REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1230/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GE, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika ĐE, Su- 150/2018 i zastupnice umješača NE, savjetnice u OGDO u Zagrebu, 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, isplatiti tužiteljici EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 999,63 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 9,68 EUR počevši od 16.4.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 74,56 EUR počevši od 16.2.2015.

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, naknaditi tužiteljici EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.968,75 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod tuženika zaposlena temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 9. srpnja 2009. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN-81/03, Aneksom II NN-203/03, Dodatkom III NN-28/06, Dodatak IV NN-11/08, Ispravak dodatka IV NN-46/08) koji se prema čl. 2. primjenjuje na parnične stranke u čl. 48. određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15 % proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, time da je u čl. 52. st. 2. navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenik. Popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Dalje navodi da je 22. listopada 2010. sklopljen novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN-203/03, Dodatkom III NN-28/06, Dodatak IV NN-11/08, Ispravak dodatka IV NN-46/08). Ispunjavajući obvezu iz čl. 80. Kolektivnog ugovora tuženik je Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008., a kasnije i za 2013., koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena. Ugovorene strane Kolektivnog ugovora su kršile obvezu iz čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tužiteljica je zaposlena kod tuženika u okviru Zavoda za organsku kemiju i biokemiju na radnom mjestu Asistent. U skladu s Popisom zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada iz 2013. tužiteljica je izložena izvorima opasnosti više od 50 % od ukupnog radnog vremena sa utvrđenim dodatkom na plaću u iznosu od 15 %. U skladu s odredbom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora zaposlenik koji redovito radi s izvorima opasnosti, odnosno zaposlenik koji redovito radi s izvorima opasnosti više od 50% radnog vremena ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 15 % proračunske bruto osnovice. Od 1. travnja 2011. pa do 1. siječnja 2017. godine osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn bruto, tako u tom razdoblju tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kn. Navedeni Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je dana 27. prosinca 2013. otkazan od strane RH, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujka 2014. Međutim, navedeni otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. nije zakonit i dopušten te ne proizvodi nikakve pravne učinke. Da je tome tako, utvrdio je i ovaj sud u predmetu posl.br. Pr-8589/14, a što je Županijski sud u Zagrebu presudom, posl. br. GžR-700/18 od dana 4. prosinca 2018. konačno i potvrdio. Radi navedenog, Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) bio je sukladno čl. 4. st. 1. na snazi do dana isteka roka od četiri godine - 22. listopada 2014. odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu još tri mjeseca od isteka toga roka odnosno do dana 22. siječnja 2015. Radi navedenog, tuženik je dužan tužiteljici temeljem Kolektivnog ugovora za znanosti i visoko obrazovanje (NN 142/10) platiti dodatke na plaću za posebne ujete rada do dana 22. siječnja 2015.

1.1. Konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, kao u podnesku od 9. lipnja 2025. tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos od 999,63 eura bruto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec na svaki pojedinačni iznos, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Temeljem tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom dodataka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti razvidno je da je ista potražuje isplatu nakon prestanka važenja Kolektivnog ugovora za znanosti i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/10). U razdoblju važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano je Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) kojim je ugovorom u čl. 55 propisano da zaposleniku u javim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi Granskim kolektivnim ugovorom. Slijedom gore citirane odredbe Kolektivnom ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10), dalje u tekstu: Granskim kolektivnim ugovorom) člancima od 54. do 59 uređena su prava zaposlenika na dodatak, visina dodatka na plaću te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Na taj način ugovorne strane ugovorile su pravni osnov i postupanje prilikom ostvarivanja prava na dodatak na plaću. Člankom 58. Granskog kolektivnog ugovora propisano je da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti temeljem koje će se na svakoj ustanovi izraditi Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te Popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima (dalje u tekstu: Popis). Popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog. Popis prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja temeljni akt za isplatu dodatka na plaće te se isti sačinjava sukladno propisima koji uređuju područje zaštite na radu i Procjene opasnosti tuženika koji akt se usvaja na tijelima tuženika sukladno zakonskoj proceduri. Tuženik je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora, sastavio Popis za 2013.g. dok za 2014.g. obveza sastava Popisa nije postojala. Naime, dana 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine broj 142/10), slijedom koje odluke je Granski kolektivni ugovor prestao s važenjem 27. ožujka 2014.g. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje, te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću. Uvažavajući gore navedenu kronologiju primjene materijalnih propisa razvidno je da tužbeni zahtjev za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja 2015., dakle nakon prestanka važenja Granskog kolektivnog ugovora, nema uporišta u primjeni ugovornih normi, obzirom nije propisan način na koji se utvrđuje visina dodatka na plaću ovisno o stupnju izloženosti tužiteljice izvorima opasnosti. Tuženik nadalje ističe da iako u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu tužbenog zahtjeva, opreza radi ističe da postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata, na način kako je to sastavila tužiteljica, ne predstavlja dio pripadajući zakonskih zateznih kamata već predstavlja i zahtjev za onaj dio kamata koje niti su dospjele niti pripadaju tužitelju, a sve sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/2004). U dijelu tužbenoga zahtjeva koji se odnosi na vremensko razdoblje prije otkaza Granskog kolektivnog ugovora, tuženik navodi da je tužiteljici 2014. godine isplatio dodatak za rad u posebnim uvjetima za mjesec ožujak u kojem je razdoblju centralni obračun plaća za javne službe u RH vršio isplatu. Naime, u razdoblju od mjeseca siječnja do otkaza Granskog kolektivnog ugovora 27. ožujka 2014. godine, svim radnicima s Popisa pa tako i tužiteljici isplaćen je dodatak za posebne uvjete rada, kao dio plaće, o čemu u prilogu tuženik dostavlja dokaz te ističe kako je izvršio isplatu dodatka za utuženo razdoblje koje se odnosi na mjesec ožujak 2014. godine. Ističe da se Popis tuženika za 2013. godinu ne odnosi na utuženo razdoblje obzirom je isti rađen sukladno aktivnostima koje je tužiteljica obavljala u ranijim razdobljima. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu pod Poslovnim brojem:

Pr-1129/2019 od 14. veljače 2020., a kojom je ocjenjen djelomično osnovanim tužbeni zahtjev te je ista postala pravomoćna 24. veljače 2020.

4. Tuženik je podneskom od 29. studenog 2021. podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a tužiteljica se istom nije protivila te je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka prihvaćen na raspravnom zapisniku od 6. listopada 2022. te je ukinuta presuda ovog suda poslovnog broja Pr-1129/2019 od 14. veljače 2020.

5. Dana 13. listopada 2022. sud je donio rješenje o prekidu postupka pod brojem:

Pr-1969/2022 do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred ovim sudom pod Posl. brojem Pr-16194/2021.

5.1. Kako je u citiranom postupku koji se vodio pred pod poslovnim brojem Pr- 16194/2021 u međuvremenu donijeta prvostupanjska presuda, i to dana 23. travnja 2024., kao i drugostupanjska odluka pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod Poslovnim brojem: Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. te je tako navedeni postupak pravomoćno okončan, to su se ostvarili uvjeti za nastavak ovog postupka u kojem smislu je i odlučeno rješenjem poslovnog broja Pr-1969/2022 od 26. svibnja 2025.

6. Sud je tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušan je svjedok AE te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku. Od stalih predloženih a neprovedenih dokaza stranke su odustale.

7. Tuženik je predložio da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska radi eventualnog miješanja na strani tuženika, budući je ista osnivač tuženika te je podneskom od 15. svibnja 2019. Republika Hrvatska prijavila svoje miješanje u parnicu na strani tuženika te se pridružila se navodima tuženika iz odgovora na tužbu.

8. Tuženik je tijekom postupka naveo kako tužiteljici ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak.

9. Ovaj sud je na raspravnom zapisniku od 14. studenog 2019. donio rješenje kojim je dopustio miješanje Republike Hrvatske u parnicu kao umješača na strani tuženika, s obzirom da sukladno odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama, osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove, pa stoga umješač ima pravni interes stupiti u ovu parnicu, a sve s obzirom da sa tuženikom solidarno i neograničeno odgovara za njegove obveze.

10. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan.

11. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 10. srpnja 2009.

12. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika iz 2013. godine (str. 8-23 spisa) utvrđeno je kako je tužiteljica, zavedena pod rednim brojem 188, zaposlena na radnom mjestu znanstvenog novaka – asistenta na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju, a koje radno mjesto je utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te je kao takva izložena izvoru opasnosti više od 50% ukupno radnog vremena, slijedom čega joj pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 15%.

13. Svjedok AE u svom iskazu navodi da zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja Odjela zaštite na radu, zaštite od požara i zračenja. Ne poznaje osobno tužiteljicu, ali zna da je ista trenutno zaposlena kod tuženika na radnom mjestu poslijedoktorant na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju. Nije mu poznato kad se tužiteljica zaposlila kod tuženika. Predzadnja procjena opasnosti kod tuženika je napravljena 2013., a mogli bi kazati da je to zadnja procjena opasnosti budući da je nakon toga stupio na snagu novi Pravilnik o izradi procjene rizika te u skladu s istim je napravljena za 2017. godine nova procjena rizika. Poznato mu je da je u procjeni opasnosti iz 2013. navedena i tužiteljica kao zaposlenica na Zavodu za organsku kemiji i biokemiju te da iz tog popisa proizlazi da je ista izložena opasnostima te da ima pravo na određeni postotak na plaću. Također je navedeno koliko je ukupnog radnog vremena izložena izvorima opasnostima. Obzirom da tužiteljica radi na prije navedenom zavodu ista je izložena organskim otapalima, kiselinama i lužinama.

14. Tužiteljica je svom iskazu navela da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu poslijedoktorant na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju, a kod tuženika radi od 2009. godine. Obzirom da većinu radnog vremena provodi u laboratoriju tako je i većinu radnog vremena izložena organskim otapalima, kao što su halogenirana otapala, koja su jako toksična, te kiselinama i lužinama. Poznato joj je da je poslodavac sačinio popis radnih mjesta s podacima postotka na plaću na kojem popisu je i ona navedena te da je sam poslodavac odredio da joj pripada 15 % osnovice na plaću obzirom da provodi više od 50 % radnog vremena izložena izvorima opasnosti. Pri obavljanju svoga posla u laboratoriju koristi zaštitne rukavice, kutu i naočale koje joj je osigurao poslodavac.

15. Sud je iskazu svjedoka i tužiteljice poklonio vjeru jer su isti iskazivali uvjerljivo i sukladno materijalnim dokazima u spisu, s tim da je iz iskaza tužiteljice kao bitno utvrđeno da su uvjeti rada u utuženom razdoblju ostali nepromijenjeni u odnosu na uvjete rada iz prijašnjeg razdoblja kada se tužiteljica nalazila na Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada iz 2013.g

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom dodatka na plaću za posebne uvjete rada, odnosno individualnog prava iz radnog odnosa koje se sukladno odredbi čl. 5. Zakona o radu (NN 149/09, NN 61/11, NN 73/13) odnosno čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14) može ostvariti samo prema poslodavcu. Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

17. Poslodavac je sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama (NN 74/94) dužan pridržavati se odredbi kolektivnih ugovora koje je na temelju ovlaštenja iz čl. 21. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, zaključila Vlada RH

18. Dana 22. listopada 2010. između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja sklopljen je Kolektivni ugovor (dalje: KU) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj: 101/02., 81/03., 203/03., 28/06., i 93/08.) koji je izmijenjen i dopunjen Aneksom I ("Narodne novine", broj: 81/03.), Aneksom II ("Narodne novine", broj: 203/03.), Dodatkom III ("Narodne novine", broj: 28/06.), Dodatkom IV ("Narodne novine", broj: 11/08.) i Ispravkom Dodatka IV. ("Narodne novine", broj: 46/08.).

18.1. Odredbom čl. 3. KU-a određeno je da se isti, između ostalog, primjenjuje i u javnim visokim učilištima. Budući da iz odredbe čl. 47., 49. i 62. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 46/07., 63/11., 94/13. i 139/13.) proizlazi da je tuženik javno visoko učilište, KU se primjenjuje i na tuženika. Sukladno odredbi čl. 58. st. 1. KU-a na svakoj ustanovi će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu izraditi Procjena opasnosti. Na temelju Procjene opasnosti iz st. 1. na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, koji obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima (čl. 58. st 3. KU-a). Popis iz st. 3. učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik te je poslodavac popis obvezan dostaviti ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena procjena opasnosti. Jednom godišnje sačinit će se reažuriranje podataka iz popisa (čl. 58. st. 4. i 5. KU-a ).

18.2. Prema čl. 54. KU-a zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada izloženi izvorima opasnosti i štenim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7%-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Odredbom čl. 57. KU-a određena je visina dodatka na plaću s obzirom na stupanj vremenske izloženosti izvorima opasnosti. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU-a zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti.

19. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2024., Poslovni broj Gž R-568/2024, utvrđeno je kako je istom odbijena kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024., a kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. godine nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine te navedeno među strankama nije bilo sporno.

20. Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se primjenjuje kolektivni ugovor (čl. 255. st. 2. ZR-a i čl. 192. st. 2. ZR/14).

21. Sukladno čl. 199. st. 1. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca do isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

22. Slijedom citiranih odredbi ZR-a, odredbe KU-a koje se odnose na posebne uvjete rada i dodatke na plaću za posebne uvjete rada primjenjuju se i na utuženo razdoblje

23. Temeljem navedenog, tuženik je pored obveze predviđene odredbom čl. 58 st. 1 KU-a, sukladno odredbama čl. 58 st. 3, 4 i 5 KU-a bio u obvezi sa sindikalnim povjerenikom zajednički sačiniti Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, isti popis dostaviti Ministarstvu te jednom godišnje reažurirati podatke, a što je u konkretnom slučaju tuženik propustio učiniti.

24. Navedeni propust tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni na Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. sastavljenom u skladu s odredbama KU-a, već se isti popis ima primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

25. Da je tuženik bio u obvezi izraditi novi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, proizlazi i iz odredbe čl. 90. st. 6. KU-a prema kojoj rok za izradu popisa iznosi 30 dana od izrade procjene opasnosti.

26. Budući da među strankama nije sporno kako je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu znanstvenog novaka - asistenta na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju kao i da prema Popisu zaposlenika koji rade na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, za navedeno radno mjesto, dodatak na plaću iznosi 15%, sud je mišljenja kako tužiteljici u utuženom razdoblju pripada dodatak na plaću u iznosu od 15% proračunske bruto osnovice za izračun plaće u javnim službama, a Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) predviđa istu u visini od 678,06 eura/5.108,84 kn.

27. Slijedom navedenog, tužiteljici u razdoblju od ožujka 2014. godine do siječnja 2015. godine pripada dodatak na plaću u bruto iznosu od 15% proračunske osnovice, odnosno u visini od 101,71 eura/766,32 kn mjesečno (15% od 678,06 eura/5.108,84 kn). U odnosu na posljednji mjesec utuženog razdoblja, odnosno siječanj 2015., umanjuje se iznos dodatka od 101,71 eura/766,32 kn na iznos od 74,56 eura/561,88 kn, a sve s obzirom da je KU važio do 22. siječnja 2015.

28. Pri tome valja napomenuti kako među strankama nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja.

29. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je ukupno dosuđen bruto iznos od 999,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesec od šesnaestog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR, čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen kao 16. -ti u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

30. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je tužiteljicu valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude, kao neosnovanim.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka.

32. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora.

33. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 10. svibnja 2019. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 3. srpnja 2019. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 14. studenog 2019. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 23. siječnja 2020. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu za objavu prve prvostupanjske presude održanom 14. veljače 2020. 37,5 bodova (Tbr. 9/3 OT), za sastav obrazloženog podneska od 10. prosinca 2021. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. listopada 2022. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. siječnja 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. lipnja 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2025. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 787,5 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.968,75 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

33.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

34. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 12. srpnja 2019. kojim se očituje na podnesak tuženika jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istom raspravljao. Tužiteljici je za pristup na ročište za objavu prve prvostupanjske presude priznat trošak sukladno važećoj Tarifi. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu druge prvostupanjske presude, budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao već je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak pristojbe na tužbu i presudu, jer isti za tužiteljicu nisu niti nastali. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku

3. zastupniku umješača, XXIX Pr-DO-487/19