REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-145/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja USTANOVA ZA ZAPOŠLJAVANJE, RAD I PROFESIONALNU REHABILITACIJU OSOBA S INVALIDITETOM DES, OIB: 23754648622, Split, Ulica 114. brigade hrvatske vojske 14, zastupan po punomoćnici Maja Smrké, odvjetnica u ZOU Ivo Smrké & Maja Smrké, protiv tuženika TRGOCENTAR d.o.o., OIB: 84210581427, Zabok, Ulica 103. brigade 8, zastupan po punomoćniku Nedjeljko Dujmović, odvjetnik u OD Dujmović i Partneri j.t.d., radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na svim računima tužitelja, izuzev računa br. IBAN: [broj bankovnog računa] koji se vodi kod HPB d.d. a koji predstavlja namjenski račun, na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja TRGOCENTAR D.O.O. sa sjedištem u [adresa], 103. brigade 8, OIB: 84210581427 po ovršnoj ispravi bjanko zadužnici broj OV- 1955/15 od 19.05.2015. koja je potvrđena kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita dana 19.05.2015., protiv tužitelja kao ovršenika Ustanova za zapošljavanje , rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom DES, Split, 114. Brigade br.14, OIB: 23754648622 zaprimljenog kod Financijske agencije dana 05. siječnja 2021.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznose od 2.104, 86 € u roku od 15 dana.

III Odbija s tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.750,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Općinski sud u Splitu 26. veljače 2021. donio zaključak br. Ovr-661/2021 kojim se upućuje tužitelj u roku od 15 dana od primitka zaključka pokrenuti postupak protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe I prijenosa na svim računima ovršenika, izuzev računa br. IBAN: [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Hrvatske poštanske banke d.d. Navodi da je tuženik FINI podnio zahtjev za izravnu naplatu 5. siječnja 2021. za iznos od 42. 103,74 tadašnje kune sa zateznim kamatama i troškovima na temelju bjanko zadužnice od 19. svibnja 2015. Tužitelju je zaplijenjen iznos od 44.795,76 kn i prebačen na račun tuženika 8. ožujka 2021. Navodi da je tužitelj podmirio sva dugovanja prema tuženiku. Tuženik je tužitelju isporučio robu s materijalnim nedostacima koji se sastoje u tome da na tkanini postoje po cijeloj dužini vizualno vidljivi nedostaci koji se prilikom krojenja neće moći izbjeći i bit će vidljivi na gotovoj radnoj odjeći pa je tužitelj osporio tuženikov račun na iznos od 130.145,14 kn. Tužitelj zbog materijalnih nedostataka tkanine nije mogao izvršiti ugovoreni posao i vratio je račun tuženiku. Osporava i vjerodostojnost zadužnice te navodi da tužitelj nije izdao tuženiku zadužnice kao sredstvo osiguranja za predmetni pravni posao. U tijeku postupka navodi da je tužitelj za potrebe svog poslovnog partnera Tommy d.o.o. zatražio od tuženika određenu količinu materijala za izradu odjeće. Odmah po zaprimanju materijala tužitelj je uočio vidljive nedostatke koje je odmah reklamirao i zbog kojih nije bio u mogućnosti ispuniti svoju ugovornu obvezu prema Tommy d.o.o. Navodi da je tužitelj zaprimio robu 11. lipnja 2019. Odmah po zaprimanju robe uočeni su vidljivi nedostaci o čemu je komisija tužitelja sačinila zapisnik o kvalitativnom nedostatku isporuke 14. lipnja 2019. Isti dan kad su uočeni nedostaci ravnateljica tužitelja uputila je pisanu reklamaciju tuženiku putem e maila i to zastupniku po zakonu tuženika nakon čega je dogovoren zajednički sastanak i kontrola materijala i sastavljen je zapisnik o kontroli tkanine od 18. lipnja 2019.

Ističe kako je bjanko zadužnica na kojoj se temelji zahtjev za izravnu naplatu Izdana tuženiku još 2015.godine pa smatra da tuženik nije mogao koristiti predmetnu zadužnicu radi naplate duga jer ista ne predstavlja instrument radi naplate konkretne tražbine budući je tužitelj nije dao tuženiku za potrebe ovog pravnog posla, a niti to proizlazi iz prirode njihovog dosadašnjeg posla, a isto tako tražbina tuženika ne postoji jer tuženik nije isporučio robu prema ponudi i dogovoru stranaka već robu koja ima nedostataka radi čega tužitelj nije mogao isporučiti gotov proizvod trećim osobama Tužitelj osporava utvrđenu visinu naplaćene glavnice i tijek zakonske zatezne kamate jer iznosi a ni tijek kamate ničim nisu potkrijepljeni, a budući je u cijelosti osporena ovršna isprava temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate - bjanko zadužnica broj OV-1956/15 od 19. svibnja 2015. koja je potvrđena kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita dana 19. svibnja 2015. kao i tražbina koja proizlazi iz iste, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Priznaje da su stranke bile u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji na način da tuženik dobavlja tekstilne materijale tužitelju po narudžbama tužitelja. Navodi da su stranke 2013. godine sklopile ugovor o poslovnoj suradnji broj 8/2013 kojim su ugovorile da će tuženik predati tužitelju bjanko zadužnice u vrijednosti od 150.000,00 kn. Tužitelj je 2015. godine poslao nove bjanko zadužnice tuženiku te su ranije bjanko zadužnice vraćene tužitelju. Ugovor nije otkazan i bio je na snazi do 2019. godine. Tuženik je tužitelju ispostavio račun za isporučenu robu koji tužitelj nije platio. U lipnju 2019. godine tuženik je isporučio robu tužitelju koja odgovara kvaliteti navedenoj na deklaraciji i toj vrsti robe. Kako tužitelj nije platio cijenu, tuženik je podnio zadužnicu na naplatu. Navodi da je na temelju zadužnice naplaćen iznos od ukupno 109.391,78 kn. U tijeku postupka navodi da tuženik nije znao za koju namjenu tužitelj kupuje materijal. Navodi da se radi o neznatnim nedostacima koji materijal ne čine neupotrebljivim. Navodi da da je tuženik unatoč tome tražio tužitelja da mu vrati materijal jer ga je tuženik mogao dalje prodati, ali tužitelj ga nije htio vratiti. Osporava da je tužitelj o nedostacima obavijestio zastupnika po zakonu tuženika, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj P-1085/2021 od 24. studenog 2023. oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u rješenje i zaključak Općinskog suda u Splitu Ovr-661/21 od 26. veljače 2021. (list 5 do 9 spisa), u zahtjev za izravnu naplatu (list 11 i 12 spisa), u bjanko zadužnicu (list 14 do 16 spisa), specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje (list 17 spisa), u konto karticu (list 18 i 19 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu R1- 308/19 od 29. svibnja 2020. (list 20 spisa), u opomenu pred slanje bjanko zadužnice na naplatu (list 21 spisa), u poziv na plaćanje (list 22 do 26 spisa), u presudu VTS RH posl. br. Pž-111/2023, u ugovor o poslovnoj suradnji br. 8/2013 (list 49 i 50 spisa), u dopis (list 51 spisa), u račune (list 54 do 62 spisa), u narudžbenicu (list 66 spisa), u račun (list 67 spisa), u zapisnik od 18. lipnja 2019. (list 68 do 70 spisa), u stručno mišljenje br. 19-132-03 Euroinspekt-Eurotextil d.o.o. (list 70 do do 74 spisa), u nalaz i mišljenje Mirta-kontrol d.o.o. (list 76 do 78 spisa), u e-mail korespondenciju (list 79 i 80 spisa), u konto karticu (list 81 i 85 spisa), u povrat računa (list 83 i 84 spisa), u otpremnicu (list 85 spisa) i saslušao svjedoke UP, ĆP, AP i BP.

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa na temelju zadužnice.

7. Iz rješenja i zaključka Općinskog suda u Splitu Ovrv-661/21 od 26. veljače 2021. proizlazi da je tim zaključkom tužitelj upućen u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa na svim računima, osim jednog računa koji se vodi kod Hrvatske poštanske banke d.d. Iz rješenja i zaključka proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da su sva dugovanja podmirena, da je račun broj 650-V902-1 na iznos od 130.145,14 kn osporen jer postoje materijalni nedostaci na isporučenoj robi te da zadužnica nije vjerodostojna jer je poslovna suradnja trajala do 31. prosinca 2013. pa se zadužnica iz 2015. godine ne može dovesti u vezu s ugovorom. Te iste razloge tužitelj navodi i u ovoj tužbi. Iz rješenja i zaključka Općinskog suda u Splitu proizlazi da je zbog tih razloga, koji predstavljaju razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) tužitelj upućen pokrenuti parnicu.

8. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da u postupku nije sporno kako je tuženik 5. siječnja 2021. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tuženika na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Vedrani Bilan pod brojem ovjere Ov-1956/15 od 19. svibnja 2015. Nije sporno da je u postupku izravne naplate s računa tužitelja zaplijenjen iznos od 44.795,76 kn po osnovi glavnice, zateznih kamata i troškova te da je zaplijenjeni iznos knjižen na zasebni konto.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik podnio zadužnicu Financijskoj agenciji radi naplate tražbine iz računa broj 650-V902-1 od 11. lipnja 2019. Tim računom tuženik je pozvao tužitelja platiti iznos od 130.145,14 kn po osnovi cijene za isporučenu tkaninu.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik predmetnu tkaninu za koju je ispostavljen račun broj 650-V902-1 isporučio tužitelju i nije sporno da tužitelj nije platio cijenu za tu tkaninu.

11. Među strankama je sporno da li je tužitelj izdao tuženiku zadužnicu te je li ju izdao kao sredstvo osiguranja tražbine navedene u računu broj 650-V902-1, postoje li materijalni nedostaci stvari i je li tužitelj obavijestio tuženika o nedostacima.

12. Iz zadužnice broj Ov-1956/15 od 19. svibnja 2015. proizlazi da je ovjerena po javnom bilježniku Vedrani Bilan te da je ravnatelj tužitelja U Ć podnio predmetnu zadužnicu na ovjeru javnom bilježniku. Stoga je sud utvrdio da je tužitelj izdao tu zadužnicu.

13. Iz ugovora o poslovnoj suradnji broj 08/2013 proizlazi da su tuženik kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili taj ugovor 29. ožujka 2013. Čl. 1. tog ugovora određeno je da njime stranke uređuju prava i obveze nastale kupoprodajom proizvoda iz asortimana tkanina za službenu, radnu i zaštitnu odjeću. Čl. 2. tog ugovora ugovoreno je da će prodavatelj na temelju pisane narudžbe kupca pripremiti robu, a kupac ju preuzeti na skladištu prodavatelja. Čl. 4. ugovora ugovorena je cijena za isporučenu robu. Čl. 6. ugovora ugovoreno je da će kao osiguranje plaćanja kupac predati prodavatelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika u vrijednosti od 150.000,00 kn. Instrument osiguranja kupac će predati prodavatelju s potpisanim ugovorom. Čl. 14. ugovora ugovoreno je da se taj ugovor sklapa za 2013. godinu, a može se produžiti ako isti ugovorne strane ne otkažu. Svaka ugovorna strana može ugovor otkazati bez štete za drugu stranu pisanim putem uz otkazni rok od 90 dana od primitka pisanog otkaza.

14. Iz narudžbenice broj 19-020-00353 od 10. lipnja 2019. proizlazi da je tužitelj naručio od tuženika tkaninu pa je očito da je ugovor o poslovnoj suradnji broj 08/2013 produživan i nakon 2013. godine jer bi u protivnom bilo nelogično da tužitelj i dalje naručuje tkaninu. Ugovorom broj 08/2013 ugovoreno je da će tuženik isporučivati tkaninu tužitelju na temelju njegovih narudžbi. Tužitelj niti ne tvrdi da je otkazao ugovor u smislu odredbe čl. 14. ugovora, a očito je da je tužitelj nastavljao naručivati tkaninu i nakon 2013. godine pa je ugovor produživan te se odnosi i na predmetnu tražbinu po računu broj 650-V902-1.

15. Zadužnica Ov-1956/15 izdana je 2015. godine, dok je ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen 2013. godine. Međutim iz dopisa tužitelja od 28. svibnja 2015. proizlazi kako po dogovoru dostavlja dvije bjanko zadužnice od 100.000,00 kn i traži da mu se ranije izdane zadužnice vrate.

16. Tužitelj tijekom postupka niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi č. 219. st. 1. ZPP-a da bi između stranaka postojao bilo koji drugi poslovni odnos osim odnosa iz ugovora o poslovnoj suradnji na temelju kojeg je naručivao tkaninu. Stoga, ne postoji neki drugi poslovni odnos na koji bi se predmetna zadužnica mogla odnositi. Iz zadužnice je utvrđeno da ju je tužitelj izdao s obzirom na to da je ovjerena po javnom bilježniku i javni bilježnik je u ovjeri potvrdio da je ravnatelj tužitelja podnio tu zadužnicu na ovjeru. Tužitelj niti ne tvrdi da bi potpis i pečat javnog bilježnika bili krivotvoreni, a niti je predložio dokaze kojima bi se to moglo utvrditi, poput grafološkog vještačenja ili saslušanja javnog bilježnika. Stoga, sud je utvrdio da je tužitelj izdao tu zadužnicu. Uzimajući u obzir da tužitelj niti ne tvrdi da između stranaka postoji bilo koji drugi poslovni odnos osim odnosa iz ugovora o poslovno suradnji, to ne postoji nikakav drugi poslovni odnos na koji bi se ta zadužnica odnosila. Dakle, i zadužnica iz 2015. godine odnosi se na tražbine cijene za isporučenu tkaninu po ugovoru o poslovnoj suradnji iz 2013. godine. Uzimajući obzir ove okolnosti nije odlučno to što dopis od 28. svibnja 2015. nije potpisan jer je utvrđeno da je tužitelj izdao zadužnicu broj Ov-1956/15, a ne iznosi činjenicu da bi se zadužnica odnosila na neku drugu tražbinu i koju, te ne iznosi činjenicu da bi postojao neki drugi poslovni odnos između stranaka pa da bi se zadužnica uopće i mogla odnositi na tražbinu iz nekog drugog poslovnog odnosa.

17. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018.,126/21, 114/22, 156/23, 43/24, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da materijalni nedostatak postoji:

1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, 2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,

3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,

4) kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti,

5) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.),

6) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji,

7) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.

18. Prema odredbi čl. 403. st. 1. ZOO-a kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

19. Prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru:

1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,

3) zahtijevati sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

20. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (čl. 410. st. 2. ZOO-a).

21. U postupku nije sporno da je tuženik predao predmetnu tkaninu tužitelju 11. lipnja 2019.

22. Iz zapisnika o kvalitativnom nedostatku isporuke od 14. lipnja 2019. proizlazi da je tužitelj sastavio taj zapisnik i u njemu naveo kako je nakon otvaranja palete odmah vidljivo da se radi o isporuci dvije vrste materijala po boji i tvrdoći materijala, da su cijelom dužinom materijala uočene bjelkaste mrlje i greške u vidu zadebljanja.

23. Iz dopisa od 17. lipnja 2019. proizlazi da je tužitelj poslao taj dopis tuženiku na pozornost DP i u dopisu naveo kako nastavno na razgovor od 14. lipnja 2019. dostavlja u prilogu dopisa zapisnik o kvalitativnom nedostatku isporučenog materijala gama siva 802 i poziva tuženika da slijedom iskazanih nedostataka isporučenog materijala u roku od tri dana dostavi materijal iste kvalitete bez mrlja i grešaka.

24. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj 17. lipnja 2019. poslao e-mail radniku tuženika JP u kojem je naveo kako u prilogu e-maila dostavlja zapisnik i dopis u vezi nastalih problema kod dostavljenog materijala gama siva 802.

25. Iz navedenog e-maila i dopisa proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika o nedostacima po radniku JP, prvo telefonskim razgovorom 14. lipnja 2019., a potom pisanim dopisom poslanim e-mailom 17. lipnja 2019.

25. Iz zapisnika od 18. lipnja 2019. proizlazi da su taj dan u prostorije tužitelja pristupili DP, voditelj poslovnice uvoz-izvoz kod tuženika, OP, voditelj laboratorija iz Euroinspekt Eurotekstil, EP, UP i ŽP, radnice tužitelja te da je izvršen pregled predmetne tkanine povodom tužiteljeve obavijesti o nedostacima.

26. Dakle, povodom tužiteljeve obavijesti o nedostacima tuženikov radnik DP je pristupio u prostorije tužitelja radi pregleda stvari. Nesporno je da DP nije zastupnik po zakonu tuženika, već je radnik tuženika na radnom mjestu voditelja poslovnice uvoza, izvoza i prodaje. Međutim, uzimajući u obzir da je DP otišao u prostorije tužitelja pregledati stvar povodom obavijesti o nedostacima, sud je utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženika o nedostacima neovisno o tome što DP nije zastupnik po zakonu. Da DP kao voditelj poslovnice uvoza, izvoza i prodaje nije ovlašten primiti obavijest o nedostacima prodane robe, tada bi bilo nelogično da povodom te obavijesti pristupi pregledu stvari i bilo bi nelogično da to učini bez znanja zastupnika po zakonu tuženika, odnosno da bez njegovog znanja ode sa svog radnog mjesta u prostorije tužitelja pregledavati stvar. DP je voditelj poslovnice prodaje pa je uvjerljivo da je za prodanu robu ovlašten primiti i obavijesti o nedostacima, tim više što je povodom te obavijesti on i pregledao stvar u prostorijama tužitelja odmah sljedeći dan nakon zaprimanja tužiteljevog e-maila, kako to proizlazi iz zapisnika od 18. lipnja 2019.

27. Iz ponuda broj 19-001-001084 i 19-001-000973 koje je tužitelj poslao društvu Tommy d.o.o. kao kupcu proizlazi da se tužitelj bavi proizvodnjom i prodajom odjeće radi stjecanja dobiti s obzirom na to da je iz ponuda vidljivo kako se radi o ponudama za sklapanje ugovora o kupoprodaji za hlače za prodavačice. Stoga je tužitelj trgovac u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:

111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19). Nedvojbeno je da je tuženik trgovac s obzirom na to da se bavi prodajom tkanine radi stjecanja dobiti. Stoga, ugovor sklopljen između stranaka je trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a. Zbog toga, tužitelj je sukladno odredbi čl. 403. st. 1. ZOO-a dužan primljenu tkaninu na uobičajen način pregledati čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i obavijestiti tuženika o nedostacima bez odgađanja.

28. Tužitelj je o nedostacima obavijestio tuženika usmeno 14. lipnja 2019, odnosno tri dana nakon primanja stvari, te pisanim dopisom putem e-maila 17. lipnja 2019., odnosno šest dana nakon primanja stvari. Uzimajući o obzir količinu primljene tkanine od oko 6.000 metara kako to proizlazi iz računa broj 650-V902-1 rok od tri dana za pregled stvari predstavlja razuman rok u kojem je po redovitom tijeku stvari moguće pregledati stvar na uobičajeni način te usmeno obavještavanje o nedostacima isti dan po pregledu (14. lipnja 2019.) i potom pisanim dopisom 17. lipnja 2019. predstavlja obavještavanje o nedostacima bez odgađanja. Stoga, tužitelj je obavijestio tuženika o nedostatku u roku iz čl. 403. st. 1. ZOO-a

29. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Mirta-kontrol d.o.o. utvrdio da na tkanini po cijeloj dužini postoje na svakih oko 2 metra greške u vidu ispuštenih niti koje se manifestiraju kao tamne crte i zadebljanja koja se manifestiraju kao mrlje svjetlijeg tona od boje tkanine. Uočljivost tih mrlja je veća na strani naličja nego na licu tkanine. Prilikom izrade odjeće ta greška se neće moći izbjeći i mrlje bi se vidjele na dva do tri mjesta na odjeći.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je i da ti nedostaci ne postaju izraženiji nakon pranja, da ne mogu dovesti do pucanja materijala, da ne utječu na kvalitetu materija, da materijal u potpunosti odgovara deklariranim tehničkim karakteristikama, da isporučeni materijal po sastavu i strukturi odgovara uzorku materijala koji je tužitelj naručio narudžbenicom, te da se tkanina može upotrijebiti za predviđenu namjenu, odnosno za izradu radne odjeće. Utvrđeni vizualni nedostaci neće biti jako vidljivi na gotovom odjevnom predmetu, ali bi mogli u određenim okolnostima odagnati od kupnje ili umanjiti vrijednost proizvoda kod krajnjeg kupca.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da roba s tim nedostatkom ima smanjenu vrijednost za oko 20 do 30%

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke i vještak je na ročištu argumentirano i stručno otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje i odgovorio na sva pitanja stranaka.

33. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se radi o vizualnim nedostacima na tkanini koji će biti vidljivi i na gotovoj radnoj odjeći, a ti nedostaci ne utječu na kvalitetu materijala te se materijal može upotrijebiti za izradu radne odjeće, ali će na toj odjeći biti vidljive mrlje na dva ili tri mjesta.

34. Iz saslušanja svjedoka UP utvrđeno je da je ona voditeljica nabave kod tužitelja, koja se bavi šivanjem radne odjeće za razne firme među kojima je i trgovački lanac Tommy koji je kod tužitelja naručio šivanje radnih hlača pa je tužitelj od tuženika naručio 57 bala sivog keper materijala kojeg tuženik zove "gamap" na kojem su djelatnice u odjelu pripreme šivanja, a nakon što su rasprostrle materijal po velikim strojevima, utvrdile da na materijalu ima puno bijelih mrlja, zadebljanja i uglavnom da dostavljeni materijal ne odgovara naručenom o čemu je odmah obavijestila, prvo telefonom, a nakon toga i pismeno predstavnika tuženika koji je došao u pogon, ali on je rekao da se materijal može iskoristiti, odnosno da dostavljeni materijal odgovara naručenom. Sačinjen je zapisnik, a onda je bio sastanak s DP koji je predstavnik tuženika i vještakom, GP koji je u svom nalazu naveo kako je materijal u redu, odnosno kako dostavljeni materijal odgovara naručenom i kako ga tuženik ne želi preuzeti nazad nego je pustio dvije zadužnice na naplatu i u cijelosti se naplatio, a materijal se i dalje nalazi kod tužitelja.

35. Iz saslušanja svjedoka ĆP utvrđeno je da ga je angažirao Općinski sud u Splitu u osiguranju dokaza kojim je trebalo utvrditi da li naručena roba za izradu radne odjeće odgovara svrsi, odnosno da li se može za tu namjenu upotrijebiti i on je nakon pregleda robe utvrdio da roba ima određenih nedostataka, neke bijele mrlje po sebi s naličja, te da se roba može upotrijebiti za izradu radnih hlača, doduše ne 100%, ali da se veći dio može iskoristiti, a da se cca 10 do 20% materijala ne može iskoristiti.

36. Iz saslušanja svjedoka AP utvrđeno je da je on zaposlenik na radnom mjestu voditelja poslovnice uvoz, izvoz i prodaja robe. Pojašnjava kako tuženik i tužitelj dugo godina surađuju pa je tako i taj put tužitelj kod tuženika naručio oko 6.000 metara materijala koji se zove "gama 802" i koristi se za izradu radne i zaštitne opreme. Sjeća se da me gđa. UP nazvala kada je materijal isporučen i rekla da na materijalu postoje bijele mrlje kojih je puno i neke greške u tkanju, na što sam joj je on rekao da materijal vrate ukoliko nisu zadovoljni, a kako tkanina nije vraćena tražio je sastanak kako bi se utvrdilo koji su to nedostaci i da se utvrdi činjenično stanje tkanine i 18. lipnja 2019. je održan sastanak na kojem je tkanina pregledana a gosp. GP je i odrezao iz nekoliko bala nasumično komade za daljnje ispitivanje. Prilikom pregleda tkanine utvrđeno je da se radi o dvije različite isporuke od kojih je jedna bila 1.600 metara, a druga je bila cca 4.200 metara. Na toj manjoj isporuci od 1.600 metara su utvrđeni tehnički feleri kod tkanja na svakih cca 4, 5 metara, a na većoj isporuci od 4.200 metara su na naličju tkanine bile bijele mrlje.

Gospodin GP je odnio uzorke na daljnje ispitivanje i nakon cca 2 tjedna je dostavio svoje stručno mišljenje u kojem je naveo da se ti tehnički feleri mogu izbjeći krojenjem, a da bijele mrlje koje se nalaze na naličju tkanine neće prijeći na lice tkanine tako da se i od toga može sašiti radna odjeća.

37. Iz saslušanja svjedoka GP utvrđeno je da je on i 2019. bio zaposlenik Euroinspekt Eurotextil d.o.o. kojeg je angažirao tuženik radi provjere kvalitete materijala i na balama materijala koje je tuženik isporučio tužitelju radi izrade radne odjeće su bile uočene sitne tkalačke greške i na naličju tkanine su bile bijele mrlje. Sjeća se da je dio tkanine iz nasumično odabrane bale i jedan par već sašivenih hlača odnio u Zagreb u laboratorij u kojem je onda izvršeno testiranje na pranje i na postojanost boje i o tome je sačinjen zapisnik i izrađeno stručno mišljenje kojeg je on potpisao i sve što je u tom stručnom mišljenju tada navedeno je ono što je on tada utvrdio i poslao je stručno mišljenje i tužitelju i tuženiku.

38. Sud je poklonio vjeru svim saslušanim svjedocima jer su iskazivali suglasno, logično i uvjerljivo svi navodeći da je tkanina imala nedostataka, ali da se veliki dio mogao iskoristiti, ali iz njihovih iskaza sud nije mogao utvrditi sporne činjenice.

39. Navedeni nedostatak predstavlja nedostatak iz čl. 401. st. 1. t. 1. ZOO-a da stvar nema potrebna svojstva za redovitu uporabu i promet. Redovita uporaba se određuje prema vrsti stvari. Kod odjeće, pa čak i radne odjeće, i isključivo vizualni detalji predstavljaju svojstva potrebna za redovitu uporabu stvari jer i samo vizualni nedostaci mogu odagnati kupca od kupnje i korištenja takve odjeće. Radi se o mrljama koje se ne mogu ukloniti, dakle, te mrlje bi bile neprekidno prisutne na odjeći. I radnici u radnoj odjeći se na svojim radnim mjestima nalaze u prisutnosti drugih osoba i klijenata te odjeća s neuklonjivim mrljama na dva ili tri mjesta nema svojstva za redovitu uporabu. Stoga, također i tkanina s mrljama po cijeloj svojoj dužini, koja služi za izradu odjeće, također nema svojstva za redovitu uporabu jer se iz takve tkanine ne može izraditi radna odjeća koja neće imati mrlje.

40. Nisu odlučni tuženikovi navodi kako nije znao za koju uporabu tužitelj nabavlja tkaninu jer izrada odjeće od tkanine niti ne predstavlja posebnu uporabu u smislu čl. 401. st. 1. t. 2. ZOO-a, već je to uporaba koja ne odstupa od redovite uobičajene uporabe tkanine.

41. Tužitelj je dopisom od 17. lipnja 2019. pozvao tuženika da mu u roku od tri dana dostavi tkaninu bez mrlja i grešaka. Time je tužitelj pozvao tuženika ispuniti obvezu i ostavio mu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora sukladno odredbi čl. 412. st. 1. ZOO-a.

42. Odredbom čl. 413. st. 1. ZOO-a propisano je da ako prodavatelj u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac može održati ako bez odgađanja izjavi prodavatelju da ugovor održava na snazi.

43. Tuženik nije ispunio ugovor u naknadnom roku jer nije isporučio tužitelju tkaninu bez mrlja, a tužitelj nije izjavio tuženiku da održava ugovor na snazi pa je stoga protekom naknadnog roka koji je tužitelj ostavio tuženiku u dopisu od 17. lipnja 2019. ugovor raskinut po samom zakonu sukladno odredbi čl. 413. st. 1. ZOO-a, odnosno ugovor je raskinut po samom zakonu 20. lipnja 2019.

44. U odnosu na tuženikove navode da mu tužitelj nije vratio tkaninu, valja istaknuti da u slučaju ako mu nakon raskida ugovora tužitelj nije dobrovoljno vratio tkaninu, tuženik je povrat tkanine mogao ostvarivati sudskim putem. U trenutku raskida ugovora tkanina je bila u istom stanju u kojem je bila prilikom isporuke s obzirom na to da je do raskida ugovora došlo oko dva tjedna nakon isporuke. Stoga, ovdje se ne radi o situaciji iz čl. 417. st. 1. ZOO-a da je kupcu u trenutku raskida nemoguće vratiti stvar u stanju u kojem ju je primio.

45. Prema odredbi čl. 419. st. 1. ZOO-a raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora zbog neispunjenja.

46. Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

47. Sukladno navedenim odredbama ne postoji obveza tužitelja platiti cijenu za predmetnu tkaninu. Zbog toga ne postoji tražbina radi koje je tuženik podnio zadužnicu broj Ov-1956/15 na naplatu pa tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju te zadužnice protiv ovršenika čime je ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen na parnicu.

48. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje Tarifa).

49. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 € prema (Tbr. 7. 1.) podneska od 10. studenog 2023., 26. veljače 2024. i 14. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 € prema (Tbr. 8. 1.) za zastupanja na ročištima od 19. travnja 2024., 9. listopada 2024., 13. prosinca 2024. i 17. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 € Tbr. 9. 1). što ukupno iznosi 1.600,00 € uvećano za PDV-a 25% u iznosu od 400,00 € (Tbr. 46.) dakle ukupno 2.000,00 €, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 52,43 €, dakle sveukupno 2.104,86 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

50. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.750,00 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. III izreke.

Zagreb, 15. prosinca 2025.

Sudac

Maja Jurovicki

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od dostave otpravka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana