REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-96/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Sočancu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 191b, protiv tuženika FARMERAJ d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 7, OIB: 23026747273, zastupanog po punomoćniku Igoru Mucalo, odvjetniku iz Zagreba, Amruševa 8, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika Danijela Sočanca, odvjetnika, te zakonskog zastupnika tuženika, uz zamjenicu punomoćnika Iskru Bubaš, odvjetnicu, dana 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 16. prosinca 2024.g. donesena od strane tuženika FARMERAJ d.o.o. za trgovinu i usluge iz Zagreba, Slavonska avenija 7, OIB: 23026747273 te se utvrđuje da radni odnos tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

2. Utvrđuje se neosnovanom Odluka o zahtjevu za zaštitu prava radnika od dana 2. siječnja 2025.g. donesena od strane tuženika FARMERAJ d.o.o. za trgovinu i usluge iz Zagreba, Slavonska avenija 7, OIB: 23026747273, a kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava radnika tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

3. Nalaže se tuženiku FARMERAJ d.o.o. za trgovinu i usluge iz Zagreba, Slavonska avenija 7, OIB: 23026747273 da tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto Voditelj nabave i veleprodaje, odnosno ako takvog radnog mjesta nema, na drugo odgovarajuće radno mjesto, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku FARMERAJ d.o.o. za trgovinu i usluge iz Zagreba, Slavonska avenija 7, OIB: 23026747273 da naknadi tužitelju VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, koje teku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja je jednaka uvećanju kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 15. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, koji mu je otkazao ugovor o radu, za koji tužitelj smatra da je nezakonit te ga stoga pobija u ovom postupku, uz zahtjev za vraćanje na rad te uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da je predmetni otkaz bio zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu od 6. svibnja 2024. (str. 9-14 spisa), Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. prosinca 2024. (str. 15-16, 39-40 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 24. prosinca 2024., uz presliku e-mail poruke te povratnice (str. 17-21 spisa), Odluku tuženika od 2. siječnja 2025. (str. 22-25 spisa), preslike WhatsApp poruka (str. 26-28, 180 spisa), Bilješku o odbijanju primitka (str. 38 spisa), Pravilnik o radu (str. 41-63 spisa), presliku povratnice (str. 63 spisa), Kontroling izvještaj (str. 64- 67 spisa), Poslovni plan za 2024. (str. 68 spisa), Ugovor o pružanju usluge prijevoza robe (str. 69-72, 76-79, 88-91 spisa), Dodatak br. 1 Ugovora o pružanju usluga prijevoza robe (str. 73-74, 80-81 spisa), Odluka o otkazu ugovora o pružanju usluge prijevoza robe (str. 75, 92 spisa), Dodatak br. 2 Ugovora o pružanju usluge prijevoza robe (str. 82-83 spisa), Dodatak br. 3 Ugovora o pružanju usluge prijevoza robe (str. 84-85 spisa), ugovor o raskidu pružanju usluge prijevoza (str. 86-87 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu radnika tuženika (str. 93-94, 126-128 spisa), ugovor o radu radnika tuženika (str. 95-99, 100-104, 105-108, 110-114, 115-119, 121-125 spisa), Dodatak br. 2. ugovora o radu radnika tuženika (str. 109, 120 spisa), Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta (str. 129-145 spisa), Izmjene Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta (str. 146-162 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika – snimka ekrana – komunikacija (str. 186-194 spisa) i financijski izvještaj za 2024. (str. 199-200 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te zakonski zastupnik tuženika RP, oboje na ročištu održanom 29. listopada 2025. (str. 212-215 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, koji mu je otkazao ugovor o radu, za koji tužitelj smatra da je nezakonit te ga stoga pobija u ovom postupku, uz zahtjev za vraćanje na rad. S druge strane, tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da je predmetni otkaz bio zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušane stranke u postupku, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužitelj u svom iskazu iznosio da je kod tuženika bio zaposlen nešto više od 6 mjeseci i to kao Voditelj nabave i veleprodaje, s tim da navodi da je tuženik inače trgovačko društvo koje se bavi nabavom i veleprodajom voća i povrća. Prije zaposlenja kod tuženika u toj vrsti poslovanja radio je kakvih 5 godina, te je i prešao kod tuženika sa sličnog radnog mjesta jer su mi bili ponuđeni povoljniji uvjeti. Što se tiče same Odluke o otkazu, vidljivo je da se tuženik poziva na gospodarske razloge tj. negativne promjene na tržištu, iznoseći da je prestala potreba za obavljanjem njegovih dotadašnjih poslova. Međutim, smatra da su navodi tuženika vezani za smanjenje troškova i broja radne snage djelomično neosnovani, mada je npr. tijekom ljeta 2024. bilo vidljivo smanjenje potražnje pogotovo vezano za turističku sezonu, s obzirom da je tijekom svog rada, a s obzirom na poznavanje materije, tuženiku svakako uštedio bitnije iznose kroz jeftiniju nabavu, a osim toga privremeno smanjenje prometa ne isključuje da može doći do oporavka u nastupajućem razdoblju, kod čega ističe da su objektivni pokazatelji ukazivali da je cijela godina bila "u plusu" tj. pozitivna, a i iz tjednih sastanaka je bilo vidljivo da se volumen prodane robe povećava. Kod tuženika je postojao načelni poslovni plan za svaku godinu vezano za plan prodaje prema pojedinim kupcima i sl., i generalno se može reći da je plan ostvaren čak i premašen, mada prema pojedinim kupcima možda planirani iznosi i nisu ostvareni.

8. Navodi da nema saznanja da bi došlo do promjene Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, niti je uopće znao da isti postoji. Sam način upoznavanja sa tim da dobiva otkaz je bio neugodan jer je jedan petak iznenada bio obaviješten tj. bilo mu je naloženo da preda tj. vrati zaduženu opremu, u naravi službeni mobitel, automobil i sl., uz napomenu "da više ne radi" s tim da prethodno ništa nije znao o takvoj namjeri poslodavca, precizira da se radilo o 29. studenom 2024.. Nakon toga je kraće vrijeme bio na bolovanju, nakon čega je ponovno pristupio na mjesto rada, no bio je obaviješten da ne treba dolaziti i da će mu Odluka o otkazu biti dostavljena poštanskim putem, kako je naknadno i bilo. Pojašnjava da je prokuristica ŽP njemu željela uručiti Odluku o otkazu tj. tražila je da nešto potpiše, no inzistirao je da prvotno pročita dokument te se eventualno savjetuje sa odvjetnikom, što mu nije bilo omogućeno te mu je bilo rečeno da onda ide kući, što je i učinio te je nakon toga Odluku o otkazu dobio poštanskim putem, kako je već i rekao. Navodi također da je točno da je kod tuženika postojalo radno mjesto Voditelja operativnog poslovanja, što je obavljala kolegica ZP, nema neposrednih saznanja o tome kako je nakon njegovog odlaska bio organiziran posao kod tuženika tj. tko je eventualno preuzeo njegove poslove, nema saznanja da bi tuženik zapošljavao nove djelatnike na njegovo dotadašnjem radnom mjestu.

9. S druge strane, zakonski zastupnik tuženika RP je u svom iskazu iznosio da je direktor te i jedini vlasnik ovdje tuženika, i koji se bavi prvenstveno nabavom i veleprodajom voća i povrća. U naravi se radi o obiteljskom poslu, gdje je on dakle direktor, njegova supruga ŽP je prokurist a sestra ZP je bila Voditelj operativnog poslovanja, tako da i poslovne odluke u pravilu donose unutar tog kruga s tim da zapošljavaju kakvih 20ak djelatnika, te i sada uredno posluju. Što se tiče konkretnih događaja tj. potrebe otkazivanja tužitelju, ističe da oni kontinuirano prate poslovanje tj. vrše kontroling putem vanjskog suradnika te su već negdje polovinom godine uočili da im rastu rashodi u odnosu na prihode, i na što su onda pokušali reagirati kroz više mjera, npr. otkazali su uslugu vanjskog prijevoza te su prijevoz preuzeli njihovi djelatnici, ukinuli su radno mjesto Administratora blagajne, a dogovoreno je sniženje plaće za nekoliko djelatnika. Osobi koja je obavljala poslove Administratora blagajne nije bio produžavan ugovor te je taj posao preraspodijeljen. Ističe i da je u sklopu tih mjera odlučeno i da se ukine radno mjesto Voditelja nabave i veleprodaje te da te poslove preuzme njegova sestra ZP, koja je dakle obavljala poslove Voditelja operativnog poslovanja, s obzirom da ima kompetencije i za poslove nabave i veleprodaje, i na što je ona pristala. Također je u to vrijeme ukinuto i radno mjesto Voditelja ključnih kupaca te je i taj ugovor otkazan, a predmetne poslove je također preuzela njegova sestra ZP.

10. Navodi da su u obvezi kao poslodavac imati Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta te je isti vidljiv na oglasnoj ploči u prostorijama tuženika, te je predmetni Pravilnik zaista i izmijenjen na način da su ukinuta pojedina radna mjesta. Naknadno nije bilo daljnjih promjena s tim u vezi tj. ZP i dalje obavlja sve navedene poslove, dakle nije bilo novih zapošljavanja na voditeljskim pozicijama kod tuženika, napominje da u naravi imaju samo Voditelja operativnog poslovanja i Voditelja skladišta. Zaključno ističe da je dakle bilo potrebno uvesti određene promjene u poslovanju tuženika, posebno vezano za troškove poslovanja koji su onda naprijed navedenim mjerama dovedeni u prihvatljive omjere, no i dalje postupaju u tom smislu da konstantno prate troškove. Što se tiče navoda tužitelja o pozitivnom poslovanju kroz 2024., navodi da se ne može preciznije očitovati o konkretnim brojkama, no ističe da su svakako u tom razdoblju bili uočeni negativni trendovi, posebno vezano za troškove poslovanja, te da je za tuženika bilo nužno nešto poduzeti, što je onda dovelo i do korekcije u poslovanju u smislu otkazivanja ugovora o prijevozu i sl., a također i do ukidanja pojedinih radnih mjesta, npr. poslove blagajne obavlja sada samo jedna osoba a ne dvije kao ranije, a ukinuto je i, kako je već rekao, radno mjesto Voditelja ključnih kupaca te Voditelja nabave i veleprodaje, i što sad sve obavlja ZP, i to bez novih zapošljavanja. Navodi i da su održali sastanak sa ovdje tužiteljem i to on osobno te ZP, na dan 29. studenog 2024. kada su tužitelja upoznali o nastalim okolnostima tj. da će mu biti otkazan ugovor o radu, pri čemu je tužitelju prvotno bio ponuđen sporazumni prestanak ugovora o radu, omogućen mu je i uvid u nacrt sporazuma no u jednom trenutku je tužitelj napustio prostorije, tako da mu je na kraju dan poslovno uvjetovani otkaz, s tim da je sama odluka o navedenom donijeta nekoliko dana ranije. I izmijenjeni Pravilnik je bio dostupan zaposlenima putem oglasne ploče. Nakon spomenutog 29. studenog 2024. tužitelj je neko vrijeme bio na bolovanju, tjedan ili dva, tijekom tog vremena su razmijenjene određene poruke iz kojih je vidljivo da je tužitelj upoznat sa namjerom otkazivanja te da traži određene isplate, no isplate nisu vršene jer zakonski nema pravo na iste, kako je to pobliže navedeno u Odluci o otkazu. Za vrijeme otkaznog roka tužitelj nije imao obvezu dolaziti na posao.

11. Ističe da je tužitelj inače bio korektan djelatnik te da razlozi otkazivanja nisu povezani sa njegovim radnim učinkom ili ponašanjem, već objektivnim gospodarskim prilikama i rezultatima, a kako je prethodno već obrazložio. Na taj način smatra da nije u kontradikciji što je tužitelj počeo sa radom u svibnju 2024., da bi već u lipnju imali određena saznanja o negativnim trendovima, budući da do zapošljavanja dolazi upravo iz namjere poboljšanja poslovanja, čemu su se oni u to vrijeme nadali. Navodi da je kolegica IP njihov bivši djelatnik i to na radnom mjestu Voditelja ključnih kupaca, i koja je dakle dobila također poslovno uvjetovani otkaz u otprilike istom razdoblju, nije pokretala sudski postupak povodom tog otkazivanja. Kolega BP je bio Voditelj skladišta te je također prestao raditi kod tuženika na način da je sam dao otkaz, i to prije otkazivanja ovdje tužitelju, s tim da njegov odlazak nije bio neprijateljskog karaktera već su neko vrijeme i dalje surađivali na poslovnom planu, s tim da niti on nije pokretao bilo kakav postupak protiv ovdje tuženika. Dodatno još ističe da se ovim poslom bave kakvih 13 godina te im je ovo prva parnica vezana za radne odnose.

12. Ocjenjujući prethodno izneseno za ukazati je da je tuženik dana 16. prosinca 2024. otkazao ugovor o radu tužitelju iz poslovno uvjetovanog razloga, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), ističući pritom da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu Voditelj nabave i veleprodaje, te da je uslijed umanjenja opsega poslovanja tuženik bio prisiljen poduzeti mjere reorganizacije svog poslovanja što je uključivalo i smanjenje ukupnih troškova te smanjenje broja zaposlenih, u sklopu čega je izmijenjen i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta.

13. Pritom je tuženik navodio i da više nije bilo potrebe za postojanjem radnog mjesta Voditelja nabave i veleprodaje, koje je onda i ukinuto, s tim da bi preostale poslove tog radnog mjesta obavljao Voditelj operativnog poslovanja, a što je u svom iskazu potvrdio i direktor tuženika RP.

14. Kako je ovlast poslodavca da samostalno donosi odluke vezane za organizaciju poslovanja, što uključuje i pitanje sistematizacije te pitanje postojanja ili nepostojanja pojedinih radnih mjesta, to proizlazi da je tuženik tijekom ovog postupka s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužitelju iz poslovnih odnosno organizacijskih razloga, budući da proizlazi da dotadašnje radno mjesto Voditelja nabave i veleprodaje više ne postoji kod tuženika te da su poslovi istog preraspodijeljeni na druge zaposlene, konkretno prvenstveno na ZP, inače voditeljicu operativnog poslovanja.

15. Pritom se ukazuje da razlozi na koje se poziva tuženik, u predmetnom slučaju spominje se "smanjenje opsega poslovanja", ne moraju biti objektivizirani tj. ovlast je tuženika kao poslodavca da sam procjeni koliko i kakvih mu je radnih mjesta potrebno za nastavak poslovanja, u kojem smislu se onda nisu mogli prihvatiti navodi tužitelja kada iznosi da tvrdnje tuženika o smanjenju prometa nisu istinite, i sl.. Nisu odlučni niti navodi tužitelja o tome da je tijekom svog rada kod tuženika istom štedio znatne svote tj. smanjio troškove poslovanja, budući da navedeno, a što sud načelno prihvaća dok tuženik isto nije posebno demantirao, ne derogira pravo tuženika kao poslodavca da koristi i institut otkazivanja ugovora o radu u svrhu optimiziranja poslovnih procesa.

16. Također nisu odlučni niti navodi tužitelja vezani za izmjene sistematizacije kod tuženika, vezano za tvrdnje da nije bio upoznat sa predmetnim promjenama, budući da niti ta okolnost ne umanjuje tj. ne utječe na pravo tuženika da iz poslovnih odnosno organizacijskih razloga otkazuje ugovore o radu (tuženik je tijekom postupka isticao da je u istom razdoblju otkazano više ugovora o radu odnosno da su otkazane dotadašnje suradnje). Zaključno, ističe da se i da tim slijedom nisu od značaja okolnosti da je tuženik imao između ostalog i namjeru da se radni odnos tužitelja okonča sporazumno (što tužitelj nije prihvatio) budući da predmetno ne utječe na zakonitost pobijanog otkaza, a koji je, kako je već rečeno, donesen u skladu sa zakonom a temeljem ovlasti poslodavca da organizira i uređuje radne procese po vlastitoj procjeni.

17. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, i bez izvođenja daljnjih dokaza budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

19. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 15. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika