Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Kž-380/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ive Lovrin, univ. spec. iur., kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 70/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/13 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu i okrivljenika po branitelju, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-178/21 od 29. ožujka 2022. godine, sukladno odredbi čl. 475. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika preinačuje se pobijana presuda u odluci o sankciji na način da se okrivljenik GŠ zbog izvršenja kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i. 3. KZ mu se izriče uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljena u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini kakvo novo kazneno djelo.

II. Odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana taklo da se u preostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-178/21 od 29. ožujka 2022. godine okrivljenik GŠ, proglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 1. KZ, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

1. 1. Na temelju čl. 55. st. 1. i 3. KZ, okrivljenom GŠ zamjenjuje se izrečena kazna zatvora radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada odnosno sa ukupno 300 (tristo) sati rada.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP, okrivljeni GŠ dužan je platiti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ovoga Zakona u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu zbog odluke o kazni smatrajući da su precijenjene olakotne okolnosti i da su se premalo cijenile otegotne okolnosti na strani okrivljenika, s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni.

3. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda na način da se oslobodi od optužbe.

4. Na žalbu državnog odvjetnika, okrivljenik je dostavio odgovor u kojem navodi da je žalba državnog odvjetnika neosnovana i predlaže da se odbije kao neosnovana.

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

6. Dana 12. prosinca 2025. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani zastupnik optužbe, okrivljenik i branitelj okrivljenika, a na koju je pristupio branitelj okrivljenik, dok zastupnik optužbe i okrivljenik nisu.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba okrivljenika neosnovana.

5. Prije svega nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjeni sadržaja izvedenih dokaza, tako da se radi o činjeničnim prigovorima.

6. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda postupka iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Neosnovana je žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je tijekom provedenog postupka prvostupanjski sud pravilnom analizom provedenih dokaza, prvenstveno uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj KMP-36/19 od 13. siječnja 2021. godine koja je postala pravomoćna 18. veljače 2021. godine, te obrane okrivljenika iznesene na raspravi u kojoj ne osporava niti činjenicu da je protiv njega postojala presuda, kao ni to da je 6. svibnja 2021. godine, dakle za vrijeme dok mu je bila izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom upravljao automobilom pravdajući to neznanjem, o trenutku početka provođenja te sigurnosne mjere. Okrivljenik je bio nazočan na ročištu za objavu presude 29. ožujka 2022. godine, tako da je znao kako mu je izrečena sigurnosna mjera, a znao je i da je ta mjera postala pravomoćna jer se ni on ni njegov branitelj nisu žalili na tu presudu. Drugim riječima činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je potpuno i pravilno utvrđeno. Napominje se kako sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći nastupom pravomoćnosti osuđujuće odluke, u ovom slučaju 18. veljače 2021. godine, te neznanje okrivljenika ne ispričava kaznene odgovornosti. Obavijest o trajanju sigurnosne mjere policija nije dužna dostavljati jer tako što ne propisuje ni Kazneni zakon niti Pravilnik o načinu izvršavanja sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ("Narodne novine" broj 95/15.). Okrivljenik koji je znao da mu je presudom Kmp-36/19 od 13. siječnja 2021. godine izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom bio je dužan sam, putem registra vozačkih dozvola na službenoj stranici MUPRH, provjerom u policiji ili na drugi pogodan način utvrditi da li mu je sigurnosna mjera na snazi, pa se tek onda upustiti u promet. Činjenica da je PP Prelog tu presudu zaprimila tek 27. travnja 2021. godine je bez značaja u situaciji da je okrivljenik zatečen kako krši mjere 6. svibnja 2021. godine, dakle nakon upisa sigurnosne mjere u evidenciju MUP-a.

8. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 1. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje okrivljenika.

9. Što se tiče kazneno pravne sankcije, ovaj sud je mišljenja kako se radom za opće dobro u slučaju ovog okrivljenika nikako ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja jer je time prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti okrivljeniku – mladost i zaposlenje, a podcijenio otegotnu okolnost koja se odnosi na činjenicu da je svega četiri mjeseca ranije osuđen zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, zbog kojeg mu je i izrečena sankcija u okviru koje je bila prekršena sigurnosna mjera. Ova okolnost upućuje na zaključak da ta prometna nesreća nije bio nekakav incident u okrivljenikovom ponašanju koji je je rezultat njegove nezrele životne dobi, već očito trajnije sklonosti ka protupravnom ponašanju. Stoga ne postoji nikakav zakonski razlog za izricanje gotovo minimalne zatvorske kazne koja je propisana za kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ, a još manje za zamjenu te zatvorske kazne radom za opće dobro. Naime, rad za opće dobro može se izreći samo u onim slučajevima kada se može očekivati da će se i bez izdržavanja kazne ostvariti svrha kažnjavanja. U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka, što kod okrivljenika očito nije slučaj.

9. 1. S druge strane ni bezuvjetnom zatvorskom kaznom u trajanju od 4 mjeseca koju predlaže državni odvjetnik ne bi se ostvarila svrha kažnjavanja. Prije svega ovdje treba napomenuti da čl. 45. st. 1. KZ propisuje kako se kazna zatvora u trajanju do šest mjeseci može izreći samo ako se može očekivati da se novčana kazna ili rad za opće dobro neće moći izvršiti ili ako se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja. Po mišljenju ovog suda takvom sankcijom se nikako neće moći ostvariti svrha kažnjavanja, propisana čl. 41. KZ te je stoga neophodno okrivljenika osuditi na strožu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koju je trebalo uvjetovati na maksimalni rok provjeravanja u trajanju od pet godina. Naime, na ovaj će se način najbolje utjecati na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim propisima jer će još pet godina biti pod posebnim nadzorom, a za očekivati je kako to vrijeme kroz koje će okrivljenik korigirati svoje ponašanje.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbi čl. 486. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci i pobijanu presudu preinačiti u odnosu na odluku o kazni.

U Zadru 12. prosinca 2025. godine

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Silvana Čubrilo

Iva Lovrin, univ. spec. iur.