REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-362/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ZM, odvjetničke vježbenice, i zamjenika punomoćnice tuženika FM, odvjetničkog vježbenika dana 12. prosinca 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužitelju S iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.655,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.920,00 eura teku od 25. listopada 2024. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 735,00 eura od 12. prosinca 2025. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 80,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2024. do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 3.920,00 eura, tekućih od 12. veljače 2024. do 24. listopada 2024., te za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 735,00 eura, tekućih od 12. veljače 2024. do 11. prosinca 2025.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.237,50 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 312,50 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj SM (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 20. ožujka 2024. u bitnome navodi da je 31. listopada 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Dječji vrtić "Pčelica" u Zagrebu, Josipa Hamma 2, prilikom istovara hrane u loncima ispred ulaza u vrtić. Naime, tužitelj je prilikom dizanja lonaca osjetio probadajuću bolu u predjelu unutarnje strane lijevog lakta. Tužitelj navodi da sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac osigurao odgovornost za štetu prema djelatnicima. Tužitelj navodi da je tuženiku 12. veljače 2024. podnio odštetni zahtjev, a tuženik mu do podnošenja tužbe nije dostavio ponudu. Tužitelj dalje navodi da se javio u Hitnu kiruršku ambulantu KB Dubrava gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Ruptura tm m bicepitis sin. Uslijed predmetne ozljede tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom dizanja tereta zadobio tešku ozljedu lijevog lakta i nadlaktice uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah, bio je podvrgnut liječničkim pregledima, a 6. studenoga 2023. podvrgnut je operativnom zahvatu rekonstrukcije distalnog hvatišta tetive bicepsa lijeve ruke, te mu je ruka protektivno imobilizirana nadlaktičnom sadrenom udlagom i morao je nositi ortozu i provoditi vježbe do postizanja punog opsega pokreta. Tužitelj je proveo više ciklusa fizikalne terapije ali su unatoč tome zaostali bolni i ograničeni pokreti u lijevom laktu i nadlaktici uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli. Na mjestu operativnog zahvata zaostao je ožiljak koji naružuje tužitelja pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Za vrijeme liječenja tužitelju je trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog mirovanja. Uslijed navedenoga tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje za pretrpljene bolove 1.400,00 eura, za pretrpljeni strah 1.100,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.600,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura, za tuđu pomoć 200,00 eura, odnosno sveukupno 4.800,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 12. veljače 2024. do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 26. svibnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 800,00, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura, te za 210 sati pružene tuđe pomoći i njege, po cijeni sata od 3.50 eura po satu, 735,00 eura, sveukupno 4.735,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 12. prosinca 2024. pa do isplate. Podneskom od 24. listopada 2024., nakon dopune medicinskog vještačenja tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva, te slijedom svega navedenoga predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužitelju zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik HOK osiguranje d.d., Zagreb, (dalje u tekstu tuženik) u odgovoru na tužbu od 4. travnja 2024. u bitnome navodi da u cijelosti osporava navode tužbe u osnovi i u visini. Tuženik navodi da iz prijave ozljede na radu proizlazi kako je uzrok ozljede nepredvidivi uzrok (prirodni događaj ili ljudska radnja) koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti, a tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, korištena su osobna zaštitna sredstva te su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, pa iz dokumentacije ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik stoga osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja te uzročno-posljedičnu vezu između procesa rada, upravljanja tim procesom i ozljede, odnosno nastale štete tužitelju. Podredno tuženik osporava i visinu neimovinske i imovinske štete koje tužitelj potražuje jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu utuženog iznosa. Na ročištu glavne rasprave 2. rujna 2025. tuženik navodi da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno nije sporno da je poslodavac tužitelja osiguran kod tuženika za odgovornost prema djelatnicima. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je u tužbi prvotno potraživao iznos naknade štete od 4.800,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama od 12. veljače 2024. do isplate, a u podnesku od 26. svibnja 2025. kojim je precizirao tužbeni zahtjev u skladu nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, smanjio je tužbeni zahtjev, tako da potražuje 4.735,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama od 12. veljače 2024. do isplate S obzirom da se tuženik u roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (5. lipnja 2025., str. 162 spisa) smanjenju tužbenog zahtjeva nije usprotivio, nego je to učinio tek na ročištu 4. studenoga 2025. u odnosu na podnesak tužitelja od 24. listopada 2025., kojim tužitelj ponavlja precizirani tužbeni zahtjev, na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) djelomično povlačenje tužbe učinjeno podneskom od 26. svibnja 2025. je dopušteno.

4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu ozljede na radu od 2. studenoga 2023. (str. 4-8 spisa), u e-mail sa odštetnim zahtjev i odštetni zahtjev tužitelja od 12. veljače 2024. (str. 10-11 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 12-37 spisa, str. 41 - 44 spisa, str. 51 - 54, str. 56 spisa), u dopis poslodavca tužitelja Dječji vrtić ''Pčelica'' tuženiku od 21. veljače 2024., u presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 60-137 spisa). Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgije, ortopedije i traumatologije koji je 4. svibnja 2025. podnio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 147-150 spisa), izvršen je uvid u pisano očitovanje sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 5. lipnja 2025. (str. 163 spisa), i u Dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 21. rujna 2025. (str. 169 spisa). Na ročištu 2. rujna 2025. (str. 164-165 spisa), saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 31. listopada 2023.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj SM u trenutku štetnog događaja, zaposlenik poslodavca Dječji vrtić ''Pčelica'' Zagreb. Nije sporna pasivna legitimacija, odnosno da poslodavac tužitelja kod tuženika na dan štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koje uključuje i odgovornost poslodavca prema djelatnicima. U postupku je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

8. U nalazu Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KB Dubrava od 31. listopada 2023. (str. 15 spisa) navodi se da se tužitelj SM javio jer je prilikom dizanja težine osjetio bol te imao osjećaj pucanja u lijevom laktu, te da radi u skladištu. Tužitelju je ustanovljena dijagnoza ''Ruptura tm m biceptitis sin'', te je indiciran operativni zahvat. Iz otpusnog pisma KB Dubrava, Klinike za kirurgiju od 7. studenoga 2023. (str. 19 spisa) proizlazi da je tužitelj podvrgnut operativnom zahvatu 6, studenoga 2923. te je 7. studenoga 2023. otpušten na kućnu njegu uz imobilizaciju ruke nadlaktičnom sidrenom udlagom i preporuku vježbe šake i prstiju i analgetika prema potrebi.

9. Iz prijave ozljede na radu od 2. studenoga 2023. (str. 4-8 spisa) proizlazi da je tužitelj SM, kao zaposlenik Dječjeg vrtića ''Pčelica'' Zagreb, Josipa Hamma 2, na radnom mjestu skladišni službenik, dana 31. listopada 2023. u okviru redovnog radnog vremena, koje je taj dan bilo od 05,00 do 13,00 sati, oko 11,00 sati, ispred ulaza u Dječji vrtić ''Pčelica'' pretrpio ozljedu na radu kada je prilikom istovara hrane u loncima osjetio probadajuću bol u predjelu lijevog lakta s unutarnje strane i ozlijedio lakat i podlakticu. Također se navodi da je pregledan u KB Dubrava te mu je ustanovljena dijagnoza ''Ruptura tetivae bicipitis sin''. Iz prijave također proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da su korištena osobna zaštitna sredstva te osnovna i posebna pravila zaštite na radu. Prijavu je ispunila AM, tajnica poslodavca.

10. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 31. listopada 2023. kao ozljedu na radu dana 30. studenoga 2023., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice (str. 7 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 31. listopada 2023. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

11. U dopisu poslodavca tužitelja, Dječjeg vrtića ''Pčelica'', Zagreb, od 21. veljače 2024. pod naslovom ''Prijava štete od odgovornosti, oštećeni SM'' upućenom tuženiku HOK osiguranje (str. 48 spisa), navodi se da je dana 31. listopada 2023. u redovnom radnom vremenu oko 11 sati prilikom istovara hrane u loncima radnik osjetio propadajuću bol u predjelu lijevog lakta s unutarnje strane. Na dan ozljede radnik nije obavijestio nadređene o tome, nego je sljedećeg dana 1. studenoga 2023. elektroničkim putem obavijestio zdravstvenu voditeljicu o nastalom događaju.

12. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

13. Na okolnost uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja sud je izveo dokaz medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću koji je 4. svibnja 2025. dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 147-150 spisa). Sudski vještak navodi da je tužitelja osobno pregledao, te se tom prilikom isti žali na slabost lijeve ruke, povremenu tupu bol u laktu noću i kod nekih pokreta rukom, npr. kod okretanja volana tijekom vožnje, a bol u laktu osjeća i kod većeg naprezanja ruke. Na prednjoj strani lakta poprečno je položen ožiljak duljine 3 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, a na stražnjoj strani lakta vidljiv je postoperativan ožiljak duljine 4 cm, širine 1 mm, boje okolne kože. Izražena je minimalna hipotrofija mišića lijeve nadlaktice. Tetiva mišića bicepsa lagano je zadebljana i osjetljiva na palpaciju. Gruba mišićna snaga lijeve ruke je oslabljena, s tim da je tužitelj dešnjak, a fleksija i ekstenzija u laktu su urednog opsega pokreta, bezbolne, kretnje rotacije su terminalno ograničene, za 5 st. u odnosu na desnu ruku i terminalno lagano bolne. Sudski vještak navodi da iz preslike zdravstvenog kartona tužitelja od 17. veljače 1988. do 29. studenoga 2024. proizlazi registrirano ozljeđivanje iz predmetnog štetnog događaja 2. studenog 2023., a do tada bez ozljede i bolesti lijevog lakta i nadlaktice. Vještak je na temelju osobnog pregleda tužitelja, uvida u medicinsku dokumentaciju i presliku zdravstvenog kartona tužitelja zaključio da je isti 31. listopada 2023. stradao na radnom mjestu prilikom istovara hrane u loncima kada je osjetio bol i osjećaj pucanja u laktu lijeve ruke, te je zadobio otkinuće tetive dvoglavog mišića lijeve nadlaktice na hvatištu za palčanu kost. Tužitelj je liječen operativno, učinjena je ponovna fiksacija tetive za kost. Postoperativno je ruka bila imobilizirana nadlaktičnom longetom a kasnije ortozom. Proveo je fizikalnu terapiju. Po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala manja slabost lijeve ruke, povremeni bolovi u lijevom laktu kod određenih kretnji i kod većeg opterećenja ruke, ali ponekad i noću. Fleksija i ekstenzija u laktu su urednog opsega pokreta a rotacije terminalno ograničene i terminalno lagano bolne. Gruba mišićna snaga ruke je oslabljena u manjem stupnju, Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 4%. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja (operacija) trpio fizičke bolove jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Zaostali bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, i strah pred operaciju, jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Nakon operacije kod tužitelja su zaostali ožiljci u području lijevog lakta i to na prednjoj strani lakta poprečno položen ožiljak duljine 3 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, te na stražnjoj strani lakta postoperativan ožiljak duljine 4 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, koji predstavljaju naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno uočljivo trećim osobama. Tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna u opsegu od 3 sata dnevno 6 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, te u opsegu od 1 sat dnevno 4 tjedna, za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vrijeme nošenja ortoze za lakat, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

14. Tuženik se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 4. svibnja 2025. očitovao podneskom od 15. svibnja 2025. navodeći da ne stavlja primjedbe, s obzirom da je vještačenje provedeno objektivno i u skladu s pravilima struke. Tuženik navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tuženik s pravom osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsokog i neusklađenog sa medicinskom dokumentacijom, te orijentacijskim kriterijima VSRH kao i sudskom praksom.

15. Tužitelj se podneskom od 26. svibnja 2025. očitovao da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je predložio da se sudskog vještaka pozove da se očituje kada je završeno liječenje tužitelja. Na ročištu 2. rujna 2025. tužitelj dodatno predlaže da sudski vještak sačini dopunski nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi na temelju medicinske dokumentacije i osobnog zdravstvenog kartona tužitelja uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda i posljedica koje su nastupile kod tužitelja.

16. U pisanom očitovanju od 5. lipnja 2025. (str. 163 spisa) sudski vještak zaključuje da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 24. listopada 2024. godine. Nadalje, u dopunskom nalazu i mišljenju koji je dostavio 21. rujna 2025. (str. 169 spisa) sudski vještak zaključuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju 31. listopada 2023. kod istovara hrane u loncima zadobio otkinuće tetive dvoglavog mišića lijeve nadlaktice na hvatištu za palčanu kost, te da prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumetacije, postoji uzročnoposljediča veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda te posljedica. Naime podizanje većeg tereta predstavlja tipičan mehanizam za nastanak razdora tetive duge glave mišića bicepsa ruke, a sve posljedice navedene u vještačenju posljedica su navedene ozljede.

17. Stranke su se pisano očitovale da nemaju primjedbi na Dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 21. rujna 2025., i to tuženik u podnesku od 3. listopada 2025., a tužitelj u podnesku od 24. listopada 2025.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka od 4. svibnja 2025., pisano očitovanje sudskog vještaka od 5. lipnja 2025. i Dopunski nalaz i mišljenje od 21. rujna 2025., s obzirom da su sačinjeni stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te očitovanje i dopunu nalaza i mišljenja nisu imali primjedbi.

19. Na ročištu 2. rujna 2025. (str. 164-165 spisa) izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stanke koji u bitnome navodi da je u radnom odnosu u dječjem vrtiću "Pčelica" u Zagrebu već 17 godina i to na radnom mjestu ekonom – vozač, na kojem je zadužen i za transport hrane od vrtića do vrtića sa dostavnim vozilom. Tužitelj navodi da je 31. listopada 2023. oko 11 sati dovezao hranu dostavnim vozilom do dječjeg vrtića "Pčelica" i zajedno s kolegom RM iz dostavnog vozila je na transportna kolica prenosio veliki lonac sa hranoim, težine oko 40 kilograma. Prilikom prenošenja lonca iznenada je osjetio snažnu bol u predjelu lijevog lakta, no unatoč tome lonac je zajedno sa kolegom prenio na kolica. Tužitelj dalje navodi da je nastavio osjećati probadajuću bol u lijevoj ruci cijeli dan, međutim mislio je da će se smiriti pa je ostao na poslu do kraja radnog vremena, no isti dan navečer potražio je hitnu medicinsku pomoć u KB Dubrava jer bolove više nije mogao izdržati. Tužitelj dalje navodi da su mu u bolnici utvrdili puknuće tetive bicepsa i tricepsa, stavili su mu longetu te je podvrgnut operaciji 6. studenoga 2023. Nakon operacije nosio je longetu, a nakon skidanja šavova stavili su mu ortozu. Tijekom liječenja bio je na bolovanju i to u ukupnom trajanju od oko godinu dan i sve zbog ove ozlijede. Tužitelj navodi da tijekom liječenja nije mogao obavljati svakodnevne poslove niti voziti automobil a tijekom tog razdoblja svakodnevnu pomoć oko tih poslova pružali su mu ukućani. U odnosu na posljedice ozljede navodi da su i psihičke i fizičke jer se zbog ozlijede boji opterećenja lijeve ruke, osjeća fizičku bol kod promjene vremena, i ne može s tom rukom podnijeti opterećenja kao prije. Osim toga poslije operacije zaostala su mu dva ožiljka sa prednje i sa stražnje strane lijeve ruke u predjelu spoja nadlaktice i podlaktice.

20. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim s obzirom da je isti logičan, životan i uvjerljiv te suglasan sa dokumentacijom u spisu.

21. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja, sud je ocijenio da je isti nepotreban, s obzirom da je uzročno posljedična veza između štetnog događaja od 31. listopada 2023. i ozljeda koje su nastale kod tužitelja utvrđena na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 4. svibnja 2025., te dopune nalaza i mišljenja od 21. rujna 2025., koje je sud ocijenio vjerodostojnim, a tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na iste, pa bi provođenje sudsko medicinskog vještačenja bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

22. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj SM dana 31. listopada 2023. kao zaposlenik osiguranika tuženika na radnom mjestu ekonom – vozač, za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka dostave hrane, kod prenošenja velikog lonca sa hranom težine oko 40 kilograma na transportna kolica iznenada osjetio probadajuću bol i osjećaj pucanja u predjelu lijevog lakta, te se uslijed bolova po završetku radnog vremena javio u KB Dubrava gdje mu je ustanovljena dijagnoza ''Ruptura tm m biceptitis sin'', i indiciran operativni zahvat. Tužitelj je operiran 6. studenoga 2023., učinjena je ponovna fiksacija tetive za kost. Postoperativno je ruka bila imobilizirana nadlaktičnom longetom a kasnije ortozom. Proveo je fizikalnu terapiju, te je bio na bolovanju oko godinu dana nakon predmetne ozljede. Tužitelj je poslodavca obavijestio o ozljedi elektroničkim putem sljedeći dan 1. studenoga 2023, što proizlazi iz dopisa poslodavca tuženiku od 21. veljače 2024. (str. 48 spisa), a navedena ozljeda priznata je tužitelju ozljedom na radu rješenjem HZZO-a od 30. studenoga 2023. Dana 12. veljače 2024. tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev uslijed pretrpljene ozljede no tuženik na isti nije odgovorio. Težinu i intenzitet ozljeda koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju pravilno je opisao sudski vještak dr. Božidar Šebečić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. svibnja 2025. i Dopuni nalaza i mišljenja od 21. rujna 2025., na temelju kojega je sud utvrdio da je kod tužitelja zbog zadobivene ozljede došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Liječenje je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 24. listopada 2024. Po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala manja slabost lijeve ruke, povremeni bolovi u lijevom laktu kod određenih kretnji i kod većeg opterećenja ruke, ponekad i noću. Rotacije lakta su terminalno ograničene i terminalno lagano bolne, a mišićna snaga oslabljena je u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 4%. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca, te je trpio i strah i to primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, te sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, i strah pred operaciju, jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, i manjeg intenziteta 6 tjedana. Nakon operacije kod tužitelja su zaostali ožiljci u području lijevog lakta i to na prednjoj strani lakta poprečno položen ožiljak duljine 3 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, te na stražnjoj strani lakta postoperativan ožiljak duljine 4 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, koji predstavljaju naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno uočljivo trećim osobama. Tužitelju je nakon operacije i tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to u opsegu od 3 sata dnevno 6 tjedana, 2 sata dnevno 4 tjedna, te u opsegu od 1 sat dnevno 4 tjedna, odnosno sveukupno 210 sati, za pomoć kod održavanja osobne higijene, za vrijeme nošenja ortoze za lakat, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl., a koju su tužitelju pružali ukućani. Na temelju Dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da postoji jasna uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda te posljedica kod tužitelja.

23. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

24. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

25. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj 31. listopada 2023., kao zaposlenik osiguranika tuženika na radnom mjestu ekonom – vozač, za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak dostave hrane, pretrpio ozljedu na radu, pri čemu je uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljeda tužitelja, sud utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja, iskaza tužitelja i dokumentacije u spisu.

26. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U postupku nije utvrđena ni jedna okolnost iz čl. 25. st. 2. ZZK koja bi otklonila ili umanjila odgovornost poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu tužitelja, odnosno nije utvrđeno da bi ozljeda tužitelja nastala uslijed više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.

27. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja kod tuženika, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.

28. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, i strah, te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 4% i duševne boli zbog naruženosti, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Sud je pri tome uzeo u obzir dob tužitelja (rođen 1973. godine), i očekivani životni i radni vijek, činjenicu da je uslijed pretrpljene ozljede bio podvrgnut operativnim zahvatu, da je nosio longetu i ortozu te mu je ruka imobilizirana, da je liječenje trajalo gotovo jednu godinu tijekom koje je bio na bolovanju, te mu je trajno smanjena životna i radna sposobnost za 4%, te je uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj dešnjak, odnosno da lijeva ruka nije dominantna, ali da kao ekonom i vozač prilikom obavljanja tog posla mora koristiti obje ruke, te će zbog smanjene pokretljivosti i povremenih bolova u lijevom laktu morati ulagati pojačane napore na radnom mjestu ekonoma i vozača, te u svakodnevnom životu. Sve navedene okolnosti, prema ocjeni suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelju.

29. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.500,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.200,00 eura. Za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 4% sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 720,00 eura. Za duševne boli zbog naruženosti uslijed postoperativnih ožiljaka na prednjoj i stražnjoj strani lijevog lakta, sud je imajući u vidu trajnost ožiljaka te dob tužitelja i očekivani životni vijek ocijenio primjerenom naknadu u visini od 500,00 eura.

30. Sud se prilikom odmjeravanja visine novčane naknade vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine kada su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta mijenjani do dana donošenja ove presude, sukladno recentnoj sudskoj praksi viših sudova izraženoj primjerice u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 3137/2024 od 25 srpnja 2024. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 546/2023 od 6. studenoga 2024.

31. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je na temelju čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a utvrdio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 210 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 3,50 eura po satu kako je zatražio tužitelj, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega tužitelju s ove osnove, za 210 sati tuđe nestručne pomoći pripada ukupan iznos od 735,00 eura.

32. Slijedom svega navedenoga sud je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada ukupan iznos od 4.655.00 eura, od čega 3.920,00 eura na ime neimovinske štete (1.500,00 eura za pretrpljene fizičke boli, 1.200,00 eura za pretrpljeni strah, 720,00 eura za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 4%, te 500,00 eura za duševne boli zbog naruženosti), te 735,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, stoga je tuženiku naloženo isplatiti navedeni iznos tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 80,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

33. Nadalje, odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12. veljače 2024., a u postupku je utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 24. listopada 2024., dakle nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. S obzirom da se opseg i stupanj konačnih i trajnih posljedica zadobivenih povreda te trajanje i intenzitet duševnih boli koje trpi tužitelj može utvrditi tek kada je završeno liječenje, sud smatra da je šteta nastala u tom trenutku, dakle 24. listopada 2024., a identično pravno stajalište zauzeo je u pravno i činjenično primjenjivom predmetu Županijski sud u Rijeci u presudi broj Gž R 1888/2021-2 od 3. lipnja 2022. Stoga, je na temelju čl. 1103 ZOO-a sud tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 3.920,00 eura od 25. listopada 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu od 12. veljače 2024. do 24. listopada 2024. zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.920,00 eura odbijen kao neosnovan.

34. U odnosu na zatraženi tijek kamate na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od podnošenja odštetnog zahtjeva 12. veljače 2024. utvrđuje se da se ne radi o naknadi pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude 12. prosinca 2025., a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 735,00 eura i to od 12. veljače 2024. do 11. prosinca 2025. kao dana koji prethodi donošenju presude. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

35. Sud je odluku o parničnim troškovima donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (za iznos od 80,00 eura i za dio zateznih kamata) tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

36. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena je u visini od 100 bodova. S obzirom da je vrijednost boda prema Tbr 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav neobrazloženih podnesaka od 25. ožujka 2024., 22. srpnja 2024. i 6. prosinca 2024. kojima dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju, za svaki u visini od po 50,00 eura (Tbr 8/4 OT), za sastav neobrazloženog podneska kojim dostavlja presliku zdravstvenog kartona od 18. prosinca 2024. u visini od 50,00 eura (Tbr 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 26. svibnja 2025. u visini od 200,00 eura (Tbr 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 11. prosinca 2024., 2. rujna 2025. i 4. studenoga 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podneska od 24. listopada 2025. u visini od 50,00 eura (Tbr 8/4), s obzirom da se istim samo očituje da nema primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka i ponavlja precizirani tužbeni zahtjev, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku.

37. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 7. ožujka 2025. i 20. svibnja 2025. oba u visini od 50,00 eura, s obzirom da istima samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud po službenoj dužnosti provjerava uplate putem računovodstva, pa navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

38. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.550,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 387,50 eura, ukupno 1.937,50 eura. uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 300,00 eura, sveukupno 2.237,50 eura, dok je u preostalom iznosu od 312,50 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen.

39. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

40. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku