Poslovni broj: P-10311/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista BT, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik iz Vrgorca, protiv tužene JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Predraga Ilića, odvjetnika iz [adresa], a u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 15. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 7.926,30 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 04. kolovoza 2020. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.765,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2025. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 04.08.2020.g. podnio tužbu protiv tužene pred ovim sudom radi plateža iznosa od 3.981,68 eura (30.000,00 kuna). Iz navoda u tužbi proizlazi da je tužitelj suvlasnik za suvlasnički dio od 1/2 nekretnine, i to trosobnog stana na adresi u [adresa], br.29 tip 3/EL na 4 (četvrtom) katu, površine 93,94 čm, a koji je položen na čest. zem. [katastarska čestica] i upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisan u Izvatku iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno- knjižni odjel Zagreb, dok je tužena suvlasnica druge polovice iste nekretnine. Navodi da je tužitelj postao suvlasnik navedenog stana 31.05.2019.god., međutim, tužena, a koja živi u navedenom stanu, odbila je tužitelju predati duplikate ključeva navedenog stana s danom kada je tužitelj postao suvlasnik, te mu dopustiti korištenje i raspolaganje dijelom stana kojeg je suvlasnik, već ga i nadalje samostalno koristi, pa tužitelj od tužene počevši od 01.06.2019.god. pa do danas za sve protekle mjesece potražuje od tužene iznos od 2.000,00 kuna mjesečno, a koji iznos predstavlja iznos izgubljene zarade koju je tužitelj mogao ostvariti najmom svog dijela stana da mu tužena to nije onemogućila svojim postupanjem, pa tužitelj na ime dospjelih iznosa izgubljene zarade počevši od 01.06.2019.god. do zaključno s danom 31.08.2020.god. potražuje od tužene iznos od 30.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da se protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da se među strankama pred ovim sudom vodi postupak radi razvrgnuća predmetnog stana pod poslovnim brojem R1- 644/19, te tužitelj niti u jednom trenutku tijekom tog postupka nije izrazio želju za korištenjem ili raspolaganjem predmetnim stanom niti je bilo spomena o bilo kakvom davanju u najam predmetne nekretnine. Njegov je interes bio isključivo prodaja svog suvlasničkog dijela tuženoj, a na način da joj se pritom priznaju ulaganja koja je imala u predmetni stan, budući je stan bio u zapuštenom stanju i tužena je isključivo o svom trošku izvršila kompletnu renovaciju predmetnog stana. Napominje da je dana 11. srpnja 2020. tužitelj koji ima prebivalište u [adresa] po prvi puta izrazio želju za duplikate ključeva predmetnog stana i to na način da je putem punomoćnika poslao dopis tuženoj. Tužitelj i tužena nisu u nikakvom kontaktu već više od 15 godina i jedina komunikacija tužitelja prema tužbenoj je bila putem punomoćnika tužitelja. Kako je tužitelj tek 11. srpnja 2020. prvi puta spomenuo želju za izradom duplikata ključeva (za izradu kojih nije niti ponuđena naknada troškova), potpuno je neosnovano njegovo potraživanje za potraživanje navodne izgubljene zarade počevši od lipnja 2019. do 11. srpnja 2020. te u tom razdoblju za tužitelja nije nastala šteta i to iz razloga što on tada nije pokazivao nikakvu namjeru za korištenjem i raspolaganjem predmetnog stana. Ističe da tužitelj niti u jednom trenutku nije pokazivao namjeru za iznajmljivanjem predmetnog stana koje u konkretnom slučaju niti moguće bez pristanka tuženice kao suvlasnice, a valja istaknuti da sve režijske troškove za predmetni stan u cijelosti snosi tužena, uključujući i troškove na ime pričuve koje bi i tužitelj kao suvlasnik trebao podmirivati u okviru svog suvlasničkog omjera. Tužena stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženoj.

3. Sud je u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod brojem P-3931/2020 donio presudu dana 29.10.2021.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužitelj podnio žalbu protiv citirane presude, to je Županijski sud u Osijeku rješenjem poslovni broj: Gž-2800/2021 od 12.10.2023.g. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine svatko u ½ dijela i da tužitelj u utuženom razdoblju nije stanovao u istoj, već je u posjedu tužena te je za odlučivanje o zahtjevu za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine, mjerodavne su odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV. Prema tim odredbama vlasnik (suvlasnik) ima pravo na naknadu koristi, od nepoštenog posjednika, za vrijeme za koje mu je bilo onemogućeno korištenje nekretnine, ali pod uvjetom da je zatražio predaju nekretnine u posjed. Drugostupanjski sud ističe da tužitelj osnovano u žalbi ukazuje da se utvrđenje prvostupanjskog suda da nije dokazao činjenicu da je pokušao ostvariti pravo na suposjed temelji na, za sada, nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju budući je prvostupanjski sud propustio cijeniti da je tužitelj u podnesku od 24. listopada 2020. ukazao da je pokrenuo postupak radi predaje u posjed, a postupak se vodi pod poslovnim brojem P-3930/2020, te da je tijekom 2019. pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasništva pod poslovnim brojem R1- 644/2019, kao i raspraviti i utvrditi je li tužitelj i prije podnošenja predmetne tužbe i prijedloga za razvrgnuće suvlasništva zahtijevao od tužene predaju u suposjed predmetnog stana, a na koju je okolnost predložen dokaz saslušanja stranaka. Stoga prvostupanjski sud nije imao utemeljenog razloga odbiti izvesti dokaz saslušanja stranaka. Uputa je drugostupanjskog suda da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku izvesti po strankama predložene relevantne dokaze na okolnost utvrđenja činjenice (ne) poštenja posjeda tužene, kao i predložene dokaze na okolnost utvrđenja visine najamnine i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5. Povodom ukinute presude, predmet je upućen ovom sudu na ponovno suđenje koji se vodio pod poslovnim brojem P-10311/2023.

6. Iako uredno pozvana putem svojeg punomoćnika, tužena nije pristupila na ročište održano dana 14. studenog 2025.g., niti je ispričala svoj nedolazak, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) na prijedlog punomoćnika tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvane tužene. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu proveo i zaključio glavnu raspravu, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.

7. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza u prvostupanjskom postupku i ponovnom postupku proveo dokaz saslušanjem tužitelja te je izvršio uvid u izvadak iz z.k. knjige za stan koji je predmet ovog postupka (list 4 spisa), mail korespondenciju između stranaka (list 14, 18 spisa), dopis Porezne uprave od 22.11.2024.g. (list74 spisa), podneske stranaka, sudsku praksu, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, oec. Petri Blašković koja je dana 29.07.2025.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje. Također su priklopljeni spisi ovog suda broj P-3930/2020 i R1-644/19 za potrebe ovog postupka. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Kako je sud uvidom u izvadak iz z.k. knjige za stan koji je predmet ovog postupka (list 4 spisa) nedvojbeno utvrdio da su stranke suvlasnici stana na adresi u [adresa] koji je predmet ovog postupka, to je sud utvrdio aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka, slijedom čega je otklonjen tuženičin prigovor u odnosu na navedeno.

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tužena kroz utuženo razdoblje koristila njegov suvlasnički dio nekretnine bez valjane pravne osnove, slijedom čega traži naknadu koristi koju je po njegovoj tvrdnji tužena stekla upotrebom njegovog suvlasničkog dijela nekretnine. Sud stoga nalazi da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV), koje reguliraju položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika. Takvo stajalište zauzeto je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009. i prema tom stajalištu ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Kada je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Dakle, kada je moguće vraćanje, odnosno kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i 165. ZV-a na način da zahtjev za naknadu koristi treba pratiti zahtjev za predaju u suposjed (a takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa primjerice odluke Rev-1981/17 od 15.05.2019.g., Rev-3299/14 od 21.11.2018.g., presuda ŽS u Varaždinu broj Gž-17/20 od 26.08.2020.g.).

10. Pravo suvlasništva tužitelja i tužene daje pravo na suposjedovanje predmetne nekretnine u smislu čl. 42. st. 1. ZV-a, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nadalje, u smislu odredbe čl. 38. st. 1. ZV-a, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok je odredbom čl. 30. st. 2. ZV-a određeno da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Nadalje, odredba članka 18. stavak 5. ZVDSP propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

11. Navedene odredbe dakle ovdje strankama daju jednako pravo na posjedovanje, uporabu i korištenje predmetne nekretnine, odnosno obje stranke kao suvlasnici imaju pravo izvršavati glede cijele nekretnine ovlasti koje proizlaze iz njihovog suvlasničkog dijela, pa tako i posjedovati cijelu nekretninu budući stranke nisu ni na koji način podijelile posjed.

12. Stoga, činjenica da je tužitelj bio u mogućnosti iznajmljivati stan trećim osobama nije relevantna za meritum spora obzirom je za navedeni pravni posao potrebna suglasnost svih suvlasnika obzirom je riječ o izvanrednom poslu upravljanja nad nekretninom u smislu odredbi ZV-a i za koji je pravni posao potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine, te odbijanje jednog od suvlasnika u sudjelovanju u takvom poslu ne predstavlja radnju ometanja prava na posjed i korištenja stvari drugom suvlasniku koji taj posao želi ostvariti, slijedom čega u takvom slučaju tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete po osnovu izmakle koristi (takav stav zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u recentnoj odluci broj Rev 1673/2016-2 od 3. ožujka 2020.g.). Iz navedenog razloga sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka OT, ET i ĐT na okolnost mogućnost iznajmljivanja stana trećim osobama.

13. Kako je među strankama sporna činjenica da li je tužitelj tražio od tužene suposjed predmetnog stana, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i izvršio uvid u mail korespodenciju između stranaka.

14. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je on postao suvlasnik stana, odnosno vlasnik ½ dijela stana u [adresa] u [adresa]. godine, a tužena je vlasnica druge polovine stana. Tužena je 2019.g. živjela u tom stanu odnosno u tom stanu živi već kojih 10-15-tak godina, a koliko on zna, ona i danas živi u tom stanu. On je pozvao tuženu na suposjed stana koji mjesec, dva kasnije nakon što je postao vlasnik polovice stana, a vlasnik sam postao preko ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Prvo je on telefonski kontaktirao tuženu i rekao joj na telefon da želi ući u svoju polovicu stana, to je bilo kojih mjesec dva nakon što je postao vlasnik svoje polovice, a ona mu je na to rekla da će angažirati odvjetnika i poklopila slušalicu. Nakon toga je tužena angažirala odvjetnika, pa je i on angažirao odvjetnika pa je sva komunikacija išla preko njihovih odvjetnika, odnosno prvo je njegov odvjetnik s njom razgovarao, a nakon toga sa njezinim odvjetnikom. Nakon što su odvjetnici preuzeli komunikaciju, on više nije kontaktirao tuženu već je to išlo preko odvjetnika. Njemu je poznato da je njegov odvjetnik pozvao tuženu mailom da pošalie primjerak ključa za navedeni stan, no ona to do danas nije učinila, tako da on ni danas nema ključ. Koliko on zna, tužena se oglušila na sve pozive i dopise njegovog odvjetnika. On sve do danas nije ušao u posjed stana. Ne može se sjetiti kako je okončana posjedovna tužba. On je u telefonskom razgovoru s tuženom rekao „da želi ući u svoju polovicu" i ona mu je na to spustila slušalicu. Razgovor je trajao manje od jedne minute. On je prvenstveno svoju polovicu htio iznajmljivati. To nije uspio reći tuženoj jer je spustila slušalicu, no njegov odvjetnik joj je to rekao, koliko on zna. On se ne može sjetiti da li je vidio neki dopis ili e-mail koji bi njegov odvjetnik uputio tuženoj, a iz kojeg bi proizlazilo da se izričito traži iznajmljivanje stana trećim osobama, no koliko zna on je o tome sa njom razgovarao. Čak je u jednom trenutku bilo govora da bi ona otkupila njegov suvlasnički dio no do toga nije došlo, pregovori su prestali. On je čuo da je tužena slala dopise, da je vršila renoviranja i ulaganja u taj stan, s time da on to osobno nije vidio.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je isti dat životno, logično, uvjerljivo i u suglasju sa ostalim provedenim dokazima tijekom postupka. Naime, predmetnu činjenicu potvrđuje i mail punomoćnika tužitelja od 11.07.2020.g. (list 14 spisa) iz kojeg razvidno da je tužitelj navedenim dopisom tražio od tužene da mu u roku od 3 dana od primitka maila pošalje jedan primjerak ključa za predmetni stan kojeg je ona u posjedu, kako bi time dopustila tužitelju suposjed navedenog stana kojeg je ona vlasnica u jednoj polovici, uz upozorenje da će protiv nje pokrenuti tužbu radi predaje stana u suposjed za koji će tražiti isplatu za korištenje polovice stana koji je u vlasništvu njegove stranke i kojeg neovlašteno koristite za stanovanje. Nadalje, iz mail korespodencije od 06.02.2020.g. između stranaka proizlazi da je punomoćnik tužitelja iskazao tuženoj da je tužitelj za mirno rješenje spora zbog čega je podnio prijedlog radi diobe sudu i za koji je dogovor sud odredio ročište za dan 20.02.2020.g., a ukoliko tužena ne pristupi ročištu i ne postigne se dogovor, tužitelj će svoje pravo ostvariti podnošenjem tužbe protiv tužene u parničnom postupku.

16. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužene iako je bila uredno pozvana na ročište radi saslušanja obzirom je njezin punomoćnik povukao dokazni prijedlog za njezinim saslušanjem navodeći da se imenovana zaposlila na novom radnom mjestu, pa nije u mogućnosti izostajati sa posla.

17. Tužitelj nastavno podneskom od 24.10.2020.g. navodi kako je on pred ovim sudom pokrenuo parnični postupak protiv tužene radi predaje u suposjed uz prijedlog sudu radi određivanja privremene mjere koji se vodi pod poslovnim brojem P-3930/20. Iako je sud izvršio priklop spisa broj P-3930/20 na prijedlog tužitelja obzirom na obrazloženje drugostupanjskog suda, sud za potrebe presuđenja nije razmatrao utvrđenja iz predmetnog spisa obzirom je sud utvrdio da je tužitelj prekludiran u dokaznom prijedlogu za priklopom predmetnog spisa u smislu čl. 299 st. 2 ZPP-a budući je taj dokazni prijedlog iznio tek na ročištu za glavnu raspravu u ponovnom postupku. Kako tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje taj dokazni prijedlog nije mogao iznijeti ranije za vrijeme trajanja prethodnog postupka, sud je izdvojio spis ovog suda broj P-3930/20 i isti nije uzeo u obzir u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a.

18. Tužitelj nadalje ističe da je pred ovim sudom pokrenut postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice R1-644/19 i koji je postupak okončan na način da je tužitelj rješenjem od 17.08.2020.g. upućen u parnicu, a koja je činjenica utvrđena uvidom u spis broj R1-644/2019 koji je priklopljen ovom spisu za potrebe postupka.

19. U konkretnom predmetu tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu koristi od uporabe tuđe stvari u svoju korist temeljem odredbe čl. 165 st. 1 ZVDSP-a koja određuje da je nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

20. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza tužitelja iz kojeg je razvidno da je tužitelj po stjecanju vlasništva stana u ½ dijela telefonskim putem pozvao tuženu na suposjed stana (na što mu je ona poklopila slušalicu i uslijed čega su korespondenciju nastavili putem odvjetnika) te obzirom da je iz maila od 11.07.2020.g. razvidno da je tužitelj istim tražio od tužene primjerak ključa za predmetni stan te stanja spisa te imajući u vidu da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo parnični postupak protiv tužene radi predaje u suposjed uz prijedlog sudu radi određivanja privremene mjere koji se vodi pod poslovnim brojem P-3930/20, to je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj po stjecanju suvlasništva nad spornim stanom tražio od tužene suposjed stana, na što se tužena oglušila sve do danas, tako da sud nedvojbeno nalazi da je tužena nepoštena posjednica predmetnog stana u odnosu na tužitelja.

21. Naime, sama činjenica da osoba drži u posjedu primjerak ključa od nekog stana/prostorije je dostatna za utvrđenje da se u smislu ZVDSP-a smatra posjednikom tog stana/prostora, slijedom čega je za razrješenje merituma spora bilo potrebno utvrditi da li je tužena bila pošteni ili nepošteni posjednik stana.

22. Tužitelj je prema stavu ovog suda provedenim dokazima kako je sud to naprijed obrazložio dokazao činjenicu da je tužena bila nepošteni posjednik stana u smislu čl. 219 ZPP-a, slijedom čega je utvrđen osnov tužbenog zahtjeva.

23. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja budući da sud nalazi da je tužitelj prekludiran u navedenom dokaznom prijedlogu budući je taj dokazni prijedlog iznio tek na ročištu za glavnu raspravu u ponovnom postupku. Kako tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje taj dokazni prijedlog nije mogao iznijeti ranije za vrijeme trajanja prethodnog postupka, sud navedeni dokazni prijedlog nije uzeo u obzir u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a.

24. Sud je međutim u odnosu na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva pribavio podatke o prosječnoj cijeni najma za područje općine [adresa] – [adresa] (dopis Porezne uprave od 22.11.2024.g. koji prileži listu 74 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković na okolnost visine mjesečnih iznosa tržišne vrijednosti nekretnine za ½ suvlasničkog dijela za stan u [adresa] za period od lipnja 2019.g. do zaključno s krajem kolovoza 2020.g., uzevši u obzir podatke Porezne uprave u odnosu na prosječnu cijenu najma stana na području Trnje. Naime, sud smatra da je takav dokazni prijedlog prikladan za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u smislu čl. 250 ZPP-a.

25. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković proizlazi utvrđenje da bi za razdoblje od lipnja 2019. do kolovoza 2020. godine visina mjesečnih iznosa tržišne vrijednosti najamnine za ½ suvlasničkog dijela za stan u [adresa], površine 93,94 m2, uzevši u obzir podatke Porezne uprave u odnosu na prosječnu visinu tržišne najamnine, iznosila ukupno 7.926,30 EUR (Tabela 2. stupac '5').

26. Sud je nalaz i mišljenje financijske vještakinje u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, obzirom je vještakinja detaljno obrazložila isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Predmetnu činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na njezin nalaz i mišljenje.

27. Tužitelj nastavno podneskom od 12.08.2025.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da potražuje od tužene platež iznosa od 7.926,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

28. Kako predmetno preciziranje tužbenog zahtjeva predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 ZPP-a, i kojem se povećanju tužbenog zahtjeva tužena nije usprotivila u smislu čl. 190 ZPP-a u daljnjem tijeku postupka, sud je riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama slijedom čega je sud nastavio postupak po tužbi postavljenom podneskom od 12.08.2025.g.

29. Naime, sud je prilikom odlučivanja primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuni ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. To iz razloga što je stav ovog suda kako utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja predstavljaju nove činjenice koje tužitelj nije mogao nikako znati u vrijeme zaključenja prethodnog postupka, odnosno prije provođenja financijskog vještačenja, slijedom čega je imenovani tek po provedenom vještačenju bio u mogućnosti urediti tužbeni zahtjev u odnosu na iznose najamnine koje potražuje u ovom postupku. Sud je stoga u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 299 st. 2 ZPP-a i analognom primjenom citirane zakonske odredbe odlučio dopustiti tužiteljevu preinaku.

30. Naime, specifičnost je brojnih sporova radi isplate to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz financijskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine istog sa neplaćene najamnine, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog financijskog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati visinu najamnine, radi čega je tužitelj na pripremnom ročištu i predložio provođenje financijskog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu iznosa najamnine (čl. 250 ZPP- a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužitelja u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka.

31. Obzirom na utvrđen osnov tužbenog zahtjeva, a kako je sud je utvrdio visinu tržišne vrijednosti najamnine za spornu nekretninu za period od lipnja 2019.g. do kolovoza 2020.g. u sveukupnom iznosu od 7.926,30 eura, te obzirom da tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP- a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 165 ZV-a, u obvezi platiti iznos od 7.926,30 eura kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

32. Zatezne kamate dosuđene su tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je stopa zateznih kamata dosuđena na temelju odredbe čl.29.st 2. ZOO-a, počev od slijedećeg dana od dana njihova dospijeća do isplate obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je tužena bila nepoštena posjednica stana. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u točci I izreke presude u odnosu na kamatu kao akcesorno potraživanje.

33. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 Tbr. 9 toč. 1, 3 i 5, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu u visini od 100 bodova temeljem Tbr 7 toč. 1, trošak sastava podnesaka od 26.10.2020.g. i od 12.08.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta na dane 12.01.2021.g., 04.10.2021.g. i 14.11.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, trošak sastava žalbe na ukinutu presudu temeljem Tbr 10 toč. 1 u visini od 150 bodova, što iznosi 750 bodova te uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.500,00 eura. Također mu je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, a koji je trošak bio potreban u cijelosti za donošenje meritorne odluke, slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 1.765,45 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP- a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude.

34. Obzirom da je tužena izgubila spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška u cijelosti i odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Osijeku, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna: 1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženoj

U Zagrebu, 15. prosinca 2025. godine