REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-729/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], H [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Osijeku protiv 1. tuženika ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, od 12. srpnja 2024., poslovni broj: Pn-43/2022-38, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba 1. tuženika ĆH iz [adresa] i 2. tuženika ŠH iz [adresa], odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, od 12. srpnja 2024., poslovni broj: Pn-43/2022-38

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženiku ŠH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], Nikole [adresa], isplate naknadu za neimovinske štete u iznosu od 6.105,25 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2020. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženiku ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II.-tuženiku ŠH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], Nikole [adresa], isplate naknadu za imovinske štete u iznosu od 530,89 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2020. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku da solidarno tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.251,09 eur.“

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženici pobijaju dio prvostupanjske odluke zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoji 50% tužbenog zahtjeva, a podredno da se odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Troškove žalbenog postupka ne traže.

2.1. U žalbi navode bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da se prvostupanjska presuda ne može ispitati obzirom da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima presude, da u istoj nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni nejasni su i proturječni, budući da prvostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje kako i na koji način je došao do visine usvojenog tužbenog zahtjeva što presudu čini neodrživom te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima i zanemario cilj kojemu služi ta naknada, pogodujući težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

2.2. Tuženici dalje u žalbi navode da im uopće nije jasno kako i po kojim kriterijima je tužitelju dosuđena šteta i da je prvostupanjski sud propustio u razlozima presude navesti koje je okolnosti uzeo u obzir pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu i da puko reproduciranje nalaza i mišljenja vještaka pobijanu presudu čini nezakonitom jer je dužnost suda dati svoju ocjenu o tome koje okolnosti utječu na visinu dosuđene naknade, zatim da tijekom postupka nisu poricali osnovanost tužbenog zahtjeva, ali su jasno i nedvosmisleno isticali da je postavljeni tužbeni zahtjev previsok i da ne odgovara karakteru ozljeda oštećenika te da sama vrsta kazne i visine kazne koju su tuženici dobili za nanošenje teške tjelesne ozljede tužitelju pokazuje da je kazneni sud cijenio okolnosti pod kojima je došlo do povređivanja tužitelja, odnosno da je tužitelj prije toga dva puta pretukao 1. tuženika od kojeg je nerazmjerno veći i teži i da je prilikom štetnog događaja tužitelj prvi napao 1. tuženog te da je učešće tužitelja u šteti nesporno, a što prvostupanjski sud nije cijenio.

2.3. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti tuženici ističu da je presuda u potpunosti nerazumljiva, s obzirom da je prvostupanjski sud nije utvrdio posljedice zbog kojih je uobičajena aktivnost oštećenika ograničena ili otežana i jer iznos naknade ovisi o prirodi i težini svih oštećenikovih trpljenja vezanih za taj oblik štete te da bi sud svakako morao zahtijevati da vještak u nalazu opiše od čega se sastoji smanjenje životne aktivnosti oštećenika, čega u nalazu nema, a posljedično niti u obrazloženju prvostupanjske presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na istaknute žalbene razloge kao i na razloge o kojima drugostupanjski sud vodi računa po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da tuženici osnovano navode da je obrazloženje prvostupanjske odluke nepotpuno i da prvostupanjska presuda nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje presude suda prvog stupnja jer je nedostatke u prvostupanjskoj odluci moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, s obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 530,89 eura i neimovinske štete u iznosu od 6.105,25 eura, koju je pretrpio u događaju od 5. veljače 2019., u kojem su tuženici, u nakani da teško tjelesno ozljede tužitelja, zadali istome tjelesne ozljede u vidu nagnječenja stražnje strane lijevog prsišta i prijelom sedmog rebra lijevog prsišta te su zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede, proglašeni krivima pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 28 Kzd-100/2019-4 od 3. veljače 2020.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 28 Kzd-100/2019-4 od 3. veljače 2020. utvrđeno da su tuženici 5. veljače 2019. oko 13,00 sati u Osijeku, Vukovarska bb, u dvorišnom prostoru Stanice za otkup sekundarnih sirovina „CIOS“ d.o.o., zajednički i po prethodnom dogovoru, u nakani da teško tjelesno ozljede tužitelja s kojim je I-tuženik od ranije bio u sukobu, nakon što je II-tuženik prednjim dijelom kombi vozila naletio na tužitelja, uslijed čega je isti pao na tlo, a potom se ustao i počeo bježati, izašli iz vozila, pa kada su ga sustigli zadali su mu udarac metalnom šipkom u rebra, uslijed čega je tužitelj ponovno pao na tlo, gdje su ga metalnim šipkama nastavili udarati po tijelu i rukama kojima je štitio glavu, uslijed kojih je udaraca tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja stražnje strane lijevog prsišta i prijelom sedmog rebra zbog čega su tuženici osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz izricanje uvjetne osude tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo,

- da su tuženici kao okrivljenici u kaznenom postupku priznali izvršenje kaznenog djela i očitovali se da se za isto smatraju krivim,

- da je u postupku sporna visina pretrpljene štete,

- da tuženici tijekom postupka nisu isticali prigovor podijeljene odgovornosti,

- da je tužitelj u iskazu opisao štetni događaj na način kako je opisan u kaznenoj presudi, zatim je naveo da je u vrijeme štetnog događaja imao 17 godina, da i danas osjeća posljedice ozljeda na način pri dužem radu osjeća bolove u laktu, uslijed kojih ne može raditi te prilikom udisaja osjeća presijecanja u slomljenom rebru, da se nakon pretrpljenih ozljeda o njemu brinula njegova majka te da i danas osjeća strah zbog ovog događaja, kao i da je i prije imao sukob s 1. tuženikom, kada je isti namjerno automobilom prošao kroz veliku lokvu i poprskao tužitelja pa ga je tužitelj par dana nakon toga dva ili tri puta udario u glavu,

- da su tuženici potvrdili raniji sukob s tužiteljem te su suglasno iskazali da je tužitelj metalnom šipkom krenuo prema 2. tuženiku koji je bio u kombiju i koji je krenuo kombijem na tužitelja, na način da ga je samo malo udario, da je tužitelj ponovno krenuo metalnom šipkom na njih, a budući da je bio puno jači i veći od njih, uzeli se neke predmete kojima su se branili, a događaj je završio tako da su tužitelja srušili i lupili ga par puta metalnim šipkama,

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u događaju od 5. veljače 2019. zadobio prijelom glavnice lijeve palčane kosti i natučenje prsnog dijela leđa, natučenje leđa u području lijeve lopatice, natučenje područja lijevog kuka i gluteusa, natučenje lijevog lakta pri čemu je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, zatim duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 5% i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 120 sati, odnosno 20 dana po 4 sata i 20 dana po 2 sata dnevno,

- da je medicinski vještak obrazložio da su bolovi jakog intenziteta koje je tužitelj pretrpio posljedica prijeloma 7 rebra, avulzijskog unutarzglobnog prijeloma glavice lijeve palčane kosti, natučenja u području leđa, lijevog lakta, lijevog kuka i gluteusa, da je bolove srednjeg stupnja trpio iz istih razloga i zbog cijeljenja prijeloma oštećenih mekih tkiva te pokretanja slomljenog rebra za vrijeme respiratornih pokreta prsnog koša, dok je lake bolove imao zbog cijeljenja prijeloma palčane kosti i neizbježnih pokreta prsnog koša za vrijeme disanja pri čemu je dolazilo do manjih pomaka na mjestu prijeloma rebra u trajanju od 60 dana, zatim da će tužitelj povremene bolove lakog intenziteta u području prsišta i 1. lakta imati u budućnosti te da su ove povrede dovele do lakog smanjenja funkcionalne sposobnosti i zahtijevaju povećane potrebe u budućem životu, a kao posljedicu prijeloma avulzijskog unutarzglobnog prijeloma glavice lijeve palčane kosti, ima povremene bolove u 1. laktu uglavnom nakon jačeg ili dužeg opterećenja 1 ruke, a kao posljedicu prijeloma sedmog rebra lijeve strane prsišta ima povremene bolove s lijeve strane prsnog koša te će povremene lakše bolove imati i u budućnosti, zbog čega pretrpljeni duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti iznose 5%, dok pretrpljene duševne boli zbog straha vještak definira proživljenim traumatskim iskustvom te zbog zabrinutosti zbog mogućih posljedica i konačnog ishoda liječenja.

8. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključuje da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) i to povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege tijekom liječenja i oporavka, zbog čega mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu iz članka 1100. ZOO-a i to za povredu prava osobnosti iznos od 6,105,25 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 530,89 eura.

9. Osnovano tuženici u žalbi navode da je prvostupanjski sud propustio u razlozima presude navesti koje je okolnosti uzeo u obzir pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti i da je dužnost suda dati svoju ocjenu o tome koje okolnosti utječu na visinu dosuđene naknade, međutim prvostupanjski sud je pri utvrđivanju visine štete zbog povrede prava osobnosti očito vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog pretrpljenog straha i umanjenja opće životne aktivnosti, kao i cilju kojemu služi novčana naknada i nije mehanički i automatizmom primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zanemarujući pri tome bitne okolnosti konkretnog slučaja, što je vidljivo iz dosuđenog iznosa neimovinske štete, međutim nije obrazložio razloge na kojima temelji dosuđenu visinu štete, što je moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, a kako je tu ovaj sud već ranije obrazložio.

10. Po ocijeni ovog suda, s obzirom da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao 17 godina, da je po zanimanju fizički radnik zbog čega mu je neophodna pokretljivost ruke i snaga te izdržljivost i da su posljedice štetnom događaja dovele do lakog smanjenja funkcionalne sposobnosti tužitelja i zahtijevaju povećane potrebe u budućem životu zbog povremenih bolova u 1. laktu, uglavnom nakon jačeg ili dužeg opterećenja 1 ruke, a kao posljedicu prijeloma sedmog rebra lijeve strane prsišta imat će povremene bolove s lijeve strane prsnog koša te će povremene lakše bolove imati i u budućnosti radi čega pretrpljeni duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti iznose 5%, tužitelju po ovom osnovu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 900 eura. Suprotno žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije zahtijevao od vještaka da u nalazu opiše od čega se sastoji smanjenje životne aktivnosti oštećenika, iz nalaza sudskog vještaka jasno proizlazi da se umanjenje životne i radne sposobnosti od 5% odnosi na povremene bolove koje će u budućnosti trpjeti tužitelj, a koje je vještak detaljno opisao, kao i uzrok i posljedicu koja je dovela do ovog umanjenja te je pravilno povremene bolove u budućnosti vrednovao kroz umanjenje opće životne i radne sposobnosti.

10.1. Tužitelj je zadobio prijelom glavnice lijeve palčane kosti i natučenje prsnog dijela leđa, natučenje leđa u području lijeve lopatice, natučenje područja lijevog kuka i gluteusa, natučenje lijevog lakta zbog čega je nosio omču, morao mirovati i zbog intezivnih bolova piti analgetike te razgibavati ruku, a za vrijeme liječenja i kontrole izlagao se radiološkim pregledima i zračenjima te je zbog štetnog događaja trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, dok povremeni bolovi pripadaju u duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti pa tužitelju prema ovom kvalifikatornom elementu pripada iznos od 3.825,50 eura.

10.2. Osim toga tužitelj je zbog štetnog događaja pretrpio vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah, koji je opravdan prvenstveno namjernim naletom kombijem na tužitelja, a zatim napadom od strane dvije muške osobe s metalnim šipkama, a nakon toga srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 30 dana te je s obzirom na jačinu straha, kao i na činjenicu na koji je način tužitelj pretrpio brojene ozljede, kao i dugotrajnost oporavka, ocjena je ovog suda da je za pretrpljeni strah adekvatan novčani iznos od 1.279,75 eura.

11. Stoga po ocijeni ovog suda, sukladno članku 1100. ZOO-a, zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, tužitelju pripada iznos od 6.105,25 eura koliko je prvostupanjski sud i dosudio pa nisu osnovani žalbeni navodi glede dosuđenog iznosa neimovinske štete i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Tuženici neosnovano ističu podijeljenu odgovornost za nastalu štetu jer je tijekom postupka bilo nesporno da su za štetu odgovorni tuženici što proizlazi i iz pravomoćne kaznene presude te kako je prigovor podijeljene odgovornosti istaknut tek u žalbi, a sukladno članku 352. stavak 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, takav prigovor drugostupanjski sud smatra neosnovanim.

13. Iznos dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu žalbom se ne osporava, kao niti dosuđena zakonska zatezna kamata. Točka II izreke osporava se samo u smislu istaknutog prigovora podijeljene odgovornosti.

14. Odluka o parničnom trošku nije žalbom osporavana, a u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.

15. Radi svega navedenog žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda na temelju članka 373.a. ZPP-a.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 15. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić