Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-723/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KI, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog KI, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-157/2025-9 od 6. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog KI odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog KI, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po braniteljici odvjetnici Slavici Orehovec, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza oduzimanja putne isprave.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da se ne može apriori zaključiti da je znao da su njegove radnje protuzakonite, te da je pogrešan zaključak da je radnje poduzimao iz koristoljublja. Naime, prije svega valja navesti da se okrivljenik branio šutnjom, dakle, za sada nije iznosio obranu. S druge strane, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a prije svega iz službene zabilješke policijskih službenika od 20. rujna 2025. o zaustavljanju osobnog vozila u Čakovcu, kojim vozilom je upravljao okrivljenik te u kojem vozilu je prevozio tri državljana Kine i dva državljana Turske, zatim iskaza svjedoka, stranih državljana, koje je okrivljenik prevozio, iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da se radilo o unaprijed dobro organiziranom i planiranom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana i njihovog prebacivanja u druge zemlje Europske unije, s time da je okrivljenik došao u Republiku Hrvatsku s ciljem kako bi izvršio ilegalni prijevoz istih motiviran stjecanjem protupravne imovinske koristi. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje.

6. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i zaključak suda prvog stupnja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora, koje osporavanje obrazlaže s navođenjem da mu je želja da se kazneni postupak što prije okonča, kako bi se mogao vratiti u [adresa] gdje prebiva i gdje žive ostali članovi njegove obitelji, zbog čega nema namjeru bježati u slučaju puštanja na slobodu. Naime, suprotno žalbenim navodima, imajući u vidu da je okrivljenik državljanin [adresa], gdje prebiva, s time da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljski niti poslovno, već se na teritoriju Republike Hrvatske zatekao isključivo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje se tereti, a za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina, tim više što u Nizozemskoj žive članovi njegove obitelji, što bi mu mogao biti dodatni motiv za napuštanje teritorija Republike Hrvatske.

7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje opasnosti od bijega protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerom opreza koja se sugerira žalbom, pri čemu valja imati u vidu i prirodu kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a koje u sebi sadrži okolnost prebacivanja migranata preko granice mimo granične kontrole.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 15. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke