Poslovni broj: UsI-600/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, [adresa], radi poreza na kuću za odmor, 12. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0239, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 11. veljače 2025. i rješenja Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/23-02/929, URBROJ: 2181-39-05-1-23-1 od 1. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0239, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 11. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/23-02/929, URBROJ: 2181- 39-05-1-23-1 od 1. prosinca 2023., kojim mu je utvrđen porez na kuću za odmor u [adresa], za 2023. godinu, u iznosu od 126,13 eura/950,33 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da su upravnom postupku povrijeđene odredbe tog postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naveo je da prvostupanjsko nije moglo 1. prosinca 2023. donijeti pobijano rješenje i utvrditi porez za 2023., i dostaviti mu ga u 2024., dakle retroaktivno, jer je rješenje trebalo biti doneseno i dostavljeno do 30. lipnja 2023. pa da je radi toga ništavo. Smatra da iz dokaza koje je priložio u spis i čije je izvođenje predložio ( preslik osobne iskaznice, izjave suvlasnika zgrade i potvrda o uplati el. energije za 2023.) neposredno proizlazi da se radi o stanu u kojem stalno prebiva. Prepričao je da je zaključkom prvostupanjskog tijela pozvan da dostavi potvrde o tome gdje se nalaze mjerna mjesta za potrošnju el. energije ili vode. Dodao je da iz osobne iskaznice nesporno proizlazi da u predmetnom stanu stalno i trajno živi jer je to službeni dokument kojim se dokazuje ono što u njemu piše. Nadalje je naveo da mu u prvostupanjskom poreznom postupku nije omogućeno izjašnjavanje o u utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima, a niti da je to učinilo drugostupanjsko tijelo. Radi navedenog smatra da su povrijeđena načela upravnog postupka, a osobito načelo pomoći stranci. Kao dokaz da je trajno naseljen u predmetnoj nekretnini u spis je dostavio je izjave RE i DE, te je predložio da ih se, po potrebi, sasluša kao svjedoke. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u svemu ostaje kao u obrazloženju osporenog rješenja te da tužitelj nije dokazao da predmetnu nekretninu koristi za stalno stanovanje. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U sporu je održana rasprava 28. studenoga 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 28. studenoga 2025. godine tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Tuženik je naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja svog rješenja, te odgovora na tužbu. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka RE i DE kao nepotreban, iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2023. godinu, u [adresa], u iznosu od 126,13 eura/950,33 kuna.
8. Člankom 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj 115/16 i 101/17, 114/2022 i 114/2023; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
9. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona određeno je da je u smislu Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
10. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća u iznosu od 0,60 do 5,00 eura/m2 korisne površine kuće za odmor.
11. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da su pribavljene potvrde o uplati HEP-u za potrošenu električnu energiju za 2023. i potvrde o uplati društvu Vodovod i kanalizacija Split za potrošenu vodu za 2023. godine, za predmetnu kuću koja se nalazi na adresi u [adresa]. S obzirom na ove dokaze prvostupanjsko tijelo je zaključilo da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, te je 1. prosinca 2023. godine donijelo rješenje o obvezi tužitelja na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2023. godinu, u iznosu od 126,13 eura / 950,33 kuna. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela su zakonita i pravilna.
12. Ovaj sud prihvaća obrazloženja javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari kako je u konkretnom slučaju iz pribavljenih dokaza utvrđeno da je tužitelj u 2023. godini predmetnu kuću koristio povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, tako da je tužitelj pravilno obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za tu godinu sukladno članku 25. Zakona.
13. Naime, i prema stajalištu ovog Suda, obzirom na podatke o potvrdama o uplati za električnu energiju i vodu za 2023., pravilno je upravno tijelo ocijenilo kako tužitelj predmetnu nekretninu koristi povremeno/sezonski, slijedom čega je pravilno tužitelju, temeljem citirane odredbe članka 2. točke 12. u vezi sa odredbom članka 25. Zakona, utvrdilo obvezu poreza na kuću za odmor. Potrošnja električne energije i vode su primarni pokazatelj kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju pokazatelj da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski. Iz navedenih potvrda o uplatama se vidi minimalna potrošnja energenata pa se, prema tome, može zaključiti da dinamika potrošnje električne energije i vode upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine, da tužitelj koristi nekretninu stalno, zasigurno bi ovi računi bili znatno viši.
14. To što je prvostupanjsko rješenje doneseno 1. prosinca 2023., ne znači da je ono radi toga ništavo i nezakonito.
15. Činjenica što tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, ne znači da se ta nekretnina ne može smatrati kućom za odmor. Naime, za obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor važan je način njenog korištenja, odnosno živi li se u njoj. Kako je u ovom slučaju jasno utvrđeno da se ona koristi povremeno, odnosno sezonski, tužitelj je kao vlasnik te kuće dužan platiti porez.
16. Suprotno tvrdnjama tužitelja, niti jedno načelo iz Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP) mu nije povrijeđeno.
17. S obzirom na to da iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela ne proizlazi drugačije činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tužitelj predmetnu kuću u 2023. godini koristio povremeno, odnosno sezonski.
18. Navodi tužitelja u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
19. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
20. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP- a, a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti.
21. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu 12. prosinca 2025. godine
S U D A C
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ
