REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

R1-140/2025-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja PANGEO Projekt d.o.o. Zagreb, Ulica Radoslava Cimermana 62B, OIB: 98047699480, zastupanog po Inoslavu Korinčiću, odvjetniku iz Zaprešića, protiv protivnika osiguranja KOMUNALNI SERVIS d.o.o. Rovinj-Rovigno, Trg Na Lokvi 3a, OIB: 22751868617, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Terešak & partneri d.o.o. Zagreb, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, 15. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere od 5. prosinca 2025., koji glasi:

„1. Zabranjuje se Financijskoj agenciji da zapljeni i izda bankama naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem bjanko zadužnice na iznos do 20.000,00 € (dvadeset tisuća eura), poslovni broj: OV-6531/2025 od dana 20.06.2025., ovjerene od strane javnog bilježnika Ljiljana Vodopija Čengić i bjanko zadužnice na iznos 10.000,00 € (deset tisuća eura), poslovni broj: OV-965/2025 od dana 23.01.2025., ovjerene od strane javnog bilježnika Jasminka Vrba.

2. Zabrana zapljene i davanja bankama naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zadužnica OV-6531/2025 od dana 20.06.2025., ovjerene od strane javnog bilježnika Ljiljana Vodopija Čengić i bjanko zadužnice na iznos 10.000,00 € (deset tisuća eura), poslovni broj: OV-965/2025 od dana 23.01.2025., ovjerene od strane javnog bilježnika Jasminka Vrba smatra se provedenom dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji.

3. Ova privremena mjera traje do okončanja parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Pazinu koji postupak je Predlagatelj osiguranja obvezan pokrenuti u roku od 15 dana i o tome dostaviti dokaz ili do drugačije odluke suda.

4. Privremena mjera smatra se provedenom dostavom Protivniku osiguranja - KOMUNALNI SERVIS d.o.o., za komunalnu djelatnost.

5. Žalba ne odgađa provedbu određene privremene mjere.“.

II Nalaže se predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja u roku od osam dana naknadi trošak postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je 5. prosinca 2025. ovom sudu podnio prijedlog za određivanje privremene mjere protiv protivnika osiguranja, u kojem je naveo da je nakon provedenog postupka nabave sklopljen Ugovor o izradi idejnog projekta izgradnje komunalno servisne zone "Lokva Vidotto" u svrhu optimizacije gospodarenja otpadom (Ur. br.: 382-38/24 AO 01) (dalje u tekstu: „Ugovor“) od 16.07.2025. godine između KOMUNALNI SERVIS d.o.o. Rovinj-Rovigno kao naručitelja – ovdje Protivnik osiguranja i trgovačkog društva PANGEO Projekt d.o.o. Zagreb kao Izvršitelja – ovdje Predlagatelj osiguranja, predmet kojeg je izrada idejnog projekta izgradnje komunalno servisne zone "Lokva Vidotto" u svrhu optimizacije gospodarenja otpadom. Tijekom izvršenja Ugovora Naručitelj nije dostavljao svoje odgovore niti postupao po zahtjevima Izvršitelja u ugovorenom roku od 15 dana, čime je izravno povrijedio članak 4. stavak 3. Ugovora te uzrokovao nemogućnost urednog izvršenja usluge u roku koji je ugovoren kao bitan sastojak. Unatoč pravovremenim i ponovljenim zahtjevima Izvršitelja, Naručitelj nije dostavio traženu podlogu situacije u otvorenom (.dwg) formatu. Nadalje, iako je bio dužan ishoditi očitovanje nadležnog tijela o mogućnosti nadogradnje pretovarne stanice, navedeno nije učinio, već je Izvršitelj samostalno proveo konzultacije i dostavio prijedlog rješenja, na koji je odgovor Naručitelja zaprimljen tek nakon mjesec dana. Odgode u komunikaciji ponovile su se i kod ostalih podloga i očitovanja, uključujući raspodjelu prostora faze 4, popis otvorenih pitanja i snimku izvedenog stanja, pri čemu Naručitelj nije poštivao niti ugovornu obvezu redovitog sazivanja sastanaka svaka dva tjedna iz članka 5. stavka 7. Ugovora, nego je sve sastanke inicirao Izvršitelj uz stalne odgode i otežanu suradnju. S obzirom da su svi zahtjevi Izvršitelja bili na kritičnom putu izvršenja, a kašnjenja su nastala isključivo zbog nepostupanja Naručitelja, Izvršitelj je 27. listopada 2025. opravdano zatražio produljenje roka. Naručitelj je zahtjev neosnovano odbio, iznoseći netočne tvrdnje o navodnom kašnjenju Izvršitelja, protivno činjenicama i odredbama ZJN 2016. koje propisuju jasnoću i nedvojbenost dokumentacije o nabavi. Usluga je izvršena u približno 50% opsega, a njezin daljnji nastavak onemogućen je jer Naručitelj nije dostavio nužne informacije vezane uz tehničko rješenje gospodarenja procjednim vodama, bez kojih nije moguće dovršiti Elaborat zaštite okoliša niti pokrenuti zakonom propisani upravni postupak. Budući da je zbog postupanja Naručitelja postalo objektivno nemoguće izvršiti uslugu u ugovorenom roku te je rok ugovoren kao bitan sastojak Ugovora, Izvršitelj je 27. studenog 2025. godine raskinuo Ugovor zbog njegovog teškog kršenja ugovornih obveza Protivnika osiguranja. Sukladno članku 5. Ugovora, jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora naplatit će se u slučaju neizvršavanja ili neurednog izvršavanja Ugovora. Predlagatelj osiguranja dostavio je Protivniku osiguranja jamstva u obliku bjanko zadužnica:

• bjanko zadužnice na iznos do 20.000,00 € (dvadeset tisuća eura), poslovni broj: OV-6531/2025 od dana 20.06.2025., ovjerene od strane javnog bilježnika Ljiljana Vodopija Čengić koje je dostavljeno prilikom potpisivanja Ugovora, dana 16.07.2025., • bjanko zadužnice na iznos 10.000,00 € (deset tisuća eura), poslovni broj: OV- 965/2025 od dana 23.01.2025., a to je jamstvo za ozbiljnost ponude ovjerene od strane javnog bilježnika Jasminka Vrba koje nam do sada nije vraćeno iako je predano jamstvo za uredno ispunjenje ugovora.

Sukladno članku 6. stavku 2. Ugovora, Naručitelj je bio u obvezi izvršiti povrat jamstva za ozbiljnost ponude najkasnije do isteka roka valjanosti ponude. Navedeni rok je u cijelosti protekao, čime je nastupilo zakašnjenje u ispunjenju predmetne obveze na strani Naručitelja. Unatoč proteku ugovornog roka i činjenici da više ne postoji nikakav pravni temelj za zadržavanje jamstva za ozbiljnost ponude, Naručitelj do dana sastavljanja privremene mjere nije vratio dostavljenu zadužnicu, čime je i dalje u protupravnom posjedu osiguranja koje je prestalo imati svoju svrhu.

Predlagatelj osiguranja je dana 27. studenog 2025. godine izričito raskinuo Ugovor elektroničkom poštom koju je poslao gospodin HĐ, direktor Predlagatelja osiguranja, a u kojoj navodi: „Ovim dopisom, pozivajući se na odgovarajuće odredbe ugovora i ZOO, Vam dostavljamo pisanu obavijest o raskidu ugovora, s učinkom od dana dostave ove obavijesti.“ Ova izjava predstavlja izričit jednostran raskid Ugovora, budući da pokretanje postupka raskida zbog krivnje Naručitelja konkludentno znači prestanak ugovornog odnosa i onemogućavanje Protivniku osiguranja da dalje zahtijeva izvršenje usluge. Dodatno, dana 27.11.2025. godine Predlagatelj osiguranja je poslao zahtjev za povrat jamstava, što predstavlja jasnu potvrdu izričitog jednostranog raskida Ugovora od strane Predlagatelja osiguranja. Ova činjenica nedvosmisleno ukazuje na to da je Ugovor jednostrano raskinut od strane Predlagatelja osiguranja, jer povrat jamstava u kontekstu ugovora predstavlja završni korak koji se poduzima samo nakon raskida, kako bi se formalizirao prestanak obveza izvršitelja i omogućilo daljnje raspolaganje jamstvima od strane naručitelja ovdje Protivnika osiguranja. Nadalje, prethodno navedeni raskid Ugovora je uslijedio zbog krivnje Protivnika osiguranja, kako je ranije obrazloženo, što je sve dovelo do nemogućnosti izvršenja usluge u ugovorenom roku. Člankom 4. stavkom 2. Ugovora je ugovoreno: „Rok izvršenja usluge Članak 4. (2) Rok izvršenja usluge iznosi 150 (stopedeset) dana od dana kada je posljednja ugovorna strana potpisala Ugovor i Zapisnik o preuzimanju dokumentacije.“ Iz navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme tj. ugovor bi istekao dana 13.12.2025. godine. Neovisno o svemu prethodno iznijetome, ovdje je od odlučne važnosti istaknuti da je za predmetni žurni postupak činjenično presudno to što je raskidom Ugovora, sukladno samoj prirodi instrumenta osiguranja, prestalo postojati bilo kakvo pravo Protivnika osiguranja na naplatu jamstva za uredno ispunjenje ugovora, odnosno konkretno pravo naplate putem bjanko zadužnice koja je dana isključivo u svrhu osiguranja urednog izvršenja Ugovora. Kako je pravni temelj za zadržavanje i eventualnu aktivaciju jamstva za uredno ispunjenje ugovora prestao raskidom Ugovora, daljnje raspolaganje bjanko zadužnicom od strane Protivnika osiguranja predstavlja zadržavanje sredstva osiguranja bez valjane pravne osnove. Naime, člankom 368. Zakona o obveznim odnosima izrijekom je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Budući da je zadužnica izdana isključivo kao jamstvo urednog ispunjenja obveza iz predmetnog Ugovora, a te obveze više ne postoje jer je Ugovor raskinut uslijed protuugovornog postupanja Protivnika osiguranja, prestala je i svrha te se instrument osiguranja mora smatrati ništavim za daljnju upotrebu. Prema tome, svaki pokušaj naplate zadužnice nakon raskida Ugovora predstavljao bi zlouporabu prava i postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima, uz istodobno stvaranje štete Izvršitelju, radi čega je hitno i nužno omogućiti povrat predmetne bjanko zadužnice.

Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine Pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane su odredbama članka 346. OZ-a. Odredbama članka 346. OZ-a, između ostalog, propisano je: „Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.“ Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine moraju biti vjerojatne i kumulativno ispunjene, sukladno odredbama članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 41/23, dalje: OZ). Prema odredbi članka 346. stavka 2. OZ-a, pri određivanju privremenih mjera za osiguranje nenovčanih tražbina primjenjuje se i odredba članka 344. stavka 2. OZ-a, kojom je propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati postojanje opasnosti ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. S obzirom na to da je Protivnik osiguranja KOMUNALNI SERVIS d.o.o., za komunalnu djelatnost, pravna osoba koja upravlja značajnim financijskim sredstvima, a iznos predmetne bjanko zadužnica iznosi 30.000,00 eura, očito je da takav iznos predstavlja neznatan dio financijskih sredstava Protivnika osiguranja. Stoga se može nedvojbeno zaključiti da predložena privremena mjera ne bi uzrokovala značajnu štetu Protivniku osiguranja, što samo po sebi ispunjava uvjete za određivanje privremene mjere sukladno članku 346. stavku 2. OZ-a u vezi s člankom 344. stavkom 2. OZ-a.

Prva pretpostavka za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine je vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine Predlagatelja osiguranja. Tražbina označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (članak 2. OZ-a). Predmet tražbine sastoji se u izvršenju određene činidbe odnosno određenom davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, pa tražbina predstavlja određenu činidbu koja mora biti moguća, dopuštena, određena odnosno odrediva (odredba članka 269. ZOO- a). Budući da držanje Protivnika osiguranja nije kakvo bi trebalo biti sukladno odredbama ZOO-a i Ugovora, Predlagatelj osiguranja ovim Prijedlogom zahtijeva kondemnatornu pravnu zaštitu koja se sastoji u trpljenju, odnosno utvrđenju prava i obveza iz ugovornog odnosa. Iz prethodnog opisa odnosa koji je nastao među stranama može se iščitati koje nenovčane tražbine Predlagatelj osiguranja ima prema Protivniku osiguranja. Predlagatelj osiguranja, dakle, prema Protivniku osiguranja ima nenovčanu tražbinu koja se sastoji u trpljenju, odnosno suzdržavanju od radnji kojima se pokušava naplatiti bjanko zadužnice nakon raskida Ugovora.

Iako Predlagatelj osiguranja smatra da je prethodno navedenim dokazao vjerojatnost svoje tražbine i vjerojatnost da Protivnik osiguranja privremenom mjerom neće pretrpjeti značajnu štetu što je samo po sebi dovoljno za određivanje privremene mjere sukladno članku 346. stavku 2. Ovršnog zakona, ovdje se detaljno i temeljito obrazlaže da je određivanje privremene mjere apsolutno neophodno kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja neposredno i ozbiljno prijeti Predlagatelju osiguranja. Naplata bjanko zaudžice bi imala katastrofalne i nepovratne posljedice na poslovanje Predlagatelja osiguranja, njegove zaposlenike, poslovne partnere, te cjelokupnu egzistenciju i održivost trgovačkog društva na tržištu. Osim toga, ova šteta ne bi bila samo novčana, već bi izazvala kaskadni učinak na cjelokupno poslovanje Predlagatelja osiguranja. Trenutno društvo vodi više projekata, uključujući izradu projektne dokumentacije, gdje su ugovoreni rokovi strogi i ovisni o kontinuiranom financiranju. Naplata ukupnog iznosa od 30.000,00 eura izazvala bi trenutnu nesolvenutnost bez mogućnsti oporavka, što bi dovelo do zastoja na postojećim projektima, kašnjenja u ispunjenju ugovornih obveza, a posljedično i do raskida drugih ugovora od strane naručitelja. Da je postupanje Protivnika osiguranja štetno za Predlagatelja osiguranja očito je iz Ugovora, u kojem je naplata jamstva ugovorena isključivo za slučaj neispunjenja ili neurednog izvršavanja ugovornih obveza dok je ugovor na snazi, a ne nakon njegovog raskida. Ova činjenica dodatno naglašava potrebu za hitnim određivanjem privremene mjere kako bi se spriječila nenadoknadiva šteta.

Iako Predlagatelj osiguranja smatra da su pretpostavke za određivanje privremene mjere ispunjene već na osnovu dokazivanja vjerojatnom postojanja tražbine i opasnosti od nastanka nenadoknadive štete (kao što je detaljno obrazloženo u prethodnom dijelu, sukladno članku 346. stavku 1. točki 2. OZ-a), alternativno i podredno ukazujemo da su ispunjene i pretpostavke iz članka 346. stavka 1. točke 1. OZ-a. Ova mogućnost predstavlja dodatnu, alternativnu osnovu za određivanje privremene mjere, koja nije nužna ako su ispunjene pretpostavke iz točke 2., ali koja u ovom slučaju potvrđuje hitnost zaštite. Ova promjena stanja bi se manifestirala u sljedećim aspektima: Naplata jamstva bi izazvala trenutnu nelikvidnosti, što bi dovelo do propadanja drugih projekata te znatno otežalo ostvarenje tražbine, jer bi Predlagatelj osiguranja morao uložiti dodatna sredstva, kojih nema, u spašavanje tih projekata, što bi ga dovelo u položaj gdje više ne bi imao financijske resurse za daljnje poslovanje jer bi bio prisiljen na smanjenje radne snage ili čak potpuno obustavljanje poslovanja pa i pokretanja insolvencijskih postupaka. Takva opasnost je vjerojatna jer Protivnik osiguranja nije vratio jamstva unatoč zahtjevu, a bez privremene mjere ne postoji mehanizam koji bi spriječio tu promjenu, čime bi ostvarenje tražbine postalo ne samo otežano, već i praktički nemoguće bez dodatnih, nenadoknadivih gubitaka. Stoga, ova pretpostavka dodatno potvrđuje potrebu za hitnim određivanjem privremene mjere kako bi se očuvalo postojeće stanje i omogućilo Predlagatelju osiguranja da ostvari svoju tražbinu u punom opsegu.

Zahtjev predlagatelja osiguranja Zaključno, sud može odrediti privremenu mjeru kojom se intervenira u postupak naplate po bjanko zadužnicama Predlagatelja osiguranja, budući da je Predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine usmjerene na trajnu zabranu naplate iznosa iz zadužnica. Ova tražbina temelji se na činjenici da je Predlagatelj osiguranja uvjerljivo dokazao da je obveza u vezi s kojom su zadužnice izdane u cijelosti prestala raskidom ugovora, kako je detaljno obrazloženo u prethodnim dijelovima ovog prijedloga, uključujući izričit jednostran raskid od strane Predlagatelja osiguranja i protek roka važenja ugovora. Stoga, naplata zadužnica nakon raskida ugovora bila bi neosnovana, što opravdava hitnu intervenciju suda putem privremene mjere kako bi se spriječila nenadoknadiva šteta Predlagatelju osiguranja. Kao što je prethodno obrazloženo, Predlagatelj osiguranja ovim prijedlogom predlaže naslovnom Sudu: • donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine (odredba stavka 1. članka 347. OZ-a) Predlagatelj osiguranja moli naslovni Sud da uvaži sve okolnosti iznesene u ovom Prijedlogu i činjenicu da se privremena mjera traži radi dobrobiti Predlagatelja osiguranja te da je njezino donošenje hitno, budući da naplata jamstva neposredno prijeti što je Protivnik osiguranja i najavio, pa se predlaže da se privremena mjera odredi bez odgode i bez ostavljanja roka Protivniku osiguranja za očitovanje i bez održavanja ročišta. Štetne posljedice za Predlagatelja osiguranja praktički su već nastupile, pa je posebno nužno hitno određivanje privremene mjere. Uvažavajući sva navedeno u ovom Prijedlogu, Predlagatelj osiguranja predlaže da naslovni Sud, radi osiguranja njegove nenovčane tražbine, u najkraćem mogućem roku, temeljem odredaba čl. 341., 342., 346., 347. i 351. OZ-a, odredi privremenu mjeru – sa sadržajem kao u izreci ovog rješenja.

2. U podnesku od 12. prosinca 2025. protivnik osiguranja je naveo da je činjenično stanje drugačije od onoga kako ga prikazuje predlagatelj osiguranja. Tako je točno da je predlagatelj osiguranja 27. listopada 2025. podnio zahtjev za produžetak roka, ali taj svoj zahtjev nije obrazlagao krivnjom protivnika osiguranja, već se pozivao na članak 369. Zakona o obveznim odnosima i izvanredne okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora. U zahtjevu pojašnjava da je došao u zakašnjenje sa izradom Idejnog rješenja (koje je predano protivniku osiguranja 15.10.2025.) što će posljedično utjecati na zakašnjenje u izradi Elaborata zaštite okoliša i svih daljnjih radnji koje slijede nakon toga pa moli produljenje roka za dovršetak ugovorene usluge za dodatnih 64 dana.

Ujedno je točno da je protivnik osiguranja odbio zahtjev predlagatelja osiguranja za produljenje roka, ali nije točno da je njegov zahtjev neosnovano odbijen i da su iznesene netočne tvrdnje o navodnom kašnjenju predlagatelja osiguranja. Upravo je točno da je zahtjev predlagatelja osiguranja osnovano odbijen, jer nije postojao valjan razlog za produljenje roka ugovora po osnovi članka 369. Zakona o obveznim odnosima. U svojem očitovanju protivnik osiguranja je detaljno, jasno i decidirano objasnio zašto odbija prijedlog predlagatelja osiguranja, pa cit.: „Nesporno je utvrđeno da Izvršitelj na temelju članka 5. stavka 6. Ugovora postupajući s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običaja (pažnja dobrog stručnjaka) samostalno određuje dinamiku izrade projektne dokumentacije i pružanja usluge, sve kako bi kompletnu projektnu dokumentaciju s uključenom lokacijskom dozvolom dostavio Naručitelju u roku od 150 kalendarskih dana od dana sklapanja Ugovora. Nesporno je utvrđeno da je Izvršitelj pažnjom dobrog stručnjaka u dane pružanja usluge ukalkulirao i postupke pred nadležnim tijelima, uključujući ishodovanje lokacijske dozvole. Nesporno je utvrđeno da je Naručitelj na sve upite/zahtjeve od strane Izvršitelja odgovorio u roku od 15 dana od dana zaprimanja upita. Nesporno je utvrđeno da je sklapanjem Ugovora i Zapisnika o preuzimanju dokumentacije, Izvršitelj potvrdio da postoje svi preduvjeti za početak i uredan završetak usluge sukladno odredbama Ugovora. Nesporno je utvrđeno da je Naručitelj na zajedničkim koordinacijama dostavio svu traženu dokumentaciju Izvršitelju, te odgovorio na možebitne nepoznanice o načinu izrade projektne dokumentacije. Sporno je međutim, zašto Izvršitelj tek nakon 103 dana od dana početka pružanja usluge dostavlja paušalni zahtjev za produženje roka pružanja usluge, znajući da do sada nije primijenio ni onu minimalnu pažnju koja je potrebna za izradu i realizaciju usluge u cijelosti. Izvršitelj, svjesno i namjerno, ne pridržavajući se pažnje dobrog stručnjaka, ne obavlja preuzete zadatke i obveze adekvatnom dinamikom, čime nanosi štetu Naručitelju. U slučaju da je Izvršitelj imao bilo kakvih nejasnoća i primjedbi u projektnom zadatku i predviđenim obvezama, mogao je iste razjasniti već u fazi prethodnog savjetovanja i/ili provedbe postupka javne nabave usluga, Evidencijski broj nabave: EMV-27/25, a ne nakon proteka roka od 2/3 roka za izvršenje usluge sukladno članku 4. stavku 2. Ugovora. Pozivanje Izvršitelja na odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima zapravo je bespredmetno iz razloga što je Izvršitelj od ranije imao saznanja o stanju dokumentacije i jasno definiranim obvezama te činjenici da od dana sklapanja Ugovora pa do danas nije nastupila nikakva izvanredna okolnost koja bi opravdavala predmetni zahtjev. Na temelju članka 369. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.“

Nakon što je predlagatelju osiguranja odbijen prijedlog za produžetak roka za izvršenje ugovorene usluge, svjestan da neće biti u mogućnosti uredno i pravovremeno izvršiti svoju ugovornu obvezu, te u nakani da se oslobodi od ugovorne obveze, a u isto vrijeme i od odgovornosti za neuredno ispunjenje ugovora, smišljeno i planski poduzima određene pravne radnje u tom cilju, pa tako protivniku osiguranja 27. studenog 2025. dostavlja Obavijest o raskidu ugovora u kojem u potpunosti mijenja retoriku te sada krivnju za neispunjenje ugovora u roku prebacuje na protivnika osiguranja, a nakon toga podnosi i zahtjev za povrat bjanko zadužnice i zahtjev za naknadu štete.

U ovosudnoj pravnoj stvari se poziva na učinjeni jednostrani raskid Ugovora i članak 368. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Iznosi stav da je zadužnica izdana isključivo kao jamstvo urednog ispunjenja obveza iz predmetnog Ugovora, a te obveze više ne postoje jer je Ugovor raskinut pa da je time prestala i svrha te se instrument osiguranja mora smatrati ništavim za daljnju upotrebu. Opisano postupanje predlagatelja osiguranja je protivno osnovnim postulatima obveznog prava i to načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4., dužnosti suradnje iz članka 5., zabrani zloupotrebe prava iz članka 6., zabrani prouzročenja štete iz članka 7. i dužnosti ispunjenja obveze iz članka 8. Zakona o obveznim odnosima.

Protivnik je osiguranja je 11. prosinca 2025. poslao svoje očitovanje na Obavijest predlagatelja osiguranja o raskidu ugovora, izjasnivši se jasno i nedvosmisleno da osporava zakonitost i valjanost Obavijesti o raskidu ugovora od 27.11.2025., osporava da ista proizvodi pravni učinak, te je pozvan predlagatelj osiguranja da ispuni svoju ugovornu obvezu zaključno sa 13. prosinca 2025. Protivnik osiguranja je u svojem očitovanju pojasnio da nisu istiniti niti točni razlozi na koje se predlagatelj osiguranja poziva kao razlog raskida Ugovora, odnosno da nije točno da je protivnik osiguranja kršio odredbe Ugovora, točnije članak 4. stavak 3. i članak 5. stavak 7. Ugovora. U odnosu na navodno kršenje članka 4. stavka 3. Ugovora protivnik osiguranja je naveo: „Prije svega valja ukazati da je dana 16.07.2025. Izvršitelju predana sva tehnička dokumentacija potrebna za uredno i pravovremeno ispunjenje Ugovornih obveza, da je predaja dokumentacije potvrđena Zapisnikom o preuzimanju dokumentacije koju su potpisale obje ugovorne strane i da je u predmetnom Zapisniku na str. 3. konstatirano: „Ugovorne strane suglasno utvrđuju da postoje svi preduvjeti za početak i uredan završetak usluge sukladno odredbama Ugovora.“ Dakle, Izvršitelju je predana sva tehnička dokumentacija potrebna za uredno izvršenje Ugovora, dok mu je na kasnijim zajedničkim koordinacijama dostavljena i daljnja tražena dokumentacija, te su mu dani odgovori na eventualne nepoznanice o načinu izrade projektne dokumentacije, sve to pravovremeno i bez ikakvog utjecaja na nemogućnost urednog i pravovremenog izvršenja ugovorenog posla. Ukoliko je Izvršitelj imao bilo kakvih nejasnoća i/ili primjedbi u projektnom zadatku i predviđenim obvezama, mogao je iste razjasniti već u fazi prethodnog savjetovanja i/ili provedbe postupka javne nabave usluga, Evidencijski broj nabave: EMV-27/25. Osim toga ističe se da je Izvršitelj sukladno članku 5. stavku 5. Ugovora dužan ugovorene usluge izvršavati s obveznim angažmanom potrebnog broja stručnjaka kako bi se isti završili u ugovorenom roku, dok je prema stavku 6. istog članka propisano da je Izvršitelj u ispunjavanju svojih obveza dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka) što upravo podrazumijeva sposobnost samostalnog rješavanja eventualnih nedoumica oko izrade projektne dokumentacije ili angažiranje potrebnog stručnjaka oko nedoumica koje ima prilikom obavljanja posla, a ne traženje opetovanih očitovanja i/ili pojašnjenja od strane Naručitelja pa se onda pozivati na propust Naručitelja u davanju odgovora u određenom roku kao razlog zašto nije uredno i pravovremeno obavio ugovorenu uslugu.“ U odnosu na navodno kršenje članka 5. stavka 7. Ugovora protivnik osiguranja je naveo: „Ovom odredbom je ugovorena obveza Izvršitelja sudjelovati na koordinacijama na zahtjev Naručitelja, a ne obratno, pa je pozivanje na povredu ove odredbe u cijelosti promašeno. Vezano za navod kako je Naručitelj pokazao nesuradljivost u pronalasku termina za sastanak po zahtjevu Izvršitelja, osporava se da bi tome bilo tako, a osim toga takav zaključak niti ne proizlazi iz nastavka 5 obrazloženja H. Pa tako vezano za sastanak koji je trebao biti održan 04.11.2025., sam Izvršitelj navodi da je iz opravdanih razloga (bolest zaposlenika Naručitelja) preložen na 12.11.2025., zatim na zahtjev za održavanje radnog sastanka za dan 24.07.2025. je odgovoreno da se moli prijedlog termina za idući tjedan te je na novi prijedlog termina (30.07., 31.07., 01.08.2025.) Naručitelj prihvatio upravo predloženi termin 01.08.2025. kada je traženi sastanak i odrađen. Na temelju opisanog činjeničnog stanja nikako ne može se izvesti zaključak da je Naručitelj pokazao nesuradljivost u pronalasku termina za sastanak po zahtjevu Izvršitelja.“ Dakle, navodno kršenje Ugovora učinjeno od strane Protivnika osiguranja je neosnovano i iskonstruirano isključivo kako bi predlagatelj osiguranja „pronašao“ razlog za raskid Ugovora i time zlonamjerno i smišljeno sebe oslobodio od ugovorne obveze za koju je znao da ju neće izvršiti uredno i pravovremeno, a u isto vrijeme oslobodio se i od odgovornosti za neuredno ispunjenje ugovora.

Predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Kako je to protivnik osiguranja ranije detaljno obrazložio, raskid Ugovora učinjen od strane predlagatelja osiguranja je nezakonit, neosnovan i isti ne proizvodi pravni učinak. Uz navedeno, protivnik osiguranja je dana 12.12.2025., poštom preporučenom pošiljkom, izvršio predlagatelju osiguranja povrat bjanko zadužnice br. OV-965/2025 od 23.01.2025. koja je dana kao jamstvo za ozbiljnost ponude i čija je valjanost ugovorena do isteka roka valjanosti ponude. Ujedno se ukazuje na pravni stav zauzet u predmetima određivanja privremene mjere zabrane naplate po zadužnici koji kaže da, ne samo da mora postojati vjerojatnost, već naročito visok stupanj vjerojatnosti da bi sud mogao udovoljiti takvom prijedlogu. Pri tomu, nužno je, kako proizlazi iz ranije citirane odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a, da su ispunjene i opće i posebne pretpostavke za osiguranje privremenom mjerom.“.

U odnosu na vjerojatnost da bi protivnik osiguranja predloženom mjerom pretrpio neznatnu štetu predlagatelj osiguranja navodi kako je protivnik osiguranja pravna osoba koja upravlja značajnim financijskim sredstvima pa da iznos osiguran bjanko zadužnicama predstavlja neznatan dio njegovih financijskih prihoda. Protivnik osiguranja osporava postojanje ove pretpostavke te ukazuje kako predlagatelj osiguranja nikakvom materijalnom dokumentacijom ove navode nije dokazao niti ih učinio vjerojatnim.

U odnosu na nasilje i nastanak nenadoknadive štete, predlagatelj osiguranja obrazlaže ovu pretpostavku time da bi naplata bjanko zadužnice imala katastrofalne i nepovratne posljedice na poslovanje predlagatelja osiguranja, njegove zaposlenike, poslovne partnere, cjelokupnu egzistenciju i održivost trgovačkog društva na tržištu. Dalje navodi kako bi naplata ukupnog iznosa od 30.000,00 Eur izazvala trenutnu nesolventnost bez mogućnosti oporavka. Prije svega se ukazuje da iznos osiguran objema zadužnicama nije 30.000,00 Eur kako to navodi predlagatelj osiguranja već 25.290,00 Eur. Naime, bjanko zadužnicom br. OV-965/2025 od 23.01.2025. osiguran je iznos od 10.000,00 Eur, a bjanko zadužnicom br. OV-6531/2025 od 20.06.2025., iako je izdana na iznos do 20.000,00 Eur, iznos koji je osiguran tom zadužnicom iznosi 15.290,00 Eur. Naime, iz članka 7. stavka 1. Ugovora proizlazi da je ta zadužnica izdana na ime jamstva za uredno ispunjenje Ugovora na iznos od 10% od ukupne vrijednosti Ugovora bez PDV-a (152.900,00 Eur prema članku 9. stavku 1. Ugovora). Kada se uzme u obzir da je bjanko zadužnica br. OV-965/2025 od 23.01.2025. vraćena predlagatelju osiguranja, ostaje samo iznos od 15.290,00 Eur. Kada se navedeni iznos dovede u korelaciju sa financijskim stanjem predlagatelja osiguranja, jasno je da su svi njegovi navodi u pogledu postojanja ove pretpostavke neosnovani. Pa tako uvidom u financijski izvještaj za 2024. godinu proizlazi da je predlagatelj osiguranja u toj godini ostvario poslovni prihod u visini od 703.878,48 eur, dok dobit nakon oporezivanja iznosi 127.185,72 Eur. Slično stanje postojalo je i u prethodnoj poslovnoj godini, tj. 2023. godini. Dakle, riječ je o trgovačkom društvu koje uspješno posluje, koje je financijski stabilno pa eventualna naplata iznosa od 15.290,00 Eur ne bi prouzročila nenadoknadivu štetu, kako to neistinito pokušava prikazati predlagatelj osiguranja. U odnosu na otežavanje ostvarenja tražbine, predlagatelj osiguranja ničime nije učinio vjerojatnim postojanje niti ove pretpostavke, već samo ponavlja paušalne navode kako bi naplata jamstva izazvala trenutnu nelikvidnost, dovela do propadanja drugih projekata i sl.

Predlagatelj osiguranja postavlja zahtjev da se odredi privremena mjera sa da se zabrani Financijskoj agenciji da zapljeni i izda bankama naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem bjanko zadužnica, što protivnik osiguranja drži neosnovanim. Naime, kako predlagatelj osiguranja tvrdi da ima tražbinu prema protivniku osiguranja koja se sastoji u trpljenju, odnosno suzdržavanju od radnji kojima se pokušava naplatiti bjanko zadužnica, tada je zahtjev trebao biti usmjeren prema protivniku osiguranja na način da se protivniku osiguranja zabrani raspolaganje sa zadužnicom na način da mu se zabrani podnošenje bjanko zadužnice na naplatu na FINA-u. Tim više pošto se bjanko zadužnica nalazi u posjedu protivnika osiguranja, a ne u posjedu FINA-e pa FINA niti nije u mogućnosti postupiti po zahtjevu iz predložene privremene mjere.

Sukladno svemu iznesenom, protivnik osiguranja predlaže odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere predlagatelja osiguranja kao neosnovan i obvezati ga na plaćanje parničnog troška.

3. Prijedlog za osiguranje privremenom mjerom nije osnovan.

4. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ), bjanko zadužnica kao privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika, kojom je dužnik dao suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica), koja se izdaje u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja (čl. 215. st. 3. u vezi s čl. 214. istog Zakona). Zadužnica je ujedno i sredstvo osiguranja.

5. U skladu s odredbom čl. 346. OZ-a može se odrediti privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim: 1. postojanje svoje tražbine i 2. opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine čije se osiguranje traži, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

6. Uzimajući u obzir specifična svojstva zadužnice, sud će privremenom mjerom zabraniti naplatu po zadužnici samo ako dužnik iz zadužnice učini vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije nastala ili je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom, kao i konkretne radnje koje protivnik osiguranja poduzima odnosno koje namjerava poduzeti, a koje imaju za cilj onemogućavanje ostvarenja tražbine predlagatelja osiguranja.

7. U konkretnom slučaju iz navoda predlagatelja i protivnika osiguranja, kao i iz po njima priloženih isprava (Obavijesti o raskidu ugovora od 27. studenog 2025. dostavljene po predlagatelju osiguranja, s jedne strane, te Zahtjeva za produžetak roka od 27. listopada 2025., Očitovanja na taj zahtjev od 6. studenog 2025., Očitovanja na obavijest o raskidu ugovora od 11. prosinca 2025., Zapisnika o preuzimanju dokumentacije od 16. srpnja 2025. i Povrata jamstva za ozbiljnost ponude od 11. prosinca 2025., dostavljenih po protivniku osiguranja, s druge strane), proizlaze međusobno suprotstavljeni činjenični i pravni navodi o razlozima kašnjenja u ispunjenju Ugovora o izradi idejnog projekta izgradnje komunalno servisne zone "Lokva Vidotto" u svrhu optimizacije gospodarenja otpadom od 16. srpnja 2025., kao i osnovanosti jednostranog raskida predmetnog ugovora od strane predlagatelja osiguranja. Tako iz navoda predlagatelja osiguranja i po njemu dostavljene Obavijesti o raskidu ugovora od 27. studenog 2025. proizlazi da je za kašnjenje u ispunjenju predmetnog ugovora odgovoran protivnik osiguranja te da je predlagatelj osiguranja osnovano raskinuo predmetni ugovora, dok s druge strane, iz navoda protivnika osiguranja i po njemu dostavljenih isprava (Zahtjeva za produžetak roka od 27. listopada 2025., Očitovanja na taj zahtjev od 6. studenog 2025., Očitovanja na obavijest o raskidu ugovora od 11. prosinca 2025.) proizlazi da je za kašnjenje u ispunjenju predmetnog ugovora odgovoran predlagatelj osiguranja te da je predlagatelj osiguranja neosnovano jednostrano raskinuo predmetni ugovor. Stoga ovaj sud zaključuje da se iz podataka u spisu ne može zaključiti niti sa stupnjem vjerojatnosti (stupnjem dostatnim za odluku u postupku osiguranja), o postojanju činjenica na koje se predlagatelj osiguranja poziva, te da su predlagateljeve tvrdnje u pogledu razloga kašnjenja u ispunjenju predmetnog ugovora i o osnovanosti raskida predmetnog ugovora takve prirode da ih predlagatelj s eventualnim uspjehom može iznositi isključivo u parničnom postupku, ali ne i u postupku osiguranja.

8. Zbog svega navedenog sud je zaključio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom tražbinu da se protivniku osiguranja zabrani naplata zadužnice. Stoga je prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen (točka I izreke ovog rješenja).

9. S obzirom da predlagatelj osiguranja nije uspio sa prijedlogom za određivanje privremene mjere, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, vezano uz čl. 21. st. 1. OZ-a, predlagatelju osiguranja je naloženo da protivniku osiguranja naknadi troškove postupka i to: za odgovor na prijedlog iznos od 500,00 eur (Tbr. 11/1, u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 125,00 eur (Tbr. 42 Tarife), ukupno 625,00 eura (točka II izreke ovog rješenja).

U Pazinu, 15. prosinca 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- predlagatelju osiguranja, po pun.,

- protivniku osiguranja, po pun.