Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Pn-46/2019-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Zadar, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ane Šoša, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar i punomoćnice tuženika Marijane Tokić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Zadar, na ročištu za objavu presude od 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.617,03

(sedamtisućašeststotinasedamnaesttri) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.179,7 (sedamtisućastosedamdesetdevetsedam) eura od 4. travnja 2019. a na iznos od 437,33 (četiristotinetridesetsedamtridesettri) eura od presuđenja, pa do isplate i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 7.179,7 (sedamtisućastosedamdesetdevetsedam) eura tekućih od 9. siječnja 2019. pa do 3. travnja 2019. te na iznos od 437,33 eura tekućih od 9. siječnja 2019. pa do presuđenja.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva na 19,010,00 (devetnaesttisućadeset) eura.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.841,08

(dvijetisućeosamstotinačetrdesetjedanosam) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. travnja 2019. navodi da je sudjelovao u prometnoj nesreći koju je prouzročio ĆŠ upravljajući teretnim vozilom marke Iveco, 35C13 C-131999, Daily, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Prometna nesreća se dogodila 18. travnja 2018. u Zadru na raskrižju Ulice 84. bojne HV-Termiti i Državne ceste D8 na način da je ĆŠ upravljajući teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], krećući se Ulicom 84. bojen HV-Termiti iz smjera sjevera u smjeru juga, protivno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako svjestan da kao vozač motornog vozila ne smije započeti radnju ulaska vozilom na cestu s prednošću prolaska ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, dolaskom do raskrižja s Državnom cestom D8 koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, započeo uključivanje na Državnu cestu D8 bez da je propustio bicikl marke X-Fact kojim je nogostupom Državne ceste D8 iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka upravljao tužitelj. Uslijed navedenoga je došlo do udara prednjeg dijela bicikla u desnu bočnu stranu teretnog vozila nakon čega je tužitelj zajedno s biciklom pao na pod te zadobio teške tjelesne ozljede. Protiv ĆŠ je vođen kazneni postupak u kojem je isti pravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 227 st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona. U prometnoj nesreći oštećenik je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma kuboidne kosti desnog stopala i prijelom interkondilarne eminencije goljenične kosti desno. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je boravio u Općoj bolnici Zadar od 18. travnja do 23. travnja 2018., tužitelju je na ozlijeđeno stopalo postavljena longeta te je od 25. travnja 2018. svakih 3 do 6 dana morao odlaziti u Opću bolnicu Zadar radi kontrole i previjanja rane na stopalu, morao se služiti štakama i hodalicom te strogo mirovati s nogom u povišenom položaju. Šest mjeseci nakon štetnog događaja tužitelj je i dalje trpio bolove u desnom stopalu te nije mogao dugo hodati odnosno hodna pruga mu je smanjena na svega 100 metara. Od 11. listopada 2018. do 3. studenog 2018. tužitelj je svakodnevno odlazio na fizikalnu terapiju u Opću bolnicu Zadar., 22. listopada 2018. je posjetio psihijatrijsku ambulantu Opće bolnice Zadar budući da se zbog štetnog događaja osjećao uznemireno i preplašeno. Tužitelj zbog straha više ne vozi bicikl, ne spava dobro, budi se preznojen. Nakon odrađene fizikalne terapije tužitelju je hodna pruga i dalje skraćena, osjeća bol pri dodiru zgloba palca koji je zadebljan i deformiran, spušten mu je poprečni svod desnog stopala te je vidljiv otok i zadebljanje duž ožiljka. Zbog zadobivene ozljede oštećenik više ne može nositi standardnu obuću već mora nositi ortopedske cipele te se još i danas osjeća uznemireno i preplašeno te osjeća bol u stopalu i otežano hoda zbog čega su mu svakodnevne životne aktivnosti znatno smanjene. Tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu niza fraktura, pretrpio jake fizičke bolove i strah zbog neizvjesnosti liječenja i zabrinutosti za ishod liječenja. Stoga tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te predlaže da sud utvrdi pravičnu novčanu naknadu za uklanjanje posljedica povrede prava osobnosti u iznosu od 14.599,51 euro. Tužitelju je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega koju mu je pružala supruga PŠ pa s te osnove potražuje iznos od 1.327,23 eura. Tužitelj je 20. prosinca 2018. podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete temeljem gornjeg događaja povodom kojeg ga je tuženik, nakon što je dopisom od 9. siječnja 2019. zatražio dodatnu dokumentaciju od tuženika koju je ovaj i dostavio, izvijestio da je njegov zahtjev pravno neosnovan.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 02. lipnja 2021. naveo da ne spori činjenicu da se desila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač bicikla. Osporava se odgovornost za štetni događaj te visina štete. Prometna nezgoda prouzročena je protupravnim ponašanjem tužitelja koji se, vozeći bicikl, kretao nogostupom Državne ceste D8 u smjeru suprotnom od smjera kretanja vozila na državnoj cesti i koji dolskom do kolnika Ulice 84. bojne HV-Termiti nije poštovao prednost prolaska vozila kojim se kretao osiguranik tuženika već se nastavio kretati preko kolnika te na taj način ugrozio promet i izazvao prometnu nezgodu. Tužitelj kao biciklist se prije poduzimanja radnje morao uvjeriti da istu može poduzeti bez dovođenja u opasnost sebe ili ostalih sudionika u prometu. Tužitelj se, dakle, vozio u zabranjenom smjeru po dijelu ceste koji nije namijenjen vožnji vozila već isključivo kretanju pješaka te se, prilikom dolaska na kolnik s namjerom da isti prijeđe, nije prethodno uvjerio kreću li se kolnikom 84. bojne HV-Termiti vozila niti je poštovao prednost vozila osiguranika tuženika koji se kretao tim kolnikom. Osiguranik tuženika koji se uključuje u promet na kolniku D8 u dozvoljenom smjeru prema Zadru (na svoju desnu stranu) očekuje opasnost sa svoje lijeve strane kolnika te nije dužan očekivati opasnost s desne strane sa površine koja nije namijenjena kretanju vozila. Posljedice nepropisnog ponašanja tužitelja se ne mogu staviti na teret tuženiku. Tuženik osporava visinu utužene naknade. Ne spori da je tužitelju tuđa njega i pomoć pružena besplatno niti da su mu je pružali ukućani te ne spori visinu satnice NKV radnika u iznosu od 2,52 eura. Osporava se početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete jer tuženik kao osiguratelj ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego što je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen ispravama na temelju kojih se može utvrditi osnov i visina obveze te prije nego što je šteta nastala. Nadalje, kada se isplata štete potražuje iz police obveznog osiguranja od autoodgovornosti osiguratelja osiguratelj ima obvezu platiti kamatu samo ako nije udovoljio propisanoj proceduri na davanje ponude ili obrazloženju odgovora. Kada je proceduri udovoljeno kamata se ne primjenjuje. Zbog svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

3. Po provedenom kombiniranom medicinskom vještačenju, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 19.010,00 eura od čega na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 4.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 eura, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 1.500,00 eura te za duševne boli zbog naruženja 2.500,00 eura, s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 1.010,00 eura, sve navedeno imajući u vidu rezultate provedenog vještačenja, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske ali i stopu inflacije i rasta plaća za koju tužitelj predlaže da je sud uzme u obzir prilikom određivanja naknade. Takvoj preinaci tužbenog zahtjeva se usprotivio tuženik, međutim, sud je istu dopustio kao pod točkom I. izreke rješenja, a na temelju čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP).

4. Osim što se tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva isti je istaknuo prigovor zastare na preinačen dio tužbenog zahtjeva te se usprotivio tijeku kamata na iznos za koji je izvršena preinaka jer za taj iznos kamata ne može početi teći prije nego je takav zahtjev predan sudu. Tuženik je naveo da je naknada za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 5 eura previsoko određena s obzirom da tužitelj nije plaćao radnu snagu već su mu pomoć pružali ukućani prema načelu obiteljske solidarnosti.

5. Tijekom postupka sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke Daniela Sikirića, na ročištu 08. veljače 2022. saslušao je svjedoke ĆŠ i PŠ te tužitelja (l.s. 128-135), proveo je kombinirano medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu (dječja i opća kirurgija, hitna medicina i traumatologija) prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. i vještaku psihijatru dr. KŠ. Sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: presude o kaznenom nalogu broj K-448/18-2 od 11. srpnja 2018. (l.s. 7-9), medicinske dokumentacije tužitelja (l.s. 10-41), obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva broj 181210501195 od 09. siječnja 2019. (l.s. 45), dopisa Državnog zavoda za statistiku od 09. siječnja 2019. (l.s. 46), fotografija mjesta prometne nezgode (l.s. 65-85, 100-119), podatka Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj neto plaći NKV radnika u Republici Hrvatskoj od 07. travnja 2022. (l.s. 131), kartona tužitelja (l.s. 137-164), nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Daniela Sikirića od 23. travnja 2024. (l.s. 186-198), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. KŠ i specijalista opće/dječje kirurgije hitne medicine prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med od 04. veljače 2025. (l.s. 266-291) te je izvršio uvid u spis ovog suda broj K-448/2018. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga a od predloženog financijskog vještačenja tužitelj odustao na ročištu 30. listopada 2025.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete nastale zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći, sve uslijed prometne nesreće koja se dogodila 18. travnja 2018. u Zadru a u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika ĆŠ. Po navedenim osnovama tužitelj prema uređenom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od ukupno 19.010,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2019. pa do isplate.

7. Među strankama nije sporno da se 18. travnja 2019. dogodila prometna nesreća u Zadru, na raskrižju Ulice 84. bojne HV-Termiti i Državne ceste D8 u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač bicikla i ĆŠ kao vozač teretnog vozila marke Iveco, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Sporna je odgovornost za štetni događaj, visina štete, nastup zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva te početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

8. U pogledu predmetnog štetnog događaja Općinski sud u Zadru je donio pravomoćnu presudu o kaznenom nalogu broj K-448/18-2 dana 11. srpnja 2018. kojom je okrivljenik ĆŠ proglašen krivim što je 18. travnja 2018. u Zadru, na raskrižju Ulice 84. bojne HV-Termiti i Državne ceste D 8 upravljao teretnim vozilom marke Iveco registarske oznake [registarska oznaka], krećući se Ulicom 84. bojne HV-Termiti, iz smjera sjevera u smjeru juga, protivno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN br. 67/08….64/15), iako svjestan da kao vozač motornog vozila ne smije započeti radnju ulaska vozilom na cestu s prednošću prolaska ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, dolaskom do raskrižja s Državnom cestom D 8, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, lakomisleno smatrajući da se to neće dogoditi, započeo uključivanje na Državnu cestu D 8, a nije propustio bicikl marke X-Fact kojim je, nogostupom Državne ceste D 8, iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka, upravljao oštećeni ĐŠ, uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela bicikla u prednju desnu bočnu stranu opisanog teretnog vozila, nakon čega je oštećenik zajedno s biciklom pao na pod i pri tome zadobio prijelom kuboidne kosti desnog stopala i prijelom interkondilarne eminencije goljenične kosti desno, koje povrede su teške prirode. Dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona. Okrivljenik ĆŠ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda kojom je izvršenje kazne odgođeno za vrijeme od 1 godine.

9. Sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Imajući u vidu da je osiguranik tuženika ĆŠ pravomoćnom presudom o kaznenom nalogu oglašen krivim te odredbu čl. 12. st. 3. ZPP-a jasno je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. No ovaj parnični sud je ovlašten utvrđivati pitanje doprinosa oštečenika za štetu.

10. Radi utvrđivanja doprinosa oštećenika, sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Daniela Sikirića na kojem uviđaju je djelomično rekonstruiran događaj na temelju navoda tužitelja te osiguranika tuženika ĆŠ.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Danijela Sikirića od 23. travnja 2024. slijedi da se tužitelj, upravljajući biciklom, kretao nogostupom koji se nalazi sa sjeveroistočne strane kolnika Državne ceste D8, iz smjera sjeverozapada prema jugoistoku. Kako na nogostupu nije bila označena biciklistička staza tužitelj se u vrijeme nastanka nezgode kretao površinom koja nije namijenjena za promet bicikla. S obzirom na smjer kojim se kretao, tužitelj se bio dužan kretati jugozapadnom kolničkom trakom Državne ceste D8 koja je bila namijenjena za njegov smjer kretanja, i to bliže desnom rubu. Stoga se tužitelj kretao tehnički nepropisno i da u kritično vrijeme nije došlo do takvog nepropisnog kretanja tužitelja na biciklu ne bi došlo ni do prometne nesreće. Vještak je utvrdio da se osiguranik tuženika ĆŠ kretao kolnikom ceste bez naziva iz smjera sjeveroistoka prema jugozapadu te je dolaskom do raskrižja te ulice i Državne ceste D8 skretao udesno s namjerom uključenja na sjeveroistočnu kolničku traku državne ceste. Ispred raskrižja je postavljen prometni znak "obvezno zaustavljanje" prema kojem je vozač ĆŠ bio dužan ustupiti prednost prolaska svim vozilima koja se kreću cestom na koju on nailazi. ĆŠ je prilikom uključenja na državnu cestu mogao očekivati nailazak vozila i bicikla njemu sa lijeve strane jer je sjeveroistočni kolnički trak državne ceste namijenjen vozilima iz smjera jugoistoka prema sjeverozapadu. Vozač nije bio dužan očekivati nailazak vozila njemu sa desne strane, kao niti bicikliste, bilo kolnikom Državne ceste D8 prometno zabranjenim smjerom, bilo nogostupom koji nije namijenjen za promet bicikala. Vještak je naveo da je vozač ĆŠ bio dužan očekivati nailazak pješaka nogostupom njemu sa desne strane pa je u tom smislu bio dužan izvršiti i provjeru prometne situacije sa svoje desne strane radi eventualnog propuštanja pješaka. Vozač ĆŠ je prometnu nezgodu mogao izbjeći da je prije ulaska u raskrižje provjerio prometnu situaciju sa svoje desne strane na koji način bi pravovremeno uočio nailazak tužitelja na biciklu pa istoga i propustio. Po mišljenju vještaka, razlog zbog kojeg ĆŠ nije pravovremeno uočio nailazak tužitelja na biciklu se nalazi u tome što osiguranim tuženika nije provjeravao stanje prometa na nogostupu sa svoje desne strane.

11.1. Tuženik je predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da se očituje je li tužitelj na udaljenosti od 5,6 metara od mjesta sudara (udaljenost na kojoj se nalazio tužitelj kada se teretno vozilo osiguranika tuženika nalazilo ispred znaka STOP, prema nalazu i mišljenju vještaka) mogao vidjeti nailazak kamiona, je li mogao u tom putu zaustaviti vozilo te je li biciklist nailaskom na kolnik ceste dužan zaustaviti se na nogostupu ako se istim kreće i propustiti vozila koja se kreću kolnikom.

11.2. Vještak Danijel Sikirić je 27. svibnja 2024. dostavio očitovanje u kojoj je naveo da se tužitelj kao biciklist u trenutku sudara nalazio unutar raskrižja Državne ceste D8 i ulice bez naziva, dakle na deniveliranoj asfaltnoj površini što ukazuje da se mjesto sudara nalazilo na kolniku a ne na nogostupu. Tužitelj je bio dužan prije nego je sa nogostupa prešao na kolnik i ušao u raskrižje zaustaviti svoj bicikl ispred raskrižja i propustiti sva vozila, budući da se na kolnik uključivao s površine kojom se ne obavlja promet vozilima ni biciklima. Da je tužitelj tako postupio izbjegao bi prometnu nesreću jer je mogao pravovremeno uočiti nailazak vozila i sa udaljenosti većoj od 5,6 m, bez obzira je li u trenutku sudara svojim biciklom bio zaustavljen ili ne.

11.3. Tuženik je, nadalje, predložio da se vještak očituje je li tužitelj u trenutku kada je biciklom stupio na kolnik kojim se kretalo teretno vozilo osiguranika tuženika imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo na što je vještak Danijel Sikirić 23. ožujka 2024. u pisanom očitovanju naveo da je tužitelj od trenutka kada je biciklom sa uzdignute površine započeo prelaziti na deniveliranu površinu koja je namijenjena za kretanje vozila u raskrižju (površinu u razini kolnika) prešao put od oko 3 m. Taj put je tužitelj mogao prijeći u vremenu od najviše 1 sekunde koliko iznosi psihomotorna reakcija vozača i kočionog sustava. Iz navedenog slijedi, pod pretpostavkom da je vozač ĆŠ trebao reagirati u trenutku ulaska bicikliste u raskrižje, da isti nije imao tehničke mogućnosti izbjeći sudar iz razloga što je kočenje njegovog teretnog vozila moglo započeti tek nakon 1 sekunde od uočavanja opasnosti. Vještak je naveo da je vozač teretnog vozila ispred raskrižja imao postavljen prometni znak STOP sa zaustavnom crtom na kolniku ispred koje se bio dužan zaustaviti. Teretno vozilo, kojim je upravljao ĆŠ, je od položaja ispred znaka STOP pa do mjesta sudara prešlo put od oko 3 metra. Taj put od 3 m je teretno vozilo moglo prijeći u vremenu manjem od 1 sekunde, što bi značilo da se teretno vozilo nalazilo neposredno ispred ili na samoj zaustavnoj crti u trenutku kada je tužitelj svojim biciklom započeo ulaziti u raskrižje. Dakle, vozač ĆŠ je imao tehničku mogućnost izbjeći ovu prometnu nesreću u slučaju da je svoje teretno vozilo zaustavio ispred zaustavne crte, u kom slučaju bi tužitelj svojim biciklom bez štetnih posljedica prošao kroz raskrižje. Ovo pod uvjetom da se vozač ĆŠ svojim teretnim vozilom nije zaustavio ispred znaka STOP kako je to iskazao na sudskom očevidu.

11.4. Nakon očitovanja od 23. ožujka 2024. stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Daniela Sikirića. Budući da je vještak detaljno i stručno obrazložio nalaz i mišljenje te otklonio prigovore tuženika, sud je nalaz i mišljenje s dopunama cijenio kao nepristran i izrađen u skladu s pravilima struke te ga je u cijelosti prihvatio.

12. Radi utvrđivanja visine neimovinske i imovinske štete provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu (dječja i opća kirurgija, hitna medicina i traumatologija) prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. i vještaku psihijatru dr. KŠ, koji su dostavili nalaz i mišljenje 4. veljače 2025. Vještak psihijatar dr. KŠ je u svom nalazu i mišljenju (l.s. 266-275) naveo da je kod tužitelja primarni strah, koji se doživljava samo u neposrednoj i ugrožavajućoj situaciji, trajao kratko, minutu do dvije dok se vozač nije zaustavio i taj strah je bio intenzivan. Sekundarni strah je kod tužitelja počeo kada je osjetio da je ozlijeđen, kada je osjetio jake bolove te uočio krvarenje te ozljedu noge i stopala, pa do zadnjeg pregleda kod specijaliste 26. veljače 2019. Sekundarni strah jakog intenziteta je trajao od početka ozljede do završetka bolničkog liječenja 23. travnja 2018. – otprilike 5 dana, a srednjeg i slabijeg intenziteta oko 10 mjeseci odnosno tokom perioda kontrola, previjanja, i drugih pretraga. Smanjenje životne aktivnosti kao posljedicu ozljede vještak je kod tužitelja procijenio u iznosu od 3%.

12.1. Vještak za medicinu (dječja i opća kirurgija, hitna medicina i traumatologija) prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. u nalazu i mišljenju (l.s. 277-289) je naveo da je tužitelj fizičke bolove jakog intenziteta imao 1 dan, dana 18./19. travnja 2018. uslijed prijeloma razderotine desnog stopala, bolove srednjeg intenziteta 3 tjedna od 19. travnja do 14. svibnja 2018. povremenog javljanja, javljaju se tijekom dana i kod tjelesne aktivnosti a bolove slabog intenziteta 6 mjeseci od 15. svibnja do 23. studenog 2018. uz povremena javljanja obično za vrijeme tjelesne aktivnosti i hodanja. Uslijed predmetnog štetnog događaja tužitelj je zadobio ozljedu koja predstavlja naruženje srednjeg stupnja, teško je vidljivo drugim osobama jer je ozljeda većinom prekrivena čarapama i obućom. Ožiljak je vidljiv drugima tijekom ljeta, nije upečatljiv pa tako predstavlja manji stupanj duševne tegobe radi tjelesne naruženosti. Nadalje, kod tužitelja je kao trajna posljedica zaostalo trnjenje desnog stopala na mjestu rane i smanjenim osjećajem što je uvjetovano nagnječenjem intervacije na mjestu ozljede. Ta ozljeda se definira kao trajna tjelesna ozljeda u iznosu od 3%. Tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć od strane ukućana/članova obitelji nemedicinske struke radi ozljede desnog stopala, nemogućnosti kretanja, trpljenja bolova, potrebe za odlaskom na kontrole te kao pripomoć u kući kod higijene, odlaska na toalet i sl. u trajanju od 2 sata dnevno od 25. travnja do 25. lipnja 2018., što iznosi ukupno 120 sati te u trajanju od 1 sat dnevno od 26. lipnja do 17. rujna 2018., što iznosi ukupno 82 sata. Dakle, tuđa pomoć i njegu su tužitelju bili potrebni sveukupno 202 sata.

12.2. Iz zajedničkog zaključka (l.s. 291) slijedi da je vještak dr. KŠ zaključio da je kod tužitelja trajno umanjenje opće životne aktivnosti zbog duševnih tegoba trajnog karaktera 3% dok je vještak prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. zaključio da je kod tužitelja trajno umanjenje opće životne aktivnosti radi prijeloma i oštećenja mekih tkiva desnog stopala 3%. Nakon izračuna navedenih procjena, vještaci su utvrdili ukupno trajno umanjenje životne aktivnosti od 3,51 %.

12.3. Tužitelj je djelomično prigovorio nalazu i mišljenju prethodno navedenih vještaka. U odnosu na vještačenje po vještaku kirurgu tužitelj prigovara ocjeni zaostalih trajnih posljedica navodeći da je vještak zanemario bol i ograničenost desnog stopala odnosno bolnost uvjetovanju hodanjem. Kuboidna kost je jedna od kostiju u srednjem stopalu koja ima važnu ulogu u održavanju stabilnosti i pokretljivosti stopala pa tužitelj drži da je ocjena smanjene životne aktivnosti prenisko određena. Glede vještačenja vještaka psihijatra tužitelj je predložio da vještak točno odredi trajanje straha srednjeg intenziteta i straha slabijeg intenziteta.

12.4. U odnosu na navedeni prigovor tužitelja, vještak psihijatar dr. KŠ je u očitovanju od 26. srpnja 2025. (l.s. 305) naveo da je točno trajanje straha srednjeg i slabog intenziteta moguće odrediti jedino da stručna osoba pratila i bilježila status tužitelja od nastanka nesreće pa do kraja liječenja što da je praktično i teoretski nemoguće. Ukoliko se inzistira na stupnjevanju trajanja straha, vještak je naveo da bi strah srednjeg intenziteta mogao trajati od završetka liječenja 23. travnja 2018. do 17. rujna 2018., do kada je vještak kirurg odredio da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć, odnosno otprilike 6 dana manje od punih 5 mjeseci. Strah slabijeg intenziteta je trajao do 26. veljače 2019. kada je bio zadnji pregled kod specijaliste, dakle 11 dana više od 5 mjeseci. Nadalje, vještak kirurg je u očitovanju od 1. travnja 2025. (l.s. 306- 307) naveo da umanjenje opće životne aktivnosti od 3% odgovara težini ozljede i posljedicama koje je ona proizvela na tužiteljevu tjelesnu aktivnost. Vještak je naveo da je pregledom utvrđena očuvana pokretljivost ozlijeđene noge i mišićni tonus koji je jednak suprotnoj nozi te da nema znakova koje tužitelj opisuje u svom prigovoru. Tegobe koje tužitelj navodi pripadaju drugom uzroku i nisu povezane s predmetnim događajem.

12.5. Nalazu vještaka dr. KŠ i prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. s dodatnim očitovanjem prigovorio je tuženik navodeći da vještak kirurg treba utvrditi kumulativni broj dana bolova srednjeg odnosno slabog intenziteta budući da je vještak naveo da bolovi u razdoblju od 3 tjedna odnosno 6 mjeseci nisu bili cjelodnevni već povremeni. U odnosu na nalaz vještaka psihijatra dr. KŠ tuženik je prigovorio da je trajanje sekundarnog straha predugo određeno jer da se taj stupanj straha u pravilu podudara sa trajanjem i jačinom fizičkih bolova. Predložio je da vještak psihijatar navede kumulativno trajanje straha a ako to nije moguće odrediti da se vještak očituje je li tužitelj strah trpio cjelodnevno ili samo povremeno. Nadalje, nalazu vještaka s dodatnim očitovanjem ponovno je prigovorio tužitelj navodeći da su vještaci pogrešno primijenili Baltazarovu formulu iz Orijentacijskih medicinskih tablica za procjenu smanjenja životne aktivnosti prilikom izračuna objedinjenje ocjene smanjenja opće životne aktivnosti.

12.6. Sud je na raspravi 30. listopada 2025. (l.s. 337-341) saslušao vještaka dr. KŠ i prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. Vještak dr. KŠ je iskazao da ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Naveo je da je sekundarni strah u konačnici stupnjevao te da je kod tužitelja strah trajao tijekom cijelog razdoblja, tokom 24 sata u danu. Nitko ne može pratiti nečiju zabrinutost i strah tokom 24 sata te se u teoretskom pogledu uzima da je strah trajao u razdoblju koje se veže za liječenje. Naveo je da je uzeo u obzir sve aspekte tijeka liječenja i da je njegovo mišljenje glede trajanja sekundarnog straha i dalje isto. Naveo je da strah ne može iskazati u kumulativnom obličju kako to predlaže tuženik. Vještak prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. je iskazao da ostaje pri vještačenju. Izračun je izradio temeljem Orijentacijskih kriterija i preporučene literature za sudsko medicinske vještake izdane od komore sudskih vještaka. U formuli „V“ označava promjenjivi faktor koji uzima u obzir koji je dio tijela oštećen jer nije isto da li oštećenje trpi jedan organ koji je nezamjenjiv u funkciji tijela ili se oštećenje odnosi na dio tijela koji ima svoju nadomjesnu funkciju. Iskazao je da se fizička bol srednjeg intenziteta od 3 tjedna može kumulativno prikazati, uzimajući u obzir zdravstveno stanje tužitelja, životnu dob, prosječnu tjelesnu aktivnost, na način da bolovi traju 50% dana što je u konačnom izračunu 12 dana, dok bolovi slabog intenziteta procijenjeni u trajanju od 6 mjeseci, primjenom navedenih čimbenika, iznose 1/3 dana odnosno ukupno 2 mjeseca ili 60 dana.

12.7. Tužitelj je na raspravi prigovorio smanjenoj ocjeni pretrpljenih fizičkih bolova i objedinjenoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti jer se kod tužitelja radi o politraumi gdje su ozlijeđeni različiti organi i jer vještak nije obrazložio kako je došao do objedinjenog obračuna smanjenja životne aktivnosti od 3,5%. U odnosu na izneseni prigovor vještak prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. je iskazao da je prigovor neutemeljen jer tužitelj nije pretrpio politraumu već samo ozljedu noge tj. stopala s pratećim duševnim tegobama. Glede konačnog obračuna smanjenja opće životne aktivnosti vještak je naveo da su sve ozljede tužitelja uzete u obzir, na iste su pridodane duševne tegobe te je sve skupa po pravovaljanoj formuli uvršteno u vještačenje. Navedena formula služi da se izbjegne proizvoljno zbrajanje ozljeda i posljedica istih. Kumulativna ocjena trajanja fizičkih bolova da je dopuštena u konačnom rezultatu radi isplate oštećenika ali da nije dozvoljeno miješati kumulativni zbroj fizičkih bolova različitog intenziteta. Konačno, nakon saslušanja imenovanih vještaka medicinske struke, tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. KŠ jer je po mišljenju tuženika vještak neopravdano odbio izraditi kumulativnu ocjenu trajanja straha ali tuženik nije predložio novo vještačenje već da sud nalaz i mišljenje ovog vještaka cijeni kao jedan od dokaza a ne osnovni dokaz jer da nije životno i logično da netko trpi strah jednakog intenziteta tokom 24 sata određenog kalendarskog razdoblja.

12.8. Budući da su vještaci prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. i dr. KŠ stručno i argumentirano obrazložili nalaz i mišljenje, metodu obračuna objedinjene ocjene smanjenja opće životne aktivnosti te otklonili prigovore stranaka, sud nalazi da je nalaz i mišljenje ovih vještaka stručan, objektivan, detaljan i pregledan te ga kao takvog u cijelosti prihvaća. Iako je tuženik i nakon saslušanja vještaka psihijatra prigovorio nalazu i mišljenju istog u dijelu kojem vještak nije izradio kumulativnu ocjenu trajanja straha, sud je prihvatio očitovanje vještaka dr. KŠ i u tom dijelu jer je vještak pojasnio da takvo stupnjevanja straha nije moguće bez praćenja stanja osobe tokom 24 sata dnevno te da je po njegovom mišljenju strah kod tužitelja trajao tijekom cijelog razdoblja.

13. Iz iskaza svjedokinje PŠ, supruge tužitelja (l.s. 121-122) slijedi da tužitelja još uvijek boli noga i ima grčeve kao posljedice prometne nesreće. Nakon prometne nesreće tužitelj je loše spavao, trzao se u snu, vikao u snu. Ona je svaki drugi dan s njim išla na previjanje, do bolnice i natrag su išli taksijem. Žive na katu kuće zbog čega je tužitelju teško spustiti se s kata u prizemlje pa je to radio uz njezinu pomoć i uz pomoć hodalice. Problem mu je pronaći cipele zbog šavova i zadebljanja. Prvo vrijeme da se nije mogao sam obuti i odjenuti, sve to mu je pomagala svjedokinja. Iskazala je da od Centra za socijalnu skrb nisu tražili naknade ni pomoći. Tužitelj je u mirovini, nemaju zemlje oko kuće u smislu da bi tužitelj to obrađivao tako da tužitelj može raditi sve što je radio i prije nesreće. Jedina promjena je što su prešli s grijanja na drva na grijanje na pelete jer tužitelj nakon nesreće nije mogao donositi drva na kat.

13.1. Iskaz ove svjedokinje sud je cijenio kao istinit jer je isti u bitnim dijelovima glede potrebe za tuđom njegom i pomoći u skladu s nalazom i mišljenje vještaka kirurga.

14. Svjedok ĆŠ, osiguranik tuženika je iskazao da je vozilom bio zaustavljen na trotoaru. Biciklista nije vidio jer ga nije mogao vidjeti zbog ograde sa desne strane i table sa lijeve strane koje su mu zaklanjale pogled. U trenutku udara je stajao s vozilom. Naveo je da ostaje kod svog iskaza danog u kaznenom postupku.

14.1. Iskaz ovog svjedoka sud je cijenio u bitnome kao neuvjerljiv jer je isti suprotan nalazu i mišljenju vještaka prometne struke Daniela Sikirića koji je u nalazu i mišljenju naveo da ograda nije mogla spriječiti pravovremeno uočavanje nailaska tužitelja jer je ista mrežasta i u potpunosti prozirna.

15. Tužitelj je na raspravi 8. veljače 2022. iskazao da je svaki dan vozio bicikl na relaciji od [adresa] prema Kauflandu u Zadru, kao i dana kad se dogodila prometna nezgoda. Vidio je vozilo koje se kretalo od gore, vozač uopće nije stao te je vozilom skrenuo naglo desno i blatobranom zakačilo prvo kolo bicikle. Sve se dogodilo na trotoaru. Tužitelju je iz noge tekla krv. U bolnici su mu šivali desnu nogu od malog prsta do kraja pete, rana je bila duboka. Nakon što je pušen iz bolnice, išao je na previjanje svaki drugi dan, nekada i svaki dan a pratila ga je supruga. Zbog prometne nesreće je bio i na psihijatriji. Tužitelj je pojasnio da je 1991. bio zatočen u Kninu pa da mu se zbog predmetne nesreće vratili negativni osjećaji i stres. Naveo je da se zaustavio i čekao da vozilo osiguranika tuženika prođe ali kad je došao na trotoar da je naglo skrenuo prema Zadru (desna strana osiguranika tuženika) i tako ga udario. Vozač je pogledao samo u lijevu stranu a u desnu stranu da nije uopće gledao. Supruga mu je u svemu pomagala jer sam nije ništa mogao.

15.1. Iskaz tužitelja sud je cijenio kao životan i logičan u dijelu u kojem je u skladu s iskazom svjedokinje PŠ (glede pružene tuđe njege i pomoći) te s provedenim vještačenjima dok ga je u preostalom dijelu cijenio kao neuvjerljiv i usmjeren na ishođenje uspjeha u parnici. Suprotno iskazu tužitelja, prometnim vještačenjem je utvrđeno da se prometna nesreća dogodila na kolniku a ne na trotoaru.

16. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da se prometna nesreća dogodila na raskrižju Državne ceste D8 i ulice bez naziva, dakle na deniveliranoj površini a ne na trotoaru. Pod uvjetom da je osiguranik tuženika ĆŠ počeo kočiti u trenutku ulaska bicikliste u raskrižje, isti nije imao mogućnost zaustaviti vozilo, međutim osiguranik tuženika je bio dužan zaustaviti vozilo na znak STOP koji se nalazio ispred raskrižja u kojem slučaju bi isti lako uočio tužitelja na biciklu i na taj način izbjegao nastanak predmetne prometne nezgode. Neovisno što osiguranik tuženika na predmetnom raskrižju nije mogao očekivati biciklista koji vozi u zabranjenom smjeru isti je bio dužan zaustaviti se na znak STOP prije ulaska u raskrižje i izvršiti provjeru prometne situacije jer je u svakom trenutku sa svoje desne strane mogao očekivati opasnost u vidu nailaska pješaka. S druge strane, tužitelj je vozio površinom koja nije namijenjena za vožnju bicikla, prometno zabranjenim smjerom te je isti bio dužan prije uključivanja u raskrižje zastati i uvjeriti se da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za sebe i druge sudionike u prometu. Štoviše vještak prometne struke je naveo da je tužitelj mogao vidjeti teretno vozilo osiguranika tuženika čak 5,6 metara prije ulaska u raskrižje iz čega proizlazi da je imao dovoljno vremena za zaustaviti se i propustiti vozilo osiguranika tuženika. Zbog navedenog, sud ocjenjuje da su stranke u jednakom omjeru odgovorne za nastanak štetnog događaja odnosno da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja 50%.

17. Sud je utvrdio da je tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti. Tužitelj je pretrpio primarni intenzivan strah u trajanju minutu do dvije, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 144 dana te slabog intenziteta u trajanju od 161 dan. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 12 dana te slabog intenziteta u trajanju 60 dana. Kao posljedica prometne nezgode za tužitelja je nastala naruženost srednjeg stupnja, teže vidljiva drugima jer je ožiljak na desnom stopalu većinom prekriven čarapama i obućom pa predstavlja manji stupanj naruženosti. Zaključno, opća životna aktivnost kod tužitelja je umanjena za 3,51 % a nakon predmetne prometne nezgode tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od ukupno 202 sata koju je tužitelju pružala supruga. S obzirom na opisana utvrđenja suda, tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje radi čega, imajući u vidu njegov doprinos nastanku štete, ima pravo na naknadu 50% štete.

18. Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl. 19. st. 2. ZOO-a). Prema objektivnoj koncepciji pojma neimovinske štete, koji je prihvaćen u ZOO-u, neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti a pretrpljeni strah, fizički bolovi i duševni bolovi izazvani štetnom radnjom su samo mjerilo težine povrede prava osobnosti. Isti se uzimaju u obzir, uz druge relevantne okolnosti, pri utvrđivanju vrijednosti pravične novčane naknade, kako je to učinio i ovaj sud.

19. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. Člankom 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik dok je čl. 1067. st. 3. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

21. Člankom 1092. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

22. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka zakona propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Visinu naknade nematerijalne štete sud je odredio imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. KŠ i prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-1331/VI/02 i 1372- 11/02 od 29. studenog 2002. izmijenjene pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda zauzetim na sjednici 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji), sve sukladno članku 1100. stavku 1. i 2. ZOO-a.

24. Sud je tužitelju za pretrpljene jake fizičke bolove priznao iznos od 75,00 eura, za fizičke bolove srednjeg intenziteta iznos od 540,00 eura a bolove lakog intenziteta iznos od 840,00 eura, odnosno sveukupno 1455,00 eura. Orijentacijski kriteriji su tek orijentacijski, ne predstavljaju matematičku formulu za izračun koja pukim automatizmom služi za računanje pravične naknade, te je obveza suda da vodi brigu o svim okolnostima slučaja, posebice o trajanju i jačini fizičkih boli. Imajući u vidu vještvo i iskaz vještaka medicinske struke na ročištu, dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja koju povezujemo sa sporijim oporavkom kao i činjenicu da su jaki bolovi zahtijevali uzimanje anelgetika jakog djelovanja, te trajanje fizičkih bolova, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u ranije navedenom iznosu.

25. Iz nalaza i mišljenja te očitovanja dr. KŠ je utvrđeno da je tužitelj pretrpio primarni intenzivan strah u trajanju od minutu, dvije dok se vozač teretnog vozila nije zaustavio, kao i sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 144 dana (od završetka liječenja 23. travnja 2018. do 17. rujna 2018), a strah slabog intenziteta u trajanju od 161 dan (do 26. veljače 2019. kada je bio zadnji pregled kod specijaliste). U odnosu na povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja, cijeneći sve okolnosti slučaja te intenzitet i trajanje straha, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.799,00 eura.

26. U odnosu na umanjenje opće životne aktivnosti za navesti je da je zajedničkom ocjenom vještaka psihijatra dr. KŠ i vještaka kirurga prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. utvrđeno kod tužitelja ukupno trajno umanjenje opće životne aktivnosti od 3,51% radi čega je tužitelju priznata naknada od 700,00 eura.

27. Povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO može se očitovati u obliku naruženja zbog kojeg tužitelj trpi duševnu bol. Vještak prof.dr.sc. Rober Karlo prim.dr.med. je naveo da je ozljeda kod tužitelja ostavila naruženje u vidu 2 ožiljka s vanjske strane u području pete desnog stopala. Navedeno predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je teško vidljivo drugima jer je obično prekriveno obućom i čarapama, vidljivo je drugima u ljetnim mjesecima, nije upečatljivo pa predstavlja manji stupanj duševne tegobe. Sukladno navedenom, za kvalifikatornu okolnost naruženja tužitelju je priznata naknada u iznosu od 2.100,00 eura.

28. Dakle, zbog povrede prava osobnosti tužitelju je priznata naknada u iznosu od ukupno 13.054,00 eura. Notorna je činjenica da je od donošenja pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda zauzetog na sjednici 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni iznosi naknade određeni Orijentacijskim kriterijima iz 2002. do danas došlo do značajnih promjena u troškovima života što po mišljenju ovog suda opravdava prilagodbu iznos iz Orijentacijskih kriterija zbog rasta inflacije i potrošačkih cijena. Stoga je sud iznos od 13.054,00 eura po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a uvećao te tužitelju priznao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 14.359,4 eura (uvećanje 13%). Od tako utvrđenog iznosa valja odbiti doprinos tužitelja nastanku štete od 50% slijedom čega se dobije iznos od 7.179,7 eura kao konačni iznos koji je dosuđen tužitelju na ime povrede prava osobnosti. Preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata počev od dana podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO). Tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 9. siječnja 2019. kako to traži tužbenim zahtjevom jer u odštetnom zahtjevu tužitelj nije naveo koliki iznos naknade neimovinske štete potražuje slijedom čega takav zahtjev nije konkretiziran i ne opravdava dosuđenje kamata od dana njegovog podnošenja. Tek je podnošenjem tužbe 4. travnja 2019. tuženik mogao znati koliki iznos naknade štete tužitelj potražuje pa se od tog trenutka može računati zakašnjenje tuženika. Slijedom navedenoga, sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 7.179,7 eura tekućih od 9. siječnja 2019. pa do podnošenja tužbe odnosno do 3. travnja 2019.

29. Tužitelj potražuje naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 1.010,00 eura. Iz dopisa Državnog zavoda za statistiku klasa: 957-01/22-158, urbroj: 555-01-08-05-22- 2 od 7. travnja 2022. slijedi da je prosječna mjesečna isplaćena plaća NKV radnika u 2018. iznosila 522,93 eura iz čega slijedi da je satnica iznosila 3,27 eura. Međutim, sud je uzeo u obzir povećanje stope inflacije i troškova života radi čega je po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a utvrđena visina naknade u iznosu od 4,33 eura po satu. Prema nalazu i mišljenju vještaka prof.dr.sc. FŠ prim.dr.med. tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 202 sata pa je tužitelju priznata naknada u iznosu od 874,66 eura odnosno s umanjenjem za doprinos tužitelja od 50% naknada u iznosu od 437,33 eura dok je preko tog iznosa sud ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim. Sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO cijena tuđe njege i pomoći je određena prema cijenama u vrijeme donošenja ove presude, poradi čega je tužitelju na ovaj iznos štete sud priznao zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja, a ne kako to tužitelj neosnovano potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

30. Zaključno, tuženik je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Takav prigovor nije osnovan jer se u slučaju preinake tužbenog zahtjeva povećanjem iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), kao što je u konkretnom slučaju, zastara prekida podnošenjem tužbe. Stoga, a imajući u vidu da od nastanka štetnog događaja do podnošenja tužbe nije protekao rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, prigovor tuženika nije osnovan. U odnosu na istaknuti prigovor glede tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za navesti je da je tužitelju u konačnici dosuđen manji iznos nego što je zahtijevao prvotno postavljenim tužbenim zahtjevu radi čega nema potrebe posebno se osvrtati na ovaj prigovor tuženika. Tuženik je već u trenutku podnošenja prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva mogao znati da njegova obveza na ime naknade štete može iznositi do tada zatraženog iznosa od 15.926,74 eura.

31. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a (NN 70/19). Imajući u vidu da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 19.010,00 eura a da mu je dosuđen iznos od ukupno 7.617,03 eura isti je u sporu uspio za 70,04% (100% po osnovi tužbe i 40,07% po visini = 140,07% / 2 = 70,04%), dok je tuženik onda uspio za 29,96% pa kada se navedeni iznosi prebiju dobije se iznos od 40,08% kao konačan postotak uspjeha tužitelja.

31.1. Tužitelju su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje: Tarifa) priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe – 250 bodova (Tbr 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 24. studenog 2021., 8. veljače 2022., 27. veljače 2024., 18. listopada 2024., 29. rujna 2025. – ukupno 1250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 26. lipnja 2024., 17. srpnja 2024., 10. ožujka 2025., 7. svibnja 2025. – ukupno 1000 bodoba (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 1. toč. 1. Tarife), što ukupno, uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) i pripadajući PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 6.250,00 eura. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u zatraženom iznosu od 838,51 eura. Kada se svi priznati troškovi zbroje dobije se iznos od 7.088,51 eura. Međutim, kako je tužitelj samo djelomično uspio u sporu za 40,08%, valjalo mu je, sukladno uspjehu u sporu, dosuditi troškove postupka u iznosu od 2.841,08 eura. Na navedeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a (NN 70/19).

31.2. Tužitelju nije priznata naknada sudskih pristojbi jer je istu zatražio „po odluci suda“ bez navođenja u kojem iznosu traži navedeni trošak. Budući zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a (NN 70/19) jer nije navedeno u kojem iznosu potražuju naknadu troška, sud nije niti mogao odlučivati u tom dijelu o zahtjevu za naknadu troška.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Antea Barešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima,

2. Tuženiku po punomoćnicima.