6 Gž-706/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. Z., OIB: ..., koga zastupa direktor P. B., a njega punomoćnik Z. V., odvjetnik u O. društvu V. & P. d.o.o. u R., protiv tuženika S. V. iz R., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. Š. V., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-976/2021-16 od 29. ožujka 2023. i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-976/2021-22 od 25. svibnja 2023., 20. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-976/2021-16 od 29. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II Odbija se žalba tužitelja H. E. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-976/2021-22 od 25. svibnja 2023.

Obrazloženje

1.              Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika V. Ć. iz R. pod posl. br. Ovrv- 2492/21 od 20.07.2021.g. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 8.287,13 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.01.2021.g. do isplate i troškom ovršnog postupka u iznos od 1.187,50 kn, te se odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 298,49 eura ( 2.248,97 kn ), u roku od 15 dana."

2.              Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"O d b i j a s e tužitelj sa prijedlogom za izdavanje prethodne mjere koji glasi:

"I.              Zabranjuje se bankama kod kojih se vode računi protivnika osiguranja S. V., OIB: ... da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i to 8.287,14 kn / 1.099,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena iznos od 1.187,50 kn/ 157,61 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 20. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.              Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

III.              Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s navedenih računa dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine.

IV.              Ova prethodna mjera trajat će do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

V.              Nalaže se protivniku osiguranja da naknadi predlagatelju osiguranja prouzročeni trošak postupka osiguranja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

3.              Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je predmet spora tužiteljev zahtjev za naplatu dospjelog, a nepodmirenog potraživanja za isporučenu električnu energiju na adresi .... R., ugovorni račun br. ..., za koji račun se kao kupac vodi tuženik S. V.. Prvostupanjski sud je propustio obrazložiti na temelju kojih dokaznih prijedloga je izveo zaključke o činjeničnom stanju te na tako neutvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženik o navodnim promjenama posjedovanja nekretnine nije uredno izvijestio tužitelja, te je u prigovoru naveo da je do promjene navodnog korisnika predmetne nekretnine došlo i prije nego je raskinut ugovor o kupoprodaji zaključen sa S. A.. Tuženik je uz kupoprodajni ugovor dostavio izvadak iz zemljišne knjige, što je potpuno irelevantno u ovoj pravnoj stvari zato što vlasništvo priključka električne energije nije povezano s vlasništvom nekretnine. Isto tako, tuženik je dostavio dopis tužitelju od 25. veljače 2022. iz kojeg je razvidno da više nije korisnik predmetne nekretnine, a kako je utužena potrošnja električne energije u razdoblju od srpnja 2020. do siječnja 2021., predmetni je dopis irelevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Dalje navodi kako je čl. 241. Zakona o parničnom postupku propisano da stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti, što je tuženik propustio učiniti tj. nije razvidno na koje okolnosti se predlaže saslušanje svjedoka D. Š.. Sud je neosnovano raspravljao o činjenicama koje su irelevantne u ovoj pravnoj stvari te je pogrešno primijenio odredbe Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Citira odredbu čl. 30. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom prema kojoj je krajnji kupac, vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika, dužan u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, dok je novi vlasnik dužan u istome roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva. Iz citirane odredbe je jasno kako sama činjenica promjene vlasništva nekretnine ne mijenja položaj tuženika dok isti prema tužitelju ne ispuni jasno propisanu proceduru podnošenja prednje navedenog zahtjeva. Volja tuženika za odjavom korištenja usluga tužitelja ne može se ni na koji način i ni pod kojim uvjetima izjednačiti sa odjavom u smislu prestanka korištenja usluge, odnosno zahtjevom za raskid ugovora te zahtjevom za promjenu naziva kupca sukladno propisanoj proceduri tužitelja. Tuženik se u evidencijama tužitelja i dalje vodi kao kupac električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu. Nadalje, prvostupanjski je sud propustio utvrditi činjenicu da se, čak i u slučaju da je tuženik obavijestio tužitelja o prestanku korištenja stana, takva obavijest ne može smatrati zahtjevom za raskid ugovora iz razloga što nije podnesen putem propisane procedure. Sklapanjem ugovora s tužiteljem tuženik je pristao na Opće uvjete poslovanja tužitelja te je time bio obvezan podnijeti zahtjev za raskidom ugovora na način na koji to zahtjeva tužitelj, te uz ispunjavanje propisanih uvjeta. Sve i da je osnovan navod prvostupanjskog suda da je dopis tuženika od dana 25. veljače 2021. dovoljan za raskid ugovora i odjavu mjernog mjesta, tuženik bi i dalje bio u obvezi podmiriti tužiteljevo potraživanje do navedenog datuma, odnosno do dana kad je tužitelj zaprimio navedeni dopis. Navodi prvostupanjskog suda kako tuženik nije bio u posjedu predmetnog stana na adresi .... u R. od srpnja 2020. do siječnja 2021. u cijelosti su irelevantni za odlučivanje u predmetnom postupku iz razloga što tužitelj o istome nije bio obaviješten. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, na način da se usvoji tužbeni zahtjev i tuženika obveže na naknadu parničnog troška, ili, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

4.              Tužitelj je izjavio žalbu i protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjske presude te ističe kako je iz cijelog prvostupanjskog postupka razvidno da tuženik namjerava onemogućiti i/ili otežati naplatu tražbine tužitelja.

5.              Na žalbe nije odgovoreno.               

6.              Žalba protiv presude je osnovana, dok je žalba protiv rješenja neosnovana.

U odnosu na žalbu protiv presude poslovni broj Povrv-976/2021-16 od 29. ožujka 2023.:

7.              U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.,  89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

8.              Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 8.287,13 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime neplaćenih računa za potrošenu električnu energiju za nekretninu na adresi ... u R., obračunsko mjesto br. ..., za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 16. prosinca 2020.

9.              Sud prvog stupnja je pobijanom presudom ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i tužitelju naložio da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, obrazlažući svoju odluku time što temeljem provedenog dokaznog postupka nije uspio formirati uvjerenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega je primijenio pravila o teretu dokazivanja, odnosno nije uzeo za istinite tvrdnje za čiju istinitost tužitelj nije sudu predočio dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, te je utvrdio kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan

10.              Prema odredbi čl. 30. tada važećih Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/15., 49/20. i 104/20. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva (st. 1.). Na temelju zahtjeva krajnjeg kupca iz stavka 1. ovoga članka, operator sustava dužan je u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva očitati stanje brojila i dostaviti ga opskrbljivaču (st. 2.). Na temelju očitanja stanja brojila iz stavka 2. ovoga članka, opskrbljivač je dužan izvršiti obračun troška opskrbe električnom energijom, a operator sustava obračun naknade za korištenje mreže radi razgraničenja ugovornih obveza krajnjeg kupca i novog vlasnika, nakon čega se pristupa sklapanju ugovora (st. 3.). Ako se s novim vlasnikom iz stavka 1. ovoga članka ne sklopi ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s danom očitanja stanja brojila iz stavka 3. ovoga članka, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu (st. 4.). Ako krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka nije u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva podnio zahtjev za raskid ugovora, operator sustava će, nakon isteka toga roka, na zahtjev novog vlasnika građevine ili dijela građevine, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, očitati stanje brojila i izvršiti obračun te s novim vlasnikom s danom obračuna sklopiti novi ugovor o korištenju mreže, a opskrbljivač novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca (st. 5.).

11.              Prema obrazloženju pobijane odluke proizlazi da sud prvog stupnja smatra da je iz dokumentacije priložene po tužitelju nejasno na koje se obračunsko mjesto i na koje brojilo odnosi utuženo potraživanje, kao i zbog čega su predmetni računi naslovljeni na adresu B. B., ukoliko se radi o nekretnini na adresi ... Osim toga, sud zaključuje i kako tuženik nikada nije živio u stanu na adresi ... u R. već obitelj A., i to do 27. listopada 2022. kada su iz istoga deložirani, što sve dovodi u sumnju vjerodostojnost dokumentacije na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev.

11.1.              Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio okolnost da je tuženik na adresi ... u R. kod tužitelja zaveden kao korisnik/krajnji kupac, da je upravo tuženik 12. listopada 2018. tužitelju podnio zahtjev za sklapanje ugovor o korištenju mreže na mjernom mjestu na adresi ... u R. (temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog istoga dana sa S. A., kao prodavateljem), kao i da je zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na istom mjernom mjestu od 25. veljače 2021. također podnesen od strane tuženika. U odnosu na stav prvostupanjskog suda kako je nejasno zašto se na utuženim računima koji se odnose na nekretninu na adresi ..., navodi druga adresa tuženika-(adresa...), treba reći kako je adresa ... u R. naznačena kao adresa na koju se tuženiku dostavljaju računi, ali se isti odnose na obračunsko mjesto (adresa) u R., broj obračunskog mjesta: .... Ukoliko je nakon podnesenog zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže (12. listopada 2018.) od strane tuženika došlo do raskida kupoprodajnog ugovora tj. do promjene vlasnika nekretnine na toj adresi, tada je tuženik bio u obvezi takvu promjenu prijaviti tužitelju u roku od 30 dana i podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi, sve u smislu odredbe čl. 30. st. 1. Općih uvjeta. Zahtjev tuženika za privremenu obustavu isporuke električne energije od 25. veljače 2021. mogao bi biti dokaz prijave promjene tužitelju, ali samo za razdoblje od tog datuma, dok je u konkretnom slučaju utuženo ranije razdoblje (srpanj - prosinac 2020.).

11.2.              Postupajući na opisani način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, slijedom čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti temeljem čl. 369. st. 1. ZPP te predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

11.3.              U nastavku postupka prvostupanjski će sud voditi računa o gore iznesenom i otkloniti proturječnosti i nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, nakon što utvrdi sve odlučne okolnosti, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i u odluci dati jasne razloge o odlučnim činjenicama.

U odnosu na žalbu protiv rješenja poslovni broj Povrv-976/2021-22 od 25. svibnja 2023.:

12.              Iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj, kao predlagatelj osiguranja, 24. travnja 2023. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja utvrđene u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-2492/2021 od 20. srpnja 2021. u iznosu od 8.287,14 kn (1.099,89 eura) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2021. do isplate, kao i radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja po osnovi nastalih troškova ovršnog postupka utvrđene istim rješenjem o ovrsi u iznosu od 1.187,50 kn (157,61 eura) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 20. srpnja 2021. pa do isplate, određivanjem prethodne mjere kojom se zabranjuje bankama kod kojih se vode računi da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, i to iznos od 8.287,14 kn (1.099,89 eura) i iznos od 1.187,50 kn (157,61 eura), sve s pripadajućim zateznim kamatama.

12.1.              Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odbio tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere, utvrdivši kako tužitelj zahtijeva izdavanje prethodne mjere na temelju nepravomoćne presude posl. br. Povrv-976/2021-16 od 29. ožujka 2023. kojom je u cijelosti odbijen njegov tužbeni zahtjev, iz čega proizlazi da ne postoji njegova novčana tražbina spram tuženika, pa nedostaje jedna od osnovnih pretpostavki za određivanje prethodne mjere propisanih odredbom čl. 332. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ), a to je postojanje novčane tražbine.

12.2.              Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tužitelja.

12.3.              Naime, prema odredbi čl. 332. st. 1. OZ prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju: 1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, dok je st. 2. istog članka propisano da će sud na temelju isprava iz stavka 1. tog članka odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

12.4.              Po ocjeni ovog suda, obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj, kao predlagatelj nije dokazao da je ispunjena prva pretpostavka potrebna za određivanje osiguranja prethodnom mjerom, odnosno da ima novčanu tražbinu prema protivniku osiguranja, jer je pobijanom nepravomoćnom presudom ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, prvostupanjski je sud pravilno, pozivom na odredbu čl. 332. st. 1. OZ odbio prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere.

12.5.              Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, odnosno odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 20. listopada 2023.