Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2482/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženice ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Pl-209/2025-6 od 10. studenog 2025., 15. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Pl-209/2025-6 od 10. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
"O d b i j a s e prigovor tužitelja protiv rješenja ovoga suda posl. broj Pl209/2025. -4. od 31. listopada 2025. kao neosnovan, te se citirano rješenje potvrđuje."
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tužitelj navodi da osoba s javnim ovlastima a predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njegovih javnih ovlasti sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 112/22, 20/23 i 18/24; dalje: ZHRT), pa da je na temelju odredbe čl. 11. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine” broj 118/18, 51/23; dalje ZOSP) oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi. Nastavno ističe da su odlučne činjenice neobrazložene čime da je počinjenja i bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da se njegova žalba prihvati, preinači prvostupanjsko rješenje na način da se prigovor protiv rješenja o pristojbi usvoji, a sve uz naknadu troškova za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP.
5. Rješenje prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su pravilno obrazložene, tako da nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi jer iako je tužitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu pri tome nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP. Tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti, jer je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika i prihod je tužitelja.
7. Obzirom na valjana prednja utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP kada je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi primjenom čl. 29. st. 2. ZOSP odbio kao neosnovan.
8. Tužitelj je pravna osoba koja ima status javne ustanove po čl. 6. Zakona o ustanovama (''Narodne novine'' broj 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019 i 151/2022) kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba.
9. Javne usluge tužitelja definirane su odredbom čl. 3. ZHRT, dok osim javnih, tužitelj obavlja i komercijalne usluge (djelatnosti) koje su definirane odredbom čl. 4. ZHRT. Nadalje, prema čl. 33. st. 1. ZHRT sama djelatnost tužitelja financira se javnim (u odnosu na javne ovlasti) i komercijalnim prihodima (u odnosu na komercijalne usluge). Prihod ostvaren naplatom RTV pristojbe jest komercijalni prihod (čl. 34. st. 1. ZHRT) pa prema stavu ovog suda postupak naplate RTV pristojbe nije postupak proizašao iz obavljanja tužiteljevih javnih, već komercijalnih ovlasti. Plaćanje RTV pristojbe zakonska je obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika i prihod je tužitelja.
10. Slijedom prethodnog, neosnovano tužitelj ponavlja da predmetni postupak proizlazi iz njegovih javnih ovlasti.
11. U odnosu na žalbene navode u kojima se tužitelj poziva na odluke drugih sudova u kojima su poslovi u vezi naplate RTV pristojbe definirani kao poslovi javnih ovlasti ukazuje se kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, što je prvostupanjski sud i učinio iznošenjem razloga za svoju odluku koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi broj Pl-209/2025-4 od 31. listopada 2025. kojim je tužitelja pozvan platiti sudsku pristojbu na rješenje o izdavanju platnog naloga (čl. 4. toč. 4. ZSP). I visina pristojbe je pravilno obračunata na temelju Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( “Narodne novine” broj: 37/23), radi čega je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
13. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 15. prosinca 2025.
Sutkinja
Anđela Bošković Rajković
