Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1258/2025-15

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Marijana Petrović, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Općine Rogoznice, Ulica hrvatske mornarice 17, OIB: 13134387066 koju zastupa zakonska zastupnica SA, načelnica, a nju punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 77a, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice Lucije Čogelje, odvjetnice u Šibeniku, Stjepana Radića 77a, na ročištu objave odluke dana 15. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za 1/2 dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] pa se tužitelji temeljem ove presude ovlašćuju da zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoja imena uz istovremeni izbris tog prava s imena Općina Rogoznica (OIB: 13134387066), Rogoznica, Ulica hrvatske mornarice 17.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad.1 ŠA i ad.2 VA su u tužbi i na ročištima naveli da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku Z. U. [broj ZK uloška] (sada 7122) K. O. [katastarska općina] kao vlasnica čest. br. 20498/6 upisana tuženica Općina Rogoznica za cijelo.

2. Stvarni suvlasnici predmetne nekretnine su tužitelji, a vlasništvo iste su stekli nasljedstvom iza smrti oca DA pok. MA sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika KA iz [adresa] kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku broj O-1408/24 , UPP/OS-O-56/24-6 od dana 22.listopada 2024. godine.

3. Predmetna nekretnina predstavlja okućnicu tužiteljeve kuće, koja nosi zemljišno-knjižnu oznaku čest. br. 20428/2, čest. br. 20430/2 i čest. br. 20431 sve K. O. [katastarska općina]. Tužitelji se nalaze u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, kao i njihovi prednici od pamtivijeka.

4. Zbog izloženog tužitelji su predložili da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Tuženica Općina Rogoznica je putem punomoćnika u odgovoru na tužbu navela da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je suglasna da sud izvede predložene dokaze od strane tužitelja.

6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika GA, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 30.9.2025., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika KA u [adresa] kao sudskog povjerenika ovog suda broj O-1408/24 UPP/OS-O- 56/24-6 od 22.10.2024., izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], fotografija u crno bijeloj tehnici predmeta spora (x 4 komada-list 31 spisa), kopije snimke iz zraka iz 1977. Područnog ureda za katastar Šibenik Odjela za katastar nekretnina Šibenik broj 1243 za predmetnu nekretninu, kopije snimke iz zraka iz 1959. Područnog ureda za katastar Šibenik Odjela za katastar nekretnina Šibenik broj 884 za predmetnu nekretninu, te saslušanjem svjedoka UA sina KA i FA pok. Š.

7. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava (su)vlasništva i uknjižbu čest. br.20498/6 K. O. [katastarska općina] za ½ dijela svaki.

10. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao čest. br. 20498/6 K. O. [katastarska općina] za cijelo (na skici mjesta očevida vještaka mjernika GA od 30. rujna 2025. označen slovima A-B-C-D-A). Isti je s južne strane omeđen kamenim suhozidom, a s istočne i sjeverne strane isto tako niskim suhozidom

- da se cijeli predmet spora nalazi u dvorišnom dijelu tužitelja

- da od poboljšica na predmetu spora se nalazi jedno stablo masline koje je dobro obrađivano

Prema podacima iz katastra predmet spora se vodi kao put, prolaz površine 48 m[2] , a kao posjednik je upis Državna imovina, Općina Rogoznica) – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika GA i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 30.9.2025. – list 29 i 32 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti DA pok. MA (rođenog 1937., a umrlog 2024.) javni bilježnik KA u [adresa] kao sudski povjerenik ovog suda donio je dana 22. listopada 2024. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-1408/24 UPP/OS-O-58/24-6 (koje je postalo pravomoćno danom donošenja), kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i djelomičnog ustupa ŠA (tužitelja ad.1), a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], te pokretnine proglašeni su sin ŠA tužitelj ad.1 i kći VA (tužiteljica ad.2) za ½ dijela svaki – (utvrđeno pregledom citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 5 do 9 spisa)

- da je čest br. 20498/6 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] (ranije Z. U. [broj ZK uloška]) pod nazivom Lozica, put, prolaz površine 48 m[2] , a kao vlasnica je upisana Općina Rogoznica temeljem odredbe članka 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji upis je izvršen pod poslovnim brojem Z-20075/2022 – (utvrđeno pregledom izvatka iz zemljišne knjige ovog suda – list 11 do 17 spisa).

- da je prije upisa predmetne nekretnine na ime tuženice Općine Rogoznica, u B listu bio upis općenarodna imovina, a kao organ upravljanja je upisan Mjesni narodni odbor Rogoznica - (utvrđeno pregledom izvatka iz zemljišne knjige ovog suda – list spisa).

11. Svjedok UA sin KA iskazao je da poznaje predmet spora jer da se neposredno uz kuću tužitelja nalazi i njegova starina s očeve strane, da su na mjestu današnje kuće tužitelja bile stare kamene kuće. Dvije starije, a malo dalje od njih nasuprot bazena da je bila još jedna starija kuća. Te kuće je izgradio i u njima živio djed tužitelja MA i baka tužitelja AA. Suhozidi su napravljeni još tijekom njegova života, a misli da ih je napravio djed tužitelja. Na mjestu gdje je predmet spora i oko njega misli da su bili vrtovi na kojima se sadilo povrće i stabla bajama i maslina. MA, djed tužitelja je umro misli 1978. godine, a baka tužitelja AA 1982/83. godine. Naslijedili su ih sinovi DA i pok. BA. Koliko zna, isti su se podijelili, a predmet spora je dobio pok. DA, otac tužitelja. DA je umro dana **.**.2024., a naslijedili su ga tužitelji. Nikada nije čuo da bi netko tužiteljima ili njihovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora ili cijelog kompleksa koji je danas u vlasničkom posjedu tužitelja. Tužitelji su nakon očeve smrti na mjestu nekadašnjih objekata sagradili novi stambeni objekt sa popratnim sadržajem. Koliko zna Općina Rogoznica nikada nije polagala vlasnička prava tu, odnosno da tu nikada nije bila javna površina. Bile su dvije obitelji DA i UA, a kako se dio na kojem se nalazi predmet spora zove [adresa], isti je uvijek bio u vlasništvu fizičkih osoba – (list 28 spisa).

12. FA pok. Š je iskazao da otkada zna za sebe da je stalno dolazio u posjet baki i djedu na područje gdje se nalazi predmet spora. Na mjestu današnje nove kuće tužitelja su bile stare kamene kuće kao i na susjednoj nekretnini, na kojoj su živjeli pok. baka i djed tužitelja s djecom. Stare suhozide su najvjerojatnije napravili roditelji, bake i djed tužitelja. Na mjestu današnje nove kuće tužitelja bile su stare kamene kuće kao i na susjednoj nekretnini na kojoj su oni živjeli sa djecom. Predmet spora je uvijek bio vrt na kojem se sijalo i sadilo povrće, oko njega i na njemu je bilo stabala maslina, poviše i stabala bajama i nikada otkad zna za sebe to nije bila javna površina. U preostalo dijelu ovaj svjedok je iskazivao kao i svjedok UA sin V – (list 28 spisa)

13. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da su tužitelji temeljem valjane pravne osnove stekli suvlasništvo predmetne nekretnine.

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu iskaze svjedoka UA sina KA i FA pok. Š, domicilnih stanovnika koji su o predmetu spora imali relevantna saznanja (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i prihvatio) u postupku je utvrđen da je predmet spora oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu prednika tužitelja i to djeda MA i bake LA, zatim oca tužitelja DA i danas tužitelja. Da su na mjestu današnjeg novog stambenog objekta bile dvije stare kamene kuće i jedna još starija kuća na udaljenosti nešto daljoj od današnjeg bazena, u kojima su živjeli pok. djed i baka tužitelja s obitelji, da je cijeli kompleks, dakle, i predmet spora bio ograđen suhozidima koje su izgradio pok. djed tužitelja, da je djed tužitelja umro 1978., a baka AA 1982/83, naslijedili su ih sinovi DA, otac tužitelja i BA, koji su potom između sebe izvršili diobu nekretnina na način da je predmet spora dopao u vlasništvo oca tužitelja sada pok. DA.

15. Dalje utvrđeno da je predmet spora za života prednika bio vrt na kojem su isti sijali i sadili povrće i na kojima je bilo stabala bajama i masline.

16. U tom pravcu za istaći je i utvrđenja prilikom očevida i to da predmet spora s južne strane omeđen kamenim suhozidom, a s istočne i sjeverne strane isto tako niskim suhozidom, te da se cijeli predmet spora nalazi u dvorišnom dijelu tužitelja, a od poboljšica na predmetu spora se nalazi jedno stablo masline koje je dobro obrađivano.

17. Kraj takvo utvrđenog činjeničnog stanja očito je da se ne radi o nerazvrstanoj cesti i da su tužitelji i njihovi prednici u samostalnom i neprekidnom posjedu tužitelja i njihovih prednika.

18. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

19. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

20. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

21. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

22. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

23. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

24. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

25. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

26. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

27. Tužitelji su u postupku trebali dokazati da je njihov pok. otac DA (Vlade) Živković pok. MA bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do dana 17. studenog 1999. godine.

28. Imajući u vidu činjenicu da je otac tužitelja DA pok. MA rođen 1937. godine, a umro 2024. godine u dobi od 87 godina i naprijed izloženo činjenično utvrđenje, očigledno je da je pok. otac tužitelja i izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca MA i majke LA), što znači da je isti u trenutku smrti bio izvanknjižni vlasnik predmeta spora.

29. Tužitelji su nasljeđivanjem iza smrti oca DA pok. MA (članak 128. ZV-a koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužitelja) stekli (su)vlasništvo predmeta spora.

30. Tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

31. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

32. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

33. U konkretnom, tuženica je do zaključenja prethodnog postupka bila dužna predložiti dokaze na okolnost da prednici tužitelja nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine (članak 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) a što ista nije učinila.

34. Zamjenica punomoćnika tuženice nije osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika GA od dana 30. rujna 2025. godine nije imala primjedbi.

35. Valja napomenuti da prema odredbi članka 98. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 14/22, 4/23 i 133/23) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, a koje prema stavku 2. i 3. tog članka odlukom određuje ministar koja se objavljuje u „Narodnim novinama“.

36. Očevidom na mjestu spora nedvojbeno je utvrđeno da se ne radi o nerazvrstanoj cesti odnosno da nikada predmet spora nije predstavljao put koji se koristio za promet vozilima i prolaz većeg broja osoba, a što je razvidno i iz kopije snimke iz zraka iz 1977. Područnog ureda za katastar Šibenik Odjela za katastar nekretnina Šibenik broj 1243 za predmetnu nekretninu i kopije snimke iz zraka iz 1959. Područnog ureda za katastar Šibenik Odjela za katastar nekretnina Šibenik broj 884 za predmetnu nekretninu (list 37 i 38 spisa).

37. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

38. Kako tužitelji nisu podnijeli zahtjev za nadoknadom parničnog troška, sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 15. prosinca 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćnici tužitelja, odvjetnici Marijani Petrović

- punomoćniku tuženice, odvjetniku Krešimiru Lušiću

- Poreznoj upravi Ispostavi Šibenik (nakon pravomoćnosti)