REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-609/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, u građansko pravnoj stvari tužitelja PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Dinu Čekada odvjetniku iz Pule, protiv tužene ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku GF odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave dana 28. studenog 2025. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te privremenog zastupnika tužene, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 12. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj PF dosjelošću, stekao pravo vlasništva na cjelokupnim suvlasničkim udjelima tuženice ĆF, u 3/27 dijela nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi štala i dvorište, površine 30 m² te k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi zgrada površine 26 m², obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Tužena RF dužna je na suvlasničkom udjelu nekretnina navedenom u toč. I. izreke ove presude, trpjeti uknjižbu prava vlasništva nad tim suvlasničkim dijelom nekretnina, na ime tužitelja PF, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zk odjel Pula, odmah nakon pravomoćnosti ove presude.

III Zemljišno-knjižnom odjelu Pula, Općinskog suda u Puli-Pola, nalaže se provedba ove presude, u roku od 15 dana od dana njene pravomoćnosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je tužena je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zk odjel [adresa], uknjižena kao suvlasnica nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi štala i dvorište, površine 30 m² te k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. u naravi zgrada površine 26 m², obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 3/27 dijela. Posjednik i stvarni vlasnik tih nekretnina je tužitelj, a koji je većim dijelom i upisan kao suvlasnik istih i to u velikoj većini suvlasničkih dijelova, dok je tužena upisana samo tabularno i u vrlo malom suvlasničkom omjeru. Tužitelj uređuje zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina, a sve kako bi tabularno stanje izjednačio sa stvarnim stanjem, pri čemu mu je i jedan od ranijih suvlasnika BF pok. P, izvansudski priznao pravo vlasništva, te mu dozvolio da se na njegovom suvlasničkom udjelu koji je iznosio 1/54 dijela, tužitelj upiše kao vlasnik. Nadalje, tužitelj je pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Puli-Pola pod Posl. br. P-66/19 od dana 02.04.2019. god., utvrđen vlasnikom i na suvlasničkom dijelu PFŠ, koji je također iznosio 1/54 dijela. Tuženik je u tom postupku u cijelosti priznao tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje je naveo da nekretnine iz toč. I. ove tužbe koristi tužitelj desetljećima godina, i to kao miran, samostalan, pošten i neposredan posjednik, kao zakonit i istinit posjednik, pri čemu mu nitko nikada nije rekao da on ne bi imao pravo na korištenje istih, niti mu je bilo tko osporio posjed i/ili vlasništvo. S obzirom da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten (članak 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV)), u kakvom se posjedu predmetnih nekretnina tužitelj (i njegovi prednici) nalazi više desetljeća, i drži ih kao svoje vlasništvo, to je temeljem odredbe iz čl. 159. i čl. 160. ZV-a, dosjelošću stekao pravo vlasništva nad njima. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu donošenje odluke u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena je po privremenom zastupniku predložila odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 5-9, 48-50 spisa uz uvid u kopiju plana, nalaza na listovima 65-66 spisa uz skicu, dokumentacije na listovima 67-68 spisa, iskaza s ročišta od 06.12.2023. te ukidbene odluke na listovima 115 do 119 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska odluka od 20.12.2023.g. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev a koja je ukinuta odlukom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-292/2024-2 od 23.09.2025.g. Razlozi vezano za ukidanje navedene odluke izneseni su u bitnom navedenom dijelu obrazloženja koje se citira:

"9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude prihvatio iskaze saslušanih svjedoka te je prihvatio i iskaz tužitelja ocjenjujući da je isti u suglasju s postojećim dokazima u spisu kojima je pridao vjeru, a iz čijih iskaza proizlazi da je tužiteljeva baka GF na predmetne nekretnine došla kad se udala za njegovog djeda oko 1900. -te, da je umrla 1968., dok je njegov djed CF umro prije njegovog rođenja 1944.

10. Svjedok SF kazao je, nakon što mu je predočeno njezino ime, prezime i djevojačko prezime, da ne poznaje tuženicu i da nije nikad čuo za nju, svjedok ĐF je rekao da nema pojma tko je RF rođ. PFŠ, a i svjedoku ČF ništa nije značilo tuženičino ime i prezime.

11. Tužitelj je, pak, u iskazu naveo da je tuženica RF rođ. PFŠ njegova rođakinja, upoznao ju je kao dijete, ne zna što je s njom, nema nikakvog kontakta, ne zna je li živa, misli da je u Australiji, njena mama i njegov otac su bili brat i sestra. Mama od ĆF se zvala ŠF koja je živjela tamo kad je on imao nekih 5- 6 godina, pa je išla u [adresa], pa u Zagreb, pa u Bosnu pa u Australiju s kćerkom, a poslije se nije vraćala. Kad je 2018. saznao za upis suvlasničkog dijela na njezino ime pokušao je uspostaviti kontakt, ali nije mogao doći do kontakta niti je znao adresu.

12. Iz izloženog slijedi da s pravom tuženica prigovara da je prvostupanjski sud selektivno ocijenio iskaz tužitelja i poklanjajući vjeru iskazima svjedoka, a ne dovodeći u vezu tužiteljev iskaz u dijelu u kojem govori o saznanjima o tuženici i njezinoj majci ŠF s iskazima svjedoka, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju (opisno) upire žalba tuženice, jer o odlučnim činjenicama koje se odnose na poštenje (savjesnost) tužitelja i njegovih pravnih prednika kao osnovnu pretpostavku za stjecanje prava (su)vlasništva dosjelošću, postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju presude navodi o zapisniku o iskazima danim u postupku i samog tog zapisnika.", završen citat.

6. Vezano za prethodno navedeno obrazloženje ocjena je ovog suda da je upravo viši sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 točka 11 ZPP-a koja se spočitava ovom sudu, s obzirom da obrazloženje ukidbene presude ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama tj. ne sadrži valjano iznesene zaključke zbog čega bi tužitelj, koji je još kao dijete upoznao tuženu koja je njegova rođakinja, a za koju je sam naveo da i ne zna što je s njom, da i ne zna je li živa i da nema nikakvih kontakata s njom te zašto bi samo saznanje tužitelja za majku od tužene ŠF, zašto bi taj navod tužitelja obarao zaključak o njegovoj savjesnosti odnosno poštenju. Štoviše u tom dijelu obrazloženje je u suprotnosti i sa sadržajem zapisnika sa danim iskazima svjedoka pri čemu se od strane višeg suda i ne obrazlaže zbog čega iskazi tih svjedoka ne bi bili istiniti te zašto se iste ne sagledava u kontekstu sa onim što je iskazao sam tužitelj. Nadalje u postupovnom smislu navodi višeg suda o tzv. "selektivnoj ocjeni iskaza tužitelja" osim što su nejasni ukazuju i na zanemarivanje tzv. temeljnog načela slobodne ocjene dokaza koje načelo vlada u recentnoj sudskoj praksi. Tako je primjerice u presudi Županijskog suda Split broj Gž-2012/2019-2 od 4.6.2020. vezano za ovo temeljno načelo izneseno jasno stajalište koje je u skladu i s recentnom sudom praskom VSRH citira se:

"Domaći se procesni sustav temelji na načelu slobodne ocjene dokaza koja znači da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, već su osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika, njegovo iskustvo u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, dakle, njegove perciptivne i intelektualne sposobnosti te životno iskustvo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine. Zato upravo osobnom dojmu suca o vjerodostojnosti saslušane osobe koji je stečen prilikom raspravljanja prirodno pripada veliko značenje, pa prigovori na sučevo uvjerenje mogu biti osnovani tek ukoliko se navedu uvjerljivi razlozi koji dovode u sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila moguća i druga utvrđenja ili da pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog žalitelja, nisu dovoljni da bi ukazali na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza. Upravo suprotno, bit je slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga odnosno vrijednost.", završen citat.

7. Upravo prethodno navedeno jasno ukazuje da je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju slobodnim sudačkim uvjerenjem ocjeni pripadajuća dokazna snaga svakog pojedinog dokaza te da se sukladno članku 8 ZPP-a što je bitno naglasiti isti ocjene u cjelini. Isto tako ako bi se i uzelo u obzir navod višeg suda o tzv. selektivnoj ocjeni iskaza tužitelja (što sukladno recentnoj sudskoj praksi čak i ne potpada pod apsolutno bitnu povredu odredbi ZPP-a primjerice odluka Županijskog suda u Šibeniku Gž-305/2021-2 od 11.11.2022.godine) isti nije cijenjen selektivno kako to pogrešno percipira viši sud već upravo u kontekstu iskaza svih saslušanih svjedoka, postojećih isprava i na temelju savjesne i brižljive ocjene svih postojećih dokaza u spisu. Zaključak višeg suda o tzv. selektivnoj ocjeni iskaza po ocjeni ovog nižeg suda je isto tako i rezultat pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga što viši sud percipira da je sama činjenica da je tužitelj još kao dijete upoznao svoju rođakinju ovdje tuženu (i bez obzira što ne zna dali je živa i što ne zna niti ima ikakvih kontakata s njom) i što zna ime njezine mame ŠF, da su same te činjenice dovele u pitanje poštenje tužiteljevog posjeda. Takvo razmišljanje je po ocjeni ovog suda potpuno pogrešno i u suprotnost sa recentnom sudskom praksom. Naime, sukladno pravno prihvaćenoj teoriji posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom. Posjednik je unatoč svojem nezakonitom posjedovanju pošten ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed a to je njegovo neznanje ispričivo. Uvijek se predmnjeva da je posjed pošten ali je naravno ta predmnjeva oboriva čl. 18 st. 5 ZV-a. Naprotiv ako je prigodom stjecanja posjeda posjednik već znao da mu ne pripada pravo na posjed a ipak ga je stekao on je nepošteni posjednik. Isto tako posjednik je nepošten iako prigodom stjecanja nije znao da mu ne pripada pravo na posjed ali je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. Naknada zla vjera šteti poštenju posjeda. Za ocjenu poštenja tužitelja nije bilo dovoljno kako to navodi sam viši sud "selektivno cijeniti iskaz tužitelja" na način da njegova činjenica saznanja za rođakinju koju je upoznao još kao dijete iako s njom nije imao nikakve veze i da činjenica saznanja za njenu majku ŠF da to saznanje samim time dovodi do zaključka o tužiteljevom nepoštenju odnosno do zaključka da je on "imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed". Takvo stajalište je potpuno pogrešno i u suprotnosti s recentnom sudskom praskom. Isto tako ostaje enigma iz obrazloženja višeg suda zašto bi takva općenita saznanja tužitelja za srodničke odnose dovela do njegovog nepoštenja vezano za predmetne nekretnine , a što je još bitno naglasiti u vremenu kad je sa svojim pravnim prednicima do 2018.godine imao sve elemente za zaključak da ta nekretnina pripada njemu i prednicima cijeneći pri tome da nikada nitko niti njegovom ocu ili njemu nije davao do znanja da iste ne bi trebali koristiti. Ponavlja se presumpcija poštenja posjeda na temelju čl. 18 st 3 ZV-a vrijedi dok god se nedvojbeno ne dokaže nepoštenje. Dakle presumpcija poštenja posjeda osobe koja tvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine ne ovisi o trenutku podnošenja tužbe za utvrđenje prava vlasništva ili trenutku pokretanja bilo kojeg drugog postupka u svrhu sređivanja zemljišno knjižnog stanja. Isto sama činjenica da se u rješenju o nasljeđivanju kao ostavina navode nekretnine onako kako su upisane u zemljišnoj knjizi na pravnog prednika ne utječe na presumpciju poštenja posjeda propisanu odredbom čl. 18 st. 3 ZV-a (u tom smislu odluka Županijskog suda Split Gž-2911/2024-3 od 28.11.2024.g.). I recentna sudska praksa primjerice odluka Županijskog suda Rijeka Gž-972/2021-3 od 9.5.2024.g. jasno ukazuje da samo saznanje da zemljišno knjižno odnosno posjedovno stanje ne odgovara stvarnom stanju ne upućuje na to da je posjed nesavjestan i Županijskog suda Dubrovnik posl. br. Gž-1224/21-2 od 6.7.2022.g. jasno ukazuje da činjenica da su prednici tužitelja i tužitelji kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnoj knjizi konkretno da su sporne nekretnine upisane na tuženika ne čini sa za sebe posjed prednika tužitelja i tužitelja nepoštenim. Dakle čak i činjenica saznanja za drugačije zemljišno knjižno stanje na što upire punomoćnik tuženika i što viši sud prihvaća ne dovodi do obaranja presumpcije poštenja posjeda a još manje dovodi paušalno saznane tužitelja vezano za svoju prvu rođaku ovdje tuženu i njezinu majku ŠF u kontekstu kad iz iskaza samog tužitelju u molekularnim tragovima ne proizlazi da je on zbog takvih saznanja imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed bilo njemu ili njegovim prednicima u kontekstu kad iz iskaza svih svjedoka pa i njega jasno proizlazi da niti njegovim prednicima, a niti njemu posjed predmetnih nekretnina nikad nitko nije dovodio u pitanje i što je još bitnije niti je postojao valjani razlog da se u isti posumnja. Dakle primjenom elementarnog logičnog zaključivanja koje suda mora imati u svom radu nisu postojali elementi zbog kojeg bi prednici tužitelja, a time i tužitelj imali razloga posumnjati da im ne pripada posjed predmetnih nekretnina. Stoga je upravo i iskaz tužitelja valjalo cijeniti (a što se ukazuje na akademskom nivou) "neselektivno" dakle upravo zajedno sa svim ostalim dokazima u spisu uključujući i iskazima saslušanih svjedoka što je od strane više suda izostalo.

8. Stoga će sud u cijelosti ponoviti već donesenu odluku i zadržati izraženo pravno stajalište uz ukazivanje sukladno čl. 366a st. 1 ZPP-a na zabranu dvostrukog ukidanja sukladno jasno iznesenom stajalištu sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 05.11.2020.g. Su IV-38/2020.

9. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu, vezano za srodničke odnose, nije sporna činjenica koja proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te tužitelja kao parnične stranke, da je djed od tužitelja bio pok. CF koji je umro 1944.g. dok je baka od tužitelja bila pok. GF koja je umrla 1968.g. . Nesporna je činjenica da je otac tužitelja bio pok. CF te je tužiteljeva majka bila pok. Ć. Otac od tužitelja pok. CF imao je sestre ŠF, G, R i GF, te braću B i C oba pokojna. Pokojni C (brat od tužiteljeva oca CF) je imao sina P koji je umro, a S je bio otac ĆFŠ i PFŠ koji žive u [adresa], listovi 6 i 8 spisa. Tužitelj PF ima brat KF te nećaka DF (sina od KF).

10. Poradi identifikacije predmetne nekretnine proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika GEO BIRO d.o.o.

11. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka GEO BIRO d.o.o. list 65 spisa utvrđeno je da se na terenu na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi objekat- garaža na skici postojećeg stanja označena žutom bojom list 66 spisa. Nadalje iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da se na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na terenu dijelom nalazi stambeni objekat koji je na skici postojećeg stanja označen rozom bojom list 66 spisa, dok se iza stambenog objekta na istoj čestici nalazi ruševina koja je na skici postojećeg stanja na listu 66 spisa označena zelenom bojom. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje nitko od stranaka nije imao primjedbi.

12. Nadalje, iz pisanih dokaza u spisu nesporno proizlazi da iz vlasničkog lista na strani 5 spisa da je tužitelj upisan kao većinski suvlasnik na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi štala i dvorište te k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi zgrada u suvlasničkom omjeru od 24/27 dijela (ili 89%) dok je tužena upisana kao suvlasnica u 3/27 dijela dakle u omjeru od 11%.

13. Nesporna je činjenica da na listu 6 spisa prilaži Tabularna isprava koju je ĆFŠ dao tužitelju a vezano za svo suvlasnički udio na predmetnim nekretninama kojom tabularnom ispravom dopušta da se tužitelj na njegovom suvlasničkom udjelu upiše kao suvlasnik. Uvidom u presudu na temelju priznanja P- 66/19 od 02. travnja 2019.g. utvrđeno je da je u tom predmetu prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja protiv PFŠ a vezano za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo suvlasništva na 1/54 dijela predmetnih nekretnina list 8 spisa koja presuda je postala pravomoćna 08.10.2019.g.

14. Nije sporna činjenica da iz prijepisa posjedovnog lista na strani 50 spisa proizlazi da tužena uopće nije niti upisana kao posjednica predmetnih nekretnina.

15. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

16. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest da li su ispunjene pretpostavke na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka na ročištu od 06. prosinca 2023.g. kao i tužitelja kao parnične stranke ocjena je ovog suda da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Dosjelost jest stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona. Pretpostavka izvanredne dosjelosti jest samostalan posjed određene kvalitete (pošten posjed), neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objektom dosjelosti te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari. Dosjelošću se dakle na temelju samog zakona bez upisa u zemljišne knjige vlasništvo stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki pa upis prava vlasništva koji je stečen temeljem dosjelosti nema konstitutivan karakter u odnosu na takvu nekretninu već samo deklaratoran karakter.

19. Iz iskaza svjedoka SF čiji iskaz ovaj sud prihvaća u cijelosti jer se radilo o nesrodnom svjedoku koji nije bio zainteresiran za ishod ove parnice potvrđeno je da niti ovaj svjedok nije čuo za tuženu iako je rođen i živi u blizini predmetnih nekretnina na udaljenosti od 60 metara. Svjedok je iskazao da je jedna od tih nekretnina stara kuća gdje je živjela baka od tužitelja GF dok nije umrla te je umrla par godina nakon 1966. g. što je svjedoku bilo poznato jer je njegov djed umro 1966. godine. Svjedok SF je iskazao da je druga nekretnina sada garaža te je baka od tužitelja tamo držala šumu (drva), a poslije smrti tužiteljeve bake te nekretnine je koristio otac od tužitelja pok. CF, a nakon smrti oca tužitelja to je koristio tužitelj. Svjedok je objektivno iskazao da je tužiteljeva baka GF to koristila otkad se oženili "od vajk" što je svjedok sjeća kad je imao nekih 5-6 godina (svjedok je rođen 1953.godine). Svjedok je potvrdio da je tužiteljeva baka umrla kad je svjedok imao nekih 15-16 godina te se sjećao da je tužiteljev otac, sin od Đ , CF tužiteljevoj baki Č uvijek nosio ručak "i šumu za ognjište gdje je sada garaža". Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj prije otprilike 10 godina renovirao staru kuću, krov, ulazna vrata, što je renovirano u više navrata. Iz iskaza svjedoka proizlazi da otac od UF i PFŠ koji su se rodili u Švedskoj da njihov otac S nije živio na ovim nekretninama već u drugoj kući koja nema veze s predmetnim objektom. Nadalje iz iskaza svjedoka ĐF čiji iskaz ovaj sud prihvaća neovisno o činjenici srodstva (svjedokov otac i majka od tužitelja su bili brat i sestra) utvrđeno je da je baka od tužitelja GF koristila predmetne nekretnine otkad svjedok zna za sebe a to je od 1950-1960. godine a poslije tužiteljeve bake je to koristio otac od tužitelja CF. Svjedok je iskazao da je tužiteljeva baka živjela u kući ,a na mjestu gdje je sada garaža je držala "voze i pluge za poljoprivredu", te je držala i drva sa strane u blizini garaže. Poslije smrti tužiteljeve bake Đ opisane nekretnine je nastavio koristiti njezin sin CF tužiteljev otac. Poslije smrti bake i oca tužitelja opisano je nastavio koristiti tužitelj te je preuredio nadstrešnicu za garažu prije 20-30 godina prije Domovinskog rata. Prije više od 30 godina tužitelj je adaptirao i staru kuću, krov te ju je adaptirao. Ni ovom svjedoku nije bilo poznato tko je tužena. Nadalje iz iskaza nesrodnog svjedoka ČF čiji iskaz ovaj sud prihvaća jer isti nije bio niti zainteresiran za ishod ove parnice potvrđeno je da je dio gdje živi tužitelj prije njega su to koristili njegovi tužiteljevi roditelji CF i majka Ć. Svjedok je iskazao da se sjeća tužiteljevih roditelja kad je imao 5 godina koji su to koristili te su taj dio koristili za stanovanje uz potvrdu da je tužitelj uvijek imao vezu s roditeljima dok su bili živi te ih je uzdržavao. Ni ovom svjedoku nije bilo poznato tko je tužena. Nadalje iz iskaza svjedoka EF čiji iskaz ovaj sud prihvaća neovisno o srodstvu jer je isti bio u suglasju s postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru potvrđeno je da su prije tužitelja te nekretnine koristili njegov pokojni otac i majka. Svjedok je iskazao da je ta nekretnina pred njihove kuće da je to tužitelj preuredio te se tu stanuje a nekad je to bila kuća gdje je prije njegova rođenja tu živjela baba od PF, a na mjestu sadašnje garaže tu je bila "striha", a sada tamo tužitelj drži auto. Svjedok je iskazao "tu strihu su vajk koristili Š, PFŠ CF tata od PF". Svjedok je iskazao da se sjeća kad je tužitelj preuređivao kuću gdje živi a to znaju jer se krovovi njihovih kuća drže zajedno jer su to kuće u nizu te svjedoku nije bilo poznato da bi itko ikada osporavao tužitelju i njegovim prednicima da koriste te nekretnine . Svjedok je iskazao da mu je njegova majka kazala da je tu gdje je bila striha bio prolaz "tu da su Š vajk hodili na njihove teze". Svjedok je također potvrdio da što se tiče korištenja predmetnih nekretnina da je ih je uvijek PF koristio.

20. Već na temelju iskaza saslušanih svjedoka čak i bez iskaza tužitelja potvrđeno je da su prvo baka tužitelja GF, a kasnije i njezin sin CF, tužiteljev otac ,kao i tužiteljeva majka Ć, koristili predmetne nekretnine i to od (što je svjedocima bilo poznato) 1950-ih godina. Tako je iz iskaza svjedoka SF potvrđeno da se on sjeća tužiteljeve bake Đ još kad je imao 5-6 godina pa kako je svjedok rođen 1953.g. to bi značilo da se svjedok sjećao razdoblja 1958. odnosno 1959. godine. I svjedok ĐF se sjećao tužiteljeve bake Đ koja je to koristila otkad je svjedok znao za sebe što je svjedok locirao u 1950. odnosno 1960-im godinama prošlog stoljeća. Najranije sjećanje je imao svjedok ČF koji se sjećao otkad je imao 5 godina da su predmetne nekretnine koristili roditelji tužitelja otac CF i majka Ć što bi značilo (ako je svjedok rođen 1948. ) da se taj nesrodan svjedok sjećao tužiteljevih roditelja da to koriste od 1953.g. Nijednom od saslušanih svjedoka nije bilo poznato tko je tužena niti iz iskaza bilo kojeg svjedoka proizlazi da bi tužitelju odnosno njegovim pravnim prednicima bilo tko osporavao da predmetne nekretnine nisu njihove i da ih ne smiju koristiti. Opisano jasno ukazuje da su prednici tužitelja i tužitelj imali razloga vjerovati da im pripada pravo na posjed tih nekretnina.

21. U takvom kontekstu sud prihvaća iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke budući je isti bio u suglasju sa postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru, a iz čijih iskaza proizlazi da je njegova baka GF na te nekretnine došla kad se oženila (za njegovog djedu) oko 1900.g., da je njegova baka umrla 1968.g. dok je njegov djed CF umro prije njegova rođenja 1944.g. Tužitelj je potvrdio da mjesto gdje je sada garaža je bila striha gdje su se nalazili plugovi, vozovi tj. ono što se koristilo za poljoprivredu, a nekretnine u kojima je baka živjela prije je u prizemlju bila konoba a na katu je bila kuhinja i ognjište. Nakon smrti tužiteljeve bake predmetne nekretnine je koristio njegov otac CF.

22. Na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja razvidno je da je tužiteljeva baka koristila predmetne nekretnine (baka GF) još od vremena od kad se oženila tj. od 1900.g. No i neovisno o navedenom iskazi saslušanih svjedoka primjerice svjedoka ČF koji govori o ranijim pedesetim godinama prošlog stoljeća (1953.g.) vezano za korištenje predmetnih nekretnina a koji s sjećao već otada tužiteljevih roditelja pok. oca CF i pok. majke tužitelja K da ih koriste, kao i svjedoci ĐF i SF koji su se sjećali korištenja tih nekretnina počeviši od kasnijih 1950-ih godina i to kako o strane bake Đ tako i od strane tužiteljeva oca CF. jasno ukazuje da su se već i prema odredbama OGZ-a ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva primjenom instituta dosjelosti (usucapio).

23. Stoga vezano za utvrđivanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti je valjalo uzimati u obzir i pravna pravila bivšeg OGZ-a tj. Paragrafa 1460, 1468 u svezi s paragrafom 326 i 328 OGZ-a. Tako je bivšim OGZ-om bilo propisano u Paragrafu 1460 da posjed u svakom slučaju mora biti pošten i istinit i trajati cijelo vrijeme određeno zakonom dok je paragrafom 1468 bilo propisano vrijeme za izvanredno dosjedanje protekom 30 godina. Prema pravnom pravilu Paragrafa 328 OGZ-a presumiralo se da je svaki posjed pošten dok je Paragraf 326 OGZ-a propisivao da je nepošten posjednik ona koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje (u tom smislu recentna sudska praksa primjerice presuda ŽS Pula Gž- 299/13 od 18.03.2013. godine, odluka istog suda Gž-628/15 od 09.05.2017. godine, presuda istog suda Gž-2697/12 od 18.11.2013. godine itd. da se više ne nabraja). Isto tako sukladno izraženom načelnom mišljenju Opće sjednice bivšeg saveznog suda broj 3/60 od 04. travnja 1960.g. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima se u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina. No kad bi se opisano i zanemarilo, a ne može, razvidno je prema suglasnim iskazima saslušanih svjedoka da su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i primjenom čl. 28 st. 4 bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima prema kojem je savjesni posjednik nepokretne stari na kojem drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom roka 20 godina. Stoga su cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, uzimajući u obzir dugo vremensko razdoblje (od pedesetih godina pa do 2018.godine) glede neprekidnog korištenja predmetnih nekretnina od strane tužiteljevih prednika ostvarene pretpostavke čak i primjenom bivšeg ZOVO-a.

24. Ono što je bitno naglasiti tužitelj , jer to i sam priznaje, za nastali problem tek 2018.g. čemu u prilog idu dokazi na listovima 6-8 spisa iz čega proizlazi jasan zaključak da je temeljem zakona putem svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki primjenom instituta izvanredne dosjelosti budući osim tužitelja i njegovim pravnih prednika nitko drugi iste nije koristio niti tvrdio da bi njemu pripadala prava na istim nekretninama. Iako to nije bilo odlučno za prethodno izneseni zaključak o ispunjenju pretpostavki za dosjelost rješenje o nasljeđivanju od 6.2.1969. godine list 123 do 124 spisa koje je dostavio tuženik list 123 spisa uopće ne sadržava navedene predmetne čestice već smo zk. uloške ( i to ne i sadašnji zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) da bi se izvodio zaključak da bi prednik tužitelja njegov otac CF samim time mogao dobiti saznanje da je majka tužene ŠF upisana na toj čestici te da je zbog toga bio nepošteni posjednik. Uostalom upućuje se i na prethodni dio obrazloženja da se sve ne ponavlja.

25. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj na način kako je to sadržajno i navedeno u izreci ove presude.

26. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 28.11.2025.godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 11. 12. 2025. godine, ali je isto rješenjem odgođeno za dan 12.12.2025.godine.

27. O parničnom trošku tužitelja nije odlučivano budući isti od strane tužitelja nije bio niti zatražen.

28. O parničnom trošku privremenog zastupnika tužene donijet će se zasebno rješenje.

U Puli, 12. prosinca 2025. godine

S u d a c

Saša Javoran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i ostale stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po privremenom zastupniku

- Zk odjelu po pravomoćnosti