Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-807/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika 1. ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., zastupani po punomoćnicima iz OD Vučković i Cerovac odvjetnicima iz Osijeka, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući po žalbi 1. i 2. tuženika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-786/2022 od 28. travnja 2025., 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika 1. ČT i 2. MT, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-786/2022 od 28. travnja 2025., u točkama II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu protiv 1. i 2. tuženih, točkom II. izreke naloženo je 1. i 2. tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 200,00 eur, točkom III. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eur kao neosnovanim, točkom IV. izreke odbijeni su zahtjevi 1. i 2. tuženika za naknadu parničnog troška.

2.Prvostupanjsko rješenje, u točkama II. i IV. izreke pobijaju 1. i 2. tuženici ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a), iako bi se sadržajno radilo o žalbenom razlogu iz čl. 353. st.1. t.3. ZPP-a.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode 1. i 2. tuženika.

4.Žalba 1. i 2. tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga 1. i 2. tuženika ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Osnovani su navodi 1. i 2. tužitelja kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, zbog postojanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Naime, iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

-da je tužitelj podnio tužbu protiv 1. i 2. tuženik radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, činjenično tvrdeći da je 1. tuženik bio vlasnik obrta [obrt] u razdoblju od 9. travnja 2010. do 6. srpnja 2017., da je utvrđeno dugovanje istog u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti u visini od 92.433,94 kn, u vezi toga da je 1. tuženiku izdana opomena kojom je pozvan da podmiri postojeći dug; da je tužitelj do pokretanja ovog postupka uspio namiriti dio dugovanja u iznosu od 44.108,18 kn; da je 1. tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju postao nasljednikom nekretnina pobliže opisanih u izreci svog tužbenog zahtjeva, a da bi izbjegao plaćanja da je sa 2. tuženicom sklopio Ugovor o darovanju nekretnina, čime da je besplatno raspolagao s svojom imovinom, slijedom čega da je preostao dug u visini od 7.045,91 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

-da su 1. i 2. tuženi po pozivu suda dostavili u spis odgovor na tužbu tužitelja,

-da su 1. i 2. tuženici na pripremnom ročištu od 20. ožujka 2025. predali u spis dokaz o podmirenju duga prema tužitelju, iz kojeg je razvidno da je sporni dug podmiren 17. ožujka 2025.,

-da je tužitelj podneskom od 10. travnja 2025. izjavio da povlači tužbu, čemu se 1. i 2. tuženici nisu usprotivili, ali su zatražili naknadu parničnog troška, kao i tužitelj, smatrajući da su 1. i 2. tuženici dali povoda za tužbu.

8.Donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud rukovodeći se čl. 157. i 158. ZPP-a, kao i činjenicom da su 1. i 2. tuženici u tijeku ove parnice, odnosno nakon podnošenja tužbe, podmirili svoj porezni dug prema tužitelju, zaključuje da je postoji obveza 1. i 2. tuženika na podmirenje troškova postupka sukladno čl. 158. st.2. u svezi čl. 163. ZPP-a. U odnosu na tvrdnje 1. i 2. tuženika da oni nisu dali tužitelju povoda za tužbu jer da nisu ispunjene pretpostavke za udovoljenje tužbenom zahtjevu, zbog čega da bi sud mogao jedino odbiti tužitelja sa njegovim zahtjevom, sud prvog stupnja nije prihvatio.

Odlučujući o visini parničnog troška, prvostupanjski sud djelomično prihvaća zahtjev tužitelja, pa odlučuje kao u točkama II. i III. izreke, dok zahtjev 1. i 2. tuženika sud ocjenjuje neosnovanim pa odlučuje kao u točki IV. izreke rješenja.

9.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, neutemeljenim se prema uvjerenju ovog suda ukazuju žalbeni navodi 1. i 2. tuženika kojima pobijaju pravilnost stava suda prvog stupnja glede postojanja pretpostavki za naknadu dijela parničnih troškova tužitelju, ustrajući na tome da tužitelj nije ničim dokazao da je svoju tražbinu pokušao naplatiti na neki drugi način, odnosno iz neke druge imovine 1. tuženika, ističući ujedno da se ovdje ne radi o situaciji iz čl. 158. st.2. ZPP-a.

Protivno ocjeni 1. i 2. tuženika, sagledavajući ranije navedene, te po uvjerenju ovog suda, pravno odlučne okolnosti: 1) da je u trenutku podnošenja tužbe postojala tražbina 1. tuženika prema tužitelju, 2) da je to dugovanje podmireno 17. ožujka 2025., 3) da je tužitelj podneskom od 10. travnja 2025. povukao tužbu, nedvojbenim smatra da je o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška trebalo odlučiti upravo pozivom na čl. 158. st.2. ZPP-a, budući se radi upravo o toj pravnoj situaciji.

Nastavno tome, pravno irelevantnim za odluku o troškovima postupka, drži ovaj sud da li je tužitelj do momenta povlačenja tužbe dokazao ili ne da li je pokušao nenamireni dio tražbine naplatiti iz neke druge imovine 1. tuženika.

9.2.Osim toga, za dodati je da već sama činjenica da je 1. tuženik podmirio ostatak svog duga prema tužitelju u tijeku ovog postupka, a ne ranije, kad je zaprimio rješenje kojim je bila utvrđena njegova obveza, kao ni onda kada je primio opomenu tužitelja, već tek nakon što je tužitelj pokrenuo ovu parnicu radi namirenja preostalog dijela duga, prema prosudbi ovog suda neupitno ukazuje na to je tužitelj itekako imao razloga odnosno povoda za pokretanje predmetne parnice.

10.Slijedom navedenog, pravilno je i prema ocjeni ovog suda, postupio prvostupanjski sud kada je djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja za naknadu troška, te odbio zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu parničnog troška, jer za to nisu postojale potrebne zakonske pretpostavke.

11.Zbog svih prethodno navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu 1. i 2. tuženika, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u točkama II. i IV. izreke primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

12.Troškovi žalbenog postupka nisu dosuđeni 1. i 2. tuženicima jer isti nisu uspjeli s izjavljenom žalbom, pa je primjenom čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13.Rješenje suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić