Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-701/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja Čistoća d.o.o., OIB: 16912997621, iz Dubrovnika, Put od Republike 14, zastupanog po punomoćniku Lovru Zovku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Reno one j.d.o.o., OIB: 99224708871, iz [adresa], radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-181/2023 od 16. veljače 2023., 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-181/2023 od 16. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

III. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anta Lozančića iz Dubrovnika, Vukovarska 22 poslovni broj Ovrv.1486/2023 od 9. lipnja 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku Reno one j.d.o.o., OIB:99224708871, u roku od 8 dana, platiti tužitelju Čistoća d. o. o., OIB:16912997621 iznos od 869,51 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 71,16 EUR od 1. svibnja 2022.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. lipnja 2022.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. srpnja 2022.,

- na iznos od 72,46 EUR od 1. kolovoza 2022.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. rujna 2022.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. listopada 2022.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. studenog 2022.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. prosinca 2022.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. siječnja 2023.,

- na iznos od 85,45 EUR od 1. veljače 2023.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. ožujka 2023.,

- na iznos od 71,16 EUR od 1. travnja 2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 12,50 EUR.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anta Lozančića iz Dubrovnika, Vukovarska 22 poslovni broj Ovrv.1486/2023 od 9. lipnja 2023. i odbija tužbeni zahtjev u kojim nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 12,50 EUR sa zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 227,32 EUR.“

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 1. ožujka 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da istu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, 5. travnja 2024., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potražuje trošak odgovora na žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženik navodi kako istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud.

5.1. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 869,51 euro sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a za uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od ožujka 2022. do ožujka 2023.

6.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući da on ne proizvodi otpad i ne koristi usluge tužitelja, da nema sklopljen govor s tužiteljem, da tužitelj nikad nije preuzeo otpad od tuženika, a niti postoji evidencija o preuzimanju otpada te da nikad nije dobio račun za pruženu uslugu.

6.2. Prvostupanjski sud je pregledom specifikacije utuženih računa od 3. travnja 2023. i 27. studenoga 2023. i priloženih računa za pružanje pojedine mjesečne usluge utvrdio da je tuženik za razdoblje od ožujka 2022. do ožujka 2023. dužan tužitelju iznos od 869,51 euro te da je tužitelj izdao tuženiku račune za javnu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada i namjensku naknadu na način da je cijenu usluge mjesečno obračunao prema litri kao jedinici mjere. Cijena usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada da je obračunata množenjem 2400 l sa 0,023890 eura s PDV-om, a cijena namjenske naknade množenjem 2400 l sa 0,002654 eura, na što se ne obračunava PDV, a što sve ukupno daje iznos od 71,16 eura mjesečno.

6.3. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik registriran na predmetnoj adresi za obavljanje ugostiteljskih usluga, dok je tužitelj trgovačko društvo koje je u utuženom razdoblju bilo ovlašteno pružati javnu uslugu skupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge skupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj 11 od 6. rujna 2022.; dalje: Odluka) i da je za pruženu uslugu skupljanja komunalnog otpada dužan izdati račun korisniku usluge. Na tvrdnje tuženika kako tuženik nije vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi objekt, već je to zakonski zastupnik tuženika i da na tuženika zakonski zastupnik nije prenio obvezu plaćanja, da je tuženik mobilni objekt koji radi samo preko ljeta, a u ostatku godine samo u pojedine dane i da nikad nije zaprimio utužene račune, da nisu pruženi nikakvi dokazi. Također je kao neosnovan i paušalno iznesen ocijenjen i prigovor tuženika kojim osporava visinu utuženih računa, obzirom da je tužitelj obračun cijene javne usluge sakupljanja komunalnog otpada izvršio primjenom važećeg Cjenika.

6.4. Prvostupanjski sud se pozvao na članke 64., 68., 70. i 71. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/2021.; dalje: ZGO) te na članke 1., 4., 6., 10. i 12. Odluke ocjenjujući da je tužitelj dokazao da je u utuženom vremenskom periodu kao pružatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika pružio uslugu tuženiku kao obvezniku plaćanja usluge, jer da obveza plaćanja troškova javne usluge sakupljanja komunalnog otpada nije ugovornog karaktera, već proizlazi iz zakona, da je tuženik registriran na predmetnoj adresi za obavljanje ugostiteljskih usluga i da se ne radi o nekretnini koja se ne koristi najmanje 12 mjeseci sukladno članku 71. ZGO-a. Zbog toga je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika broj Ovrv-1486/2023 od 9. lipnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 869,51 euro sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate, kako je to specificirano u točki I. izreke pobijane odluke.

6.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članaka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.).

7. Tuženik osporava prvostupanjsku odluku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a u okviru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra kako je teret dokazivanja da je tuženik koristio uslugu tužitelja bio na tužitelju, a u kom pogledu da on nije pružio niti jedan dokaz, te da je točno kako tuženik ima sjedište na navedenoj adresi, ali da se radi o pokretnom vozilu koje je u stvarnosti pokretni ugostiteljski objekt koji posluje na cijelom području Republike Hrvatske, a skoro nikad na području Dubrovnika. Ponavlja i svoje tvrdnje da je vlasnik nekretnine koja je navedena kao sjedište tuženika fizička osoba, odnosno zakonski zastupnik tuženika, a da on nije prenio obvezu plaćanja odvoza komunalnog otpada na tuženika niti je s tužiteljem zaključio bilo kakav ugovor. Prilaže rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i more od 4. svibnja 2021. kojim je tuženiku utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u nepokretnom vozilu ili priključnom vozilu na lokaciji [adresa] u [adresa] u kojem je već obavljana ugostiteljska djelatnost iste vrste.

7.1. Konkretan spor je spor male vrijednosti, u kojem se žalba ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je ovaj sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud. Zbog toga svi navodi žalbe koji upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani u žalbenom postupku.

7.2. Prvostupanjski sud je, dakle, utvrdio da je tužitelj pružatelj javne usluge odvoza otpada na području Grada Dubrovnika, da tuženik obavlja ugostiteljsku djelatnost na području Grada Dubrovnika na adresi [adresa], da je tužitelj tuženiku izdavao račune koje tuženik nije plaćao, da je cijena usluge sukladna Cjeniku koji je važio za područje Grada Dubrovnika i da je tuženik bio stvarni korisnik nekretnine u smislu članka 70. stavak 1. ZGO-a.

7.3. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. Tvrdnja tuženika da ugostiteljsku djelatnost obavlja u pokretnom vozilu na području cijele Republike Hrvatske suprotna je rješenju koje je priložio sam tuženik od 4. svibnja 2021., iz koje proizlazi da se ugostiteljska djelatnost obavlja u nepokretnom vozilu ili priključnom vozilu, ali na lokaciji [adresa], dakle upravo na adresi sjedišta tuženika.

7.4. Po ocjeni ovog suda, a suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj je dokumentacijom koju je priložio u spis dokazao bitne činjenice u ovom postupku, a to je da je kao pružatelj javne usluge odvoza otpada istu pružio tuženiku koji je u evidencijama tužitelja evidentiran kao korisnik javne usluge, te da je cijenu navedenu usluge pravilno utvrdio sukladno važećem Cjeniku.

8. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

10. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije podnesena žalba.

Koprivnica, 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Vesna Rep