Povrv-787/2016-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ULIX d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 26, OIB: 26561427801, zastupana po punomoćniku Mariju Hrupecu, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika ŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mladenu Parčini, odvjetniku iz Splita, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne. 07. listopada 2025. god. u nazočnosti zam. pun. stranaka dne 12. prosinca 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-584/15 kojeg je 09. prosinca 2015. god. donio javni bilježnik u Splitu, Ivan Bradarić, u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.304,39 EUR-a (9.828,00 Hrk), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim u razdoblju od 07.11.2010. god. do 31.07.2015. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u razdoblju od 01.07.2015. god. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. prosinca 2025. god. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio pred javnim bilježnikom Ivanom Bradarićem, iz Splita dne 09. prosinca 2015. god. ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika radi isplate. U ovršnom prijedlogu se navodi da je tuženik, temeljem vjerodostojne isprave računa broj 10-361-003975 od 06.12.2010. god. obvezan platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 9.828,00 kn Hrk (1.304,39 Eur).

2. Rješenjem o ovrsi broj Ovrv-584/15 od 09. prosinca 2015. god. javni bilježnik Ivan Bradarić odredio je predloženu ovrhu.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojem navodi da nema pojma o čemu se radi, da avionsku kartu od tužitelja nikad nije kupio niti tražio. Osporava uz prijedlog za ovrhu priloženi račun, ističe da je na njegov e-mail nekoliko puta stizala informacija o nekom računu, što je izbrisao jer je mislio da je netko pogriješio. Koliko mu je poznato zrakoplovnu se kartu ne može uzeti, a da se ne plati.

4. Odlučujući povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem od 10. veljače 2016. god. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom računa Ulix d.o.o. broj 10-361-003975 od 06.12.2010. god., računa Ulix d.o.o. br. 10-361-003892 od 30.11.2010., e-mailova od 30.11.2010., 06.12.2012., 23.03.2011., 07.07.2011., 02.07.2012., 05.11.2013., dopisa Raiffeisen bank od 06.07.2017., 02. veljače 2022. i 28.04.2025., preslušanjem svjedoka ŠKP i ŽK te zz tužitelja i tuženika.

6. Stranke su zatražile trošak postupka.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.304,39 Eur (9.828,00 Hrk), prema vjerodostojnoj ispravi-računu br. 10-361-003975 od 06. prosinca 2010. god..

9. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenoga zahtjeva.

10. Tužitelj je u spis dostavio svoj račun br. 10-361-003975 od 06.prosinca 2010. god. u kojemu je navedeno da je tuženik na ime zrakoplovne karte obvezan platiti 9.828,00 kn.

11. U svome iskazu danom sudu zz tužitelja UK naveo je da je osnivač i direktor tužitelja, a tužitelj je turistička agencija. Tuženika osobno ne poznaje i nikad s njime nije komunicirao. Bio je obaviješten da tvrtka tužitelja ima otvorene stavke u smislu da tuženik nije platio račun za izdavanje aviokarte. Politika tužitelja je da se sve prijeporne situacije pokušaju riješiti mirnim putem, no u konkretnom slučaju, kada se tuženik nije odazivao na pozive tužitelja, nije želio niti komunicirati, situacija se mogla riješit samo podizanjem tužbe. Uobičajeno je bilo da se aviokarte i računi izdaju na ime osobe različite od osobe koja je zrakoplovne karte naručila. Račun je bio izdan na ime BK, a prema uputi tuženika koji je bio naručitelj. Usluga sa strane tužitelja bila je u potpunosti ispunjena, karte su izdane i uručene naručitelju. Misli da je tuženik nogometni menadžer a detalje oko samih aviokarata ne zna.

12. Svjedokinja ŠKP radila je kod tužitelja od 2006. god. do 2014. god., a zadnje radno mjesto bilo joj je voditelj avio odjela. Sjeća se situacije s neplaćenim računima od strane tuženika. On je zrakoplovne karte naručio i potvrdio njihovo izdavanje, tužitelj je uslugu i ucijelosti izvršio, ali tuženik nije platio ispostavljeni račun. Komunikacija se uobičajeno odvijala pisanim putem, e-mailom, ne sjeća se da li je s tuženikom i usmeno razgovarala. Uobičajeno je da se naplata vrši putem financijskog odjela. Koliko se sjeća, nikakvih reklamacija u vezi računa nije bilo sa strane tuženika, on ga jednostavno nije platio. Bilo je situacija da se računi izdaju na ime osobe koja nije naručitelj, što je bio slučaj u konkretnom predmetu. Sjeća se da predmetni račun nije bio plaćen ni u trenutku kada je odlazila iz Ulixa. Istaknula je da su česte bile situacije da se zrakoplovne karte izdaju i prije nego što su plaćene, posebno klijentima s kojima je tužitelj već surađivao, a tuženik je bio takav klijent jer je već naručivao i platio zrakoplovne karte. Da je postojala nekakva reklamacija s njegove strane, ona bi sigurno bila evidentirana, jer tužitelj vodi takve evidencije.

13. Svjedok ŽK bio je zaposlenik tužitelja od siječnja 2010. do listopada 2020.god. kao voditelj odjela financija i administracije te mu je dobro poznat predmet spora. Naveo je da je tužitelj turistička agencija koja se bavila prodajom avionskih karata, a konkretna situacija je dosta specifična jer 2010. god. nisu imali puno osoba koje su naručile i dobile zrakoplovne karte, a da ih nisu platile. Tuženika osobno ne poznaje, komunikacija s njime odvijale se putem e-mailova, tuženik bi prethodno naručio karte za osobe stranih imena, a svjedok je provjerom putem interneta utvrdio da se radi o nogometašima, a naručene aviokarte nisu plaćene. Radi se o iznosu od oko 10.000,00 kn i tuženika se puno puta kontaktiralo, tražeći da podmiri svoj dug. Kontakti su s njime pokušavani pismeno i usmeno, on se na njih oglušio, nije odgovarao, zbog čega je protiv njega pokrenuta ovrha. U početku, dakle 2010. god., prodaja zrakoplovnih karata išla je na način da je klijent prethodno usmeno naručio karte, ponuda bi mu bila poslana na e-mail, a zatim aviokarta i izdana bez da se platila. Nakon nekoliko godina uvjeti su postroženi na način da je zrakoplovna karta morala biti plaćena prije izdavanja. U konkretnom slučaju, tužitelj je svoju uslugu izvršio na način da je, po narudžbi tuženika, izdao kartu. Što se tiče imena BK, to se ime pojavljivalo u vezi s računima izdanim tuženiku, što nije bilo neobično jer su se računi izdavali po zahtjevima klijenata i često se račun mijenjao glede osobe na koju glasi, što nije čudno jer je to klijentima više odgovaralo. Tuženik nikada nije reklamirao izdane račune. On je platio prvi račun koji je glasio na manji iznos, nakon toga su, po njegovoj naredbi, izdane aviokarte u većem iznosu te mu je za to izdan račun koji nije platio. Sva komunikacija s tuženikom odvijala se preko istog e-maila. Nakon što mu je predočena preslika računa na iznos od 1.718,00 kn, svjedok je potvrdio da je taj račun platio tuženik sa svoga računa virmanom, što je na računu naznačeno, a kao kupac odnosno primatelj naznačen je BK, očito prema uputi tuženika. Koliko je svjedoku poznato s tuženikom je usmeno komunicirala tadašnja voditeljica prodaje aviokarata NK i druge kolege iz prodaje.

14. Tuženik je u svome iskazu naveo da je zrakoplovne karte kupovao najčešće u agenciji Ama General Turista na način da bi odmah platio cijenu karte, a kasnije je karte naručivao preko interneta te bi cijenu platio bankovnom karticom. Od tužitelja nikada nije kupio zrakoplovnu kartu. Nije ni znao tko je OK, o njemu je čuo tek u ovom sudskom postupku. Njegova tvrtka nikada nije bila u poslovnom odnosu s OK, a za njega je aviokartu vjerojatno naručio njegov klub ili možda gospodin BK koji se jedno vrijeme bavio menadžerstvom, a bio je varalica koji je prevario i tuženika. Taj je gospodin više puta dolazio u tuženikov ured, nisu bili u poslovnim odnosima, a tuženik mu je na zamolbe znao pozajmiti određene novčane iznose. Navedeni gospodin zvao se CK a ne BK, a u tuženikovom uredu ponekad je koristio ured za isprintati neke tekstove ili dokumente ili se poslužiti e-mailom. Dopušta mogućnost da je tužitelju po računu od 30. studenoga 2010. god. isplatio iznos od 1.718,00 kn, po računu koji je glasio na ime CK. Tome je gospodinu više puta platio račune nakon što bi ga ovaj zamolio za pomoć. Nije dao nalog tužitelju da navedeni račun izda na ime BK i pošalje ga na e-mail adresu tuženika. Kod Raiffeisen banke imao je otvoren račun desetak godina prije davanja iskaza sudu, a nije mu poznato je li s njegova računa kod te banke plaćen iznos od 1.718,00 kn po spomenutom računu. Za RK platio je račune desetak puta pa je moguće da je platio i navedeni račun. 2010. godine koristio se e- mailom [adresa elektroničke pošte]., a s njime se koristi i danas. Nije se mogao sjetiti je li preko te adrese komunicirao s tužiteljem, a ne sjeća se ni je li koristio usluge tužitelja na način da je ugovarao kupovinu avionskih karata za dovođenje igrača. Njegov e-mail koristio je i CK a koristilo ga je još puno ljudi za svoje potrebe.

15. Teret dokaza u postupku je na tužitelju. On je morao dokazati da je tuženik bio s njime u poslovnom odnosu i da je naručio prijepornu aviokartu i s time preuzeo obvezu plaćanja usluge.

16. Tužitelj je uz račun broj 10-361-003975 od 6.12.2010. dostavio mail korespondenciju stranaka i to mailove od 30.11.2010., 06.12.2010., 23.03.2011., 07.07.2011., 02.07.2012. i 05.11.2013. te račun broj 10-361-003892 od 30.11.2010. koji glasi na ime BK. Svi dostavljeni mailovi odnose se na razdoblje nakon izdavanja prijepornoga računa i njima tužitelj poziva tuženika na plaćanje nepodmirenog računa. Tužitelj, međutim, u spis nije dostavio ni jedan dokaz o komunikaciji stranaka prije izdavanja prijepornog računa odnosno dokaz o tome da je tuženik naručio zrakoplovnu kartu za OK i da je preuzeo obvezu plaćanja usluge koju će izvršiti tužitelj. Nije dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu prije 06.12.2010. godine. Račun broj 10-361-003892 od 30.11.2010. koji glasi na ime BK ne dokazuje, pa i ako ga je namiro tuženik te i naručio kartu, da je tuženik naručio kartu za OK odnosno da je preuzeo obvezu plaćanja usluga tužitelja po kojoj je izdan prijeporni račun. Tužitelj je ozbiljna tvrtka pa bi morao imati sačuvanu dokumentaciju o komunikaciji s tuženikom vezano za naručivanje zrakoplovne karte te preuzimanje obveze naručitelja za plaćanje usluge. Tako nešto tužitelj nije dostavio sudu a iskaze zz tužitelja i svjedoka koji su bivši zaposlenici tužitelja sud nije mogao prihvatiti kao dokaze da je tuženik od tužitelja naručio zrakoplovnu kartu po kojoj je izdan račun br. 10-361-003975 od 06.12.2010. Prema iskazima oba svjedoka, ŠKP i ŽK komunikacija se s poslovnim partnerima odnosno naručiteljima karata odvijala pisanim putem, najčešće putem e-maila. Dakle, tužitelj je s tuženikom komunikaciju i prije izdavanja prijepornog računa morao vršiti putem e-maila, kao što je to činio i nakon izdavanja računa kada je tuženika pozivao na plaćanje. Tužitelj, kao što je već navedeno, u spis nije dostavio niti jedan e-mail ili nekakav drugi pisani dokaz da je s tuženikom uopće komunicirao do 06. prosinca 2010. godine pa ni da je tuženik od njega zatražio uslugu koja bi po prijepornom računu trebala biti naplaćena. Iz dopisa Raiffeisen bank razvidno je jedino to da je tuženik imao otvoren tekući i multivalutni tekući račun kod te banke 2010. god., ali nikakvih podataka nema o platnom nalogu ili pojedinim transakcijama izvršenima početkom prosinca 2010. god.

17. Budući da tužitelj nije uspio dokazati da je tuženik od njega naručio zrakoplovnu kartu niti da je po naredbi tuženika izdao kartu za koju je izdan prijeporni račun, te nije dokazao da je tuženik koristio njegovu uslugu, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-584/15 kojeg eje 09. prosinca 2015. donio javni bilježnik Ivan Bradarić iz Splita u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.304,39 EUR (9.828,00 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

18. Sud je odbio prijedlog tužitelja za ponovnim traženjem podataka od Raiffeisen banke. Naime ta banka je već dostavila sudu podatke o računima tuženika te o nemogućnosti dostave podataka o platnim nalozima i pojedinostima transakcija izvršenih u prosincu 2010. god. pa sud smatra da bi ponovno traženje podataka bilo suvišno. Uz to, tužitelj je provođenje dokaza predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik se protivio njegovom prijedlogu pa je sud takav prijedlog trebao odbiti.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

20. Tuženiku je priznat trošak pristupa na pet ročišta (19.05.2021., 13.10.2021., 14.12.2021., 10.07.2025., 07.10.2025.) po 75 bodova te za pristup na dva ročišta (08.03.2022., 12.07.2022.) po 37,5 bodova, ukupno 450 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, te uvećano za PDV to je dalo iznos dosuđenog troška tuženiku od 1.125,00 EUR.

U Splitu, dne 12. prosinca 2025. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis