Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2194/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, protiv tuženika AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate na ime stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-753/2024-25 od 7. listopada 2025., 15. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-753/2024-25 od 7. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
"Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika i potvrđuje se rješenje o sudskoj pristojbi posl. br. P-753/2024-23 od 23. rujna 2025."
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tuženik navodi da je u konkretnom slučaju vođen spor radi stjecanja bez osnove, no da je taj spor proizašao iz radnog spora kojeg je tuženik vodio protiv tužitelja, pa da je tuženik kao stranka radnog spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Predlaže preinačiti pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP.
5. Iako tuženik žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka u žalbi ne konkretizira koje bi to povrede bile ostvarene.
6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi jer u konkretnom slučaju nije riječ o radnom sporu, nego postupku na ime vraćanja stečenog bez osnove, pa je u tom smislu pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženikov prigovor na rješenje o pristojbi odbio kao neosnovan.
7. U konkretnom slučaju tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi stjecaja bez osnove sa zahtjevom za isplatu iznosa od 13.609,34 Eura s pripadajućim kamatama od 19. prosinca 2023. Taj se zahtjev temelji na navodima da je po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-784/2019-26 od 17. kolovoza 2022. (koji se vodio protiv tužitelja radi isplate iz radnog odnosa) tužitelj isplatio tuženiku 13.609,34 Eura, no presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-784/2019-26 od 17. kolovoza 2022 preinačena je presudom Vrhovnog suda poslovni broj Rev-935/2023-4 od 19. prosinca 2023. i odbijen tužbeni zahtjev. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-753/2024-15 od 25. travnja 2025. prihvaćen je tužbeni zahtjev na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.609,34 Eura s pripadajućim kamatama i troškovima.
8. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije riječ o sporu iz radnog odnosa, već sporu radi stjecanja bez osnove kojem je sporu prethodila parnica radi isplate iz radnog odnosa, u obrnutim stranačkim ulogama, pa u takvoj pravnoj situaciji tuženik nije oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi.
9. Prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine” broj 118/18, 51/23; dalje ZSP) Republika Hrvatska oslobođena je plaćanja sudskih pristojbi, a prema čl. 13. ZSP kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbe uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, s tim što obveza nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.
10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja o pristojbi broj P-753/2024-23 od 23. rujna 2025., jer je tim rješenjem, po pravomoćnom završetku postupka, kako nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, prvostupanjski sud pozvao tuženika platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (čl. 4. toč. 2. ZSP) na prvostupanjsku presudu (čl. 4. toč. 4. u vezi s čl. 13. ZSP) i žalbu protiv presude (čl. 4. toč. 1. ZSP). I visina pristojbe je pravilno obračunata na temelju Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine” broj: 37/23) pri čemu je za navesti da je tužitelj (koji je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi) u cijelosti uspio u postupku.
11. Ne može se prihvatiti osnovanim stajalište tuženika bi on u ovom postupku bio oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, jer se u odnosu na tuženika na može primijeniti odredba čl. 11. st. 1. toč. 3. ZSP. Naime, ovo nije spor radnika protiv poslodavca u vezi s ostvarivanjem prava iz radnog odnosa, već spor poslodavca radi povrata iznosa isplaćenog radniku prema pravomoćnoj presudi koja je nakon pravomoćnosti preinačena i odbijen tužbeni zahtjev, pa je otpala pravna osnova za isplatu.
12. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 15. prosinca 2025.
Sutkinja
Anđela Bošković Rajković
