u odnosu na EUR pa je bilo moguće da je netko bio kreditno sposoban uz valutnu klauzulu u CHF, a da istovremeno nije bio kreditno sposoban uz valutnu klauzulu u EUR, no i one osobe koje nisu bile kreditno sposobne mogle su ponuditi banci kreditno sposobnog sudužnika ili jamca pa bi opet dobili kredit.

 

21.               Cijeneći iskaz svjedokinje T. B. sud je istome poklonio vjeru jer je životan i uvjerljiv.

 

22.               Svjedokinja I. G. u svom iskazu (list 315 – 316 spisa) navodi da je u vrijeme kada je tužiteljica podizala kredit bila zaposlena kao savjetnik za građane na kreditnom odjelu u E. b. u poslovnici u K. Navodi da misli da se sjeća tužiteljice, ali da nije živjela u K, već je putovala, te ne može sa sigurnošću tvrditi. Konkretnog ugovora koji je sklapala tužiteljica se ne sjeća. Standardna procedura na njezinom radnom mjestu je bila da kada se klijent interesira za kredit davala bi mu informacije o kreditu i letke koji su sadržavali sve te informacije. Zatim bi računali kreditnu sposobnost i koja bi opcija klijentu najviše odgovarala. Tada su u ponudi bili krediti s valutnom klauzulom vezano na euro i CHF. Klijenti su bili upoznati s promjenjivom kamatnom stopom jer je jedina takva bila u to vrijeme u ponudi u banci. Navodi da je kredit u CHF bio povoljniji za klijente s manjom kreditom sposobnošću, ali da konkretan ugovor o kreditu ne može komentirati jer se ne sjeća. Radilo se o tipskim ugovorima o kreditu i klijenti nisu mogli pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Navodi da 2005. godine nije imala informaciju o tome kako će se kretati tečaj CHF i da to nitko nije mogao znati. Navodi da je njezina kćer dizala kredit za kupovinu automobila, a da joj nije poznato je li netko od kolega dizao kredit u CHF. Navodi da je klijent na kraju sam odlučivao koji će kredit odabrati, te da je kamatna stopa za kredite u CHF bila povoljniji te su se klijenti nekada odlučivali za takav kredit.

Navodi da je bilo situacija da netko nije bio sposoban za podići kredit u eurima, a bio je kreditno sposoban za podići kredit u CHF.

 

23. Cijeneći iskaz T. B. sud je istome poklonio vjeru jer je životan i uvjerljiv.

 

24.              Budući da je tuženi tijekom postupka isticao da je s tužiteljicom N. P. pojedinačno pregovarao o  uvjetima sklapanja ugovora o kreditu, sud je na tu okolnost proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

 

25.               Tužiteljica N.P. u svom iskazu (list 316 – 317 spisa) navod i da je kredit podigla u E. b. u iznosu od oko 20.000,00 CHF gdje su joj sugerirali da podigne kredit u CHF obzirom da je isti kredit povoljnija opcija s  obzirom na visinu plaće koju je u prosvjeti imala. Ugovor je potpisala i u banci i kod javnog bilježnika gdje je ugovor solemniziran. Napominje da su im takvi krediti nuđeni i u školi, od strane raznih banaka i da im je rečeno da su najpovoljniji krediti u CHF. Ne sjeća se da bi mi netko posebno objašnjavao značenje odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer je ugovor vezan na CHF bio najpovoljnija opcija. Sjeća se da su u ponudi bili kredit u eurima i CHF, ali da joj je rečeno da s obzirom na njezinu visinu plaće da je kredit vezan na CHF povoljnija opcija. Navodi da nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, radilo se o tipskom ugovoru.  Navodi da joj je novac koji je dobila od kredita trebao za uređenje kuće u kojoj je stanovala njezina kćer, a koju je naslijedila na adresi K.. Navodi da nije nikada iznajmljivala tu kuću koja je bila predmet kredita, ali da je iznajmljivala kuću u kojoj ona živi na adresi T. P., a radi se o dvije različite ulice. Navodi da je ona plaćala rate kredita preko plaće, odnosno preko računovodstva su obustavljali taj iznos sa njezine plaće.

Navodi da je li u vrijeme sklapanja ugovora imala odobrenje U. z. p. u. g. u d., ali za drugu kuću na adresi T. P.. Na pitanje zašto iz poreznog rješenja proizlazi da je imala odobrenje i za kuću na adresi T. P., odgovara da to nije njezina kuća već kuća njezinog susjeda, te da ne zna zašto je to navedeno. Navodi da nije dio sredstava od kredita investirala u objekte u kojima pruža usluge građanima.

 

26.               Cijeneći iskaz tužiteljice N. P. sud je isti u cijelosti prihvatio jer je njezin iskaz jasan, logičan i u cijelosti podudaran sa dokumentacijom koja prileži u spisu.

 

27.              Na temelju provedenih dokaza, a posebno na temelju iskaza tužiteljice sud je zaključio da tuženik neosnovano tvrdi da je sa tužiteljicom pojedinačno pregovarao o sklapanju predmetnog ugovora, jer ta činjenica ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza u ovom postupku.

 

28. Nadalje je sud utvrdio da nije osnovani navodi tuženika u kojem prigovara da tužena nije imala status potrošača jer se bavila iznajmljivanjem, odnosno pružala uslugu smještaja na adresi T.P.i T. P., jer je sud poklonio vjeru iskazu tužiteljice koja je navela da je kredit utrošila za uređenje kuće u kojoj je stanovala njena kćer na adresi u K., T.. Također je navela da je istina da je iznamljivala kuću na adresi T. P., a ne za kuću koju je uređivala sredstvima iz kredita, te da ne zna zašto je u poreznom rješenju navedeno da iznajmljuje kuću na adresi T. P.jer je to kuća njezinog susjeda.              

 

29.              Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u točki I. izreke presude.

 

30.1.              O troškovima postupka.

             

30.2.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je tuženik dužan tužitelju platiti troškove postupka u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. 

 

30.3.              Trošak tužiteljice N. P. sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 199,00 EUR, za zastupanje na ročištima od 17. prosinca 2019., 10. veljače 2022., 08. rujna 2022. i 27. rujna 2023. u iznosima od po 199,00 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude od 20. listopada 2023. u iznosu od 99,50 EUR. Za sastav obrazloženih podnesaka od 12. rujna 2019., 22. siječnja 2020., 21. ožujka 2022. i 14. studenog 2022. u iznosima od po 199,08 EUR. Na navedeni iznos je valjalo obračunati PDV po stopi od 25 % koji iznosi ukupno 522,38 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,97 EUR i presudu u iznosu od 74,05 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR što ukupno iznosi 2.961,98 EUR / 22.317,04 kn. Tužiteljici nije priznat trošak preliminarnog izračuna jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

 

31.              Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Karlovcu, 20. listopada 2023.

                                         

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda  mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

 

Dostavljeno: