Poslovni broj: Pn-1200/2017-81

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Ostović, u pravnoj stvari tužitelja VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zlatko Žulić, odvjetnik u Ivanecu, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13/A, Zagreb, OIB: 75665455333, kojeg zastupa Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, nakon zaključene glavne i javne rasprave 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13/A, Zagreb, OIB: 75665455333, da tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.300,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 7. srpnja 2016. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13/A, Zagreb, OIB: 75665455333, da tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 536,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 7. srpnja 2016. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu preostalog iznosa od 40,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2016. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13/A, Zagreb, OIB: 75665455333, da tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.615,46 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 17. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13/A, Zagreb, OIB: 75665455333, za naknadu troškova postupka u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužitelj) je podneskom od 7.7.2016. Općinskom sudu u Varaždinu podnio tužbu radi isplate naknade štete po polici osiguranja života u kojoj u bitnom navodi da je 4.9.2012. napadnut od strane treće osobe, ŠH na način da ga je ovaj udario foto-aparatom koji je imao uzicom vezan za ruku, po desnom oku, uslijed čega je kod tužitelja došlo do potpunog i trajnog gubitka vida te je nakon niza operacija i bolničkog liječenja nastupio trajni invaliditet. Tužitelj navodi da je rješenjem HZMO, Područna služba Varaždin od 25.4.2014. tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%. Navodi da je s društvom ZAGREB OSIGURANJE d.d. sklopio policu osiguranja života 1.7.2005. pod brojem 1010118237 (dalje: Polica osiguranja), a koja polica sadrži i dopunsko osiguranje od nesretnog slučaja i trajnog invaliditeta, s time da je naknada za trajni invaliditet 10.000,00 EUR dok je dnevna naknada za boravak u bolnici 8,00 EUR. Navodi da je tuženik UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13/A, Zagreb, OIB: 75665455333 (dalje: tuženik) pravni slijednik društva ZAGREB OSIGURANJE d.d. pa smatra da je tuženik u obavezi isplatiti tužitelju osiguranje po Polici osiguranja od 1.7.2025. S osnove potpunog gubitka vida desnog oka i oslabljenje vida na lijevom oku, tužitelj po Polici osiguranja potražuje od tuženika iznos od 10.000,00 EUR, dok s osnove boravka u bolnici u trajanju od 72 dana potražuje iznos od 576,00 EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate. Predlaže sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika na naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13/A, Zagreb, OIB: 75665455333 (dalje: tuženik) je prije upuštanja u raspravljanje prigovorio stvarnoj nadležnosti Općinskog suda u Varaždinu. Tuženik ne spori da je tužitelj kod tuženika imao zaključenu Policu osiguranja, čiji su sastavni dio i Uvjeti za osiguranje života UŽO7, Posebni uvjeti za dopunsko osiguranje od posljedice nesretnog slučaja UNPŽ4, Tablice invalidnosti 7I4. Tuženik osporava da bi do ozljeđivanja tužitelja došlo na način opisan u tužbi, spori i nastanak štetnog događaja, odnosno kada je i kako tužitelj zadobio ozljedu desnog oka, navodi da je tužitelj 4.9.2012. pod utjecajem alkohola (1,72 g/kg) uzrokovao prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih je i hospitaliziran. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja, navodi da je prema odredbi članka 7. stavka 1. točke 7. posebnih uvjeta UNPŽ4 obveza osiguratelja u ovom sporu isključena u cijelosti, između ostalog, ako je nesretni slučaj nastao zbog dokazane uzročne veze između alkoholiziranog stanja osiguranika i nastanka nesretnog slučaja. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare tražbine. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.

3. Podneskom od 4.5.2024. tužitelj je nakon provedenog vještačenja smanjio svoj tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 6.700,00 EUR radi isplate naknade iz Police osiguranja s osnove trajnog invaliditeta, tako da sada od tuženika potražuje iznos od 3.300,00 EUR umjesto prvotno utuženih 10.000,00 EUR, a što se sukladno sudskoj praksi smatra povlačenjem tužbe u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP). Sukladno navedenoj odredbi, tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari bez da se protivio povlačenju tužbe kako je to učinio tužitelj podneskom od 4.5.2024. (list 225 spisa) to sud kao konačno postavljeni tužbeni zahtjev uzima onaj iz navedenog podneska.

3. Na pripremnom ročištu održanom 19.4.2017. kod Općinskog suda u Varaždinu, taj se sud proglasio mjesno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio ovom sudu radi daljnjeg postupanja.

4. U tijeku postupka sud je pročitao Policu osiguranja (list 5 spisa), presliku rješenja HZMO-a, Područne službe u Varaždinu od 25.4.2014. (list 6 spisa), medicinska dokumentacija za tužitelja (list 7-23 spisa), preslika Uvjeta za osiguranje života (list 30-34 spisa), Posebni uvjeti za dopunsko osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja iz osiguranja života (list 35-36 spisa), Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta (list 37-47 spisa), presliku Zapisnika o očevidu od 9.9.2012. MUP-a PP Varaždinske (list 48-55 spisa). Pribavljen je i pročitan spis Prekršajnog suda u Varaždinu poslovni broj Pp-7912/2021 i sastavljena je službena bilješka (list 84-132 spisa), pribavljen je i pročitan spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-77/2019 (Kov-103/2017). Sud je saslušao svjedoke PH, HH, ŠH i tužitelja kao stranku (list 164-168 spisa), te svjedoka ZH (list171-172 spisa). Provedeno je kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl.ing. Goranu Husinecu i dr.med. Davoru Mayeru (list 183- 184 i list 187-191 spisa). Provedeno je toksikološko vješačenje po vještaku dipl.ing.kem. LH (list 234-235 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku oftalmologu Prof.dr.sc. Branimiru Cerovskom (list 213-214 spisa). Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru dr.med. Gordanu Makariću (list 251-252 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je prednik tuženika (OSIGURANJE ZAGREB d.d.) s tužiteljem sklopilo Policu osiguranja života broj 1010118237. Nije sporno da je tužitelj na liječenju u bolnici proveo ukupno 67 dana.

6.1. Među parničnim strankama je sporan nastanak štetnog događaja to jest uzročno-posljedična veza između trajnog invaliditeta tužitelja i alkoholiziranosti tužitelja, sporna je isključiva odgovornost tužitelja i visina tužbenog zahtjeva.

7. Čitanjem Police osiguranja, ovaj sud je utvrdio da su društvo OSIGURANJE ZAGREB d.d. kao osiguravatelj i tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik 1.7.2005. sklopili policu osiguranja života broj 1010118237 s istekom osiguranja 1.7.2025., u kojoj je, između ostalog, ugovoreno i dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i to osigurana svota za trajnu invalidnost 10.000,00 EUR. Sastavni dijelovi Police osiguranja su Ponuda osiguranja života, Uvjeti za osiguranje života UŽO7, Posebni uvjeti za dopunsko osiguranje od posljedice nesretnog slučaja UNPŽ4 i Tablice invalidnosti 7I4 (list 5 spisa). Čitanjem rješenja HZMO-a, Područne službe u Varaždinu, Klasa:UP/I 141-06/14-01/031161026496 od 25.4.2024., sud je utvrdio da je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% prema odjeljku IIB, točki 10 Liste tjelesnih oštećenja iz članka 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja („Narodne novine“ broj 162/98) koje je nastalo 19.9.2013. zbog ozljede izvan rada. (list 6 spisa). Čitanjem Uvjeta za osiguranje života UŽO7, sud je utvrdio da je člankom 3. UŽO7 propisano da se uz osiguranje života može sklopiti i dopunsko osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja za slučaj trajne invalidnosti i dnevne naknade za boravak u bolnici. Odredbom članka 32. UŽO7 propisana je dužnost osobe koja polaže pravo na osiguranu svotu da podnese pismeni zahtjev osiguratelju kad nastupi osigurani slučaj, a odredbom članka 3. propisana je dužnost osiguratelja da isplati osiguranu svotu u skladu s ugovorom o osiguranju u roku osam dana od dana utvrđenja postojanja i visine obveze. Sukladno odredbi članka 36. UŽO7, potraživanja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju prema odredbama Zakona o obveznim odnosima. Sukladno odredbi članka 1. Posebnih uvjeti za dopunsko osiguranje od posljedice nesretnog slučaja UNPŽ4, moguće je sklopiti osiguranje, između ostalog, za slučaj trajnog gubitka opće radne nesposobnosti (invalidnost) uslijed nesretnog slučaja, dok se sukladno članku 3. UNPŽ4, nesretnim slučajem smatra svaki izvanredni i o volji osiguranika nezavisni događaj koji djelujući izvana i naglo na tijelo osiguranika ima za posljedicu potpunu ili djelomičnu trajnu invalidnost ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć, odnosno liječenje u bolnici. Nesretnim slučajem se smatra i udar kakvim predmetom ili o kakav predmet. Sukladno odredbi članka 5., kad nastane osigurani slučaj u smislu posebnih uvjeta, osiguratelj isplaćuje postotak od osigurane svote za slučaj trajne invalidnosti koji odgovara postotku trajne djelomične invalidnosti, ako je uslijed nesretnog slučaja nastupila djelomična trajna invalidnost osiguranika manja od 50%. Prema odredbi članka 7. stavka 1. točke 8., isključene su u cijelosti sve obaveze osiguratelja, ako je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola ili narkotičkih sredstava na osiguranika, bez obzira na bilo kakvu odgovornost treće osobe za nastanak štetnog događaja. Smatra se da je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola, ako je poslije nastanka nesretnog slučaja utvrđena koncentracija u trenutku nastanka štetnog događaja viša od 0,1% alkohola u krvi odnosno pronađeni su tragovi narkotičnih sredstava. U ovakvim slučajevima ne postoji obveza osiguratelja samo ako je takvo alkoholizirano stanje osiguranika imalo uzročnu vezu s nastankom štetnog događaja.

8. Iz Zapisnika o očevidu MUP-a, PU Varaždinske, PPP Varaždin, od 9.9.2012., proizlazi da je zapisnik o očevidu sastavljen 4.9.2012. radi očevida prometne nesreće u naseljenom mjestu [adresa] u blizini kbr. 3, u kojoj su sudjelovali ovdje tužitelj KH, ZH i PH. Utvrđeno je da su policijski službenici na licu mjesta izvršili alkotestiranje tužitelja i ZH, da je tužitelju izmjerena koncentracija alkohola u krvi 1,72 g/kg, a ZH 1,01 g/kg. Nadalje, utvrđeno je da je prekršajnom sudu u Varaždinu podnesen optužni prijedlog protiv tužitelja VH i ZH zato što su 4.9.2012. sudjelovali u prometnoj nesreći na način da je ovdje tužitelj upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,72 g/kg alkohola u tijelu osobnim automobilom te se dolaskom do kb.3. u naselju Natkrižovljan nije kretao sredinom obilježene prometne trake već je vozilom prešao u lijevo na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, tom prilikom je u kočenju prednjim lijevim dijelom svog vozila udario u prednji lijevi dio osobnog automobila ZH koji je dolazio iz suprotnog smjera pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,01 g/kg. Presudom prekršajnog suda u Varaždinu Pp-7912/2012 od 10.9.2015., tužitelj VH i ZH proglašeni su krivima za prethodno opisane prekršaje koji su im se stavili na teret optužnim prijedlogom MUP-a PU Varaždinske PPP Varaždin, od 9.9.2012. Presudom Visokog prekršajnog suda u Zagrebu, Pž-3797/2015 od 10.1.20217., odbijena je optužba protiv tužitelja VH u cijelosti jer je u tom predmetu nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona okrivljenika (ovdje tužitelja).

8. Radi utvrđivanja okolnosti (dinamike) nastanka štetnog događaja i eventualnog postojanja uzročno-posljedične veze između alkoholiziranosti tužitelja i nastanka štete, utvrđenja visine invaliditeta nastalog kod tužitelja uslijed ozljeđivanja, sud je izveo dokaz kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po vještacima dipl.ing. Goranu Husinecu i dr.med. Davoru Mayeru, zatim toksikološkim vještačenjem po vještaku dipl.ing.kem. LH, vještačenje po vještaku ofatlmologu prf.dr.sc. Branimiru Cerovskom i vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrije dr.med. Gordanu Makariću.

8.1. Iz nalaza i mišljenja dipl.ing. Gorana Husineca, prometnog vještaka, proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju došlo do prelaska vozila Mercedes na suprotni kolnički trak gdje je svojim lijevim dijelom udario u vozilo Hyundai koje je nailazilo iz suprotnog smjera. Od trenutka nastanka opasne situacije sudar je bio neizbježan. Prilikom sudara tijela vozača i suvozača poletjela su prema naprijed i lijevo pod kutom od oko 30 stupnjeva. Iz nalaza i mišljenja dr.med. Davora Mayera proizlazi da je tužitelj u prometnoj nesreći sudjelovao kao suvozač (ili vozač) osobnog automobila koje se sudarilo s drugim osobnim vozilom nakon čega je između sudionika nesreće došlo do sukoba. U dinamici prometne nesreće kakva je utvrđena po prometnom vještaku, tijelo tužitelja je u trenutku sudara dvaju vozila imalo tendenciju prisilnog kretanja prema naprijed i nešto ulijevo (ukoliko je bilo na mjestu suvozača), odnosno prema naprijed (ukoliko je bilo na mjestu vozača). Radilo se o sudaru niskog intenziteta, s kinematikom nepodesnom za bilo kakvo značajnije ozljeđivanje. Oštećenje unutrašnjosti vozila nije povezivo s nastankom ozljede. Ozljeda ustanovljena kod tužitelja nastala je udarcem tupotvrdog sredstva po području desnog oka. Čvrsti predmet, kakav je i fotoaparat, držan u ruci osobe koja njime zamahne prema oku druge osobe, predstavlja podesno sredstvo i način zadavanja ovakve ozljede. Prema tome, ozljeda tužitelja se prema mišljenju vještaka ne može povezati s prometnom nesrećom, već je pripisana zbivanjima nakon nesreće u kojima je tužitelj zadobio udarac po oku od strane druge osobe.

8.1.1. Podneskom od 8.11.2022., tuženik je prigovorio dijelu nalaza koji se odnosi na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, u pogledu utvrđenja da ozljeda tužitelja nije posljedica prometne nesreće već da se ista može pripisati događajima nakon prometne nesreće jer, kako tuženik navodi, iz dijela nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husineca proizlazi da nije poznat položaj tužitelja u vozilu prilikom nastanka predmetne nesreće. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10.10.2023., sud je saslušao vještake Gorana Husineca i Davora Mayera. Sudski vještak Davor Mayer je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, a u svom je iskazu naveo da je nastalo oštećenje uzeto u obzir prilikom zaključivanja. Radilo se o oštećenju svijetla za čitanje karata koje je ispalo iz ležišta, a to oštećenje ni na koji način nije povezano s ozljedom tužitelja. Ozljeda kakva je nastala kod tužitelja može biti popraćena i nekim opsegom krvarenja, ali ne nužno. Vještak je u iskazu naveo da je za nastup krvarenja ključno da dođe do prekida integriteta kože tj. do nastanka rane. Sudski vještak Goran Husinec je u svom iskazu naveo da prema foto-elaboratu nije došlo do pomicanja kabine odnosno kabina vozila u sudaru nije oštećena.

8.1.2. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje dipl.ing. Gorana Husineca i dr.med. Davora Mayera u cijelosti jer smatra da su njihovi nalazi dani stručno i obrazloženo te da su svojim iskazom danim na ročištu za glavnu raspravu otklonili sve prigovore tuženika.

8.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Branimira Cerovskog proizlazi da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio tešku ozljedu desnog oka koja je unatoč liječenju završila potpunim sljepilom i fitizom desnog oka. Prema Tablicama tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta osiguranika, vještak je utvrdio da je u konkretnom slučaju riječ o invaliditetu pod točkom II. OČI 714 potpuni gubitak oka jednog vida u visini od 33%. Vještak je utvrdio da je tužitelj u bolnici boravio 72 dana i da su sva navedena bolnička liječenja jasno povezana sa štetnim događajem i posljedicama štetnog događaja.

8.2.1. Podneskom od 30.11.2023., tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Branimira Cerovskog u pogledu dopune nalaza i mišljenja na okolnost u kojem je trenutku bilo moguće utvrditi invaliditet po Tablicama tuženika T.14. OT, a s obzirom na izneseni prigovor zastare, te u pogledu trajanja bolničkog liječenja za koje tuženik navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da bi tužitelj u bolnici boravio 67 dana. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 8.5.2024., sud je saslušao vještaka Branimira Cerovskog koji je u svom iskazu naveo da je invaliditet tužitelja bilo moguće utvrditi 29.8.2013. kada je utvrđeno da tužitelj na ozlijeđenom lijevom oku nema niti osjet svijetla odnosno da je oko potpuno slijepo. Navodi da je omaškom umjesto 3.10.2021. kao početak liječenja u drugoj bolnici trebao navesti datum 3.12.2021. Vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

8.2.2. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Branimira Cerovskog u cijelosti jer smatra da je njegov nalaz stručan i obrazložen te da je svojim iskazom danim na ročištu za glavnu raspravu otklonio sve prigovore tuženika.

8.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa dipl.ing. LH proizlazi da je u vrijeme prometne nesreće – štetnog događaja 4.9.2012. u 21,35h, tužitelj bio u alkoholiziranom stanju s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,63 g/kg zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, tako da je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom. Za pijano stanje (koncentracija apsolutnog alkohola u krvi je u području između 1,50 g/kg i 2,50 g/kg apsolutnog alkohola) s toksikološkog gledišta karakteristično je da kod većine ovako alkoholiziranih osoba dolazi do suženja intelektualnih funkcija, gubitka samokontrole i samokritičnosti, osobe su dezorijentirane u vremenu i prostoru, u hodu dolazi do nemogućnosti održavanja ravnoteže, a to se u vožnji očituje kao cik-cak vožnja, govor im je nejasan i dolazi do zamuckivanja. Kod 0,40 h/kg apsolutnog alkohola u krvi nastupa poremećaj sluha što se očituje gubitkom sposobnosti određivanja izvora zvuka. Kod 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi poremećaj sluha glede kvalitete i intenziteta iznosi 40%, a optičke se reakcije smanjuju oko 30%. Trijezna osoba u sekundi primi do 18 individualnih optičkih podražaja od kojih stvara cjelovitu sliku, osoba s oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi u sekundi 4-5 optičkih podražaja, a kod 2,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi još samo 1 optički podražaj u sekundi. Zbog navedenog slike pred ovako alkoholiziranom osobom postaju mutne i nejasne pa oni mnogo toga oko sebe ne zapažaju. Vidni kut trijezne osobe iznosi oko 180', a može iznositi bez pokretanja glave i do 220', a kod alkoholizirane osobe on se sužava te zbog toga vozač prekasno uočava vozila koja mu dolaze sa strane. Zbog alkoholiziranosti se neispravno procjenjuje brzina i udaljenost nadolazećeg vozila. Vještak navodi da svaka, pa i najmanja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi utječe na smanjenje vozačkih sposobnosti, a s povećanjem koncentracije apsolutnog alkohola u krvi raste i vjerojatnost nastanka prometne nesreće zbog smanjenja ili bitnog smanjenja vozačkih sposobnosti, a što ovisi o koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi. Do koncentracije od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozači su smanjenih vozačkih sposobnosti, a izna1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozačke sposobnosti su bitno smanjene tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom.

8.3.1. Podneskom od 23.7.2024., tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka toksikologa dipl.ing. LH u bitnome navodeći da je vještak propustio očitovati se na manifestaciju takvog alkoholiziranog stanja kod tužitelja i na opće psihofizičko stanje tužitelja odnosno na potenciranje njegove razdražljivosti i agresivnosti, a to sve s obzirom na sporan nastanak predmetnog štetnog događaja. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 4.12.2024., vještak toksikolog dipl.ing. LH je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 11.7.2024., u svom iskazu navodi da je u nalazu opisano karakteristike ponašanja prosječne osobe koja u trenutku prometne nesreće ima u krvi najmanje 1,63 g/kg apsolutnog alkohola. Navodi da toksikološki vještaci mogu dati mišljenje isključivo o ponašanju prosječne osobe pri utvrđenom alkoholiziranom stanju. Kako je djelovanje alkohola na svakog čovjeka ponaosob pa tako i na njegovo ponašanje strogo individualno, vještak navodi da je to područje za vještaka psihijatrijske struke.

8.3.2. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka toksikologa dipl.ing. LH u cijelosti jer smatra da je njegov nalaz stručan i detaljno obrazložen te da je svojim iskazom danim na ročištu za glavnu raspravu otklonio sve prigovore tuženika.

8.4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.med. Gordana Makarića proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju 4.9.2012. pri čemu je zadobio tjelesne ozljede, a analizom apsolutnog alkohola u krvi utvrđena mu je koncentracija od najmanje 1,63 g/kg. Vještak navodi da u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive se relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji. Vještak se ne može upuštati u analizu vjerodostojnosti podataka u iskazima stranaka i svjedoka u postupku. Nadalje, vještak navodi da alkoholemija sama po sebi ne predstavlja determinirajući čimbenik ubrojivosti, uvažajući iznimno visoku varijabilnost reagiranja na alkohol. Ta se varijabilnost s jedne strane odnosi na velike razlike u podnošenju alkohola u različitih ljudi, a s druge strane i na činjenicu da u jedne te iste osobe u različitim situacijama cijeli niz konstelativnih čimbenika (kao što su umor, afekt, snižena koncentracija šećera u krvi, istovremeno djelovanje drugih psihoaktivnih tvari itd.) može određivati drugačije ponašanje i reagiranje kod istih razina alkoholemije. Međutim, prihvaćeni forenzično-psihijatrijski kriteriji za alkoholemiju od 1,5 g/kg do 2,2 g/kg opravdavaju ocjenu smanjene ubrojivosti pa time i kontrole ponašanja u srednjom (umjerenom) stupnju. Koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,63g/kg u pravilu ima za posljedicu poremećenost koordinacije pokreta, poremećenost ravnoteže, pospanost, emocionalnu nestabilnost, poremećenost orijentacije u prostoru, poremećenost jasnog izgovaranja riječi i pravilnog oblikovanja misli. Vještak zaključno navodi da smatra kako je tužitelj u trenutku predmetnog štetnog događaja bio u stanju alkoholne opijenosti umjerene težine. Uvažavajući i konstelativne čimbenike u vidu doživljene prometne nezgode te posljedične povišene afektivne tenzije, što je sve zajedno moglo dovesti do dezinhibicije njegovog ponašanja u vidu pojačane razdražljivosti i agresivnog ponašanja.

8.4.1 Podneskom od 7.3.2025., tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr.med. Gordana Makarića u bitnome navodeći da bi vještak trebao dopuniti nalaz i mišljenje uzimajući pritom u obzir iskaze saslušanih svjedoka te činjenicu varijabilnosti reagiranja na alkohol. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22.10.2025., sud je saslušao stalnog sudskog vještaka dr.med. Gordana Makarića koji je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na izneseni prigovor tužitelja je iskazao da ocjena vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku spada u isključivu nadležnost suda.

8.4.2. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sudskog vještaka dr.med. Gordana Makarića Kovačića u cijelosti jer smatra da je njegov nalaz stručan i detaljno obrazložen te da je svojim iskazom danim na ročištu za glavnu raspravu otklonio sve prigovore tužitelja.

9. Sud je tijekom postupka saslušao svjedoke ZH, PH, HH, ŠH te tužitelja kao stranku.

9.1. Svjedok PH je u svom iskazu navela da je očevidac predmetnog štetnog događaja koji se dogodio 4.9.2012., da je ona upravljala vozilom u kojem su se osim nje nalazili tužitelj te g. IH i g. ĆH, išli su po vino u selo Radovec, kretali su se sporednom – lokalnom cestom te je u mjestu [adresa] došlo do prometne nesreće, navodi da su svi izašli iz auta van te se tužitelj pokušao dogovoriti s vozačem vozila; navodi da je susjed ŠH, stanovnik mjesta [adresa], izašao na mjesto štetnog događaja te je micao materijalne tragove s mjesta štetnog događaja i fotografirao ih. Navodi da je tužitelj pristupio ŠH i rekao mu da ne miče tragove i da ne fotografira ih, nakon čega je ŠH zamahnuo fotoaparatom koji je držao u ruci te je njime udario tužitelja po desnom oku. Svjedokinja, nadalje, iskazuje je tim udarcem raskrvario desno oko tužitelja, da je došlo do naguravanja no nije bilo izravnih udaraca. Prema daljnjem iskazu svjedoka, tužitelj je lijepo rekao ŠH da ne miče materijalne tragove s ceste i neka ih ne fotografira, nije bio nasilan, dok je ŠH bio više nasilan. Navodi da nije bilo nikakvog naguravanja u svezi i oko predmetnog fotoaparata. Tužitelj da je konzumirao alkoholna pića, pa je stoga ona upravljala vozilom. Navodi da nije zadobila nikakve ozljede uslijed prometne nesreće, a koliko joj je poznato niti tužitelj nije zadobio nikakve ozljede zbog prometne nesreće.

9.1.1. Sud je iskaz svjedoka PH ocijenio pristranim i nelogičnim u dijelu u kojem svjedokinja navodi da je ona upravlja osobnim vozilom tužitelja u vrijeme nastanka prometne nesreće s obzirom da je to u suprotnosti s činjenicama utvrđenim u prekršajnom postupku.

9.2. Svjedok HH je u svom iskazu u bitnome naveo da se kritične zgode kretao svojim vozilom te je naišao na vozila na cesti koja su se prepriječila, navodi da nije mogao nastaviti dalje vožnju pa je izašao iz svojeg vozila, na mjestu štetnog događaja je bilo okupljeno 8-10 ljudi, među kojima je bio i tužitelj, zatim da je došao neki čovjek koji je počeo gurati plastiku – plastične dijelove koji su bili na cesti te ih nije fotografirao, premda je imao fotoaparat u rukama. Navodi da je došao tužitelj i rekao toj osobi „makni se, kaj buš to fotografirao?!“, tužitelj je zatim gurnuo istu osobu s fotoaparatom, ali ona nije pala na pod. Zatim da je vidio bljesak od fotoaparata ili mobitela, da mu se okrenuo tužitelj i vidio je krvavo oko. Navodi da je tužitelja udarila osoba koja je imala kod sebe fotoaparat. Navodi da se nalazio na 5m udaljenosti od tužitelja i osobe koja je držala fotoaparat, ali navodi da nije vidio osobu koja je micala plastične dijelove s ceste i držala fotoaparat u rukama.

9.2.1. Sud je iskaz svjedoka HH ocijenio u potpunosti životnim, jasnim i istinitim, posebno u dijelu gdje svjedok jasno opisuje kako je došlo do nastanka štetnog događaja. Svjedok je nezainteresiran za ishod spora te je jedini jasno naveo sve okolnosti događaja.

9.3. Svjedok ŠH je u svom iskazu u bitnome naveo da je kritične zgode bio kod svoje punice u mjestu Natkrižovljanima 5, da je čuo da je došlo do prometne nesreće te je sa svojom kćeri od 9 godina i sinom od 12 godina izašao van vidjeti što se dogodilo i ujedno se ponudio za pomoć ukoliko treba. Navodi da u rukama nije imao ništa poput fotoaparata i slično, da se tužitelj iznenada zaletio njemu s leđa te ga je tri puta udario po glavi i on je završio na podu. Navodi da su drugi ljudi zadržali tužitelja koji je nastavio nasrtati na njega, da ga je tužitelj neposredno prije toga verbalno napao i vrijeđao pogrdnim riječima. Navodi da nije micao plastične dijelove s prometne nesreće niti je fotografirao iste jer nije imao fotoaparat. Navodi da kad je on došao na mjesto štetnog događaja, tužitelj je bio sav krvav i da je zadobio udarac u predjelu oka. Nadalje, svjedok u iskazu navodi da nije za tužitelja primijetio da bi bio pod utjecajem alkohola, ali je primijetio da je prije predmetnog štetnog događaja koji je pretrpio bio agresivan i glasan. Navodi da se tužitelj počeo svađati s vozačem drugog vozila, a zatim da se svađao sa svima ostalima. Tužitelj da je bio agresivan, prijetio, svađao se. Navodi da je šest ljudi držao tužitelja koji je nasrtao na njega dok je on bio na podu, da je tom prilikom mogao ozlijediti i njegovu djecu. Navodi da je tužitelj već krvario iz glave pri izlasku iz svog vozila.

9.3.1. Sud je iskaz svjedoka ŠH ocijenio kao neistinitim i kontradiktornim svemu što je u postupku utvrđeno vještačenjem i iskazima ostalih svjedoka. Nitko od svjedoka, naime, nije spomenuo da bi ŠH za ruku držao djecu, da je krvario kad je izašao iz auta, upravo suprotna činjenica je utvrđena nalazima i mišljenjima vještaka u tijeku postupka, zatim da bi se ponudio za pomoć ako nekome treba (o tome nisu iskazivali ni tužitelj ni svjedok ZH), zatim da nije micao plastične dijelove jer je to u suprotnosti s iskazom svjedoka HH, ZH i PH. Nadalje, sud ne smatra istinitim iskaz niti u dijelu gdje svjedok navodi da je tužitelja šest osoba držalo dok je on bio na podu, jer takvo nešto također ne proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja tijekom postupka.

9.4. Svjedok ZH je u svom iskazu u bitnome naveo da je 4.9.2012. sudjelovao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran tužitelj, da je unatoč njegovom pokušaju izbjegavanja vozilo tužitelja svojom lijevom stranom udarilo u lijevu stranu njegovog vozila; pretpostavlja da je tužitelj svojim okom udario u unutarnje ogledalo (retrovizor) s obzirom da je isto visilo na nekoj špagi, navodi da kod tužitelja nije primijetio nikakve neuobičajene kretnje uslijed utjecaja alkohola. Navodi da su se z bog navedenog sudara okupili mještani – susjedi, među kojima je bio i ŠH. Nadalje, svjedok iskazuje da je razgovarao s tužiteljem neposredno nakon štetnog događaja te je tužitelj htio izbjeći dolazak policije tako što mu je ponudio zamjensko vozilo, ali da su mu okupljeni rekli da mu ne vjeruje, jer nakon što se tužitelj otrijezni da to neće ispuniti. Primijetio je da su neki ljudi fotografirali njegovo i tužiteljevo vozilo, a zatim da je došlo do verbalnog sukoba tužitelja s pojedincima, a zatim je došlo i do fizičkog sukoba tako što je tužitelj odgurivao mještane, gdje se našao i ŠH, kojem je tužitelj dobacio "kaj ti slovenac imaš tu nešto!?", i da je tužitelj zatim odgurnuo ŠH.

9.4.1. Sud je iskaz svjedoka ZH ocijenio istinitim i logičnim, svjedok je životno i jasno opisao tijek događaja, a njegov se iskaz u većini podudara sa iskazom nezainteresiranog svjedoka HH.

9.5. Tužitelj VH je u svom iskazu u bitnome naveo da se na dan štetnog događaja 4. rujna 2012. nalazio na suvozačevom mjestu u osobnom vozilu marke Mercedes, klase S (tzv. Genšer), da je do prometne nesreće došlo u selu [adresa] i to na prijevoju i nepreglednom dijelu ceste (zavoju), da je njegovim vozilom upravljala PH, zaposlenica, a s njima u vozilu su se nalazili još IH i ĆH. Navodi da je prije štetnog događaja popio par gemišta pa da zato on nije upravljao vozilom. Navodi da se pokušao dogovoriti s g. ZH, vozačem drugog vozila, misli da bi se uspjeli dogovorili da se nisu umiješali susjedi. Prema navodima tužitelja, ZH je električar te je postavljao struju većini tih susjeda pa su stoga isti ti susjedi zagovarali njegovu stranu. Jedan od tih susjeda da je i ŠH koji je počeo gurati plastične dijelove otpale s mojega vozila na stranu prometnog traka predviđena za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Navodi da je došao do ŠH i rekao mu da to ne dira, da je on to prestao raditi, no ubrzo zatim da je došao s još jednim krupnijim muškarcem te je otvorio poklopac motora njegovog vozila i počeo ga fotografirati. Navodi da je došao do ŠH i gurnuo ga kako bih ga odmaknuo od njegovog vozila, ali da je ŠH u padu namjerno zamahnuo rukom, uplašio se te ga udario fotoaparatom koji je bio na vezici i ozlijedio mu desno oko na koje sada više ne vidi. Navodi da nije nasrtao na ŠH da je njegovo liječenje u svezi desnog oka završeno te da je trajna posljedica trajni gubitak vida.

9.5.1. Sud je iskaz tužitelja ocijenio istinitim u dijelu gdje tužitelj iskazuje kako je došlo do prometne nesreće, ali ne i u dijelu gdje navodi tko je vozio automobil jer je u prekršajnom postupku utvrđeno da je tužitelj upravljao osobnim automobilom. Nadalje, sud iskaz tužitelja ocjenjuje kontradiktornim u onom dijelu gdje tužitelj priznaje da ga se ŠH uplašio i da je zbog toga zamahnuo rukom u kojoj je držao fotoaparat, da bi kasnije naveo da nije na njega nasrtao, jer su tu činjenicu potvrdili drugi svjedoci HH i ZH.

10. Čitanjem spisa Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Kov-173/2017, sud je utvrdio da je rješenjem od 11.10.2017., protiv ŠH odbačena optužnica zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede opisanog i kažnjivog po članku 99. stavku 2. Kaznenog zakona.

11. Na temelju tako provedenog postupka, sud je utvrdio da u konkretnoj pravnoj stvari nije došlo do isključenja obveze osiguratelja – ovdje tuženika na isplatu osigurane svote po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

11.1. U odnosu na prigovor zastare tražbine kojeg je istaknuo tuženik, ističe se da je takav prigovor neosnovan. Vještak prof.dr.sc. Branimir Cerovski na ročištu za glavnu raspravu održanom 8.5.2024. utvrdio da je 29.8.2013. kod tuženika bilo moguće utvrditi identitet po Tablici tuženika 14 OT. Odredbom članka 234. ZOO-a propisano je da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Tužitelj je tužbu podnio 7.7.2016., a petogodišnji rok zastare se računa od 1.1.2014., s obzirom da je tražbina nastala 29.8.2013., to jest danom utvrđenja invaliditeta kod tužitelja, slijedom čega tražbina tužitelja nije zastarjela.

12. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Sukladno odredbi članka 925. ZOO-a, Ugovor o osiguranju je sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici, sukladno članku 926. stavku 3. ZOO-a. Ispunjenje te obveze mora biti navedeno na polici. Sukladno odredbi članka 943. ZOO-a, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Sukladno odredbi članka 975. ZOO-a, osiguratelj se oslobađa obveze iz ugovora o osiguranju od nesretnog slučaja ako je osiguranik namjerno prouzročio nesretni slučaj.

12.1. U ovoj pravnoj stvari nesretni slučaj je trajni invaliditet tužitelja koji se manifestira u vidu potpunog gubitka vida na lijevom oku, dakle, na tuženiku je bio teret dokaza da tijekom postupka, u smislu odredbe članka 975. ZOO-a, dokaže da je tužitelj nesretni slučaj – udarac ŠH fotoaparatom u lijevo oko tužitelja, prouzročio namjerno.

12.2. Sud je primjenom odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj ; dalje: ZPP) i to primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tuženik u ovom postupku nije uspio dokazati da bi tužitelj namjerno prouzročio nesretni slučaj to jest da bi njegovo alkoholizirano stanje imalo uzročnu vezu s nastankom istog. Naime, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Sud je u postupku utvrdio da je tužitelj skrivio prometnu nesreću koja se dogodila 4.9.2012., tako što je upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji 1,72 g/kg alkohola županijskom cestom u mjestu [adresa], a u kojoj prometnoj nesreći je stradalo vozilo svjedoka ZH, zatim da je zbog tako počinjenog prekršaja tužitelj prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Varaždinu Pp P-7912/2012 od 10.9.2015. proglašen krivim i da je presudom Visokog prekršajnog suda u Zagrebu, Pž-3797/2015 od 10.1.2017.odbijena optužba protiv tužitelja jer je nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona okrivljenika (tužitelja). Nadalje, sud je u tijeku postupka utvrdio da je osigurani slučaj – invaliditet zbog gubitka vida na jedno oko kod tužitelja nastao zbog udarca u oko tvrdotupim predmetom, za koji je odgovorna treća osoba. No, da bi bilo riječi o oslobođenju obveze osiguranika na isplatu osigurnine, u ovom sporu je potrebno da tuženik, sukladno odredbi članka 975. ZOO-a dokaže da je tužitelj namjerno prouzročio nesretni slučaj, u smislu Police osiguranja. Drugim riječima, sud mora sa sigurnošću, odnosno bez ikakve dvojbe utvrditi da je tužitelj nesretni osigurani slučaj – udarac fotoaparatom (tupim predmetom u smislu odredbi UNPŽ4), prouzročio s namjerom. Iz iskaza svjedoka koje je sud ocijenio vjerodostojnima, a to je iskaz svjedoka NH i ZH proizlazi da je između ŠH i tužitelja došlo do prepiranja u trenutku kada je ŠH stigao na mjesto prometne nesreće došao sa svojim fotoaparatom. Pri tome valja istaknuti da ŠH nije sudionik prometne nesreće, već mještanin koji se tamo našao radi znatiželje jer iz iskaza ostalih svjedoka, ali i tužitelja proizlazi da isti nije pružao nikakvu eventualnu pomoć osobama koje su sudjelovale u toj prometnoj nesreći. Da je došlo do micanja plastičnih dijelova na mjestu nastanka prometne nesreće iskazali su i svjedokinja PH i sam tužitelj, uz prethodno navedene svjedoke.

13.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mayera proizlazi da oštećenje unutrašnjosti vozila nije povezivo s nastankom ozljede. Ozljeda ustanovljena kod tužitelja nastala je udarcem tupotvrdog sredstva po području desnog oka (list 184 spisa). U pogledu oštećenja u vozilu automobila, vještak je iskazao da se radilo o oštećenju svjetla za čitanje karata koje je ispalo iz ležišta. Ovo oštećenje ni na koji način nije povezivo s ozljedom tužitelja kao sam naveo u pisanom nalazu. Ozljeda kakva je nastala kod tužitelja može biti praćena i nekim opsegom krvarenja, ali ne nužno. Naime za nastup krvarenja je ključno da dođe do prekida integriteta kože tj. Do nastanka rane. U medicinskoj dokumentaciji nije izrijekom navedena rana pa ne mogu tvrditi s sigurnošću da bi krvarenja kojeg bi druge osobe zamijetile bilo. U prilog postojanju krvarenja govore pojedini iskazu svjedoka dok objektivnih zapisa nema.

13.2. Iz iskaza vještaka oftamologa dr. Cerovskog proizlazi da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio tešku ozljedu desnog oka koja je unatoč liječenju završila potpunim sljepilom i ftizom desnog oka. (list 214 spisa). Visina trajnog invaliditeta utvrđena je prema Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta osiguranika i za II. OČI T14 potpuni gubitak vida jednog oka 33% (38). Vještak, nadalje navodi da su sva navedena bolnička liječenja jasno povezana sa štetnim događajem i posljedicama štetnog događaja. Na ročištu održanom 8.5.2024., stranke su učinile nespornim da je tužitelj u bolnici proveo ukupno 67 dana. Slijedom navedenog, tužitelju po Polici osiguranja pripada ukupan iznos od 536,00 EUR s osnove boravka u bolnici radi liječenja. Stoga je tužitelj odbijen za preostali iznos od 40,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U svom iskazu, na ročištu održanom 8.5.2024., vještak je iskazao da se 29.8.2013. može uzeti kao datum kad je kod tužitelja bilo moguće utvrditi invaliditet po OT 14 tuženika.

13.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa dr. Kovačića proizlazi da je u vrijeme prometne nesreće – štetnog događaja dana 04.09.2012. u 21,35 sati osiguranik tuženika, tužitelj KH bio u pijanom stanju s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,63 g/kg zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, tako da je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom. Za pijano stanje (koncentracija apsolutnog alkohola u krvi je u području između 1,50 g/kg i 2,50 g/kg apsolutnog alkohola) s toksikološkog gledišta karakteristično je da kod većine ovako alkoholiziranih osoba dolazi do suženja intelektualnih funkcija, gubitka samokontrole i samokritičnosti, osobe su dezorijentirane u vremenu i prostoru, u hodu dolazi do nemogućnosti održavanja ravnoteže, a to se u vožnji očituje kao cik-cak vožnja, govor im je nejasan i dolazi do zamuckivanja. Kod 0,40 g/kg apsolutnog alkohola u krvi nastupa poremećaj sluha što se očituje gubitkom sposobnosti određivanja izvora zvuka. Kod oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi poremećaj sluha glede kvalitete i intenziteta iznosi 40%, a optičke se reakcije smanjuju oko 30%. Trijezna osoba u sekundi primi do 18 individualnih optičkih podražaja od kojih stvara cjeloviti sliku, osoba s oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi u sekundi 4 – 5 optičkih podražaja, a kod oko 2,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi još samo 1 optički podražaj u sekundi. Zbog navedenog slike pred ovako alkoholiziranom osobom postaju mutne i nejasne pa oni mnogo toga oko sebe ne zapažaju. Vidni kut trijezne osobe iznosi oko 180°, a može iznositi bez pokretanja glave i do 220°, a kod alkoholizirane osobe on se suzuje, te zbog toga vozač prekasno uočava vozila koja mu dolaze sa strane. Zbog alkoholiziranosti neispravno se procjenjuje brzina i udaljenost nadolazećeg vozila. Svaka, pa i najmanja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi utječe na smanjenje vozačkih sposobnosti, a s povećanjem koncentracije apsolutnog alkohola u krvi raste i vjerojatnost vjerojatnosti nastanka prometne nesreće zbog smanjenja ili bitnog smanjenja vozačkih sposobnosti a što ovisi o koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi. Do koncentracije od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozači su smanjenih vozačkih sposobnosti, a iznad 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozačke sposobnosti su bitno smanjene tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom. (list 234 spisa). U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 4.12.2024., vještak dr. Kovačić je iskazao da je u svom pisanom nalazu i mišljenju opisao karakteristike ponašanja prosječne osobe koja u trenutku prometne nesreće ima u krvi najmanje 1,63 g/kg apsolutnog alkohola te da toksikološki vještaci mogu davati u mišljenjima isključivo ponašanje prosječne osobe pri utvrđenom alkoholiziranom stanju. Kako je djelovanje alkohola na svakog čovjeka ponaosob pa tako i na njegovo ponašanje strogo individualno, na konkretno postavljeno pitanje iz podneska mogu odgovoriti da je to isključivo područje za vještaka psihijatrijske struke, a ne toksikologa. Iz iskaza psihijatra dr. Makarića proizlazi da su u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji. Vještak se, naravno, ne može upuštati u analizu vjerodostojnosti podataka u iskazima stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost Suda. Općenito, alkoholemija sama po sebi ne predstavlja determinirajući čimbenik ubrojivosti, uvažavajući iznimno visoku varijabilnost reagiranja na alkohol. Ta se varijabilnost odnosi s jedne strane na velike razlike u podnošenju alkohola u različitih ljudi, a s druge strane i na činjenicu da u jedne te iste osobe u različitim situacijama cijeli niz konstelativnih čimbenika (kao što su npr. umor, afekt, snižena koncentracija šećera u krvi, istovremeno djelovanje drugih psihoaktivni tvari itd.) može određivati drugačije ponašanje i reagiranje kod istih razina alkoholemije. Međutim, prihvaćeni forenzično-psihijatrijski kriteriji za alkoholemiju od 1.5 g/kg do 2.2 g/kg opravdavaju ocjenu smanjene ubrojivosti pa time i kontrole ponašanja u srednjem (umjerenom) stupnju. Koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1.63 g/kg, u pravilu ima za posljedicu poremećenost koordinacije pokreta, poremećenost ravnoteže, pospanost, emocionalnu nestabilnost, poremećenost orijentacije u prostoru, poremećenost jasnog izgovaranja riječi i pravilnog oblikovanja misli etc. Temeljem svega navedenog smatram da je tužitelj VH u trenutku predmetnog štetnog događaja bio u stanju alkoholne opijenosti umjerene težine. Uvažavajući i konstelativne čimbenike u vidu doživljene prometne nezgode te posljedične povišene afektivne tenzije, što je sve zajedno moglo dovesti do dezinhibicije njegovog ponašanja u vidu pojačane razdražljivosti i agresivnog ponašanja.

13.4. Nadalje, da je ŠH, mještanin mjesta [adresa] micao materijalne tragove s mjesta štetnog događaja, potvrdila je u svom iskazu i svjedokinja PH, kojeg je sud u tom dijelu ocjenio istinitim jer se podudara sa iskazom svjedoka HH koji je nepristran i nezaintresiran za ishod ovog spora te je najpreciznije opisao nastanak nesretnog slučaja. I svjedokinja PH i svjedok HH su u svom iskazu naveli da tužitelj nije vikao na osobu koja je micala plastične dijelove s ceste, odnosno da nije bio agresivan. Konačno, iz iskaza svjedoka ZH ne proizlazi da je tužitelj bio agresivan već da je odgurnuo ŠH, za kojeg se na temelju iskaza svih svjedoka može sa sigurnošću utvrditi da je to osoba koja je držala fotoaparat u ruci. Nadalje, iz iskaza navedenih svjedoka ne proizlazi da bi alkoholizirano stanje tužitelja utjecalo na činjenicu da je upravo zbog takvog stanja gurnuo ŠH, odnosno osobu koja je nepozvana došla na mjesto štetnog događaja, micala plastične dijelove tužiteljeva automobila i pokušala fotografirati mjesto prometne nesreće. Drugim riječima, tuženik nije u postupku uspio dokazati da bi tužitelj inače bio agresivna i nasilna osoba, odnosno da bi i u trijeznom stanju eventualno došlo do odguravanja ŠH.

13.5. Nadalje, na temelju izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj nesretni slučaj – a to je gubitak vida na jednom oku prouzročio namjerno. Sukladno članku 3. UNPŽ4, nesretnim slučajem smatra svaki izvanredni i o volji osiguranika nezavisni događaj koji djelujući izvana i naglo na tijelo osiguranika ima za posljedicu potpunu ili djelomičnu trajnu invalidnost ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć, odnosno liječenje u bolnici. Nadalje, prema UNPŽ4, nesretnim slučajem se smatra i udar kakvim predmetom ili o kakav predmet. Drugim riječima, u pogledu opisane definicije nesretnog slučaja, udarac fotoaparatom u oko tužitelja uslijed prepirke, prema stavu ovog suda, predstavlja nesretni slučaj. Sukladno odredbi članka 5. UNPŽ4, kad nastane osigurani slučaj u smislu posebnih uvjeta, osiguratelj isplaćuje postotak od osigurane svote za slučaj trajne invalidnosti koji odgovara postotku trajne djelomične invalidnosti, ako je uslijed nesretnog slučaja nastupila djelomična trajna invalidnost osiguranika manja od 50%.

13.6. Prema odredbi članka 7. stavka 1. točke 8., isključene su u cijelosti sve obaveze osiguratelja, ako je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola ili narkotičkih sredstava na osiguranika, bez obzira na bilo kakvu odgovornost treće osobe za nastanak štetnog događaja. Smatra se da je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola, ako je poslije nastanka nesretnog slučaja utvrđena koncentracija u trenutku nastanka štetnog događaja viša od 0,1% alkohola u krvi odnosno pronađeni su tragovi narkotičnih sredstava. U ovakvim slučajevima ne postoji obveza osiguratelja samo ako je takvo alkoholizirano stanje osiguranika imalo uzročnu vezu s nastankom štetnog događaja. Navedena odredba Posebnih uvjeta protivna je prisilnom propisu, točnije odredbi članka 975. ZOO-a kojom je propisano da se osiguratelj oslobađa obveze iz ugovora o osiguranju od nesretnog slučaja ako je osiguranik namjerno prouzročio nesretni slučaj. Kao što je prethodno navedeno, nesretni slučaj u ovom konkretnom sporu je udarac treće osobe u oko tužitelja uslijed čega je tužitelj izgubio vid na jednom oku, odnosno utvrđen mu je invaliditet.

14. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a u svezi s člankom 943. ZOO-a i to od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Odredbom članka 154. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je stavkom 5. propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

16. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 3.876,00 EUR (vrijednost glavnice). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženog podneska od 3.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 8.1.), trošak pristupa na ročišta 12.10.2017., 24.9.2019., 17.10.2019., 16.9.2020., 11.2.2021., 10.10.2023., 8.5.2024., 4.12.2024. i 22.10.2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno ukupan iznos od 2.400,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 3.000,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 152,03 EUR, iz čega proizlazi da je tužitelju dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 3.152,03 EUR. Tužitelj je zatražio i pripadajuće zakonske zatezne kamate na trošak od dana donošenja presude pa do isplate, što je sud usvojio sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

17. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan, u cijelosti, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i st. 5. ZPP-a.

18. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

Sudac

Irena Šafar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

Tuženiku, po pun.