REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Povrv-279/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 5. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Sandre Buić, odvjetnice u Puli te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada, poslovni broj Ovrv-616/2021 od 27. travnja 2021., u dijelu kojim se nalaže tuženiku IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Eos matrix d.o.o., OIB: 76674680107, iznos od 1.576,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.282,01 EUR od 27. ožujka 2021. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana. i  r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada, poslovni broj Ovrv-616/2021 od 27. travnja 2021., u dijelu u kojem se tuženiku nalaže da tužitelju plati zatezne kamate na iznos od 10,43 EUR od 27. ožujka 2021. do isplate te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena, a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada, poslovni broj Ovrv-616/2021 od 27. travnja 2021. ukida se i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati ovršni trošak u iznosu od 162,59 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.421,27 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 12. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 26. ožujka 2021. podnio javnom bilježniku Aleksandri Micelli iz Novigrada prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika. U prijedlogu navodi da tužitelj (ovrhovoditelj) potražuje od tuženika (ovršenika) na temelju izvatka iz poslovnih knjiga – izvoda otvorenih stavaka dužnika iznos od 1.532,63 EUR (ranije: 11.547,62 kuna[1] ) te da je tužitelj preuzeo tražbinu temeljem ugovora o cesiji od društva Raiffesenbank Austria d.d.

2. Zahtjevu tužitelja u cijelosti je udovoljeno rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada poslovni broj Ovrv-616/2021 od 27. travnja 2021. Tim rješenjem tužitelju su priznati i nastali troškovi postupka u iznosu od 162,59 EUR (1.225,00 kuna) koje mu je ovršenik RU (ovdje tuženika) dužnan naknaditi.

3. Tuženik AU podnio je pravodobni prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi.

3.1. U prigovoru navodi kako dug u Raiffesenbank koji mu se stavlja na teret ne postoji, a što da je vidljivo i provjerom u Raiffesenbank d.d., jer da je tuženik 23. kolovoza 2018. otišao u navedenu banku i podmirio sve dugove te zatvorio račune u toj banci. Ističe da ga je pri zatvaranju navedenih računa djelatnica banke upozorila da se nešto dogovaralo s nekom tvrtkom oko prisilne naplate, ali da je rekla da će svima poslati

1 Uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450

obavijest i poduzeti sve potrebne radnje da se obustave bilo kakva prisilna potraživanja.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-279/2021-2 od 28. lipnja 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada poslovni broj Ovrv-616/2021 od 27. travnja 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U tijeku postupka pročitan je izvod iz otvorenih stavki dužnika, ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina, izjava o otkazu kreditne kartice, izvadak iz poslovnih knjiga, dostavnica, ugovor o revolving kreditu, pristupnica, izjava, kartica prometa, opći uvjeti, izvatci po kreditnoj viza kartici, prijepis knjigovodstvene kartice, nalaz i mišljenje vještaka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa od 1.576,08 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 1.282,01 EUR teku od 24. ožujka 2021. pa do isplate, odnosno dospjelo dugovanje po Visa Classic revolving kreditnoj kartici kojeg je tuženik imao prema vjerovniku Raiffeisenbank Austrija d.d. na temelju Ugovora o revolving kreditu od 28. prosinca 2011., a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji od 13. prosinca 2018.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik imao otvorene račune u Raiffeisenbank Austrija d.d. te da je imao određena dugovanja prema toj banci, ali je između stranaka sporno je li tuženik ta dugovanja podmirio, te s time u vezi postojanje i visina predmetnog potraživanja.

9. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 13. prosinca 2018. utvrđeno je kako je isti zaključen između ovdje tužitelja Eos matrix d.o.o. kao cesionara i Raiffeisenbank Austria d.d kao cendenta, te da je predmet tog Ugovora, između ostalog, i dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku kao dužniku.

9.1. Nadalje, uvidom u Ugovor o revolving kreditu po Visa kreditnoj kartici (list 43-49 spisa) utvrđeno je da je tuženik navedeni ugovor sklopio 28. prosinca 2011. s Raiffeisenbank Austria d.d., a da je taj ugovor o revolving kreditu po Visa kartici raskinut 26. srpnja 2017. (kako je to utvrđeno uvidom u izjavu o otkazu kreditne kartice – list 40 spisa).

9.2. Iz prijepisa knjigovodstvene kartice Raiffeisenbank Austria d.d. na dan 16. studeni 2018. (list 172 spisa), te izvatka po kreditnoj Visa kartici utvrđeno je 2018. godine (tako i tijekom mjeseca kolovoza 2018.) ne postoji evidentirana uplata tuženika po predmetnom dugovanju.

10. Na okolnost postoji li dugovanje koje tužitelj potražuje u ovom postupku te glede visine tog dugovanja u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću. U svom nalazu i mišljenju od 18. travnja 2025. vještak zaključuje kako na dan 26. ožujka 2021. tuženik duguje iznos od 1.576,08 EUR, a koji iznos se sastoji od glavnice u iznosu od 1.282,01 EUR, troška redovne kamate u iznosu od 8,83 EUR, troška naknade u iznosu od 13,27 EUR te troška zatezne kamate u iznosu od 271,97 EUR. Pri tome je vještak pojasnio kako je tužitelj pravilno obračunao zatezne kamate, ali da nije pravilno uračunavao uplate po ugovoru, te da je nakon posljednje uplate uglavničio redovnu i zateznu kamatu, pa da iz navedenih razloga slijedi manja razlika u odnosu na njegov izračun.

10.1. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao pravilno i stručno, budući da niti parnične stranke nisu imale primjedbe na isti.

11. Tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka podneskom od 23. svibnja 2025. uredio svoj tužbeni zahtjev tražeći da se platni nalog održi na snazi te da se tuženiku naloži da tužitelju plati iznos od 1.576,08 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.282,01 EUR teku od 27. travnja 2021. do isplate, sve to u skladu s odredbom čl. 450. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako na dan 26. ožujka 2021. (kada je tužitelj podnio predmetni prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) postoji dugovanje tuženika prema ugovoru o revolving kreditu po Visa kartici od 28. prosinca 2011., za čije ispunjenje tuženik odgovara u smislu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), a koje dugovanje je predmet Ugovora o cesiji kojeg je tužitelj sklopio s Raiffeisenbank Austria d.d.. Tuženik na kojem je bio teret tog dokaza u skladu s čl. 219. u vezi s čl. 461.a st. 7. i čl. 221.a ZPP nije dokazao da je predmetno potraživanje otplatio 23. kolovoza 2018., niti je u prilog takvog navoda dostavio ikakve dokaze, a iz podataka Raiffeisenbank Austria d.d. (prijepisa knjigovodstvene kartice i izvadaka po kreditnoj Visa kartici) i nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je zadnja uplata izvršena po tuženiku bila 12. srpnja 2017., te da tijekom 2018. tuženik nije izvršio nikakve uplate, niti je otplatio predmetno dugovanje u cijelosti, već da na dan 26. ožujka 2021. tuženik po ugovoru o revolving kreditu po Visa kartici od 28. prosinca 2011. duguje iznos od 1.576,08 EUR (koji iznos se sastoji od glavnice u iznosu od 1.282,01 EUR, troška redovne kamate u iznosu od 8,83 EUR, troška naknade u iznosu od 13,27 EUR te troška zatezne kamate u iznosu od 271,97 EUR).

12.1. Slijedom navedenog, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada, poslovni broj Ovrv-616/2021. od 27. travnja 2021., i prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.576,08 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.282,01 EUR teku od 27. travnja 2021. pa do isplate, a na temelju odredbe čl. 451. t. 3. ZPP. Kako je tužitelj podneskom od 23. svibnja 2025. povukao svoj zahtjev u odnosu na zatezne kamate na iznos od 10,43 EUR od 27. travnja 2021. pa do isplate, a čemu se tuženik nije protivio, u tom je dijelu valjalo utvrditi da je tužba povučena i ukinuti platni nalog u skladu s odredbom čl. 456. ZPP.

13. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut je u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi ovršni trošak, jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu).

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa), budući da je tužitelj uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi parnične troškove. Tužitelju je pritom priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 124,43 EUR (ranije 937,50 kuna) u skladu s Tbr. 11.1. u vezi s Tbr. 46. Tarife. Nadalje, tužitelju je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife priznat trošak sastava podnesaka od 23. srpnja 2021. i 23. svibnja 2025. u visini od 75 bodova za svaki (prema vrijednosti predmeta spora – glavnica), trošak zastupanja na ročištima od 20. listopada 2022. i 5. studenog 2025. za svako 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu od 5. srpnja 2022. u visini od 37,50 bodova (Tbr. 9.2. Tarife), odnosno ukupno 337,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV-a od 25% (Tbr. 54. i 46. Tarife), iznosi ukupno 843,75 EUR. Tužitelju je priznat i trošak utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, te trošak sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 EUR. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje troškova postupka je odbijen kao previsoko postavljen, a tužitelju pritom nije priznat trošak javnobilježničke nagrade jer iz spisa ne proizlazi da bi navedeni trošak bio podmiren, kao ni administrativni troškovi u odnosu na koji tužitelj nije dokazao da mu je takav trošak nastao.

U Puli-Pola, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

- tužitelju po pun.

- tuženiku