REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-947/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović, j.t.d. Zagreb protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupane po generalnom punomoćniku ŽF, dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 30. kolovoza 2024., poslovni broj: Pn-1938/21-28, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 30. kolovoza 2024., poslovni broj: Pn-1938/21-28., u pobijanoj točki I i III izreke.

II Tuženica se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju HF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, iznos od 11.030,63 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od dana 28. ožujka 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju HF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade imovinske štete za troškove liječenja, iznos od 468,49 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana 28. ožujka 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju HF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.844,08 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica ne osporava točku II izreke prvostupanjske presude.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio neprimjereno visoku naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove, strah te smanjenje životne aktivnosti od 12%, ne navodeći na koje kvalifikatorne okolnosti se odnose pojedini iznosi, već dosuđuje jedan ukupni iznos bez navođenja odlučnih činjenica potrebnih za ocjenu pravične novčane naknade sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima. Mišljenje je tuženice kako bi naknada s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći po Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznosila 7.171,63 eura, a ne 11.030,63 eura kako to dosuđuje prvostupanjski sud i to po kriteriju bolova maksimalni iznos od 2.371,00 eura, po kriteriju straha maksimalni iznos od 1.520,00 eura, za smanjenje životnih aktivnosti maksimalni iznos od 2.239,00 eura i za naruženje srednjeg stupnja iznos od 4.379,00 eura pa kad se od navedenih iznosa oduzme nesporno plaćeni iznos u mirnom postupku da se tužitelju mogao dosuditi iznos od 7.171,63 eura i da je stoga prvostupanjski sud u potpunosti neobrazloženo tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete za više od 3.859,00 eura i da je tuženici jasno da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda ne predstavljaju matematičku formulu za izračun pravične novčane naknade, ali da prvostupanjski sud nije naveo zašto su okolnosti tužiteljevog slučaja toliko specifične da zahtijevaju dosudu više od 3.700,00 eura iznad Orijentacijskih te iznad ocjene nalaza i mišljenja vještaka dr. Franića.

2.2. S obzirom da je vještak u nalazu i mišljenju naveo kako se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 1. travnja 2020., tuženica smatra da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju dosudio kamate na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja, a da je tuđa pomoć i njega nereparirana šteta pa kamate na istu mogu teći eventualno od presuđenja.

2.3. Zaključno tuženica osporava odluku o parničnom trošku, smatrajući da se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od 24. listopada 2022., s primjenom od 2. studenog 2022., primjenjuje na sve odvjetničke radnje od toga datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je prvostupanjski sud priznao tužitelju. U prilog tome poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž-2450/2023 od 30. kolovoza 2023. Predlaže da se njezini navodi prihvate i da drugostupanjski sud donese novu odluku o troškovima postupka.

2.4. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe i uz naknadu parničnog troška tuženici, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u točki I i III izreke, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je o odlučnim činjenicama i za svoje pravne stavove dao dostatno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, koja sadržajno proizlazi iz žalbe tuženice. U postupku je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje se žalbom i ne osporava te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio zbog ozljede zadobivene u prometnoj nesreći od 7. listopada 2018.

7. Prvostupanjski sud, nakon saslušanja tužitelja, uvida u medicinsku dokumentaciju i provedenog liječničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke za ortopediju i traumatologiju doc. Dr. sc. Miljenku Franiću, na koji parnične stranke nisu imale primjedbi, utvrđuje kako je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio: udarac u prsni koš, udarac u lijevo stopalo, prijelom IV MT kosti desnog stopala te je zbog ovih ozljeda tužitelj trpio jake bolove koji su trajali 3 dana, srednje bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana te slabe bolove još narednih 60 dana, a povremene bolove koji su trajne prirode vještak je uključio u umanjenje životnih aktivnosti, zatim da se vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 25 dana. Ozljede koje je zadobio tužitelj uzrokovale su naruženje srednjeg stupnja koje se očituje u vidu zaostalog šepanja i trofičkih promjena oba stopala (vidljive mrlje na dorzumu obostrano), a kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u omjeru od 12% (7% za lijevo stopalo i 5% za desno stopalo), u kojem omjeru će tužitelj biti primoran ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i da je tužitelju trebala tuđa pomoć i to tijekom 3 sata dnevno kroz prvih 5 dana liječenja, a u narednom periodu od 25 dana pomoć mu je trebala u trajanju od 2 sata dnevno te potom 60 dana po 1 sat dnevno, što je ukupno 125 sati. Pomoć mu je trebala u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima i odlasku liječniku.

8. S obzirom da između stranaka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženice za štetu, što nije osporavano niti žalbom, dosuđujući pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), ocijenio osnovanom naknadu neimovinske štete u iznosu od 14.000,00 eura te pravilnom primjenom odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 500,00 eura pa kako je tuženica isplatila nespornih 3.469,37 eura, prvostupanjski sud je tužitelju po oba osnova dosudio ukupno 11.030,63 eura. Pri tome je prvostupanjski sud uzeo u obzir način na koji se trajne posljedice ispoljavaju i onemogućuju tužitelja u svakodnevnim životnim aktivnostima te brojnost i ozbiljnost zadobivenih ozljeda te da se radi o mlađem muškarcu rođenom 1984 godine, koji je u vrijeme štetnog događaja imao 34 godine i da će u predvidivo dugom razdoblju ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima te osjećaj neugode i srama koji će tužitelj zbog naruženja imati u socijalnim kontaktima.

9. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđene pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti i tijek zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu.

10. Suprotno žalbenim navodima, pri odlučivanju o visini ove pravične naknade, prvostupanjski sud je vodio računa o jačini i trajanju ozljedom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom te je dosudio jedinstveni iznos naknade za neimovinsku štetu. Kad prvostupanjski sud nije naveo kvalifikatorne okolnosti kojima se rukovodio prilikom odlučivanja o visini štete, a kada je obrazložio intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha te postotak smanjenja životne aktivnosti i naruženja te druge okolnosti koje su bile odlučne za ocjenu visine pravične naknade, tada je u dovoljnoj mjeri obrazložio kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu dosuđene neimovinske štete, pri čemu nije u obvezi dosuđivati iznos za svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost.

11. Naime, tužitelj je u vrijeme štetnog događaja imao 34 godine, u prometnoj nezgodi je zadobio teške tjelesne ozljede s trajnim posljedicama i vidljivim naruženjem srednjeg stupnja, pri liječenju, kao i za vrijeme oporavka i razgibavanja, trpio je bolove i brojne neugodnosti pa je tako nosio longetu, koristio je štake, provodio je fizikalnu terapiju za vrijeme koje su i dalje konstatirani bolovi u oba stopala i oticanje, za vrijeme liječenja, kao i redovitih kontrola izlagao se brojnim radiološkim pregledima i zračenjima, zbog bolnosti je koristio analgetike, a nakon godinu dana liječenja i fizikalnih terapija gležanj je još uvijek otečen s kliničkom bolnošću na pritisak prednje i vanjske linije zgloba, uštrcavani su mu kortikosteroidi, morao je nositi medicinske uloške, kao i ljepljive trake za tzv. kineziotaping zbog potpore stabilnosti zglobova i mišića. Liječnik vještak je izvršio pregled tužitelja dana 5. veljače 2024., kada je utvrdio bolove kod tužitelja u obje noge i da se tužitelj prije štetnog događaja aktivno bavio sportom, a da sada to više nije u mogućnosti jer ne može potrčati niti se dignuti na prste, a ovaj sud navedene činjenice ocjenjuje osobito značajnim imajući u vidu da je bavljenje sportom, redovito vježbanje i hodanje od iznimne važnosti za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja osoba svih dobnih skupina, a osobito mlađih osoba u životnoj dobi tužitelja. Liječenje tužitelja s navedenim brojnim neugodnostima i zdravstvenim problemima trajalo je od štetnog događaja do 1. travnja 2020. kada se stanje stabiliziralo.

12. Sve navedene činjenice koje proizlaze iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da je primjerena novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja 14.000,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 eura pa je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, koja je opisno navedena u žalbi tuženice.

13. Tužitelj se 27. ožujka 2019. obratio tuženici s odštetnim zahtjevom. Stoga je neosnovana žalba tuženice i u dijelu kojim osporava početak dosuđenog tijeka zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, koju je prvostupanjski sud pravilno dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sukladno odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14; dalje ZOOP), a istovjetno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj recentnoj odluci broj:

Rev 3771/18-2 od 7. srpnja 2020., kao i u odluci broj: Rev-464/2024-2 od 4. travnja 2024., koje glasi: „Osnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava nižestupanjskih sudova, koji su ocjenjujući da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti zaključili da tužiteljici sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate s početkom tijeka od dana donošenja prvostupanjske presude. Navedeno shvaćanje protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Sukladno navedenoj odredbi tužiteljica bi imala pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.“

13.1. Činjenica da se prvostupanjski sud pri određivanju tijeka zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu pozvao na članak 1103. ZOO-a, koji se odnosi na dospijeće pravične novčane naknade, nije utjecala na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude jer je i pravilnom primjenom članka 12. ZOOP-a trebalo donijeti istu odluku.

14. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku. Naime, tuženica pogrešno smatra da se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od 24. listopada 2022., (pravilno Tarifa od 17. studenog 2023., koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave, ali na jednak način određuje visinu boda za izvršene odvjetničke radnje i primjenu Tarife), ne može primijeniti i na radnje koje su učinjene prije stupanja na snagu predmetne Tarife. Odredbom Tbr 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, kako je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučivao 30. kolovoza 2024., pravilno su troškovi postupka obračunati prema vrijednosti boda od 2,00 eura. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Revd-984/2024-2 od 5. ožujka 2024.u kojem je navedeno: „Glede petog pitanja prema ocjeni ovog suda odredba čl. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Tarifa) kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka jasna je i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različita tumačenja pa je stoga i to pitanje ne udovoljava kriterijima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a.“

14.1. S obzirom da tuženica nije određeno pobijala pojedinačno dosuđene troškove tužitelju, a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, to prvostupanjska odluka glede visine odmjerenih troškova tužitelju nije ispitivana.

15. Iz svih navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanoj točki I i III izreke. U točki II izreke, koja nije sadržajno pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

16. Tuženica je na temelju članka 166. stavka 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. te članka 155. ZPP-a odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 15. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić