REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-187/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivoni Perišić Rošić, odvjetnici u Šibeniku protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, od 21. prosinca 2023., poslovni broj: 8 P- 1940/2020-25, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužene Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, od 21. prosinca 2023., poslovni broj: 8 P-1940/2020-25.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj BA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji dio je na identifikaciji nekretnine izrađene od strane TA dipl. ing. geod. stalnog sudskog vještaka za geodeziju dana 25. travnja 2023. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 1008 m2 (a koja identifikacija nekretnine je sastavni dio ove presude).
2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku nadoknaditi tužitelju BA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 14.050,00 kuna ili 1.864,76 eura u roku od petnaest (15) dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude žali se 1.tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) i zbog odluke o trošku parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Troškove žalbenog postupka ne traži.
2.1. U žalbi navodi da u postupku nije utvrđeno pripadaju li, pri očevidu zatečeni borovi, nisko raslinje i suhozidovi, predmetnoj nekretnini ili su u funkciji ograđivanja susjednih nekretnina, zatim da je predmet spora neobrađena nekretnina, bez tragova posjeda tužitelja ili njegovih prednika u katastarskom operatu, da na okolnost pravnog slijeda između LA i prednika tužitelja, odnosno na okolnost navodne kupoprodaje, nije priložena isprava iz koje bi isto bilo vidljivo, kao što nisu niti priloženi dokumenti na okolnost nasljeđivanja u obitelji LA, a iz kojih bi bilo vidljivo da je predmet nasljeđivanja sporna nekretnina, da se u presudi ne navodi koja je osoba i kada, stekla pravo vlasništva dosjedanjem po pravilima OGZ-a i da posjed od 1956. do 1957. uopće nije dokazan, a branje drva i ispaša stoke je uobičajeni način iskorištavanja po dozvoli tadašnje vlasti. Osim toga navodi da se prvostupanjska presuda temelji samo na iskazima svjedoka od kojih su neki u srodstvu s tužiteljem ili njegovim navodnim prednikom
2.2. Zaključno osporava trošak postupka dosuđen za dva pristupa na ročište od 7. i 17. listopada 2022., na kojima se nije znalo ima li tužitelj punomoćnika, kao i za ročište od 6. prosinca 2023., koje je održano nakon preotvaranja glavne rasprave jer je tužitelj propustio ranije urediti tužbeni zahtjev, što tužena drži neopravdanim i da osim toga tužena nije odgovorna radi višedesetljetnog nesređivanja zemljišnoknjižnog stanja od strane prednika tužitelja.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženica ne ukazuje na neke druge bitne povrede. U postupku su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva tužitelja na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je dio na identifikaciji nekretnine izrađene od strane TA, dipl. ing. geod., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, od 15. travnja 2023., označen slovima A-B-C-D-A, površine 1008 m².
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – pašnjak, s uknjiženim pravom vlasništva tužene Republike Hrvatske,
- da je u posjedovni list broj 5 k. o. [katastarska općina] iz 2011., kč. br. [katastarska čestica] upisana kao posjed PA
- da je tužitelj u posjedu fizičkog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], omeđenog brojevima 83-94-101-108-83 u površini od 1008 m2 prema Geodetskoj situaciji izrađenoj po ĐA, dipl. ing. geod. iz srpnja 2020.,
- da je GA, otac tužitelja, ugovorom o darovanju od 2. rujna 2020. darovao tužitelju predmetni dio kč. br. [katastarska čestica],
- da tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] stekao na temelju darovanja od svog oca GA, koju nekretninu je djed tužitelja BA dobio u vlasništvo od LA jer je za istu obavio radove krčenja vinograda na drugoj nekretnini i da je NA nekretninu stekla nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika pa kao pravni osnov tužbe postavlja i dosjelost te da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu i posjedu DA, koji je rođen 1896., a ranije i njegovog oca ČA,
- da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku, poslovni broj: O-294/56 od 15. studenog 1958., proizlazi da je NA jedna od nasljednica pokojnog DA,
- da je prvostupanjski sud očevidom na licu mjesta utvrdio da predmetna čestica u naravi predstavlja borovu šumu i nisko raslinje, da je sa tri strane ograđena suhozidom, a da je s četvrte strane, koja se proteže prema moru, omeđena makadamskim putem,
- da je svjedok UA iskazao da je predmetna nekretnina prvotno bila vlasništvo njegovog djeda ČA, koji je bio u posjedu nekretnine prije više od 150 godina na način da je nekretninu koristio za ispašu stoke i za drva za ogrjev, da je nekretninu stekao za vrijeme Austro-Ugarske te istu ogradio i nesmetano koristio da su ČA naslijedili njegovi sinovi DA i svjedokov otac, koji su se međusobno podijelili na način da je sporni dio nekretnine pripao DA, a drugi dio matične nekretnine koja graniči sa spornom nekretninom njegovom ocu i da je DA svoj dio nekretnine dao ocu tužitelja GA, koji mu je u zamjenu iskrčio drugi dio iste matične nekretnine i to točno onoliko m2 koliko mu je DA darovao, da je DA bio suprug pokojne LA te da ocu tužitelja kao i svjedokovim predcima nitko nikada bije osporavao vlasništvo i posjed,
- da je svjedokinja FA iskazala da u neposrednoj blizini predmetne nekretnine ima svoju nekretninu, koja također predstavlja dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je prvotni vlasnik spornog dijela nekretnine bio ČA, kojeg je naslijedio sin DA i njegova supruga NA, a koji su istu nekretninu dali ocu tužitelja GA te im je GA u zamjenu iskrčio drugi dio matične nekretnine, odnosno da je dogovor bio, onoliko koliko GA iskrči, toliko će dobiti predmetne nekretnine, kao i da ocu tužitelja te ranije i njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed ni vlasništvo predmetne nekretnine,
- da je svjedok JA iskazao da njegova nekretnina graniči s predmetnom nekretninom te mu je po priči oca i djeda poznato da je prvotni vlasnik te nekretnine bio DA, kojeg je naslijedila očeva teta NA, a koja je ovu nekretninu dala ocu tužitelja GA i da su se isti dogovorili da će njoj GA iskrčiti jednu drugu nekretninu, a da će ona njemu u zamjenu dati predmetnu nekretninu u površini koju on iskrči, zatim da se predmetna nekretnina oduvijek koristila za ispašu stoke i sječu drva, što mu je poznato po priči predaka i da po njegovim saznanjima nitko nikada GA, a ranije njegovim prednicima, nije osporavao posjed ni vlasništvo predmetne nekretnine,
- da su svjedok GA i tužitelj BA suglasno iskazali da je GA nekretninu darovao tužitelju i da je isti vlasnik predmetne nekretnine, zatim da je svjedok nekretninu stekao na način da se dogovorio sa pok. NA da će joj iskrčiti nekretninu i na istoj zasaditi 500 panja vinove loze, a da će mu NA zauzvrat dati svoju nekretninu u istoj onoj iskrčenoj površini te da su se dogovorili da to upravo bude predmetna nekretnina u površini od oko 1000 m2, da nakon što je svjedok izvršio svoju obvezu, da je na predmetnoj nekretnini 1957., s gornje strane nekretnine postavio suhozid, dok je s bočnih strana već postojao ranije postavljeni suhozid, da je NA tu nekretninu stekla nasljeđivanjem od svog supruga DA, a on svog oca ČA, koji je bio u posjedu iste prije više od 150 godina, a što im je poznato po priči mještana, da predmetnu nekretninu oni i danas koriste na isti način kao njihovi preci i to za sječu drva i za ispašu stoke te da im, kao i ranije njihovim precima, nitko nije osporavao vlasništvo, a ni posjed te nekretnine.
8. Slijedom navedenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1008 m2, na identifikaciji nekretnine označen slovima A-B-C- D-A. Pri tome prvostupanjski sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka, kao domicilnih osoba koje su o predmetu spora imale relevantnih saznanja te se poziva na paragraf 1472. i 943. OGZ-a, koji se primjenjuje od 1853. pa sve do 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a prema kojem paragrafu se pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina, temeljem izvanredne dosjelosti, moglo steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnje posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941. , kao i na članak 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske te na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev- 158/2017-2 od 7. svibnja 2019. Prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetna nekretnina oduvijek bila u nesmetanom posjedu obitelji NA, odnosno najprije ČA, a potom DA te LA, a nakon toga GA, oca tužitelja i danas tužitelja BA, a da je NA bila stvarna izvanknjižna vlasnica predmetnog dijela nekretnine, proizlazi i iz spisa prvostupanjskog suda, poslovni broj P-1709/2020, koji je pokrenut po tužbi FA, SA i JA, u kojem je pravomoćnom presudom poslovni broj: P-1709/2020 od 1. srpnja 2021., utvrđeno da su tužitelji vlasnici određenih fizičkih dijelova preostale matične kč. br. [katastarska čestica] i da se njihovo vlasništvo temelji na nasljeđivanju zajedničkih prednika B i CA kao nasljednika pokoje LA. Dalje prvostupanjski sud utvrđuje, a polazeći od paragrafa 943 OGZ-a da je pravni posao između LA i oca tužitelja GA valjan jer iako je usmen, bitno je da je sadržaj pravnog posla izvršen i da je otac tužitelja na temelju valjane pravne osnove stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine, a tužitelj darovanjem od svog oca i da je pored navedene pravne osnove vlasništvo spornog dijela nekretnine stekao i izvanrednom dosjelošću, a koje vrijeme od 40 godina je isteklo 17. studenog 1999.
9. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.
10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze u postupku, pravilno je utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je propisivao da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) u članku 388. stavku 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.).
10.1. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, a iz predmetnih odluka proizlazi da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
10.2. Članak 28. stavak 4. ZOVO-a propisuje da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina, a članak 159. stavak 3. ZV-a propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok prema stavku 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz stavka 3. toga članka.
10.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske u postupku izvanredne revizije, poslovni broj: Rev-x 974/2018-2 od 7. svibnja 2019., u svrhu ujednačavanja sudske prakse i osiguranja ravnopravnosti svih u primjeni zakona, zauzeo je stav da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZPP-a, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, odnosno ako ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. U konkretnom slučaju stjecanjem prava vlasništva tužitelja ne vrijeđaju se vlasnička prava tuženice koja nije pravo vlasništva stekla na temelju drugih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, niti je tuženica navedene okolnosti isticala i dokazivala tijekom prvostupanjskog postupka te na iste nije ukazivala niti u fazi žalbenog postupka.
10.4. Također, pravilno prvostupanjski sud zaključuje o zakonskoj presumpciji poštenog posjeda, kao i da je u potpunosti suglasnim iskazima svjedoka utvrđeno da je spornu nekretninu posjedovao još prije 150 godina ČA, prednik LA, koja je na temelju usmenog pravnog posla prenijela posjed i vlasništvo spornog dijela nekretnine ocu tužitelja GA. Pri tome su bez značaja žalbeni navodi tuženice da se radi o neobrađenoj nekretnini jer je u postupku utvrđeno da se nekretnina koristila isključivo za ispašu i sječu drva te je na nekretnini posjed obilježen suhozidima, a iz katastarskog operata vidljivo je da nekretnina nije u posjedu tuženice. Tužitelj je pravni slijed između LA i njezinih prednika dokazao iskazima svjedoka i rješenjem o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku poslovni broj: O-294/56 od 15. studenog 1958. iz kojeg proizlazi da je NA jedna od nasljednica pokojnog DA. Neprekidni posjed obitelji DA dokazan je od posjedovanja nekretnine pokojnog ČA, a nakon toga njegovog sina DA, koji je rođen 1896., a preminuo **.**.1956. kada je posjed preuzela njegova supruga NA i nekretninu posjedovala sve do izvršenja usmenog pravnog posla s ocem tužitelja. Dakle, suprotno žalbenim navodima, tužitelj je dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, njegovih prednika, odnosno nesmetani i kontinuirani posjed obitelji NA na predmetnoj nekretnini kroz zakonom propisano vrijeme i da je od svoga oca GA stekao valjanu pravu osnovu za upis prava vlasništva.
10.5. Osim toga potrebno je istaći da tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije predložila niti jedan dokaz kojim bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja te je prvostupanjski sud o postojanju odlučnih činjenica pravilno zaključio i primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a. Isto tako ističe se da se kod stjecanja vlasništva dosjelošću poštenje presumira, a na suprotnoj je strani da dokaže da stjecatelji, u konkretnom slučaju pravni prednici tužitelja u trenutku stjecanja predmetnih nekretnina bili nepošteni, odnosno da su znali ili trebali znati da im pravo na posjed ne pripada. Obzirom na činjenicu da tužena tijekom postupka nije dokazala da su pravni prednici tužitelja bili nepošteni, budući to ne proizlazi niti iz jednog dokaza, prvostupanjska presuda je pravilna i zakonita.
11. Stoga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženice odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena.
12. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu parničnih troškova, koji se osporavaju žalbom za reći je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna. Prvostupanjski sud je osnovano tužitelju dosudio za pristup punomoćnika na ročišta od 7. srpnja 2022. i 17. listopada 2022. iznos od 25 bodova po ročištu sukladno Tbr. 9/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa) jer ročišta nisu odgođena krivnjom preuzimateljice ureda ranijeg punomoćnika tužitelja, kao i za ročište od 6. prosinca 2023. jer iz zapisnika ne proizlazi da je ročište preotvoreno zbog krivnje tužitelja niti je tuženica takav prigovor na zapisnik istaknula. U odnosu na ostale žalbene navode valja navesti da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je tuženica odbila kao neutemeljen, iako su se i u mirnom postupku mogle prikupiti izjave svjedoka i stranaka i spor riješiti bez troškova postupka. S obzirom da ne raspolaže drugim materijalnim dokazima, osim ugovora o darovanju i rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku te posjedovnog lista i da pravo vlasništva može dokazati samo svjedocima, tužitelj je utemeljeno pokrenuo predmetni parnični postupak, u kojem je utvrđeno pravo vlasništva dosjelošću prednika te pravni osnov stjecanja vlasništva oca tužitelja i tužitelja od navedenih prednika. S obzirom da su tužitelji osnovano pokrenuli panični postupak te da je nedvojben njihov pravni interes za utvrđenje vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pravilno je prvostupanjski sud primijenio načelo uspjeha u parnici iz članka 154. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice, činjenica da tužitelj kroz dulji niz godina nije sredio imovinsko stanje, ne predstavlja razlog za ograničavanje ili isključenje primjene članka 154. ZPP-a niti ukazuje na postojanje pretpostavki iz članka 156. stavka 1. ZPP-a, koje bi se odnosile na nesavjesno postupanje tužitelja, tim više što je u konkretnom slučaju tuženica osporavala tužbeni zahtjev i odbila prijedloga za mirno rješenje spora pa je upravo njezino držanje učinilo pokretanje i vođenje postupka nužnim.
13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 15. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
