REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-1177/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene UT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-504/2025-4 od 21. srpnja 2025., u sjednici održanoj 15. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-504/2025-4 od 21. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/E k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2587/4, oznake zemljišta: STAMBENI OBJEKT U SAMOBORU "JUŽNO NASELJE" R+P+3/5A U [adresa] OD 2-10, površine 1202 m2, i to 89. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-89) G 27, razizemlje, garaža (19,00 m2) u [adresa], ulaz br. 5, a što je tužena UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna priznati i trpjeti upis uknjižbe toga prava u korist tužitelja GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II. Nalaže se tuženoj UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi troškove postupka u iznosu od 234,32 EUR, sve u roku 8 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je vlasnica garaže na uglu zgrade u [adresa], koju je stekla na temelju darovnog ugovora od supruga, a suprug da je vlasništvo stekao na temelju presude. Garaža da je kupljena od [obrt] odnosno bivšeg vlasnika NT te da su u posjedu duže od 30 godina. Ističe da joj je poznato da je tužitelj vlasnik garaže do njihove i da je nesmetano uživa. Smatra da je pogrešno utvrđena nekretnina koja je predmet tužbe. Predlaže „poništiti“ presudu i točno utvrditi stanje na terenu.
3. Sa žalbom je sud prvog stupnja postupio prema članku 359. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. , 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP).
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kome ističe da se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, kako je propisano člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.
7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu zbog ogluhe utvrdivši da su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke predviđene člankom 331.b ZPP-a. Tom je odredbom propisano da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku te ako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
9. Sud je donoseći presudu utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva za stjecanje vlasništva dosjelošću proizlazi iz priloženog Ugovora o kupoprodaji garaže od 5. prosinca 1977. i Ugovora o kupoprodaji stana od 3. ožujka 1993.
9.1. Ugovor o kupoprodaji garaže od 5. prosinca 1977. je očito pravni temelj posjedovanja, a tužitelj je u tužbi naveo da je u samostalnom i neposrednom posjedu garaže od 1978. odnosno 48 godina. Iz tih činjenica proizlazi materijalnopravna osnovanost tužbenog zahtjeva za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću - protekom desetogodišnjeg roka posjedovanja, kako prema članku 28. stavku 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/1980. i 36/1990.), tako i prema članku 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. , 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta), uvažavajući pritom i stajalište Europskog suda za ljudska prava zauzeto u pravomoćno dovršenom predmetu Trgo protiv Hrvatske, s obzirom na to da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige razvidno da je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
10. Žaliteljica žalbom priznaje da je tužitelj posjednik garaže u predmetnoj zgradi, do njene, ali osporava identifikaciju ističući prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, prema odredbi članka 353. stavka 2. ZPP-a presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je uostalom i navedeno u uputi o pravnom lijeku iz pobijane presude. Ovaj sud ipak primjećuje da iz Ugovora o kupoprodaji garaže kojega je tužitelj sklopio s [obrt] proizlazi da je predmet toga ugovora bila upravo garaža broj 27, površine 19,00 m2, dok žaliteljica uz žalbu dostavlja Ugovor o kupoprodaji garaže od 23. siječnja 1978. sklopljen između [obrt] i NT i ZT te tvrdi da je NT jedan od njenih pravnih prednika u odnosu na tu garažu, a predmet kojega je garaža broj 29, površine 19,50 m2, dakle čiji ni broj ni površina ne odgovara onome sporne garaže. To upućuje na osnovanost tvrdnji tužitelja da je u postupku upisa tuženice odnosno njenog pravnog prednika na spornoj garaži došlo do greške (očito u vidu pogrešne identifikacije).
11. Slijedom navedenoga, kako nisu ostvareni oni žalbeni razlozi na koje se pazi po službenoj dužnosti, a žalba se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (iz kojeg je razloga jedino podnesena) ne može podnijeti, valjao je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP- a.
12. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu, jer nije bio potreban (arg. iz članka 155. stavka 1. ZPP-a).
U Puli 15. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Paus