REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Psp-10/2025-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mati Kukavici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice DC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]-tužitelja JC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice TC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetniku u Imotskom, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06. studenog u prisutnosti I-tužiteljice osobno te punomoćnika stranaka, dana 12. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I-tužiteljice DC i II-tužitelja JC koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tužena TC počinila smetanje posjeda tužitelja na način da je ušla i ostavila prikolicu za motokultivator na dijelu puta označenog slovima A-B-C-D-E-A na skici izmjere u vještačenju sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, broj 4 Su-533/03 od 22.9.2025., koja skica lica mjesta je sastavni dio ovog rješenja, a koji put se nalazi na dijelu č.z.7574/2,7575/2, 7576/1 i 7576/3 k. o. [katastarska općina], te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće kao i ulazak na predmetnu prethodno opisanu nekretninu.
II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima troškove postupka u roku od 15 dana zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
II/ Nalaže se I-tužiteljici DC i II-tužitelju JC naknaditi tuženici TC trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 € u roku od 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženice TC za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 €.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su oni posljednji mirni posjednici nekretnine opisane u izreci rješenja koja u naravi predstavlja put i to prilazni put do njihove oranice (njive), a da ih je tuženica smetala u tom posjedu na način da je na dijelu tog puta parkirala odnosno ostavila prikolicu koja se spaja na frezu, koju je nakon podnošenja tužbe uklonila.
1.1. Slijedom navedenog, tužitelji se tužbom obraćaju sudu tražeći posjedovnu zaštitu na način da se utvrdi opisani čin smetanja od strane tuženice, kao i da se zabrani takvo ili slično smetanje njihovog posjeda ubuduće, a sve uz zahtjev za naknadom troška parničnog postupka.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje da je ostavila parkiranu prikolicu na predmetnom putu, ali ističe i da time nije smetala tužitelje u posjedu. Naime, osporava da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine, a ukazuje da bi iz njihovih navoda proizlazilo da im predmetni put tek služi kao prolaz do njihove njive, pa bi se eventualno tek moglo raditi o pravu nužnog prolaza pješke, što nije utuženo.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, izvod iz posjedovnog lista za predmetne čestice, izvod iz katastarskog plana, ispis fotografija opisanog čina smetanja, presliku Ugovora o materijalnoj diobi nekretnina, a osim navedenog, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Bubalu kao i dokaz saslušanjem svjedoka ZC, AC, HC, ĆC, SC, IC, FC, CC, ĐC, IC, BC, MC, RC, NC, te I-tužiteljicu DC i tuženicu.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; nadalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tuženica ostavila predmetnu prikolicu na dijelu nekretnine u odnosu na koju tužitelji tvrde da su posljednji mirni posjednici (prilazni put do njihove njive), ali je između stranaka sporno jesu li tužitelji bili posljednji mirni posjednici u pogledu predmetne nekretnine pa da je uopće mogao biti smetan u posjedu iste od strane ovdje tuženice na opisani način.
6. Što se tiče prigovora tuženice da tužba nije podnijeta u zakonskom roku, za ukazati je da taj prigovor nije osnovan. Naime, tuženica isti obrazlaže činjenicom kako je tvrdnja tužitelja da je tuženica više puta ostavljala predmetnu prikolicu na spornom putu, ali ukazuje se tuženici da svako ostavljanje prikolice predstavlja čin smetanja sam za sebe u smislu odredbe čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV). U tom smislu, sud prihvaća tvrdnje tužiteljice da je 04.02.2025. saznala za predmetni čin smetanja tako što joj je to rekla upravo tuženica koja niti ne osporava da je ostavila svoju prikolicu na predmetnom putu, pa stoga sud prihvaća iskaz tužiteljice u tom dijelu kao vjerodostojan. Budući da je tužiteljica podnijela tužbu 06.03.2025., razvidno je da je ista podnesena unutar zakonskog roka od 30 dana iz odredbe čl. 21. st. 3. ZV-a, pa stoga prigovor prekluzije nije osnovan.
7. Prije daljnjeg obrazlaganja, a s obzirom da se navodi stranaka u ovom sporu u jednom dijelu odnose na tvrdnje vezane za to tko je vlasnik predmetne nekretnine, potrebno je ukazati da pitanje vlasništva u parnici zbog smetanja posjeda nije odlučno. Naime, prema odredbi članka 441. ZPP-a, ali i odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a u parnicama zbog smetanja posjeda raspravlja se samo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira o pravu na posjed, pravnoj osnovi ili temelju posjeda kao i poštenju posjeda, pa stoga pitanje prava vlasništva nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Na navedeno je sud stranke tijekom postupka i upozorio.
8. Iz iskaza svjedoka ZC, AC, HC, ĆC, SC, IC, CC, ĐC, IC pok. D, MC, te I-tužiteljice DC i tuženice TC utvrđeno je da je predmetni put isključivo korišten kao pristup njivi u vlasništvu tužitelja odnosno njihovih prednika, time da niti iz jednog iskaza ne proizlazi da su tužitelji ili njihovi prednici na bilo koji način predmetni put uređivali ili održavali odnosno na bilo koji način vršili faktičnu vlast na stvari osim što su ga koristili za prolaz do svoje njive.
8.1. Sud prihvaća iskaze svjedoka i stranaka u ovim dijelovima kao vjerodostojne jer su svi navedeni svjedoci i stranke iskazivali jednako u tom dijelu, dakle, da se predmetna nekretnina koristila isključivo za prolaz do njive. Osim toga, njihovi iskazi su logični i životni, a posebno kada se pogledaju fotografije koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Davora Bubala, kao i fotografije priložene uz tužbu gdje je razvidno s obzirom na položaj i dimenzije da se radi o nekretnini koja realno i ima funkciju prolaza do obližnje njive.
9. Slijedom navedenog, mišljenje je ovog suda da iz navedenih dokaza proizlazi da tužitelji koriste predmetni put isključivo kao pravo služnosti (prolaz do svoje njive). Drugim riječima, ne radi se o posjedu stvari da se tužitelji ponašaju kao „gospodari stvari“ u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZV-a, već se radi o faktičnom vršenju samo jedne radnje - prolaza. Budući da tužitelji ne traže zaštitu posjeda prava služnosti, već posjeda stvari, a sud je vezan činjeničnim navodima tužbe, zaključak je ovoga suda da se ne može prihvatiti ovako postavljeni tužbeni zahtjev, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom I.
10. Međutim, sve i da se zanemari naprijed navedeno, valja reći da je iz iskaza svjedoka ZC (osobe koja je po ovlaštenju tužitelja koristila predmetnu njivu), ali i SC, ĐC i IC utvrđeno da se unatoč ostavljenoj prikolici od strane tuženice njivi može neometano pristupiti predmetnim putem pješice i mehanizacijom koju je koristio ZC obrađujući njivu po ovlaštenju tužitelja.
10.1. Naime, iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Davora Bubala, koji nalaz ovaj sud prihvaća kao stručan i objektivan jer je vještak identificirao predmetnu nekretninu u kontekstu položaja ostavljene prikolice, a stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno je da unatoč ostavljenoj prikolici predmetni put na najužem dijelu, ne računajući površinu zauzetu prikolicom, ima širinu od 1,3 m. 10.2. S tim u vezi, iz iskaza svjedoka ZC, koji je obrađivao njivu po ovlaštenju tužitelja i pristupao istoj tim putem, proizlazi da je na njivu ulazio manjim traktorom s prikolicom koja je široka 1,2 m, dok je traktor uži, pa je zaključak ovog suda da je unatoč ostavljenoj prikolici prilaz njivi bio jednako omogućen kao i prije ostavljanja prikolice, a jednako proizlazi i iz iskaza svjedoka SC, ĐC i IC, kao što je već iskazano.
10.3. Nastavno na istaknuto, opisani čin se ne može okarakterizirati kao smetanje posjeda (bilo stvari ili prava služnosti prolaza) u smislu odredbe čl. 20. i 21. ZV-a, već jedino eventualno kao čin uznemiravanja tog posjeda u smislu navedene odredbe ili uznemiravanja prava vlasništva (uz ostale uvjete) u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZV-a.
11. U skladu sa svim navedenim, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a za istaknuti je da sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka FC, ŽC, RC i NC jer navedeni svjedoci u iskazima nisu dali sudu obavijesti o činjenicama koje su sporne među strankama i o kojima ovisi rješenje spora.
12. S obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela u parnici, naloženo je tužiteljima solidarno naknaditi joj trošak parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženicima dosuđena jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 € (do 4 radnje u postupku), te po 100,00 € za zastupanje na ročištima od 12.09.2025., 17.09.2025., 18.09.2025., 23.09.2025. i 06.11.2025., te isti iznos za sastav podneska od 22.09.2025., što ukupno iznosi 1.100,00 eura, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom II.
18. Tuženici nije dosuđen trošak za sastav podneska od 13.10.2025. jer isti nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Osim toga, ročište na dan 14.10.2025. nije održano niti je predviđeno da bude održano u tom terminu, pa niti trošak za tu radnju nije dosuđen. Pored navedenog, tuženici je dosuđen trošak zastupanja na ročištu za uviđaj, ali ne i dodatna naknada sukladno Tbr. 9. toč. 7. Tarife jer s obzirom na trajanje ročišta za uviđaj, za navedenu radnju nije bilo potrebno duže biti odsutan iz ureda, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Imotskom, 12. prosinca 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
