Poslovni broj 34 Gž Ovr-1839/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž Ovr-1839/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. J. /OIB: …/ iz P., Republika S., koga zastupa O. M., odvjetnica iz B., protiv ovršenika trgovačkog društva, N.-P.-K.-L.-M. v. d.o.o. /OIB: …/ iz K., koga zastupa Lj. G., odvjetnik iz S., radi ovrhe na novčanoj tražbini po računu, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Ovr-428/2021 od 30. kolovoza 2023., nadnevka 20. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Ovr-428/2021 od 30. kolovoza 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Ovr-162/2007 od 13. ožujka 2009. i ukinute sve provedene ovršne radnje.

 

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj pozivom na žalbene razloge "bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja". Ovrhovoditelj predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjskog rješenja slijedom žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Polazeći od činjenice da je ovršenikov dužnik 30. ožujka 2009. vratio sudu osnovu plaćanja o čemu da je ovrhovoditelj obavIješten, da je rješenjem poslovni broj Ovr-428/2021 od 28. prosinca 2021. (pravomoćno 22. siječnja 2022.) odbačen prijedlog ovrhovoditelja od 11. ožujka 2011. nazvan prijedlog za nastavak ovrhe i odbijen prijedlog od 28. prosinca 2020. istog naziva, da ovrhovoditelj u proteklih godinu dana prije donošenja pobijanog rješenja nije poduzeo ni jednu radnju u postupku, prvostupanjski je sud zaključio da su ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti (članak 7., članak 20. stavak 3. i članak 22.  ZID OZ-a/2020) i pozivom na izmijenjenu odredbu članka 72. stavak 3. OZ-a odlučio kao u izreci.

 

6. Žalbene razloge ovrhovoditelj u bitnome veže uz navode da je pobijano rješenje kontradiktornu stanju spisa jer da je rješenje o nastavku ovrhe koje je sud odredio po službenoj dužnosti (Pu Ovr-10/2021 od 9. prosinca 2021.) pravomoćno 2. veljače 2022. kad je rješenjem Županijskom suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr- 27/2022-2 odbijena žalba ovršenika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (Pu Ovr-10/2021 od 9. prosinca 2021.) i da je tumačenje odredbe članka 7. ZID OZ-a/2020 pogrešno jer da nije bilo na njemu poduzimati radnje, već na sudu, te se u prilog istom poziva na rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-384/2022 i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1644/2022.

 

7. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba postupka u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., u daljnjem tekstu: OZ-a), na koju sadržajno ukazuje ovrhovoditelj. Naprotiv, razlozi navedeni u obrazloženju ne proturječe stanju spisa. To što ovrhovoditelj smatra da je točno ono što on smatra istinitim i da je njegovo tumačenje odredbe članka 7. ZID OZ-a/2020 pravilno, nije povrijeđeno niti jedno ovrhovoditeljevo pravo.

 

8. Naime, odredbom članka 7. ZID OZ-a/2020 je propisano da će sud po službenoj dužnosti obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, a prijelaznim i završnim odredbama da se odredba članka 7. ZID OZ-a primjenjuju se na sve postupke koji su u tijeku, s tim da se rok iz članka 7. ZID OZ-a računa od dana stupanja na snagu tog Zakona (članak 20. stavak 3. ZID OZ-a), odnosno od 28. studenog 2020. (članak 22. ZID OZ-a).

 

9. Iz stanja spisa proizlazi da je:

 

-          pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Korčuli poslovni broj R1-30/2004 od 24. svibnja 2004. priznata presuda Okružnog suda u Kopru, Republika Slovenija, broj II Pg 64/92 od 15. studenog 1995. i rješenje Okružnog suda u Kopru, Republike Hrvatska broj 27/91 od 4. svibnja 2001. (list 4., prilog D/);

-          pravomoćnim rešenjem o ovrsi Općinskog suda u Korčuli poslovni broj Ovr-162/2007 od 13. ožujka 2009. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-951/2009 od 7. siječnja 2010.) određena ovrha na temelju ovršnih isprava (presude Okružnog suda u Kopru, Republika Slovenija, broj II Pg 64/92 od 15. studenog 1995. i rješenje Okružnog suda u Kopru, Republike Hrvatska broj 27/91 od 4. svibnja 2001.) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (kunske protuvrijednost od 1.698.866,60 SIT /glavnica/ i od 114.775,39 SIT /parnični troškovi/, troškovi ovršnog postupka 15.455,40 kn/) na novčanoj tražbini po računu ovršenika (list 1. - 4.,  29. - 31. spisa);

 

-          prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-162/2007 (7. siječnja 2010.), ovršenikov dužnik (S. b.) uz podnesak od 30. ožujka 2009. vratio prvostupanjskom sud  osnovu za plaćanje (rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-162/2007) uz obrazloženje da valuta novčane obveze (slovenski tolari) više ne postoje i da zbog toga nije moguće izračunati iznose u kunama, da žiro račun ovršenika nije potpun, te da banke nemaju kamatnu stopu na tolare niti je poznato koja bi kamatna stopa bila (list 21. spisa);

 

-          ovrhovoditelju 10. travnja 2009. dostavljen dopis ovršenikovog dužnika (S. b.) od 30. ožujka 2009. (poleđina lista 22. spisa);

 

-          punomoćnik ovrhovoditelja (odvjetnik R.) podneskom 11. ožujka 2011. predložio nastavak ovrhe i uz podnesak dostavio obračun glavnice i kamata na temelju ovršnih isprava po ovlaštenoj službi BANKA iz Republike S. (stanje duga sa 15. prosincem 2010. po osnovi glavnice iznosi 7.568,20 eura, po osnovi razlike neplaćenih zateznih kamata 206.827,03 eura /ukupno 214.395,23 eura /prilog listu 58. spisa/);

 

-          ponovo, sada po ovlaštenoj odvjetnici O. M. iz B. podneskom od  22. prosinca 2020. (zaprimljen u sudu 28. prosinca 2021.) predložen nastavak ovrhe radi naplate potraživanja preračunatih u eurima (44.016,15 eura) po stalnom sudskom vještaku u pravomoćno okončanoj parnici P-2280/2015 koja se vodila po tužbi ovršenika radi nedopuštenosti ovrhe (list 59. - 62. spisa);

 

-          rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pu Ovr-20/2021 od 9. prosinca 2021. određen po službenoj dužnosti nastavak ovrhe odgođene rješenjem od 27. siječnja 2012. (razlog - parnica radi nedopuštenosti ovrhe određene Ovr-162/2007 od 13. ožujka 2009. - okončana pravomoćnom presudom P-2289/2015), a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-27/2022-2 od 2. veljače 2022-2 (list 66.- 67. i 75. spisa);

 

-          rješenjem poslovni broj Ovr-428/2021 od 28. prosinca 2021. (pravomoćno 22. siječnja 2022.) prijedlog ovrhovoditelja za nastavak ovrhe od 11. ožujka 2011. odbačen, a prijedlog ovrhovoditelja od 28. prosinca 2020. (predan na poštu 22. prosinca 2020.) odbijen (list 71. - 73. spisa),

 

-          i da ovrhovoditelj u protekli godinu dana do donošenja pobijanog rješenja (od 2. veljače 2022. /pravomoćnosti rješenja o nastavku ovrhe/, koje je primio 17. veljače 2022. /poleđina lista 77. spisa/ do donošenja predmetnog rješenja 30. kolovoza 2023.) nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu na nastavak ovrhe.

 

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i obustavio predmetnu ovrhu po službenoj dužnosti (članak 72. stavak 3. OZ-a).

 

11. Pored činjenice da je rješenjem poslovni broj Ovr-428/2021 od 28. prosinca 2021. (pravomoćno 22. siječnja 2022.) odbačen prijedlog ovrhovoditelja za nastavak ovrhe od 11. ožujka 2011. i odbijen prijedlog ovrhovoditelja za nastavak ovrhe zaprimljen u sudu od 28. prosinca 2020. (predana na poštu 22. prosinca 2020.), da ovrhovoditelj od 13. siječnja 2022. kada je primio to rješenje, a niti od 17. veljače 2022. kad je primio drugostupanjsko rješenje o nastavku ovrhe (Gž Ovr-27/2022-2 od 2. veljače 2022.) u daljnjih godinu dana (do 30. kolovoza 2023.) nije poduzeo niti jednu radnju u postupku vezano za tražbinu za čije prisilno ostvarenje je ovrha određena 2009. godine (glavnicu i troškove), već je prepustio sudu pronalaženje mogućnosti za provedbu ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-162/2007 od 13. ožujka 2009., i na taj način odgovornost za daljnji tijek ovrhe prebacio na sebe, kao jedini razumni zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje da su se u okolnostima konkretnog slučaju ispunili uvjeti za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti iz odredbe članka 72. stavak 3. OZ-a.

 

12. U prilog neodrživosti žalbenih navoda za napomenuti je da je u pravomoćnom rješenju od 28. prosinca 2021. kojim je odbačen prijedlog ovrhovoditelja od 11. ožujka 2011. i odbijen prijedlog ovrhovoditelja od 28. prosinca 2020., (podnesi za koje ovrhovoditelj smatra da su radnje na temelju kojih se trebala nastaviti ovrhu) ovrhovoditelju jasno dano do znanja da nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi od 13. ožujka 2009. (Ovr-162/2007) nije moguće dopunjavati prijedlog za ovrhu (točke 5. - 6. obrazloženja) i da presudom poslovni broj P-2289/2015 ovršeniku nije naložena isplata protuvrijednosti u kunama od 44.016,15 eura (točke 7. - 8.1. obrazloženja).

 

13. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je tumačenje odredbe članka 72. stavka 3. OZ-a (članak 7. ZID OZ-a/2020) po prvostupanjskom sudu u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno, niti se s tim u vezi može prihvatiti njegovo pozivanje od rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1644/2022 i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-384/2022 za koje smatra da podržavaju njegovo shvaćanje obustave postupka po službenoj dužnosti jer se ne radi o istim, niti sličnim okolnostima (u oba postupka nastavak postupak nije bio vezan za odgovarajući prijedlog ovrhovoditelja kao što je slučaj u predmetnoj ovrsi), a niti da bi s obzirom na dugotrajnost predmetne ovrhe i vođenje drugih postupaka "u nebrojeno navrata pokazao svoju aktivnost i dokazao da aktivno sudjeluje u gornjem predmetu…".

 

14. I po ocijeni drugostupanjskog suda međusobna povezanost ovršnih pravila su osnova za zaključak da je stvarna i smislena volja zakonodavca prilikom donošenja odredbe članka 7. ZID OZ-a/2020 bila dovođenje ovršnog suda u djelotvorniji položaj u postupcima ovrhe u kojima ovrhovoditelj prepušta sudu pronalaženje mogućnosti za provedbu ovrhe, a što kako je navedeno, jest slučaj u konkretnoj ovrsi.

 

15. Osim toga, ovrhovoditelj očito ispušta iz vida:

 

-          da razvitak procesnih stadija u povodu pravnih lijekova ovisi o inicijativi stranaka, odnosno da nakon pravomoćnosti rješenja od 28. prosinca 2021. kojim je odbačen prijedloga od 11. ožujka 2011. i odbijan prijedloga od 28. prosinca 2020., ti podnesci nisu mogli proizvoditi procesne niti materijalno-pravne učinke na daljnju ovrhu;

-          da se prema načelu strogog formalnog legaliteta u ovrsi na temelju ovršne isprave postojanje i visina tražbine mogu biti utvrđeni samo na temelju ovršne isprave i određenih dopunskih ovršnih isprava;

-          da je s obzirom na načelo zakonskog i diskrecijskog reda tretirajući ovrhu kao jedinstvenu cjelinu, koja se provodi u granicama određenim rješenjem o ovrsi, upravo na njemu bilo u zadnjih godinu dana prije donošenja pobijanog rješenja, poduzeti konkretnu i odgovarajuću procesnu radnju koja bi eventualno dala nove šanse za uspješno okončanje postupka, ukoliko je smatrao da njegova tražbina za koju je pravomoćno određena ovrha (Ovr-162/2007) nije u cijelosti namirena,

-          i da se prema posebnim pravilima o provedbi ovrhe na novčanoj tražbini po računu mogući sporovi između stranaka, odnosno stranaka i Agencije, odnosno banke o tome je li Agencija, odnosno banka postupila prema rješenju o ovrsi, a osobito o tome je li ovrhovoditelj u cijelosti namirene, rješavaju u parničnom postupku (članak 206. stavak 7. OZ-a/1996, članak 206. stavak 6. OZ-a).

 

16. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Ovr-428/2021 od 30. kolovoza 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po ovrhovoditelju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

 

 

U Zagrebu 20. listopada 2023.

 

        Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.