REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-2567/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Darko Samardžija, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.-a, OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima postupka, sadržanog u presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalne službe u Novoj Gradiški P-398/2024-13 od 7. studenoga 2025., 15. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba se odbija i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. III. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalne službe u Novoj Gradiški P-398/2024-13 od 7. studenoga 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka 234,38 EUR, uvećan za trošak sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe članka 3. ugovora o [broj kredita] sklopljenog 24. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom odredbom je ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

1.1.

Tužitelj također traži isplatu 359,03 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama navedenima u točki II. izreke prvostupanjske presude, na temelju stečenog bez osnove, a koji iznos predstavlja iznos tzv. ulazne naknade koja je naplaćena tužitelju.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev točkom I. izreke presude (zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe) i točkom II. izreke (restitucijski zahtjev za isplatu), dok je točkom III. izreke naložio tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka 974,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi navedenoj u tom dijelu izreke. Toč. IV. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka iznad dosuđenih.

Žalbeni razlozi.

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tuženik, ali samo u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke presude).

3.1.

Tuženik u žalbi navodi da rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama pa je počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3.2.

Tuženik osporava pravni stav prvostupanjskog suda da se odluka o troškovima postupka temelji na vrijednosti predmeta spora 1.686,46 EUR, koju je sud odredio imajući u vidu da se tužbeni zahtjev sastoji od deklaratornog dijela kojim se traži utvrđenje ništetnim jedne odredbe ugovora te dijela u kojem se traži isplata iznosa 359,03 EUR.

3.3.

Žalitelj smatra da zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba ugovora, u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (čl. 187. st. 3. ZPP), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. Smatra da se radi o deklaratornom preambulu, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavna za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu svote od ukupno 359,03 EUR.

3.4.

Smatra stoga da je vrijednost radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku trebalo vrednovati u visini 50 bodova, odnosno 100,00 EUR, a ne dvostruko više, koliko je u pobijanom dijelu presude tužitelju dosudio sud.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tuženika citiravši u točkama 3.1. do 3.4.

4.2.

Žalba nije osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, rješenje o troškovima prvostupanjskog suda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nije osnovan žalbeni razlog postojanja apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, u prvostupanjskom postupku je, glede odmjeravanja troškova postupka, činjenično stanje potpuno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno, što se sve obrazlaže u nastavku ove drugostupanjske odluke.

4.4.

Vrijednost predmeta spora u ovom postupku ne čini samo vrijednost kondemnatornog zahtjeva na isplatu, kako to pogrešno smatra tuženik. Vrijednosti kondemnatornog zahtjeva (359,03 EUR s kojim je tužitelj u cijelosti uspio) treba pribrojiti i vrijednost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje.

4.5.

Naime, čl. 16. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23, dalje: ZSP-a) propisano je da se vrijednost predmeta spora, kada je jednom tužbom obuhvaćeno više zahtjeva protiv istog tuženika, bez obzira temelje li se svi zahtjevi na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ili ne, određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

4.6.

Nadalje, čl. 19. ZSP-a propisano je da se u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 EUR.

4.7.

Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o tužbi na utvrđenje i isplatu, za zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti, vrijednost predmeta spora je 1.327,22 EUR, a za zahtjev na isplatu 359,03 EUR, što znači da je vrijednost predmeta spora 1.686,25 EUR, a vrijednost radnje za tu vrijednost predmeta spora, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) je 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud.

5.

Tuženik nije uspio sa žalbom, pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

6.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koje tuženik navodi u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci drugostupanjske odluke.

U Osijeku 15. prosinca 2025.

Sudac:

Tomislav Šimić