REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 502/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari I. tužiteljice KED iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tužiteljice KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u [adresa], **.**.2008., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Rovinjska 2 A, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 6. studenog 2025. u prisutnosti I. tužiteljice KED te njezinog punomoćnika, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su I. tužiteljica KED i II. tužiteljica KE stekle pravo vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] površine 13220 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaka u ½ dijela, pa je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužiteljica i to svake u ½ dijela.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužiteljica RE podnio je tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 13220 m2 k. o. [katastarska općina], pa da je tuženica dužna trpjeti da se upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik te nekretnine.

1. 1. U tužbi je naveo da u zemljišnoj knjizi kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana tuženica. Zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Sam i preko svojih prednika nalazi se preko 100 godina u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Prije pokretanja ovog postupka obratio se tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, kojem je predmet dostavljen na daljnje postupanje, obavijestilo ga je dopisom od 28. lipnja 2024. da ne prihvaća mirno rješenje spora.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog stanja vidljivo je da je sporna nekretnina od osnutka zemljišnih knjiga bila upisana kao vlasništvo Comune Censuario di Semich, a potom od 2012. kao njezino vlasništvo. Tužitelj ne navodi na temelju čega su njegovi pravni prednici stekli spornu nekretninu niti dokazuje protek roka dosjelosti. U slučaju da je tužitelj eventualno bio u posjedu te nekretnine posjed je stečen potajno, pa posjed njega i njegovih pravnih prednika nije bio istinit ni pošten. Tužitelj je znao i morao znati da sporna nekretnina nije njegovo vlasništvo, kao ni vlasništvo njegovih prednika. Na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, pa se imaju primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452-1477) prema kojim tužitelj treba dokazati da je preko svojih pravnih prednika bio u kvalificiranom posjedu nekretnine duže od 40 godina do 6. travnja 1941. Iz tužbe ne proizlazi ni da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine. Na spornoj nekretnini upisana je zabilježba proglašenja zaštićenog područja – Park prirode Učka, dakle, radi se o nekretnini u posebnom pravnom režimu.

3. Na prijedlog tuženice, u skladu s čl. 211. ZPP-a, o otpočetoj parnici obaviještena je Javna ustanova Park prirode Učka koja upravlja Parkom prirode Učka dopisom ovog suda posl. br. P 502/2025-19 od 1. rujna 2025.

4. U tijeku ovog postupka preminuo je raniji tužitelj RE, pa je rješenjem ovog suda posl. br. P 773/2024-13 od 20. ožujka 2025. utvrđen prekid postupka. Pravomoćnim rješenjem posl. br. P 773/2024-16 od 12. svibnja 2025. utvrđeno je da su ovdje tužiteljice preuzele postupak iza pok. RE te je time postupak nastavljen.

5. Između stranaka nije sporno da se prije pokretanja ovog postupka prednik tužiteljica RE obratio tuženici putem Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Odlukom Županijskog državnog odvjetnika u Puli – Pola od 28. ožujka 2024. predmet je povjeren na postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, koje je dopisom od 28. lipnja 2024. otklonilo zahtjev.

6. U dokaznom postupku pročitani su očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola od 28. lipnja 2024. (str. 3-4), izvadak iz zemljišne knjige (str. 6), obavijest o provedenim promjenama – evidentiranje posebnog pravnog režima od 31. ožujka 2023. (str. 27-28), povijesni prikaz zemljišnoknjižnog stanja (str. 32-39), povijest promjena na k. č. Odjela za katastar nekretnina Pazin od 16. travnja 2024. (str. 40-41), rješenje o nasljeđivanju iza pok. RE (str. 58-64), izvadak iz BZP-a (str. 85-86), izvod iz katastarskog plana (str. 87) te ortofoto (str. 88). Pored toga proveden je uviđaj uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Gordana Valea te su saslušani svjedoci ME i PE te I. tužiteljica KED (str. 114- 120).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje da su stekle pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po osnovi dosjelosti.

9. U zemljišnoj knjizi tuženica dolazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] površine 13220 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

10. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da tuženica dolazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 28. rujna 2012. Upis je proveden pod posl. br. Z 1735/2012 na temelju prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu od 24. rujna 2012. i uvjerenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pazin od 6. rujna 2012., u skladu s čl. 1. i 22. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ranije se navedena nekretnina vodila kao vlasništvo Comune censuario, Semich.

11. Prema povijesti promjena na katastarskoj čestici Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula – Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 16. travnja 2024. od osnutka katastarskog operata 1952. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazila je upisana u posjedovnom listu 120 na ime BE pok. K, R. Rješavanjem predmeta UP/I 932-07/97-01/1283 na temelju zahtjeva stranke RE, koji je dao izjavu na zapisnik da se provede promjena glave posjedovnog lista 120, brisan je posjednik BE te su upisani posjednici RE, [adresa], u 1/3 dijela, OE, [adresa], u 1/3 dijela i ŠE, [adresa], u 1/3 dijela. Druge promjene nisu evidentirane.

12. Na temelju uviđaja i mjerničnog vještačenja vještaka Gordana Valea, koje je u cijelosti ocijenjeno objektivnim i jasnim, te kopije katastarskog plana, ortofoto snimke i posjedovnog lista, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana u bazi zemljišnih podataka pod nazivom „Pod oreh“, površine 13220 m2, načina uporabe šuma. U naravi se radi o šumi. Čestica je približno pravokutnog oblika položena u smjeru sjever – jug.

13. Na okolnosti posjeda predmetne nekretnine saslušani su svjedoci ME i PE te I. tužiteljica KED.

14. Svjedok PE je u iskazu naveo da je nekretnina koja je predmet postupka nekad bila pašnjak, sada je tamo šuma. Na toj čestici je kao dijete vidio pok. RE i njegovu pok. majku JE kako su je čistili. Kako se u to vrijeme radila zemlja svi su otprilike znali gdje tko ima svoju zemlju na ovom području. Oca pok. RE nije poznavao jer je on preminuo kad je imao godinu dana. Čuo je da se zvao BE. Kako su se nekad na tom području vodile krave na ispašu, kada bi prolazio po poljskim putevima, dok je još sve to bilo čisto, vidio bi na toj nekretnini RE i njegovu majku. Ranije se do te nekretnine mogle doći po putu koji je postojao za zaprežna kola, danas je to sve zarašteno. Zna samo za tu jednu nekretninu da je RE imao na tom području. Pamti najmanje zadnjih 50 godina da je to koristio pok. RE. Ne zna na temelju čega i kako su to oni počeli koristiti. Sada je tamo sve šuma. Zadnji put je vidio RE na toj nekretnini prije desetak godina. Kada bi RE dolazio u [adresa] obilazio bi nekretnine. Osim RE i članova njegove obitelji nije vidio nikog drugog na prijeporu. Nije čuo da bi bilo sporova. RE bio je rođen u [adresa] i tu je živio dok se nije oženio. Tada je 1980.-ih preselio u [adresa]. Znao bi ga nekad sretat kad bi dolazio u [adresa]. Nije čuo za „Comune Cesuario di Semich“. Misli da se predmetna nekretnina ne nalazi u granicama Parka prirode Učka, ali ni ne zna točno gdje ide ta granica.

15. Svjedok ME nije imao posebnih saznanja o posjedu predmetne parcele. Na području gdje se nalazi predmetna nekretnina bio je dva – tri puta dok je bio u lovu; posljednji put prije više od 20 godina. Tamo nikoga nije ni vidio. Tamo se nalazi šuma. Oduvijek tako izgleda. Čuo je da to na tom području pok. RE kupio neku parcelu od M koja se sada nalazi nepokretna u Domu. S pok. RE je malo govorio jer je on stanovao na [adresa]. Otac pok. RE zvao se BE.

16. I. tužiteljica KED je iskazala da se kao dijete sjeća da ju je otac RE vodio zajedno sa sestrom blizankom, ovdje II. tužiteljicom KE u obilazak svojih nekretnina na području [adresa]. Tada su bili i na predmetnoj nekretnini. Imala je sedam, osam godina i nekretnina je već tada bila zaraštena. Otac im je pričao da je to nekad bila livada na kojoj se kosilo sijeno i dalje prodavalo. Zapamtila je da je tu nekretninu zvao Pod orehom. Poslije više nije odlazila na tu parcelu. On je dolazio često u [adresa], gdje je bio rođen i stanovao dok sa 17, 18 godina nije počeo raditi u Rijeci. Nakon što je počeo raditi u Rijeci, nastavio je svaki vikend dolaziti u [adresa]. Od 1984., kada se oženio, živio je u [adresa]. Međutim, kao obitelj su nastavili dolaziti u [adresa] i to jednom mjesečno te je njezin otac održavao kuću u [adresa] i obilazio nekretnine. Otac je pričao o predmetnoj nekretnini na način kao da je to oduvijek njegovo, kao da je stečeno nasljeđivanjem od starijih. Nije čula da je bilo kakvog spora oko predmetne parcele. Nije čula za termin „Comune Cesuario di Semich“. Nije bilo govora da bi se ta nekretnina nalazila unutar granica Parka prirode Učka. Otac je saznao da ne dolazi upisan kao vlasnik te nekretnine u zemljišnoj knjizi unazad deset godina kada si je počeo sređivati papire za nekretnine u [adresa]. Njezin otac još je imao dva brata OE i ŠE. Po smrti djeda BE dogovor je bio između braće da sve ostane njezinom ocu RE iz razloga što je on ostao tu u [adresa] i brinuo se o majci JE. Ne zna zašto se u rješenju o nasljeđivanju iza njezinog pok. oca navodi da bi predmet nasljeđivanja bilo pravo posjeda predmetne nekretnine u 1/3 dijela, nije bilo neke posebne riječi koje su nekretnine predmetom ostavinskog postupak, nego je bilo jedino dogovoreno da sve nekretnine u [adresa] pripadnu njoj i sestri svakoj u ½ dijela. Ne zna da li je bilo donijeto rješenje o nasljeđivanju iza pok. djeda. Mislim da su ranije bili na nekretninama u [adresa] upisani njezin otac i njegova braća, odnosno kasnije njihovi nasljednici i da je to bilo riješeno na kraju dogovorom između njih na način da su oni svi bili potpisali njenom ocu da se on upiše kao vlasnik. Djed BE preminuo je iznenada kad je njen otac imao 14,15 godina.

17. Sud je prihvatio iskaz svjedoka PE kao istinit jer je svjedok životno i vjerodostojno navodio o načinu korištenja predmetne nekretnine od strane oca tužiteljica pok. RE te njegove majke JE, kao i o obiteljskim prilikama pravnih prednika tužiteljica.

Iskaz svjedoka ME nije posebno cijenjen u dijelu u kojem je iskazivao o načinu korištenja predmetne nekretnine jer je svjedok tijekom iskazivanja utvrdio da nije siguran koja točno nekretnina je predmet postupka. Njegov iskaz nije prihvaćen kao isitnit u dijelu u kojem je iskazivao da bi pok. RE stekao predmetnu nekretninu kupoprodajom od spomenute M jer je I. tužiteljica KED sama osporila navod svjedoka u tom dijelu i navela da je njezin otac na navedeni način stekao vlasništvo druge nekretnine u [adresa].

Iskaz I. tužiteljice KED cijenjen je pozitivno jer je ona iskazivala uvjerljivo, životno i dosljedno o načinu korištenja predmetne nekretnine, u skladu sa sadržajem isprava iz katastarskog operata. Tako je primjerice navela da je njezin pok. otac spornu nekretninu zvao „Pod orehom, koji naziv nekretnine je zaveden i u posjedovnom listu.

18. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su tužiteljice sa svojim pravnim prednicima (ocem RE i djedom BE) u neprekidnom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utužene nekretnine najmanje šezdeset godina. Da su pravni prednici tužiteljica bili u posjedu predmetne nekretnine i to najkasnije od 1952. potvrđuju i podaci povijesnog posjedovnog stanja u katastarskom operatu. Ujedno svjedok PE, rođen 1962., oduvijek pamti da su prijepornu nekretninu koristili pok. otac tužiteljica RE, kao i njegova majka JE. Također i I. tužiteljica KED od djetinjstva ima saznanja da je predmetnu nekretninu koristio njezin pok. otac, koji ju je ranije stekao nasljeđivanjem po ocu BE. Djed tužiteljica BE preminuo je iznenada kada je RE (rođen 1947.) imao 14,15 godina. Po dogovoru između braće po smrti BE, otac tužiteljica RE naslijedio je nekretnine u [adresa], uključujući i predmetnu nekretninu, jer se brinuo o majci JE. RE preminuo je 22. veljače 2025., a naslijedile su ga tužiteljice svaka u ½ dijela, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Davorke Flego posl. br. O 794/2025-11 od 11. travnja 2025. Pritom valja reći da iako se u rješenju o nasljeđivanju navodi kao predmet nasljeđivanja i pravo na posjed k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela, iz sadržaja podataka u katastarskom operatu te na temelju iskaza I. tužiteljice KED vidljivo je da je navedeno unijeto u rješenje o nasljeđivanju prema podacima u katastru, a da se u naravi radi o posjedu cijele nekretnine. Da su tužiteljice i njihovi pravni prednici pošteni posjednici vidljivo je iz činjenice da su se ponašali kao vlasnici predmeta spora. Nitko se nikada nije protivio da koriste prijepor niti im je itko osporio njihovo vlasništvo. Stoga pravni prednici tužiteljica nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed prijepora. Pravni prednik tužiteljica RE, koji je pokrenuo ovaj parnični postupak, je saznao da tuženica dolazi upisana kao vlasnica prijepora u zemljišnoj knjizi prije deset godina kada je započeo s rješavanjem papira za svoje nekretnine na području [adresa].

19. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljice zasnivaju tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Kako su se tužiteljice i njihovi pravni prednici više od 60 godina nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, kao mjerodavna se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ). Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ- a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

19. 1. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. godine primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s tim da se u skladu s čl. 29. ZOVO-a na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.

19. 2. Dana 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996.). U čl. 159. st. 4. toga Zakona određeno je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten neprekidno trajao dvadeset godina, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao četrdeset godina. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. (Narodne novine br. 137/99).

Prema tome, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje prije 8. listopada 1991. kada je stvar bila u društvenom vlasništvu ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a do dana podnošenja tužbe, ne do 17. studenoga 1999. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 1048/2023 od 3. siječnja 2024.). Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj.

20. Pravni prednici tužiteljica i to djed BE, pa po njegovoj smrti njihov otac RE bili su u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1952. pa do smrti. RE preminuo je 22. veljače 2025. Po njegovoj smrti nekretnine na području mjesta [adresa], uključujući i predmetnu nekretninu, naslijedile su ovdje tužiteljice, svaka u ½ dijela. Prema tome pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile su se najkasnije sredinom 1990.-tih godina istekom 40 godišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist oca tužiteljica. Poslije njegove smrti 2025., vlasništvo prijepora su nasljeđivanjem stekle tužiteljice.

21. Okolnost da se nekretnina nalazi unutar zaštićenog područja Parka prirode Učka nije od značaja za predmet spora.

22. Slijedom navedenog utvrđeno je da su I. tužiteljica KED i II. tužiteljica KE stekle pravo vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] površine 13220 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaka u ½ dijela, pa je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužiteljica i to svake u ½ dijela.

23. Tuženica je zatražila naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu u iznosu 150,00 eura. Kako su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu, to u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, pa je njezin zahtjev odbijen u cijelosti.

U Pazinu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljice p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženica po ODO u Puli – Pola.