Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-2188/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomućniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz OD Kožul i Perinović d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 6. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja, te odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, dana 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 236-129/2007 od 19.6.2007. koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljak, broj: OV-6707/07-1, a koji je zaključen između tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), ništetan dio čl. 6. ugovora koji glasi „Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom“.

II. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu br. 236-129/2007 od 19.6.2007. koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Darja Grigillo Ramljak, broj: OV-6707/07, a koji je zaključen između tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), ništetne odredbe kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak, sadržane u čl. 3. navedenog ugovora koji glasi „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“, te u čl. 4. ugovora u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. na dan plaćanja, a koji glasi „…u kunskoj protuvrijednosti 598,98 CHF (petstodevedesetosam švicarskih franaka i 98/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“.

III. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 9.798,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 1,19 EUR od 01.08.2007. do isplate,

- na iznos od 2,07 EUR od 01.09.2007. do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 01.12.2007. do isplate,

- na iznos od 1,93 EUR od 01.01.2008. do isplate,

- na iznos od 8,59 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 11,10 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 17,11 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 8,07 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 4,49 EUR od 01.06.2008. do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 2,42 EUR od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos od 2,75 EUR od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 7,59 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 35,63 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 20,99 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 40,90 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 44,70 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 46,42 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 41,69 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 42,59 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 35,35 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 30,02 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 31,44 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 34,25 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 34,00 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 31,16 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 36,49 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 40,77 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 46,85 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 45,45 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 53,70 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 52,14 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 55,19 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 81,59 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 76,16 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 92,76 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 87,03 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 77,80 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 97,27 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 122,04 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 104,50 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 111,25 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 103,41 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 104,84 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 137,99 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 141,22 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 168,91 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 154,69 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 139,11 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 137,44 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 136,24 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 143,67 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 150,15 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 151,02 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 146,54 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 149,56 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 151,63 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 148,15 EUR od 01.07.2012. do isplate

- na iznos od 149,06 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 146,45 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 140,89 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 146,91 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 149,79 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 147,69 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 136,35 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 145,98 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 146,82 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 143,05 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 131,30 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 131,00 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 133,89 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 138,51 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 144,92 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 141,61 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 143,96 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 146,61 EUR od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 148,26 EUR od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 151,75 EUR od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 150,60 EUR od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 146,74 EUR od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 145,51 EUR od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 146,07 EUR od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 150,45 EUR od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 154,13 EUR od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 153,37 EUR od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 156,56 EUR od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 158,72 EUR od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 157,45 EUR od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.03.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.06.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.07.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.08.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.09.2015. do isplate,

- na iznos od 157,80 EUR od 01.10.2015. do isplate.

IV. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 6.022,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 32,79 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 33,02 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 76,90 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 75,01 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 74,26 EUR od 03.06.2008. do isplate,

- na iznos od 75,18 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 73,83 EUR od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos od 73,89 EUR od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 74,91 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 80,78 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 77,71 EUR od 03.12.2008. do isplate,

- na iznos od 91,77 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 92,66 EUR od 03.02.2009. do isplate,

- na iznos od 93,06 EUR od 03.03.2009. do isplate,

- na iznos od 91,95 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 92,17 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 90,47 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 89,22 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 89,55 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 90,21 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 90,15 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 89,48 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 90,73 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 91,74 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 93,16 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 92,84 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 94,77 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 94,41 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 95,12 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 101,32 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 100,04 EUR od 03.08.2010. do isplate,

- na iznos od 103,94 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 102,59 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 100,43 EUR od 03.11.2010. do isplate,

- na iznos od 105,00 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 97,35 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 93,73 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 95,13 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 93,51 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 93,80 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 100,64 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 101,30 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 107,01 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 104,08 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 100,87 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 73,86 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 73,68 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 74,81 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 75,79 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 75,92 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 75,24 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 75,70 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 76,01 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 75,49 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 75,62 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 75,23 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 74,39 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 75,30 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 75,73 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 75,42 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 73,70 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 75,16 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 75,28 EUR od 03.04.2013. do isplate,

- na iznos od 74,71 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 72,93 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 72,89 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 73,33 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 74,03 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 74,50 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 74,85 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 75,25 EUR od 01.01.2014. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije isplati novčani iznos od 5.809,51 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. rujna 2015., po do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

VI. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 4.277,35 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita s tuženom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj: 236-129/2007 od 19. lipnja 2007., koji je solemiziran kod Javnog bilježnika Darije Grgillo Ramljak pod brojem OV-6707/07, a kojim ugovorom je tužena odobrila tužitelju potrošački kredit u svrhu kupnje stana u iznosu od 118.230,00 CHF. Nadalje, da su stranke zaključile dana 19. lipnja 2007. Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 236129/2007, koji je solemiziran kod Javnog bilježnika Silvane Grdović, pod brojem OV-1616/16, a kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tužena da je kao kreditor u navedenom Anexu utvrdila da stanje glavnice na dan 30.9.2015. iznosi 61.354,65 EUR. Nadalje, navodi da je tužena od zaključenja predmetnog Ugovora, promijenila naziv, tako da umjesto HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, sada glasi Addiko Bank d.d., Zagreb, međutim, da se radi o istoj pravnoj osobi. Navedeni Ugovor tužitelj da je sklopio kao potrošač, a tužena kao trgovac, slijedom čega se radi o potrošačkim ugovorima, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Naime, da je riječ o standardnom Ugovoru o kreditu, koji je bio unaprijed sastavljen od strane tužene, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj kao potrošač imao bilo kakav utjecaj na njegov sadržaj. Nadalje, navodi da je u čl. 6 Ugovora ugovoreno: „Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke.“ Tako, da je Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. P2-7129/13, od 13. lipnja 2014., djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, od 04. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6 i 7 izreke te je utvrđeno da je tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. i nadalje povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Također da je u točki IV. ranije navedene pravomoćne presude VTSRH potvrđena presuda TSRH u dijelu točke 9. i u dijelu točke 10. izreke, kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima tuženiku nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće. Ističe da su navedene sudske odluke sukladno čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača obvezujuće za naslovni sud u ovome postupku, budući se radi o odlukama koje su donijete u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st.1 ZZP. Iz Ugovora je razvidno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tužene trgovca, o kojoj tužitelj kao potrošač nije osobno pregovarao sa istim. Korištena je visoko stručna terminologija koja može biti razumljiva samo onim osobama koje su usko specijalizirani u bankarskom poslovanju, te je stoga jasno da je ista u potpunosti nerazumljiva za prosječnog potrošača kao što je tužitelj. Nije sporno da su te odredbe lako uočljive i jasne, ali je sasvim jasno da iste nikako nisu bile razumljive, što je glavni preduvjet za utvrđenje ništetnosti dijela takvih odredbi, te da iste stvaraju samo privid da objektivni kriteriji postoje. Imajući u vidu navedeno sukladno čl. 84 ZZP-a 03 (čl.99 ZZP-a 09) jasno je da je poštenost predmetnim ugovornim odredbi svakako dopušteno ocjenjivati. Nadalje, da je u čl. 3. Ugovora ugovoreno „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja", a u čl. 4. Ugovora da je ugovoreno „ .... u kunskoj protuvrijednosti 598,98 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja." Poziva se na Presudu VTS u Zagrebu posl.br. P2-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojom je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013., pa ističe da tužena kao nepošteni trgovac u niti jednom trenutku nije vodila računa da predmetni ugovor sadrži dva odlučna elementa koja su promjenjiva a to su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, pa je kao kreditor odnosno trgovac sukladno načelu savjesnosti i poštenja te pažnji dobrog stručnjaka, trebao ocijeniti da li je tužitelj kao potrošač, mogao biti svjestan ekonomskih posljedica istodobnog ugovaranja oba navedena kriterija. Imajući u vidu navedeno jasno je da su dva navedena promjenjiva elementa, između sve ostalog, uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Značaj neravnoteže veći je i samom činjenicom što se ugovorna kamata naplaćuje u HRK prema tečaju CHF a još je i promjenjiva prema „kriteriju" koji je jednostrana odluka banke odnosno tužitelja. Slijedom iznesenog, drži kako je tužena dužna vratiti tužitelju sve što je primila na ime ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i to zbog povećanja kamatne stope te sve što je primila na ime ništetnih odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno sve što joj je tužitelj isplatio više od onoga što je bio dužan sukladno valjanim ugovornim odredbama, odnosno dužna mu je vratiti preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala kao rezultat povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF. U odnosu na zaključeni Aneks ugovora ističe da je tužena kao vjerovnik odnosno kreditor, sukladno čl. 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK), bila dužna u roku 45 dana dostaviti tužitelju kao potrošaču prijedlog novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Međutim bez obzira na to, imajući u vidu ranije navedenu sudsku praksu glede ništetnosti valutne klauzule, jasno je da ništetne odredbe iz Ugovora ne mogu konvalidirati zaključenjem Aneksa a niti ugovor može postati valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, sve sukladno čl. 326. ZOO. Ističe i da je tužena trebala utvrditi neotplaćenu/nedospjelu glavnicu po početnom tečaju kredita u CHF a ne u valuti EUR na dan 30.09.2015., slijedom čega je ista na pogrešan način utvrdila iznos neotplaćene/nedospjele glavnice, koji će tužitelj biti u mogućnosti naknadno specificirati po dostavi zatražene dokumentacije. U pogledu pravnog interesa za podnošenjem ove tužbe ukazuje na recentnu sudsku praksu VSRH posl.br. Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., dok po pitanju zastare ističe da je VSRH u presudi posl.br. Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zauzeo stajalište da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek o pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe. Tako, da je tužba u tom postupku podnesena 4. travnja 2012. godine kada je došlo do prekida zastare stoga da cjelokupna tražbina tužitelja s osnove povrata preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu nije u zastari.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje, ističe kako su tužitelj i tužena sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženu prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. U tom smislu se ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK i sklapanje Aneksa uz ugovor o kreditu. ZIDZPK je u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku, naložio tuženiku, ali i ostalim bankama, ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima, konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom. Stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a strane ugovora o kreditu su ju zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Stoga se niti ne može raspravljati o ništetnosti odredba ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz ugovor o kreditu, a koje radi navedenoga ne postoje. Pritom, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, nisu konvalidirane iz perspektive zakonodavca presumirano ništetne odredbe Ugovora o kreditu već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenima s retroaktivnim učinkom, ex tunc. Kako je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu (koje se odnose na valutnu klauzulu, a posredno i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), to drži kako tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer pravo koje tužitelj traži ovom tužbom je isti ostvario kroz konverziju kredita na način da je suglasnošću volja ugovornih strana, kao posljedicu prisilnog propisa, sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu, a koji po svojim učincima predstavlja res iudicatu u smislu ne postojanja procesnih pretpostavki za daljnje raspravljanje u ovom predmetu. Radi svega navedenoga, tužena drži kako predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s ZIDZPK. Slijedom navedenoga, predlaže se sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbaciti radi nedostatka pravnog interesa, podredno odbiti kao neosnovan, te obvezati tužitelja da naknadi tuženoj troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj: 236129/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19.6.2007. (l.s. 9- 22), zemljišnoknjižni izvadak ovog suda broj podul. 30, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 17.4.2007. (l.s. 23-24), Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 236129/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23.1.2016. (l.s. 26-31), izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 5.11.2015. (l.s. 40-41), specifikaciju uplata (l.s. 68-73), obavijest o provedenoj konverziji od 26.2.2016. (l.s. 74-75), otplatni plan (l.s. 76-79), metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d. (l.s. 80-81), specifikaciju uplata (l.s. 238-239), otplatni plan za kredit od 2.6.2023. (l.s. 240-243), specifikaciju uplata (l.s. 244-247), obavijest o promjeni kamatne stope s prilogom (l.s. 248-253), simulirani otplatni plan u EUR (l.s. 281-287), popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015. (l.s. 288-290), pregled prometa za klijenta (l.s. 377-395), te je proveo dokaz financijskim vještačenjem, a potom izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Petra Bajla, mag. oec. od 3.4.2024. (l.s. 413-424), očitovanje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Petra Bajla, mag. oec. od 4.6.2024. (l.s. 444-449), očitovanje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Petra Bajla, mag. oec. od 27.10.2024. (l.s. 458), dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Petra Bajla, mag. oec. od 2.2.2025. (l.s. 466-472), te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud našao je osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, uređen i preciziran podneskom od 29. listopada 2025. nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, pod točkama I., II., III. i IV., dok je točku V. tužbenog zahtjeva tužitelja cijenio neosnovanom.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu br. 236-129/2007 od 19. lipnja 2007. kojima je ugovoreno da se nakon promjene kamatne stope ista mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama banke na što korisnik kredita pristaje i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke, kao i odredaba u kojima je određeno da se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak, te kojima se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja, kao i zahtjev za povratom preplaćenih iznosa, i to iznosa od 9.798,54 EUR s osnova povećanja tečaja od početka otplate kredita pa do trenutka konverzije, iznosa od 6.022,30 EUR s osnova promjene kamatne stope od početka otplate kredita pa do trenutka konverzije, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do trenutka konverzije, odnosno do 30. rujna 2015., te zaključno zahtjev za isplatom iznosa od 5.809,51 EUR s osnova pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana konverzije kredita pa do isplate.

6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena (odnosno njen pravni prednik) kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj: 236-129/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 19. lipnja 2007., koji Ugovor je potvrđen kod Javne bilježnice Darije Grgillo Ramljak pod brojem OV-6707/07 istog dana, kojim ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 118.230,00 CHF, prema srednjem tečaju CHF banke važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 28 godina, te koji se isplaćuje u 336 jednakih mjesečnih anuiteta, kao i da je ugovorena kamatna stopa u iznosu od 4,20% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva.

6.1. Također, nije sporno među strankama da su dana 23. siječnja 2016. zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 236129/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) - konverzija kredita u kredit u EUR, te da sa stanjem na dan 30. rujna 2015. utvrđena nedospjela glavnica iznosi 61.354,65 EUR, da preplata iznosi 34.369,70 HRK i da se koji iznos preplate koristi za namirenje 50% budućih mjesečnih anuiteta.

7. Tako, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne, ima li tužitelj pravni interes za podnošenje ove tužbe, da li je konverzija u cijelosti ispunila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi, te je istaknut prigovor zastare.

8. Naime, tužitelj saslušan kao stranka ovog postupka, iskazao je da je 2007. odlučio da mu je potreban kredit radi kupovine stana, te da je obilazio poslovnice banaka u [adresa], te se na kraju odlučio da u tadašnjoj Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. podigne kredit, jer su isti u tom trenutku imali najbolje uvjete. Naime, razgovarao je u nekoliko navrata sa referentom, djelatnikom u banci, te mu je odgovarala i mjesečna rata koja bi ga obvezivala kao i kamate, a ponuđen mu je kao najpovoljniji i najsigurniji kredit u CHF. Tako, navedena banka odobrila mu je kredit u iznosu od oko 118.000,00 CHF, odnosno koliko se sjeća sada bila je to protuvrijednost od oko 70.000,00 EUR, na rok otplate od 28 godina, te je za te novce kupio stan u kojem i dan danas živi, te koji je njegovo aktivno prebivalište. Kada ga se pita, iskazuje da misli kako je iznos od oko 60.000,00 EUR isplaćen odmah prodavatelju za kupnju stana, dok je oko 10.000,00 EUR isplaćeno na njegov račun, jer je bila riječ o "mješovitom" kreditu za kupnju i renovaciju stana. Tako, da je prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu u poslovnici banke, a pri razgovoru sa referentom, dobio Ugovor koji je bio unaprijed sastavljen od njih, te naravno da nije mijenjao nijednu od odredaba, nije ni znao da je to moguće, te da on Ugovor je pročitao, te ga potpisao takav kakav je. Prilikom svih razgovora sa referentom banke, on da nikad nije bio upozoren na mogućnost ovako velikog rasta mjesečnih anuiteta, odnosno na nikakve rizike promjene tečaja i kamatne stope. Naime, na početku otplatnog razdoblja rata da je iznosila oko 2.800,00 tadašnjih kuna, te je takva bila neke 2-3 godine, a kasnije je porasla na iznos od oko 5.500-6.000,00 kuna. Zaključio je Aneks Ugovora s tadašnjom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te da je kredit iz CHF konvertirao u EUR. Također, ovaj kredit da i dalje nije otplaćen, te da mu je preostalo nekih 10 godina otplate. Stan koji je kupljen od ovog kredita nikada nije koristio u svrhe iznajmljivanja, u njemu da živi on i njegova obitelj od kupnje, jer im je to jedina nekretnina, te na toj nekretnini nikada nije bio registriran nikakav obrt.

9. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Dakle, a odnosu na svojstvo potrošača tužitelja i njegov pravni interes u ovoj pravnoj stvari, uzimajući u obzir ranije navedene odredbe ZZK, ističe se da jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača, a s obzirom da je u samom Ugovoru o kreditu navedeno, da se kredit odobrava za kupnju stana, što proizlazi i iz iskaza tužitelja koji ovaj Sud ocjenjuje uvjerljivim i životnim, u kojem iskazu tužitelj pojašnjava kako je čitav iznos odobrenog kredita odmah uplaćen od strane banke prodavatelju predmetne nekretnine, na kojoj je tužena i izvršila upis založnog prava radi osiguranja novčane tražbine, koja mu nije ponudila kredit u nijednoj drugoj valuti, koji ugovor je bio pripremljen ugovor, bez pregovora o ijednoj odredbi ugovora, kao i da u trenutku sklapanja tužitelj nije imao registriran obrt niti poslovni udio u nekom trgovačkom društvu, te da stan koji je financiran predmetnim Ugovorom nije unio u imovinu obrta, odnosno društva, odnosno da nije koristio nikakve porezne olakšice na isti u kontekstu poreznih propisa, te da u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti.

11. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da su odredbe čl. 3, čl. 4. i čl. 6. (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa) predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

12. Obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Tako, što se tiče izvršene konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZID ZPK), te navoda tužene da je time nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, ističe se da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose ostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19c.t.6. ZID ZPK na način kako to nalaže zakon. Prema stavu ovog Suda konverzija odnosno potpisivanje tog dodatka između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

13.1. Zbog navedenog, u svakom konkretnom slučaju potrebno je utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama, odnosno odgovoriti na pitanje je li konverzija u cijelosti ispunila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13.2. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, već treba utvrditi je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarenja pune zaštite, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

14. Tako, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da je tužitelj uslijed povećanja tečaja za CHF od početka otplate kredita pa do konverzije kredita iz CHF u EUR preplatio tuženoj iznos od 9.798,54 EUR, te da je uslijed povećanja kamatne stope od početka otplate kredita pa do konverzije kredita iz CHF u EUR preplatio tuženoj iznos od 6.022,30 EUR, slijedom čega je iz naprijed navedenih razloga i utvrđenja, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da iznos preplate utvrđen konverzijom korišten isključivo za podmirenje budućih anuiteta, prihvaćen postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, preciziran podneskom od 29. listopada 2025., pod točkama I., II., III. i IV.

14.1. Slijedom svega navedenog, pri čemu je visina utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, ovaj Sud drži da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate, kao i na povrat preplaćenih iznosa uslijed povećanja kamatne stope od početka otplate kredita pa do konverzije kredita. Također, tužitelju je dosuđen tijek zateznih kamata od isplate svakog pojedinog anuiteta koji je sadržavao dio preplaćenih iznosa plaćenih temeljem ništetnih ugovornih odredbi. „Obveza svake strane na plaćanje zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovu ništetnog pravnog posla i koji je dužna vratiti, cijeni se prema odredbama o opsegu vraćanja kod stjecanja bez osnove …“ (VSRH, Rev-116/86 od 16. lipnja 1988.). Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužena je nepoštena od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i svih izvedenih dokaza. Naime, nepoštene odredbe su ugrađene u tipske obrasce kojima se služio tuženik kod ugovaranja predmetne vrste pravnih poslova. Tuženoj, kao bankaru koja ima posebno znanje o ovoj djelatnosti, sigurno nije bila nepoznata priroda švicarskog franka (to shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., jednoj od odluka u kojima je odlučivano u predmetnom postupku zaštite kolektivnih interesa i prava) što ukazuje na zaključak o nepoštenju. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. ZOO.

15. Zaključno, točkom V. tužbenog zahtjeva, tužitelj traži isplatu iznosa od 5.809,51 EUR s osnova pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. rujna 2015. pa do isplate, pa se ističe da u odnosu na takav zahtjev ovaj Sud istaknuti prigovor zastare nalazi osnovanim u odnosu na tu zatraženu isplatu, dok u odnosu na ranije navedeni usvojeni dio tužbenog zahtjeva, prigovor zastare otklanja kao neosnovan.

15.1 Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

15.2. Tako, a obzirom tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom, između ostalog, zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na promjenjivost valutne klauzule, te da je odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, pa zastarni rok od 5 godina, koji se primjenjuje na institut stjecanja bez osnove, počinje teći 14. lipnja 2018., te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019., slijedom čega je ista u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO, to je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prigovor zastare neosnovan. Nadalje, uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamata počinje teći od 13. lipnja 2014. i ističe sa 13. lipnja 2019., zbog čega je i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prigovor zastare neosnovan uzimajući u obzir dan podnošenja tužbe.

15.3. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 5.809,51 EUR s osnova pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. rujna 2015. pa do isplate, koji zahtjev postavlja podneskom od 29. listopada 2025., ovaj Sud nalazi osnovanim istaknuti prigovor zastare po tuženoj, obzirom da je u konkretnom slučaju konverzija izvršena dana 26. siječnja 2016., te je ovaj zahtjev tužene nije podnesen unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO, slijedom čega je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a obzirom je u predmetnom postupku tužena osporavala i osnovu i visini postavljenog zahtjeva, te su tijekom postupka na održanim ročištima izvođeni dokazi i na okolnost osnove i na okolnost visine štete, dakle nije se odvojeno raspravljalo samo i isključivo o osnovi zahtjeva - glede koje je tužitelj u cijelosti uspio, a svi troškovi se odnose isključivo na troškove zastupanja po punomoćnicima u osobama odvjetnika, pa je uspjeh stranaka valjalo utvrditi stavljanjem u razmjer utuženog i dosuđenog iznosa, slijedom čega uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosi 73,14%, a uspjeh tužene 26,86%. Tako, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23 – dalje Tarifa), tužitelju je priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 250 bodova (Tbr. 8. t. 1.), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 27.4.2020., 30.7.2024., 15.11.2024. i 29.10.2025. – svaki po 250 bodova (Tbr. 8. t. 1.), trošak sastava podneska od 5.11.2025. – 100 bodova (Tbr. 8. t. 3.), te trošak zastupanja na ročištima dana 16.3.2023., 26.5.2023., 6.11.2025. – svaki po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 598,17 EUR, sveukupno iznosi 5.848,17 EUR. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kada se od postotka tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, oduzme postotak tužene, tužitelju je dosuđena naknada dijela ukupno nastalih troškova postupka u iznosu od 4.277,35 EUR, koji iznos odgovara postotku od 73,14%, koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a prema postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je tužena dužna naknaditi tužitelju navedeni iznos, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. izreke.

17. Slijedom navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 15. prosinca 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po pun.