Poslovni broj: Pp-19095/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Rajki Rončević-Skočić uz sudjelovanje Marice Pašalić, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene TG, zbog prekršaja iz članka 49. stavak 2. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), odlučujući o prigovoru okrivljene podnesenim protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije od 29. srpnja 2025., temeljem članka 244. stavak 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I) Prihvaća se prigovor okrivljene TG, rođene **.**.1990., OIB [osobni identifikacijski broj], državljanke Republike Hrvatske, sa mjestom stanovanja u [adresa]. i preinačuje se pobijani obavezni prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se primjenom članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 210,00 (dvjestodeset) eura koju je obavezna platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljena u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, te se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

II) Temeljem članka 138. stavak 2. točka 3.b. Prekršajnog zakona, okrivljena je obvezna nadoknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovog suda od 30,00 (trideset) eura roku od 30 dana od primitka ove presude u korist Državnog proračuna RH.

Obrazloženje

1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Klasa: 211-07/25-4/77463, Urbroj: 511-19-44-25-1 od 29. srpnja 2025. okrivljena TG je proglašena krivom i izrečena joj je novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, zbog prekršaja iz članka 49. stavak 2. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, paušalni trošak izdavanja obaveznog prekršajnog naloga u iznosu od 13,27 eura te je istim obaveznim prekršajnim nalogom prema okrivljenici, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

2. Protiv obaveznog prekršajnog naloga, okrivljena je podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i primjene zaštitne mjere, te predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru isto prihvati, te joj se novčana kazna umanji i da joj se ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Okrivljena u prigovoru ističe daje predmetni prekršaj izolirani slučaj do kojeg je došlo spletom okolnosti, čemu u prilog govori tvrdnja kako do sada nije kažnjavana za prometne prekršaje. Osporava visinu kazne i troškova izrečenih pobijanim Prekršajnim nalogom, iz razloga kako se to u nastavku obrazlaže. Prije sveo izražava žaljenje zbog učinjenog prekršaja te ističe kako nije imala namjeru povrijediti propise niti dovesti u opasnost druge sudionike u prometu te kako se radi o izoliranom slučaju. Napominje da je savjesna građanka koji uredno podmiruje sve svoje obveze prema državi te postupa savjesno bez ikakve namjere da povrijedi zakonske odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Prekršajnog zakona. Opreza radi, a ukoliko naslovni sud ne bi našao razloge za oslobođenje od krivnje za počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret, ista stiče kako izrečena prekršajnopravna sankcija i zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom u razdoblju od 1 mjeseca nije primjerena naravi prekršaja u konkretnom slučaju. Naime, okrivljenica je zaposlenica tvrtke Pricewaterhousecoopers d.o.o. i vozačka dozvola joj treba na svakodnevnoj bazi radi prirode posla i posjeta klijentima te odlascima na terene u druge gradove Republike Hrvatske i oduzimanje vozačke dozvole bi joj onemogućilo obavljanje posla. Izricanjem sankcije u ovako visokom iznosu u cijelosti se gubi opća svrha prekršajnopravnih sankcija propisana odredbom čl. 6. Prekršajnog zakona: „Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju." Ukazuje da bi se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja, svrha prekršajnopravne sankcije postigla i upućivanje okrivljeniku druge vrste prijekora- opomene. Također, u odnosu na dio prekršajnog naloga kojim se okrivljenici izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, ističe da joj je automobil neophodno potreban obzirom na opis poslova svog radnog mjesta te bi joj izrečena zaštitna mjera u trajanju od mjesec dana utjecala na obavljanje posla te mogućeg otkaza, a na koji način bi bila dovedena u pitanje egzistencija okrivljenice s obzirom na ostale okolnosti poput plaćanja kredita i uzdržavanja obitelji. Iz tog razloga, ističe kako su izrečena prekršajno pravna sankcija i zaštitna mjera određeni suviše otegotno i visoko obzirom na olakotne okolnosti, a koje nisu uzete u obzir prilikom izdavanja prekršajnog naloga. Iz svega naprijed navedenog, razvidno je da naslov prilikom izricanja novčane kazne zaštitne mjero nije u obzir uzeo sve ranije navedene olakotne okolnosti, slijedom čega se osporavaju visina i vrsta izrečenih kazni i troškova postupka u cijelosti. Sve naprijed navedeno nesporno ukazuje na to kako se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i izricanjem znatno blaže prekršajnopravne sankcije te kako nema mjesta izricanju zaštitne mjere jer ne postoje elementi koji bi ukazivali na opasnost da bi mogla iznova počiniti prekršaj koji joj je stavljen na teret, a obzirom na dosadašnju nekažnjavanost za takve ili slične prekršaje. U prilog naprijed navedenim tvrdnjama ističe i naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, a iste se očituje u slijedećem: dosadašnje nekažnjavanje, činjenicu kako joj je u opisu posla i zanimanju neizbježno korištenje automobilom, te kako bi se izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja vozilom ugrozilo osobnu egzistenciju kao i egzistencija njezine obitelji. Slijedom navedenog, predlaže naslovnom sudu da je uvažavajući sve okolnosti oslobodi od kazne odnosno da izrekne opomenu kao mjeru upozorenja ili ukoliko nađe da izricanje opomene nije dostatno, predlaže da obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti, sud sukladno čl. 37. Prekršajnog zakona primjeni institut ublažavanja izrečene kazne, sve uz ukidanje zaštitne mjere izrečene prekršajnim nalogom, budući da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja vozilom.

3. Odlučujući o prigovoru i ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog, nakon izvršenog uvida u obavezni prekršajni nalog, izvješće o počinjenom prekršaju i izvod iz prekršajne evidencije, sud je uzeo u obzir da okrivljena do sada nije prekršajno kažnjavana, da je priznala djelo prekršaja, da je lošeg imovnog stanja, te je mišljenja da će se i ovako ublaženom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja odnosno sud je ocijenio da joj je izrečena kazna u previsokom novčanom iznosu za počinjeni prekršaj, zbog čega joj je ublažio kaznu, tj. izrekao joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona blažu novčanu kaznu od najmanje zakonom propisane kazne za počinjeno djelo prekršaja, smatrajući da će se i ovako blagom novčanom kaznom kod okrivljene postići svrha kažnjavanja i utjecati na nju da se ubuduće kloni činjenja ovakvih prekršaja. Ukoliko okrivljena plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od dana primitka presude smatrat će se da je ista plaćena u cjelini.

4. Razmatrajući odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju primjena iste nije osnovana. Naime, okrivljena je neosuđivana osoba, u spisu nema podataka da bi protiv nje bio u tijeku neki drugi prekršajni postupak, počinjenim prekršajem nisu nastale štetne posljedice, a inkriminirano ponašanje, po ocjeni ovog suda, ne predstavlja takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu koje bi upućivalo na opasnost da će okrivljena ponovo počiniti takav prekršaj, na što posebno ukazuje ponašanje okrivljene nakon počinjenog prekršaja, odnosno okolnosti koje navodi u svojem prigovoru, a koje bi izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom bitno narušilo poslovnu egzistenciju. Navedene okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljene, ne upućuje na potrebu i nužnost primjene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, pa je obavezni prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je navedeno u izreci ove presude.

5. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljena je obvezna naknaditi troškove ovog prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

6. Zbog svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

7. Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Zagreb, 15. prosinca 2025.

Zapisničar

Sudac

Marica Pašalić, v. r.

Rajka Rončević-Skočić, v. r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, I Postaji prometne policije u 4 (četiri) primjerka, za okrivljenika i spis.