1              Poslovni broj Kž-398/2023-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-398/2023-6

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača,  predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-262/2017-29 od 31. svibnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. N. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-262/2017-29 od 31. svibnja 2023. opt. N. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po čl. 227. st. 2. KZ/11, pa je temeljem čl. 227. st. 2. KZ/11 opt. N. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom kušnje od jedne godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1.  u vezi s čl. 145. st. 1. i 2., toč. 1. i 6. te st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08), opt. N. M. dužan je naknaditi trošak prometnog vještačenja u iznosu od 497,13 eura[1] / 3.745,63 kune i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura1 / 376,73 kune.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. N. M., putem branitelja S. J., odvjetnika iz O. D. V. P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu suda prvog stupnja odnosno podredno, ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. Za 20. listopada 2023. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. N. M. i branitelj optuženika S. J., odvjetnik iz R.. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. N. M. i branitelj optuženika S. J., pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

6. Žalba opt. N. M. nije osnovana.

 

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upire da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada ga je proglasio krivim zbog inkriminiranog kaznenog djela jer da ga je trebao osloboditi od optužbe primjenjujući načelo "in dubio pro reo". Ovo imajući prvenstveno u vidu da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da nije postojala ni teoretska mogućnost da se na siguran način uključi u promet bez pomoći druge ili drugih osoba (a kojih nije bilo jer je bio sam na gradilištu s kojeg se uključivao u promet i išao na drugo gradilište udaljeno svega dvjestotinjak metara na kojem su se nalazili drugi radnici), da nije imao nikakvu preglednost, da je oštećenik mogao izbjeći nesreću pravodobnim kočenjem do desne trake ili jednostavnim obilaženjem utovarne lopate u lijevo, da su oštećenika u opažanju utovarne rampe mogle omesti sunčeve zrake koje su dolazile iz smjera gdje se nalazio radni stroj žute boje a koji je oštećeniku bio zaklonjen reklamnim panoom i raslinjem. Uz to, ukazuje na odgovornost poslodavca koji mu nije omogućio još jednog radnika koji bi na gradilištu bio zadužen da mu pomaže pri izlasku na kolnik Ljubljanske ceste. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što je prvostupanjski sud provodio postupak utvrđivanja činjenica ali ih nije utvrdio, već je samo u izreci svoje presude iznio navodni rezultat tog (ne) utvrđivanja.

 

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno zaključivši da se u ponašanju opt. N. M. stječu obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11. Naime, ono što je bilo u ovom postupku sporno je pitanje da li je optuženik prije ulaska u raskrižje, krećući se odvojkom Ljubljanske ceste kod kbr. 7 iz smjera juga prema smjeru sjevera, te namjeravajući se uključiti na kolnik Ljubljanske ceste kao ceste s prednošću prolaska postupio protivno blanketnim odredbama čl. 43. st. 1. i 2. i čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15; dalje u tekstu ZOSPC), zbog čega je prouzročio prometnu nesreću u kojoj je ošt. D. R. zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Predmetna sporna okolnost i sporna činjenica utvrđena je prvenstveno provedenim prometnim vještačenjem po vještaku za cestovni i zračni promet S. H. iz kojeg proizlazi da optuženik nije imao praktično nikakvu preglednost zbog raslinja i reklamne ploče (panoa), a da se preglednost sve više uspostavljala kako je utovarnom lopatom radni stroj ulazio na kolnik Ljubljanske ceste a kabina se sve više približavala pravcu okomitog ruba reklamne ploče. Istodobno da nije postojala niti teoretska mogućnost da se optuženik sam vozeći radni stroj uključi na siguran način u promet, bez drugih osoba koje će mu izvana pomagati i navoditi ga. Također, da se vozilo marke Škoda kojim je upravljao ošt. D. R. nije kretalo sredinom obilježenog svog voznog traka, već bliže njenom desnom rubu, oko 0,5 metara, pa kada se čelna utovarna lopata radnog stroja zatekla ukoso desnim rubom od oko 0,95 metara u dubinu trake a lijevim rubom bila na samom rubu trake, došlo je do sudara desne strane utovarne lopate s prednjim desnim dijelom vozila kojim je  upravljao oštećenik koje se vozilo kretalo brzinom od oko 57 km/h, s time da je na tome dijelu brzina kretanja vozila iz smjera kretanja oštećenika bila ograničena na 70 km/h.

 

7.2. S obzirom na takva utvrđenja prometnog vještaka, a imajući u vidu iskaz ošt. D. R. da je u vrijeme predmetnog događaja sve bilo zaraslo, da je bila "džungla" od koje se inkriminiranog događaja uopće nije vidio bager, kao i obranu optuženika da nije imao nikakvu preglednost jer mu je smetalo drveće i neka tabla (reklamni pano), i za ovaj sud nema dvojbe da je optuženik kritične zgode postupao protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC, jer se ulaskom čelnom utovarnom lopatom uključio u promet na cestu s prednošću prolaska unatoč tome što se nije uvjerio da takvu radnju može izvesti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, kao i protivno odredbi čl. 57. st. 4. ZOSPC koja mu je nalagala da, kada se uključuje na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ima dužnost propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Postupajući na taj način optuženik je nedvojbeno doveo u opasnost vozila koja se kreću kolničkom trakom kojom je svojim vozilom upravljao oštećenik jer je ulaskom prednjom utovarnom lopatom radnog stroja na kolnik, koju radnju nije zbog nepreglednosti niti smio poduzeti, došlo do sudara navedenog dijela radnog stroja s prednjim dijelom oštećenikovog vozila uslijed kojeg je ošt. D. R. zadobio tešku tjelesnu ozljedu tj. prijelom prsne kosti.

             

7.3. Uz prethodno navedeno je za napomenuti kako su posve promašeni žalbeni navodi optuženika kada navodi da mu poslodavac nije omogućio još jednog radnika koji bi bio zadužen pomagati mu pri izlasku na kolnik. Naime, u takvoj situaciji, a u svrhu sigurnog i bez opasnosti za druge, uključivanja na cestu s prednošću prolaska optuženik je i sam mogao primjerice izlaskom iz vozila i stavljanjem sigurnosnog trokuta obilježiti i najaviti svoj izlazak za navedenu prometnicu s prednošću prolaska, pogotovo jer su mu bili poznati uvjeti na mjestu događaja (reklamni pano i raslinje koje je zaklanjalo pogled na prometnicu), gdje se dnevno, kako sam iskazuje, 5-6 puta uključivao u promet. Ujedno, nije u pravu optuženik kada polemizira sa zaključcima suda da je i oštećenik mogao izbjeći nesreću pravodobnim kočenjem duž desne trake ili jednostavnim obilaženjem utovarne lopate ulijevo, sugerirajući tako njegovu odgovornost, kada je u osnovi njegova vožnja bila nepropisna i protivna blanketnim normama čl. 43. st. 1. i 2. te čl. 57. čl. 4. ZOSPC-a.

 

7.4. Iako se optuženik žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi u obrazloženju žalbe koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, a niti dokaz koji nije izveo, a po stajalištu obrane je trebao biti izveden.

 

7.5. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom svih izvedenih osnovano zaključio da je opt. N. M. počinio kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po čl. 227. st. 2. KZ/11 upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te zaključio da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije pravilno utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti optuženika, pa kazneno djelo i ovaj sud ocjenjuje izoliranim događajem u optuženikovom inače urednom životu, koji u dobi do 59 godina (koliko je imao u vrijeme događaja) nije dolazio u sukob sa zakonom, kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela (gotovo sedam godina). Polazeći od stupnja krivnje optuženika (svjesni nehaj) te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, pri čemu otegotnih okolnosti nije našao,  pravilno je prvostupanjski sud opt. N. M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Upravo navedenom kaznenopravnom sankcijom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvarit će se ciljevi specijalne i generalne prevencija kao svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. N. M. pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju čl. 482. ZKP/08 kao u izreci ove presude.

 

Osijek, 20. listopada 2023.

 

 

     Predsjednik vijeća

                                                                                Mario Kovač, v. r.