1

                                                                                                 Poslovni broj: 16 P-33/2020-26

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785

                                                                                                         Poslovni broj: 16 P-33/2020-26

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. Ž. iz Ž., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Š. i p. d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 7. rujna  2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja K. G., odvjetnika u Ž., te u odsutnosti punomoćnika tuženika,  a koja presuda je donesena i objavljena  20. listopada 2023.,                  

 

p r e s u d i o    j e

 

          I. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj J 16 Ovr-1221/2019-2 od 26. studeni 2019. proglašava se u nedopuštenom:

- radi naplate iznosa duga preko glavnice od 216.214,73 kn/28.696,63 eura,

- radi naplate iznosa od 71.030,95 kn/ 9.427,43 eura, na ime redovne kamate računajući od dana podnošenja prijedloga,

- radi naplate iznosa zateznih kamata na glavnicu obračunatih na dan 10. srpnja 2019. u iznosu od 234.500,80 kn/31.123,60 eura,

- radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.637,00 kn/748,16 eura.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva da se ovrha određena rješenjem J 16 Ovr-1221/2019-2 od 26. studeni 2019.proglasi nedopuštenom za glavnicu duga do iznosa od 216.214,73 kn/28.696,63 eura.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-1221/19 od 10. siječnja 2020. upućena da u određenom roku pokrene parnicu protiv tuženika  radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe i to iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. točka 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona, a zbog kojih je izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1221/19-2, od 26. studenog 2019. 

Tužbu radi proglašenja nedopuštenosti predmetne ovrhe podnosi iz razloga, jer smatra da je nastupila zastara tražbine koja je utvrđena u ovršnoj ispravi i to konkretno u Ugovoru o kreditu broj: … od ... a koja isprava je postala ovršna 6. rujna 2009. Temeljem iste ovršne isprave navodi da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio 22. studenog 2019. prijedlog za ovrhu, a povodom kojeg je i doneseno rješenje o ovrsi od 26. studenog 2019. Tužiteljica smatra da temeljem čl. 233. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a koji se supsidijarno primjenjuje u ovršnom postupku, proizlazi da sve  tražbine  koje  su  utvrđene  pravomoćnom   sudskom   odlukom  ili  odlukom  drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje je zakonom predviđen kraći rok zastare, te kako je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio 22. studenog 2019., odnosno nije ga podnio do 6. rujna 2019., smatra da je nastupila zastara potraživanja, odnosno pokretanja i vođenja ovršnog postupka temeljem iste ovršne isprave.

              Posebno tužiteljica smatra da nije došlo do nikakvog prekida zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu i vođenjem ovršnog postupka u predmetu poslovni broj Ovr-665/16 (Ovr-992/2010), budući je isti ovršni postupak obustavljen, ukinute su sve provedene radnje i naloženo brisanje upisane zabilježbe ovrhe.

              Opreza radi tužiteljica je osporavala i visinu potraživanja tuženika kao neosnovanu iz razloga, jer smatra da nisu uzete i pravilno obračunate sve uplate i kamate.

              Radi svega navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku u cijelosti usvoji njen tužbeni zahtjev i proglasi nedopuštenom ovrhu određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1221/19, od 26. studenog 2019.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik smatra da je sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima došlo do prekida zastare, te da je nakon prekida zastara počela ponovo teći iznova.

              Naime, tuženik čini nespornim da je već ranije vođen ovršni postupak i to pod poslovnim brojem Ovr-665/16, a koji je postupak pravomoćno obustavljen s obzirom da je tijekom postupka došlo do promjene na strani ovrhovoditelja.             

              Međutim, unatoč obustavi predmetnog ovršnog postupka tuženik smatra da je donošenjem rješenja o ovrsi u tom postupku, a koje je doneseno 24. ožujka 2016. pod poslovnim brojem Ovr-665/16 (Ovr-992/10) došlo do prekida zastare u skladu s odredbom čl. 215. i 214. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i da je stoga od tada zastara počela ponovno teći, a da bi zastara nastupila samo u slučaju da je tuženik ostao potpuno pasivan odnosno da nije poduzeo, niti jednu radnju za namirenje svoje tražbine. Posebno se pri tome tuženik poziva da ustup tražbine i sve radnje koje je prethodni vjerovnik poduzeo prije samog ustupa, imaju pravne učinke kao da ih je poduzeo novi vjerovnik. Upravo iz tog razloga tuženik smatra da bi zastara na koju se tužiteljica poziva mogla nastupiti samo u slučaju da se tuženik držao pasivno, odnosno da nije poduzeo niti jednu radnju kojom namjerava naplatiti svoju tražbinu.

Vezano za osporavanje visine tražbine, navodi da tuženik visinu svoje tražbine dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, što proizlazi iz članka 12. Ugovora o kreditu, te da je tužiteljica sama dovela do rasta visine dugovanja, jer nije plaćala isto, pa je zbog toga došlo do porasta visine zakonskih zateznih kamata.

Radi svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom, te da je obveže na plaćanje prouzročenih troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: zaključak ovoga suda poslovni broj J 16 Ovr-1221/2019-7 od 10. siječnja 2020. s lista 5 spisa,  rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-665/2016 od 24. ožujka 2016. s lista 10 i 11 spisa, dopis županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb od 28. travnja 20203. s lista 70 do 76, u preslike spisa ovog suda poslovni broj J 16 Ovr-1221/19 i P-342/20, te spis Općinskog suda u Županji poslovni broj Pu Ovr-239/19., a sud nije izvodio dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, dok drugih dokaza nije bilo.

4. Na temelju ovako izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, te je tužbenom zahtjevu djelomično udovoljeno na način kako je to pobliže navedeno u točki I. i II. izreke ove presude.

5. Među strankama je nesporno:

- da je S. b. d.d. O., a kasnije H. A.-A. B. d.d. u svojstvu kreditora s M. Ž., kao vlasnikom obrta T. Ž., kao korisnikom kredita, te K. Ž. kao prikrivenim vlasnikom, sklopio Ugovor o kreditu broj: … od ..., uz valutnu klauzulu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 410.000,00 kn, a koji Ugovor je solemniziran 14. svibnja 2004. kod javnog bilježnika K. M. iz Ž.,

- da je predmetni Ugovor o kreditu postao ovršan 6. rujna 2009.,

              - da je H. A.-A. B. d.d. u svojstvu ovrhovoditelja tijekom ovršnog postupka izvršio prijenos svoje tražbine na trgovačko društvo H-A. d.o.o. i to Sporazumom o prijenosu sredstava osiguranja od 18. lipnja 2014., a da je potom H-A. d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 17. prosinca 2014. ustupio ovdje tuženiku nenamirene tražbine prema M. Ž. iz Ž.,         

         - da prema izvatku iz poslovnih knjiga tuženika proizlazi da ovdje tuženik na dan 10. srpnja 2019. ima dospjelo potraživanje prema ovdje tužiteljici kao ovršeniku u ukupnom iznosu od 521.746,48 kn, a koje se odnosi na iznos od 216.214,73 kn na ime glavnog duga obračunatog na dan 10. srpnja 2019, redovne kamate u iznosu od 71.030,95 kn, te zakonske zatezne kamate (obračunate na glavnicu na dan 10. Srpnja 2019.) u iznosu od 234.500,80 kn,

- da je zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-1221/19-7 od 10. siječnja 2020. u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-1221/19 ovršenica, a ovdje tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od dana dostave istog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1221/19-2 od 26. studenog 2019., i to zbog razloga predviđenih u čl. 50. st. 1. točke 7., 9., 10. i 11. Ovršnoga zakona, a zbog kojih razloga je izjavila žalbu protiv istog rješenja o ovrsi, ovo je utvrđeno uvidom u zaključak ovoga suda, poslovni broj J 16 Ovr-1221/19-7 od 10. siječnja 2020.,

- da je tužiteljica predmetni parnični postupak pravovremeno pokrenula i to podnošenje tužbe koja je zaprimljena kod suda 29. siječnja 2020., zbog čega je njena tužba pravovremena i dopuštena.

              - da je doneseno rješenje o ovrsi u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovr-1221/19, i to pod poslovnim brojem J 16 Ovr-1221/2019-2 od 26. studeni 2019, a čije proglašenje nedopuštenim zahtijeva ovdje tužiteljica, da je u tom ovršnom postupku ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj podnio protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenice prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, i to konkretno Ugovor o kreditu broj: … od ..., uz valutnu klauzulu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem založnog prava na nekretninama od 10. svibnja 2004., a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 521.746,48 kn koji se sastoji od: iznosa od 216.214,73 kn na ime glavnog duga obračunatog na dan 10. srpnja 2019, obračunate redovne kamate u iznosu od 71.030,95 kn, te zakonske zatezne kamate (obračunate na glavnicu na dan 10. srpnja 2019.) u iznosu od 234.500,80 kn, kao i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 5.637,00 kn, na način da je predlagao da se ovrha odredi na nekretnini ovršenice upisanoj u zk. ul. br. …, k.o. Ž., ovo je utvrđeno uvidom u prijedlog za ovrhu s prilozima,

              - da je ovršna isprava temeljem koje je predložena ovrha glasi na S. b. d.d. O., a da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj uz isti prijedlog dostavio i Sporazum o prijenosu sredstava osiguranja zaključen 18. lipnja 2014. između tadašnje H. A.-A. B. d.d. Z., kao pravnog sljednika S. b. d.d. O., i tvrtke H-A. d.o.o. Z., a predmet kojeg Sporazuma je između ostalog bilo i potraživanje H. A.-A. B. d.d. Z. temeljem Ugovora o kreditu broj: … od ..., te da je potom ovdje tuženik dostavio i Ugovor o ustupu tražbine koji je zaključen 17. prosinca 2014., po kojem  Ugovoru njemu kao cesionaru tvrtka H-A. d.o.o. Z. ustupa svoje potraživanje temeljem Ugovora o kreditu broj: … od ..., odnosno nesporno je da je tuženik kao ovrhovoditelj bio aktivno legitimiran podnijeti isti prijedlog za ovrhu, ovo je utvrđeno uvidom u podneseni prijedlog za ovrhu i priloge priložene uz isti prijedlog,

         - da je temeljem iste ovršne isprave, i to konkretno Ugovora o kreditu  broj:  … od ..., H.  A.-A.  B.  d.d.  Z. kao pravni  slijednik S. b. d.d. O. 17. kolovoza 2010. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika M. Ž., s tim da je istim prijedlogom za ovrhu osim temeljem naprijed navedene ovršne isprave ovrha predlagana temeljem još druge dvije ovršne isprave, a koje nisu predmet ovoga postupka, a isto je utvrđeno i uvidom u presliku spis ovoga suda poslovni broj Pu Ovr-2359/19,

- da je temeljem tako podnesenoga prijedloga za ovrhu doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-992/10 od 19. kolovoza 2010., i određena ovrha na nekretninama tada ovršenika M. Ž., upisanim u zk. ul. br. … i …, k.o. Ž., te da je tijekom tog ovršnog postupka došlo do promjene kako na strani ovrhovoditelja tako i na strani ovršenika zbog smrti istoga, ovo je utvrđeno uvidom u spis poslovni broj Pu Ovr-2359/19, (a koji je ranije nosio oznaku Ovr-992/10 i Ovr-665/16),

- da je zbog promjene ovrhovoditelja odnosno iz razloga jer je H. A.-A. B. d.d.  Z. tijekom vođenja tog ovršnog postupka izvršila prijenos svoje tražbine tvrtki H-A. d.o.o. Z. rješenjem poslovni broj Ovr-665/2016 od 24. ožujka 2016. obustavljen ovršni postupak u tom predmetu, ukinute sve provedene ovršne radnje i naloženo brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama upisanim u zk. ul. br. …, k.o. Ž., i zk. ul. br. …, k.o. Ž., te da je to rješenje o obustavi postalo je pravomoćno 14. travnja 2016.

- da je u zemljišnoj knjizi, na temelju navedenog ugovora o kreditu upisana hipoteka na nekretninama tužiteljice za glavni dug u iznosu od 410.000,00 kn u protuvrijednosti u eurima.

              6. Kako je prijedlog za ovrhu koji je podnesen pod brojem Ovr-1221/19, nesporno udovoljavao svim uvjetima za određivanjem ovrhe temeljem ovršne isprave, budući je nesporno utvrđeno da je Ugovor o kreditu broj: … od ..., zaključen u formi javnobilježničke isprave, a koja prema odredbi čl. 23. st. 1. točke 5. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - nastavno OZ) predstavlja ovršnu ispravu, to je iz tog razloga rješenjem ovoga suda, poslovni broj Ovr-1221/19, od 26. studenog 2019., i određena predložena ovrha, a protiv kojeg rješenja je ovdje tužiteljica kao ovršenica izjavila žalbu između ostalog i zbog žalbenih razloga zbog kojih je zaključkom od 10. siječnja 2020. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

7. Sporno je u ovom postupku među parničnim strankama da li je podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-992/10, i donošenjem rješenja o ovrsi između ostalog temeljem iste ovršne isprave, došlo do prekida zastare ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, ili je zbog činjenice da je ovršni postupak u predmetu Ovr-992/10, odnosno Ovr-665/16, pravomoćno obustavljen, došlo do toga da zastara nikada nije niti prekinuta, odnosno da je protekao desetogodišnji zastarni rok u kojem je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj mogao podnijeti zahtjev radi naplate svoje tražbine.

8. Uvidom u ovršnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovr-1221/19, nesporno je utvrđeno da ista isprava predstavlja javnobilježničku ispravu, koja je postala ovršna 6. rujna 2009., a što čini nespornim i sam tuženik kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu pod točk. V.

9. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN  35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - nastavno ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema st. 2. zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

10. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

11. U pogledu tražbina koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela vlasti, odnosno javnobilježničkim aktom, a što je slučaj u ovom predmetu, odredbom čl. 233. st. 1. ZOO određeno je da sve takve tražbine zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12. Kako je nesporno utvrđeno da ovršna isprava temeljem koje je tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu poslovni broj Ovr-1221/19 predlagao određivanje ovrhe, predstavlja javnobilježnički akt, to se stoga na tražbinu utvrđenu istom ispravom primjenjuje desetogodišnji zastarni rok predviđen odredbom čl. 233. st. 1. ZOO.

13. S obzirom da je ista ovršna isprava postala ovršna 6. rujna 2009., to je tuženik kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine utvrđene istom ovršnom ispravom morao podnijeti najkasnije do 6. rujna 2019.

14. Nesporno je među parničnim strankama da je prijedlog za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovr-1221/19 podnesen 22. studenog 2019., dakle nakon proteka desetogodišnjeg zastarnog roka.

15. Unatoč tome sporno je među parničnim strankama da li je podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem iste ovršne isprave u predmetu Ovr-992/10, a koji prijedlog za ovrhu je podnesen 18. kolovoza 2010., došlo do prekida zastare potraživanja ovdje tuženika kao ovrhovoditelja.

16. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa bi stoga primjenom ove zakonske odredbe se moglo zaključiti da je podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-992/10 dana 18. kolovoza 2010. došlo do prekida zastare i da  se stoga primjenom odredbe čl. 245. st. 1. ZOO smatrati da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

17. Međutim, u ovom konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba čl. 242. ZOO, a prema kojoj odredbi prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio, ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

18. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu u ovom konkretnom slučaju, a kako je nesporno da je ovršni postupak u predmetu Ovr-992/10 pravomoćno obustavljen rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-665/16 od 24. ožujka 2016. a protiv kojeg prednik ovdje tuženika kao ovrhovoditelja nije poduzimao nikakve pravne radnje, to se onda ima smatrati da  prekid zastare izvršen podnošenjem prijedloga za ovrhu 18. kolovoza 2010. nije niti nastupio, pa se onda nikako ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženika da je zastara u ovom konkretnom slučaju počela ponovno teći.

19. Ovakav stav u pogledu prekida zastare odnosno kad se ima smatrati da prekid zastare nije nastupio zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Gzz-50/01 od 5. srpnja 2001. a prema kojoj odluci se smatra da nije nastupio prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga kada je ovršni postupak obustavljen.

20. Ovu odredbu ZOO, a koja govori o odustanku  od radnje koju je vjerovnik poduzeo, ne treba tumačiti na način da se ona primjenjuje samo u slučaju izričitog odustanka vjerovnika od radnje koju je poduzeo, već se ista ima primijeniti u svakom slučaju kada vjerovnikov zahtjev bude odbačen, kada se smatra da je povučen ili kada ovršni postupak bude obustavljen (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-180/05 od 15. ožujka 2005.).

21. Upravo iz tog razloga irelevantno je pozivanje tuženika u odgovoru na tužbu da je on kao novi vjerovnik, a temeljem izvršenoga ustupa tražbine, stupio na mjesto ranijeg vjerovnika i da sve radnje prethodnog vjerovnika koje je poduzeo prije izvršenog ustupanja imaju pravne učinke kao da ih je poduzeo novi vjerovnik.

22. Ovakvo shvaćanje tuženika bilo bi mjerodavno u slučaju da nije došlo do obustave ovršnoga postupka koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-992/10, odnosno Ovr-665/16, pa bi stoga radnje prethodnog vjerovnika iz istog ovršnog postupka imale učinak i u odnosu na tuženika kao novog vjerovnika.

23. Kako je nesporno utvrđeno da je prijedlog za ovrhu, a radi ostvarenja i naplate tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom, i to konkretno Ugovorom o kreditu broj: … od ..., podnesen nakon proteka desetogodišnjeg zastarnog roka, dakle nakon 10. rujna 2019., to proizlazi da je ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. točka  11. OZ, odnosno da je nastupila zastara tražbine  o kojoj je odlučeno ovršnom  ispravom.

24. Činjenica je da se tuženik, kao ovrhovoditelj ne namiruje za predmetni dug temeljem pravila stvarnog prava, kao založni vjerovnik iz vrijednosti zaloga, te da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 nastavno ZV) ili iz čl. 336. toga zakona.

25. No, ovdje se radi o prisilnom ostvarenju zastarjele založno-pravne tražbine, koja je u trenutku nastupa zastara osigurana založnim pravom, te dolazi do primjene čl.222.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15, 114/22, 156/22 - nastavno ZOO).

26. Čl. 222. st.1. ZOO propisano je da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, no zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti, niti iz opterećene stvari.

27. Nesporno je da je u zemljišnoj knjizi upisana hipoteka na nekretninama tužitelja za glavni dug u iznosu od 410.000,00 kn u protuvrijednosti u eurima, da glavni dug obračunat po tužitelju i utužen prijedlogom za ovrhu iznosi 216.214,73 kn, a imajući u vidu odredbu čl.222.st.1. ZOO da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti, niti iz opterećene stvari, što znači da je pobijana ovrha nedopuštena za kamate i troškove ovrhe, a dopuštena je samo za glavnicu čija visina iznosi 216.214,74 kn/28.696,63 eura, pa je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

28. Na okolnost utvrđenja visine sporne tražbine, budući da je tužiteljica istu osporavala, sud je rješenjem poslovni broj P-33/20-11 od 18. siječnja 2022. odredio izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, te je pozvao tužiteljicu da u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja uplati predujam za vještačenje, što tužiteljica nije učinila.

29. Podneskom od 29. listopada 2022. (list 43 spisa) tužiteljica navodi da je 9. ožujka 2022. uplatila predujam na koji ju je sud obvezao, no provjerom u računovodstvu suda je utvrđeno da se predujam na koji se tužiteljica poziva u navedenom podnesku odnosi na uplatu u spisu ovoga suda poslovni broj P-32/20,  a da predujam  u predmetu  gornjeg broja P-33/20 nije uplaćen.

30. Nadalje, tužiteljica je na raspravnom ročištu od 24. ožujka 2023. navela da i nadalje smatra da je izvršila uplatu predujma, no da nema dokaza o uplati, pozivajući se na rješenje Ureda državne uprave o odobravanju sekundarne pravne pomoći od 14. veljače 2020. (list 62 spisa), temeljem kojeg smatra da je ona oslobođena temeljem čl. 12. Zakona o besplatnoj pravnom pomoći i od plaćanja troška predujmova za vještačenja, te predlaže provesti vještačenje na trošak Državnog proračuna.

31. Uvidom u navedeno rješenje, kao i u dopis koji je dostavio Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb županije od 28. travnja 2023. (list 70 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-1221/19, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z. protiv ovršenika K. Ž. iz Ž., u opsegu od 100% oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi za sve podneske i radnje nastale od 29. studenog 2019. kao dana podnošenja zahtjeva, dok iz navedenog rješenja i tumačenja toga rješenja ne proizlazi da bi ona bila oslobođena i od plaćanja uplate sudskih predujmova kako u ovršnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-1221/19, a tako i parničnom predmetu gornjeg poslovnog broja P-33/20 koji proizlazi iz navedenog ovršnog postupka.

32. Imajući u vidu navedeno, odnosno da tužiteljica nije uplatila predujam za određeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, kako je to i navedeno u rješenju o vještačenju, sud je odustao od izvođenja toga dokaza odnosno od vještačenja, a visinu tražbine utvrdio na temelju raspoloživih dokaza i to-izvatka iz poslovnih knjiga tuženika. Izvadak iz poslovnih knjiga čini vjerodostojnu ispravu u smisli čl.31.OZ. Za vjerodostojnu ispravu vrijedi zakonska pretpostavka(presumpcija) da se sadržaj iste smatra vjerodostojnim (istinitim), odnosno da se ono što se u vjerodostojnoj ispravi tvrdi smatra istinitim, dok se ne dokaže suprotno, odnosno da se istinitost vjerodostojne isprave presumira, dok se ne dokaže suprotno. Kako je tužiteljica osporavala visinu dugovanja po navedenoj vjerodostojnoj ispravi, a nije ničim, niti jednim dokazom dokazala kolika bi bila visina tražbine, ona nije s uspjehom osporila sadržaj izvatka iz poslovnih knjiga tuženika, kao vjerodostojne isprave, pa se smatra da dugovanje tužitelja čini upravo one iznose navedene u vjerodostojnoj ispravi.

33. Iskazivanje iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22).

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. u vezi sa čl. 155 st. 1. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11,  148/11, 25/13, 28/13, 89/14,  70/19, 80/22, 114/22 – nastavno ZPP) kojim je propisano da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka, te da je tužiteljica djelomično uspjela sa proglašenjem ovrhe nedopuštenom za kamatu na glavni dug i troškove ovrhe, a da je za glavnicu ovrha dopuštena, omjer uspjeha cijenjen je vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te je utvrđeno da je uspjeh tužitelja i tuženika kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine podjednak, pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

 

U Županji 20. listopada 2023.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Helena Zetić, v.r.

 

 

 

 

 

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž.,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima u OD Š. i p. d.o.o. iz Z.