Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1771/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o., OIB: 41317489366, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Povrv-39/2024- 10 od 12. rujna 2024., 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Povrv-39/2024-10 od 12. rujna 2024.u pobijanom dijelu toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova pod posl. br. Ovrv-1336/2024, UPP/OS-Ovrv-334/2024 od 12. travnja 2024., te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tuženika za održavanje ročišta (toč. I. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka (st. II. izreke).

2. Protiv odluke o troškovima postupka (toč. II. izreke rješenja) pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP). Predlaže da se rješenje suda u odluci o troškovima postupka dijelu preinači i tužitelju dosudi zatraženi trošak postupka. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužitelja, navodi da od strane tužitelja nije redovito dobivao račune, te da je sam očitavao potrošnju i vršio plaćanja, te da je u 2023. bio u preplati preko 300,00 Eur-a.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 105,889 Eur-a na ime nepodmirenih računa za obavljenu uslugu potrošnje plina za obračunsko razdoblje od 1. do 31. prosinca 2023.

6. Među strankama je sporno je li i kada tuženik podmirio tužitelju iznos za navedeno obračunsko razdoblje, te shodno tome ostvaruje li tužitelj pravo na trošak ovoga postupka.

7. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, (a koji predstavlja ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, "Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/1.6, 73/17., 131/20. dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ-a.

8. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur-a, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl. 460. ZPP-a.

9. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

10. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio, žalbene navode tužitelja te navode tuženika iz odgovora na žalbu, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 105,89 Eur-a na ime nepodmirenog računa za obavljenu uslugu potrošnje plina za obračunsko razdoblje od 1. do 31. prosinca 2023., dakle za mjesec prosinac 2023.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tužitelju 20. travnja 2024. uplatio iznos od 343,73 Eur-a te je nesporno da je na potvrdi o uplati pod opisom plaćanja naznačio mjesec prosinac 2023. (str. 16 spisa).

13. Predmetni postupak je pokrenut 26. ožujka 2024., podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Dakle, tuženik je izvjesno podmirio glavnicu nakon pokretanja predmetnog postupka. O tome da je izvršio plaćanje i u kojem iznosu tuženik je dostavio dokaz odnosno potvrdu o plaćanju.

14. Tužitelj je podneskom od 4. lipnja 2024. (str. 18-21 spisa), obavijestio sud da, s obzirom na plaćanja koja je izvršio tuženik, djelomično povlači svoj prijedlog za ovrhu. Međutim, kako je tuženik podmirio glavnicu tek nakon pokretanja predmetnog postupka, a tužitelj tvrdi da je plaćanje izvršeno 3. travnja 2024., a naknadno (ne navodeći kada) da je tuženik platio i dio nastalog ovršnog troška u iznosu od 25,00 Eur-a, tužitelj zahtijeva da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 125,00 Eur-a i to za sastav prijedloga za ovrhu te za sastav podneska od 4. lipnja 2024. Tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije u postupku pred prvostupanjskim sudom, a niti uz žalbu, valjanom knjigovodstvenom dokumentacijom, izvatkom s poslovnog računa dokazao kada i s kojega računa je tuženik izvršio isplatu kao i je li istu ako je izvršio specificirao ili nije.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pozivom na odredbu čl. 171. st. 1. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) utvrdio da je tuženik uplatom od 20. travnja 2024. a kojom je odredio da iznos od 343,47 Eur-a uplaćuje za mjesec prosinac 2023. pa se takvim redom ima i obaviti uračunavanje obveza prema tužitelju.

16. Osnovano tuženik u žalbi navodi da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za odbijanjem tužbenog zahtjeva kako je odlučeno izrekom pobijane presude jer je tužitelj u tom dijelu povukao tužbeni zahtjev.

17. Obzirom da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 105,89 eura te dio troškova u iznosu od 25 Eur-a, to nije bilo uvjeta za meritorno odlučivanje o tom dijelu tužbenog zahtjeva već je primjenom odredbe čl. 193. ZPP-a o tom dijelu tužbenog zahtjeva trebalo odlučiti rješenjem na način da se ukida platni nalog i utvrđuje da je tužba povučena. No, obzirom da je je tužitelj povukao tužbeni zahtjev, to način odlučivanja prvostupanjskog suda nije od značaja obzirom da odlučivanje presudom znači i veći stupanj zaštite, međutim način odlučivanja prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju je od značaja za odluku o troškovima postupka.

18. Što se tiče obveze plaćanja troškova postupka, odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, stavkom 2. istog članka je predviđena iznimka od navedenog pravila u slučaju da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

19. S obzirom na to da je tužitelj povukao tužbu zato što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, a uplatu je tuženik izvršio nakon podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a.

20. Pri tome je važno istaći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik uplatom iznosa od 343,47 Eur-a platio ne samo glavnicu nego i troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 Eur-a, ali i trošak sastava podneska od 4. lipnja 2024. u iznosu od 62,50 Eur-a, na koji trošak, protivno navodima prvostupanjskog suda, tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 158. st. 2. i čl. 155. ZPP-a jer je isti bio potreban za vođenje postupka.

20.1. Prema zaključku broj Su-IV-204/2017 od 2. lipnja 2017. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, nakon što postupak bude nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, troškovi ovršnog postupka predstavljaju sastavni dio troškova parničnog postupka.

20.2. S obzirom na navedeno, tuženik je bio dužan tužitelju ukupno na ime troškova parničnog postupka isplatiti ukupan iznos od 150,00 Eur-a.

20.3. No uzimajući u obzir da je tuženik uplatom od 20. travnja 2024., a kojom je odredio da iznos od 343,47 Eur-a uplaćuje za mjesec prosinac 2023., pa se takvim redom ima i obaviti uračunavanje obveza prema tužitelju, dakle je tuženik navedenom uplatom tužitelju isplatio i iznos glavnice od 105,89 Eur-a kao i troškove postupka u ukupnom iznosu od 150,00 Eur-a, dakle ukupno je tuženik bio dužan platiti tužitelju iznos od 255,89 Eur-a (na ime iznosa glavnice i troškova), a koje plaćanje je u cijelosti izvršeno uplatom od 20. travnja 2024.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

22. U preostalom nepobijanom dijelu presuda i rješenje (toč. I. izreke) ostaju neizmijenjeni.

23. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka obzirom da nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 15.prosinca 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek