REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-835/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica & Partneri d.o.o. Zagreb protiv tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 25. lipnja 2024., poslovni broj: P- 5215/2022-17, 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika RN iz [adresa], ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 25. lipnja 2024., poslovni broj: P-5215/2022-17 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.061,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.407,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku ili podredno istu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi ističe bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), smatrajući da je donošenjem pobijane presude prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onom što je traženo, a da je člankom 2. stavkom 1. ZPP-a propisano kako u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, što znači da se zadatak suda svodi na ispitivanje osnovanosti one zaštite koju tužitelj određeno traži, a ne na traganje za nekom eventualnom zaštitom na koju bi tužitelj po zakonu imao pravo. Stoga tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao ispitivati osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu s osnova imovinske štete jer je upravo takvu pravnu zaštitu tužitelj od suda tražio, a da su u tom slučaju pravno relevantne činjenice različite od onih u slučaju zahtjeva za isplatom s osnove povrata zajma. Pri tome tuženik ustraje u tvrdnji kako u konkretnom slučaju uopće nije sklopljen ugovor o zajmu, nego ugovor o pristupanju dugu. Osim toga tuženik navodi da je još u odgovoru na tužbu ukazao kako tužitelj očito potražuje isplatu s osnova naknade štete, a osnovanost svoga zahtjeva u prvostupanjskom postupku tužitelj nije niti pokušao dokazati, a tužbu nije preinačio, dok tužiteljev podnesak od 18. siječnja 2024., u kojem je naveo da se radi o očitoj omašci u pisanju tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud nije niti smio uzeti u obzir jer petit tužbe predstavlja formalni zahtjev sudu radi ostvarenja pravne zaštite koja se traži, a u konkretnom slučaju nije riječ o omašci u smislu pogrešnog slova ili broja, nego o određivanju druge pravne osnove uz koju pravni propisi vezuju druge materijalne i procesne pretpostavke i za petit kojim je sud veza vrijede isključivo pravila o preinaci tužbe. Također tuženik ukazuje kako se tužitelj u tužbi pozvao „na broj Pn“ te naveo kako je 27. svibnja 2021. nastao štetni događaj iz čega se može zaključiti kako tužitelj potražuje isplatu s osnova naknade štete.

2.2. Dalje tuženik navodi da je tužitelj tražio pravnu zaštitu naknade štete, a prvostupanjski sud je tuženiku naložio isplatu novčanog iznosa uz izostavljanje riječi „s osnova imovinske štete“ te se u obrazloženju pobijane presude uopće nije očitovao na tuženikove prigovore u vezi tako postavljenog tužbenog zahtjeva pa da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati.

2.3. U daljnjem dijelu žalbe tuženik pobija utvrđeno činjenično stanje i dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.407,80 eura. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je za odvjetničke radnje tužitelju priznao trošak u visini od 100 bodova za svaku radnju jer je vrijednost predmeta spora 1.061,78 eura pa se primjenom važeće Tarife tužitelju može najviše priznati 75 bodova za svaku pojedinačnu radnju, zatim da je tužitelju neosnovano za ročište od 26. rujna 2023. koje je odgođeno zbog neuredne dostave dosudio trošak po Tbr. 9/1 Tarife, umjesto po Tbr. 9/5 Tarife, kao i da je za sastav podneska od 6. listopada 2023. tužitelju trebalo priznati 25% nagrade, a da podnesak od 18. siječnja 2024. prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir jer tužitelj sukladno članku 299.a stavku 2. ZPP-a, nije prethodno od prvostupanjskog suda zatražio odobrenje za podnošenje tog očitovanja. Tuženik smatra da je pravilnom primjenom Tarife sud moga tužitelju priznati troškove u visini od 262,50 bodova, a ne u iznosu od 525 bodova.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.061,78 eura s osnova imovinske štete.

6. U činjeničnom dijelu tužbe tužitelj navodi da je 27. svibnja 2021. pozajmio tuženiku iznos od 12.000,00 kuna, u nazočnosti svjedoka ZN od kojeg iznosa je tužitelju vraćen iznos od 4.000,00 kuna, a preostali iznos tuženik nije vratio tužitelju te je svojim protupravnim postupanjem ostvario obilježje bića kaznenog djela prijevare iz članka 236. Kaznenog zakona.

7. S obzirom da tužitelj traži iznos od 1.061,78 eura, na temelju odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, ovaj spor se vodi kao spor male vrijednosti.

7.1. Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona (osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbom članka 467. stavkom 1. ZPP-a. Stoga žalbene navode koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, međutim osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeno obrazloženje je nejasno, nepotpuno i proturječno zbog čega se prvostupanjska odluka ne može ispitati.

9. Prvostupanjski sud navodi da je predmet spora neplaćeno potraživanje s osnove ugovora o pozajmici u iznosu od 1.061,78 eura, da je posudba dokazana dokumentom o posudbi od 27. svibnja 2021., opomenom pred tužbu, iskazom tužitelja i svjedoka ZN, a da iskaz tuženika nije prihvaćen jer je doveden u sumnju izvedenim dokazima i oprečnim izjavama koje je dao sam tuženik, a pri tome prvostupanjski sud ne obrazlaže koje oprečne izjave je tuženik dao i tužbeni zahtjev prihvaća na temelju članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO) koji određuje kako se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca. Daljnjeg obrazloženja u prvostupanjskoj odluci nema.

10. Osnovano tuženik žalbenim navodima ukazuje da je pravna osnova tužbe naknada imovinske štete, međutim činjenični supstrat tužbe objektivno sadrži i činjeničnu osnovu zajma i činjeničnu osnovu naknade štete. Sukladno članku 186. ZPP-a, sud nije vezan pravnom kvalifikacijom koju daje tužitelj, ali je vezan činjeničnim navodima, slijedom čega, s obzirom na činjenični dio tužbe, sud može primijeniti materijalno pravo po osnovi zajma, ali samo uz jasno obrazloženje zašto tako postupa, odnosno zašto ne prihvaća deliktnu osnovu i zašto smatra da postoji valjani zajam te kako povezuje tužbene činjenice s dosuđenom osnovom. Dakle prvostupanjski sud uopće ne raspravlja o zahtjevu naknade štete i ne obrazlaže zašto primjenjuje institut zajma, iako je obveza prvostupanjskog suda jasno utvrditi koja je pravna osnova zahtjeva i jasno obrazložiti zašto odstupa od tužiteljeve pravne kvalifikacije, odnosno razjasniti radi li se o ugovoru o zajmu ili o naknadi štete.

11. Dakle, unatoč postavljenom tužbenom zahtjevu za naknadu štete prvostupanjski sud nalaže isplatu po osnovi zajma, a da pri tome ne daje nikakve razloge o tome zašto smatra da zahtjev po osnovi naknade štete nije osnovan i zašto je osnovan po osnovi zajma te isto tako ne analizira činjenični supstrat tužbe u vezi s postavljenim tužbenim zahtjevom i ne daje svoje zaključke o činjeničnoj i pravnoj osnovi tužbe. Iako sud nije vezan pravnom osnovom koju stranka navodi u tužbi, sud ne može bez razjašnjenja i obrazloženja odlučiti o zahtjevu po drugoj pravnoj osnovi ako time mijenja pravnu narav tražbine o kojoj se odlučuje pa prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu pravne naravi spornog odnosa među strankama niti razloge o primjeni materijalnog prava zbog čega se ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. S obzirom da prvostupanjski sud uopće nije obrazložio niti činjeničnu niti pravnu osnovu tužbe prvostupanjska odluka ne može se ispitati niti u odnosu na istaknutu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a.

12. Ujedno se ukazuje prvostupanjskom sud da se promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva ne može smatrati greškom u pisanju, kako je to učinio tužitelj podneskom od 18. siječnja 2024., tim više što se i u činjeničnom dijelu tužbe pozivao na kazneno djelo prijevare te je predmet označio kao predmet Pn, što osnovano ističe u žalbi tuženik, međutim i u ovom dijelu je izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda zbog čega se presuda i u odnosu na podnesak tužitelja od

18. siječnja 2024., ne može ispitati.

13. Stoga je osnovana žalba tužitelja pa je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ukinuta zbog počinjene bitne povrede postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, u fazu glavne rasprave.

14. Prilikom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano, uvažavajući utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja te će jasno razgraničiti činjeničnu i pravnu osnovu tužbe, ponovno potpuno i pravilno ocijeniti sve provedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, zatim će donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti prema članku 338. stavku 4. ZPP-a, dajući za svoje zaključke jasne i obrazložene razloge.

15. S obzirom da je prvostupanjska odluka ukinuta, ukinuta je i odluka o parničnim troškovima te će prvostupanjski pri ponovnom odlučivanju donijeti novu odluku o trošku, primjenjujući pravilno Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i članak 155. ZPP-a, na što također osnovano tuženik ukazuje u žalbi te će donijeti i odluku o troškovima ovog žalbenog postupka, uvažavajući činjenicu da je žalba tuženika bila osnovana.

16. Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja- Petrović