REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1848/2025-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženice LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mitru Knežiću, odvjetniku iz Dugog Sela, Zagrebačka 12, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih I- tuženice i II-tuženika, 12. prosinca 2025

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu koji je sklopila I-tuženica LS, OIB [osobni identifikacijski broj] s II-tuženikom BS, OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada II-tuženika kod I-tuženice 4.1.2017. ništetan.“

II./ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka Ugovor o radu koji je sklopila I- tuženica LS, OIB: [osobni identifikacijski broj] s II-tuženikom BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s početkom rada II-tuženika kod I-tuženice dana 4.1.2017.

III./ Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I-tuženik i II-tuženik sklopili ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za II-tuženika. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 02. lipnja 2023. godine KLASA: 140-01/21-41/87, da je prvotužena u određenim razdobljima prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. Prvotužena je izvršila prijavu i odjavu u radni odnos za drugotuženog BS, OIB [osobni identifikacijski broj] u razdoblju od 04.01.2017. do 04.01.2017. godine (1 dan) i od 05.02.2019. do 05.02.2019. godine (1 dan) – prema rješenju HZMO Klasa: UP/I 140-10/21-03/03600213237 od 01.12.2021. godine, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika za Prvotuženu KLASA: 140-10/20-08/1481 kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika LS za razdoblje od 02.01.2017. do 12.11.2021. godine. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno odjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju zavoda vidljivo je da je obveznica u kontroliranom razdoblju imala prijavljeno 49 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 02.01.2017. do 12.11.2021. godine obveznica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svima gore navedenim radnicima upitan staž osiguranja. Prvotužena je sklopila ugovore o radu čija je svrha bila da drugotuženik i ostali koje je prijavila ostvare pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Drugotuženik je u spornom razdoblju koristio sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Drugotuženik BS je u razdoblju od 04.01.2017. do 06.02.2019. godine ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 908,44 eur / 6844,64 kn te u razdoblju od 05.02.2019. do 29.12.2021. godine u iznosu od 578,71 eur/ 4.360,30 kn, u Republici Hrvatskoj, 281,73 eur u Republici Njemačkoj te 78,52 eur u Republici Francuskoj, Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru. Životno je nelogično da je prvotužena zaposlila u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavala zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi tuženi odjavom iz radnog odnosa stekli status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe kao i prava koja im pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Također, tijekom postupka navodi da je takav ugovor o radu protivan Ustavu RH, zakonu i moralu. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 11.11.2025. zahtijeva da sud utvrdi da je ugovor o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik s početkom rada II-tuženika kod I- tuženice 4.1.2017. ništetan, ta ako sud isti ne usvoji, tada eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je isti bez pravnog učinka.

2. I-tuženica LS, iako joj je tužba uredno dostavljena, nije podnijela odgovor na tužbu, a niti je pristupila na zakazana ročišta, niti je osporila tužbeni zahtjev i navode tužbe, već se je držala potpuno pasivno.

3. II-tuženik BS je u odgovoru na tužbu naveo da je on sa I-tuženicom LS preko Udruge Roma zaključio Ugovor o radu za obavljanje poslova u građevinarstvu i pomoćnih poslova za održavanje zgrada te poslova u poljoprivredi radi košenja, čišćenja i održavanja dvorišta i vrtova za točno naznačeno razdoblje kako je to navedeno u tužbi, te da je s tog osnova koristio prava iz zdravstvenog osiguranja. Ne radi se o fiktivnom poslu već o stvarnom ugovoru o radu i poslovima koji su naprijed navedeni. Za izvršene radove II-tuženik je plaćen na ruke svakog dana nakon obavljenog posla od strane I-tuženice LS. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška II-tuženiku.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u službene evidencije tužitelja i podatke HZMO, dopis HZMO od 2.3.2023., Rješenje HZMO, Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, te ostalu dokumentaciju u spisu.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je (prvi) tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Na ročištu 11.11.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvane I. tuženice, punomoćnik tužitelja i II-tuženika su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik, a budući tužitelj tijekom postupka tvrdi da je isti ništetan temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dalje: ZOZO („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), te podredno eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je isti bez pravnog učinka. Naime, tužitelj je u podnesku od 11.11.2025. djelomično preinačio tužbu tako da pored prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, podredno zahtijeva utvrđenje da je isti bez pravnog učinka, a navedenoj preinaci tužbe se tuženici nisu protivili, a ovaj sud je ocijenio da je ista svrsishodna za rješavanje odnosa među strankama pa je istu sud dopustio kao svrsishodnu sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a.

8. Iz dopisa HZMO upućenog tužitelju od 2.3.2023. sa prilozima (list 51-59 spisa) proizlazi da je HZMO proveo postupak nadzora nad obveznikom I-tuženica LSkućanstvo iz [adresa], te je utvrdio da je ista u određenom razdoblju prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika (koji popis od 46 radnika se nalazi u prilogu), među kojima je i II-tuženik BS, time što je većina radnika bila prijavljena na kratko vrijeme, osim onih osoba koje su stranci, koji su bili prijavljeni na dulje vrijeme, kao što je to tužitelj, a budući su toliki radnici prijavljeni na kratko razdoblje, izražena je sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalna naknada), tim više što je za veći broj radnika to jedina prijava u RH, te je sukladno tome proveden upravni postupak te im je staž brisan iz evidencije Zavoda, a koja rješenja dostavlja u prilogu. Također, u prilogu dopisa se nalaze podaci Porezne uprave prema kojima I- tuženica LS nema žiro račun niti bio kakvu poslovnu aktivnost po osnovi potraživanja i dugova.

9. Uvidom u Rješenje HZMO od 1.12.2021. sud je utvrdio da je (nakon izvršene kontrole) poništena prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena za BS s danom 28.1.2019. kod privatnog poslodavca LSkućanstvo u [adresa], te se utvrđuje novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 4.1.2017. kod istog poslodavca, te mu se razdoblje od 5.1.2017. do 28.1.2019. ne priznaje u staž osiguranja, te se nadalje BS utvrđuje prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 5.2.2019. kod privatnog poslodavca LSkućanstvo u [adresa], u nepunom radnom vremenu u trajanju od 2 sata dnevno. a sve to iz razloga što od strane poslodavca TSkućanstvo nema evidentiranih izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, te nema evidentiranih obrazaca JOPPD obrazaca pri nadležnoj Poreznoj upravi na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja.

10. Tuženici nisu ni tvrdili ni dokazali da su navedeno Rješenje HZMO od 1.12.2021. osporavali ili protiv istog pokrenuli upravni spor pa ovaj sud smatra da je isto konačno i pravomoćno te je ovaj sud za isto vezan.

11. Uvidom u službenu evidenciju tužitelja (list 27-29 spisa) i podatke HZMO te Rješenje HZMO od 1.12.2021., sud je utvrdio da je II-tuženik BS bio u radnom odnosu te je bio prijavljen na puno radno vrijeme kod fizičke osobe I-tuženice LSkućanstvo od 4.1.2017. do 28.1.2019. , te je bio u radnom odnosu i prijavljen na nepuno radno vrijeme od 2 sata dnevno kod fizičke osobe I-tuženice LSkućanstvo od 5.2.2019., ali je sukladno naprijed navedenom rješenju HZMO od 1.12.2021. odlučeno da se istom ne priznaje u staž osiguranja određeno vrijeme tako da je isti sukladno tome bio u radnom odnosu kod I-tuženice od 4.1.2017. do 4.1.2017. i od 5.2.2019. do 5.2.2019.

12. Iz dopisa Porezne uprave (list 91-93 spisa) proizlazi da II-tuženiku BS za dan 4.1.2017. i 5.2.2019. nije isplaćena plaća, osobni dohodak, ni doprinosi.

13. Iz službenih evidencija tužitelja (list 31-34 spisa) proizlazi da je II-tuženik BS u razdoblju od 4.1.2017. do 6.2.2019. godine ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 908,44 eur / 6844,64 kn, te u razdoblju od 5.2.2019. do 29.12.2021. godine u iznosu od 578,71 eur/ 4.360,30 kn.

14. Punomoćnik II-tuženika je na ročištu 1.7.2025. izjavio da između I. i II. tuženika nije sklopljen ugovor o radu u pisanom obliku jer je I-tuženica nepismena osoba, a nema saznanja da li je druga osoba i koja isti sklopila u ima I-tuženice, a u odgovoru na tužbu navodi da je ugovor o radu sklopljen preko udruge L za obavljanje poslova u građevinarstvu i pomoćnih poslova za održavanje zgrada te poslova u poljoprivredi radi košenja, čišćenja i održavanja dvorišta i vrtova, te da je s tog osnova koristio prava iz zdravstvenog osiguranja, te je za izvršene radove II- tuženik plaćen na ruke od strane I-tuženice LS.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da su I. i II. tuženik sklopili usmeni ugovor o radu, a temeljem kojeg je I-tuženica prijavila II-tuženika u osiguranje, te je temeljem istog II-tuženik ostvarivao prava iz zdravstvenog osiguranja.

16. Temeljem iznesenih navoda stranaka i isprava u spisu, sud je utvrdio da je I-tuženica kao fizička osoba i vlasnik kućanstva u određenom periodu prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika odnosno čak 46 radnika, te je sve prijavljivala na kratko vrijeme (nekoliko dana), osim što je strance prijavljivala na dulje vrijeme, a među kojima je i II-tuženik (list 52-53 spisa), ali je HZMO poništio staž osiguranja za II-tuženika po osnovi navedenog radnog odnosa, tako da je u konačnici II-tuženik bio u radnom odnosu kod I-tuženice samo jedan dan. Također, sud je utvrdio da I- tuženica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, da ista nema žiro račun, niti poslovne aktivnosti, a niti je isplaćivala plaću koja uključuje poreze, prireze i doprinose.

17. Tužitelj prvenstveno zahtijeva da sud utvrdi da je ugovor o radu kojeg su tuženici sklopili s početkom rada 4.1.2017. ništetan jer je protivan Ustavu RH i moralu, ali tužitelj za to ne daje nikakve razloge.

18. Prema čl. 122. st. 4. ZOZO propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

19. ZOO-a je propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenim slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1.), da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327.), da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328.), da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecaja na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (članak 273. stavak 2.), da se odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju i na pobudu za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4.), da je ugovor ništetan ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređenja ili neodrediva (članak 270. stavak 1.) i da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (članak 271.).

20. Imajući u vidu citirane odredbe ZOO-a, kao i da tužitelj uopće nije naveo razloge zbog čega bi ugovor o radu sklopljen između I. i II. tuženika bio protivan Ustavu RH i moralu, i kao takav ništetan, a pazeći po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi predmetni ugovor bio ništetan, to je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora valjalo odbiti kao neosnovan, kao pod točkom I. izreke presude.

21. Kako je ovaj sud utvrdio da je I-tuženica kao fizička osoba i vlasnik kućanstva u određenom krećem periodu prijavila u osiguranje i odjavila čak 46 radnika, te je sve prijavljivala na kratko vrijeme od svega nekoliko dana, osim što je strance prijavljivala na dulje vrijeme, a među kojima je i II-tuženik, ali je HZMO poništio staž osiguranja za II-tuženika po osnovi navedenog radnog odnosa, tako da je u konačnici i II-tuženik bio u radnom odnosu kod I-tuženice samo jedan dan, te kako I-tuženica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, te ista nema nikakvu poslovnu aktivnost, nema žiro račun, a niti je isplaćivala plaću koja uključuje poreze, prireze i doprinose, to ovaj sud smatra da nije ni životno ni logično da je I-tuženica sklapala toliko velik broj ugovora o radu sa raznim osobama radi obavljanja rada sukladno sklopljenom ugovoru o radu i radi isplate plaće za obavljeni rad, što je osnovna svrha radnog odnosa, već je sa istima sklapala ugovore o radu i iste prijavljivala u osiguranje isključivo kako bi isti ostvarivali prava iz HZZO, i to ove osobe koje su bile prijavljene na nekoliko dana, ostvarivale su prava iz HZZO nakon što su odjavljene, a ove osobe koji su stranci (kao I-tuženik), ostvarivali su prava iz HZZO tijekom prijavljenog radnog odnosa.

22. Poslovi čišćenja kućanstva i slični poslovi koje je II. tuženik eventualno obavljao (kao i ostalih 45 prijavljenih radnika) za I. tuženicu su bili kratkotrajni te se takva vrsta ugovornog odnosa među strankama može smatrati jedino ugovorom o djelu. Ugovor o djelu je institut obveznog prava, koji je uređen čl. 590. ZOO, a to je vrsta ugovora u kojem se jedna strana – izvođač obvezuje obaviti određeni posao, dok se druga strana – naručitelj obvezuje za taj posao izvođaču platiti naknadu. Subjekti ugovora o djelu su naručitelj i izvođač, a to mogu biti fizičke i pravne osobe. Bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada. Ugovorom o djelu, prema čl. 590. ZOO, izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ovakvim ugovorom između stranaka se ne zasniva radni odnos. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR)). Kako je I- tuženica prijavila čak 46 radnika na kratko vrijeme koji su eventualno obavili kratkotrajnu uslugu čišćenja kućanstva ili slične poslove te im je ista za to eventualno platila na ruke naknadu, to ovaj sud smatra da I-tuženica nije zaposlila I-tuženika radi izvršenja ugovora o radu (prava i obveza iz ugovora o radu), već su I. i II. tuženik isti sklopili isključivo kako bi II-tuženik tijekom prijavljenog radnog odnosa ostvario prava iz HZZO-a, a koja je u stvarnosti i ostvarivao.

23. Sukladno odredbi čl. 10. ZR radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

24. Kako je ovaj sud utvrdio da I-tuženica nije zaposlila I-tuženika radi izvršenja ugovora o radu (prava i obveza iz ugovora o radu), već su I. i II. tuženik sklopili ugovor o radu isključivo kako bi II-tuženik, kao stranac, tijekom prijavljenog radnog odnosa ostvario prava iz HZZO-a, to se radi o prividnom ugovoru (o radu). Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Dakle, riječ je o pravnom poslu koji je pravno nepostojeći u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Kod nepostojećih ugovora nisu ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak, kao što je to ovaj sud utvrdio u konkretnom slučaju.

25. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.

26. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je ovaj sud utvrdio da je u konkretnoj pravoj stvari ugovor bez pravnog učinka jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njegov nastanak, to je valjalo usvojiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, kao pod točkom II. izreke presude.

27. Kako je sud odbio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a usvojio je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, to su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je sud odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. prosinca 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I tuženiku po pun.

3. II tuženiku

4. Spis