Posl. broj Povrv-227/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Sinju

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju, protiv tuženika NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak u Splitu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 28. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 12. prosinca 2025. godine, donio je i javno objavio

p r e s u d u

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Sinju - Ane Romac pod brojem Ovrv-17/16 od 5. travnja 2016.godine kojim je naloženo ovršeniku - NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21230 Sinj, isplatiti ovrhovoditelju - Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 20.105,62 kn/2.668,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 1.185,66 kn/157,36 eura teku od 4. svibnja 2014. pa do isplate,

- 1.185,66 kn/157,36 eura teku od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- 1.175,31 kn/155,99 eura teku od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- 1.176,55 kn/156,16 eura teku od 3. srpnja 2014. pa do isplate,

- 1.174,41 kn/155,87 eura teku od 13. srpnja 2014. pa do isplate,

- 1.177,60 kn/156,29 eura teku od 11. kolovoza 2014. do isplate,

- 1.183,86 kn/157,13 eura teku od 1. rujna 2014. pa do isplate,

- 1.180,50 kn/156,68 eura teku od 4. listopada 2014. do isplate,

- 1.184,72 kn/157,24 eura teku od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- 1.187,38 kn/157,59 eura teku od 14. prosinca 2014. do isplate,

- 1.189,46 kn/157,87 eura teku od 2. siječnja 2015. pa do isplate,

- 1.187,39 kn/157,59 eura teku od 7. veljače 2015. pa do isplate,

- 1.195,44 kn/158,66 eura teku od 9. ožujka 2015. pa do isplate,

- 1.188,62 kn/157,76 eura teku od 5. travnja 2015. pa do isplate,

- 1.183,82 kn/157,12 eura teku od 3. svibnja 2015. pa do isplate,

- 1.176,72 kn/156,18 eura teku od 31. svibnja 2015. pa do isplate,

- 1.172,52 kn/155,62 eura teku od 29. lipnja 2015. pa do isplate,

sve po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05-155/23, dalje: ZOO), koja se u razdoblju od 4. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5%); u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%); od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (E+3%), a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena (E+3%), kao i u dijelu kojim je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 1.726,33 kn/229,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. travnja 2016. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, koja se u razdoblju od 5. travnja 2016. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%); u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (E+3%), a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena (E+3%), sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 (petnaest) dana, nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova postupka teku od dana presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena (E+3%).

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika Ane Romac iz [adresa] je dana 22. ožujka 2016. godine pod poslovnim brojem Ovrv-17/16 zaprimljen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem navodi kako tuženik duguje tužitelju na temelju vjerodostojne isprave kartice salda konti zakupa iznos od 20.105,62 kuna, da je tražbina dospjela te kako tuženik do podnošenja ovršnog prijedloga nije dobrovoljno podmirio svoje dugovanje to predlaže donošenje rješenja o ovrsi s kojim će se obvezati tuženik na isplatu utuženog dugovanja te mu naknaditi troškove postupka.

2. Javni bilježnik Ana Romac iz [adresa] je dana 05. travnja 2016. godine donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-17/16, na koje rješenje je tuženik 07. svibnja 2016. godine uložio prigovor navodeći da nije jasno po kojem osnovu se potražuje predmetni iznos, da nije navedeno o kojem se najmu radi niti kad je ugovor zaključen pa je predložio rješenje staviti izvan snage.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-1649/2016 od dana 23. lipnja 2016. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv-1649/2016 u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom sve pisane dokumentacije u spisu i to: knjigovodstvena kartica (list 4), kartica salda konti zakupa – otvorene stavke (list 5), Odluka od 30. studenoga 1995. godine, 16. travnja 1996. godine) (list 11- 14), Izvješće o očevidu poslovnih prostora u [adresa] na adresi [adresa] – ranije Trg Cetinske krajine 10 (list 15-16), Presuda ovog suda posl. broj Ps-35/15 (list 23-28), Potvrda o vremenu poslovanja ugostiteljskog objekta (list 77), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NCŠ (list 32), TCŠ (list 38-39), TC (list 40), JC (list 41-42), tužitelja NC (list 43), te je pregledan spis ovog suda posl. broja Ps-35/2015.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj je podneskom od dana 13. svibnja 2025. godine uredio postavljeni tužbeni zahtjev čemu se tuženik protivio, navodeći da bi se radilo o preinaci postavljenog tužbenog zahtjeva. Temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju nije preinačen sam tužbeni zahtjev, već pravni osnov potraživanja. Sud smatra da je na strani tužitelja postojao opravdan razlog da tužbu preinači i kasnije, budući da je tek po ukidanju prvostupanjske odluke i po zaprimanju Presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-1109/17 od dana 16. svibnja 2019. godine, tri godine nakon postavljanja prvotnog zahtjeva, i mogao postaviti zahtjev koji je postavio. Svakako se radi o preinaci reguliranoj čl. 191. st. 2. ZPP-a kojoj se tuženik niti ne može protiviti, ali sve da se i radi o preinaci, sud ju dozvoljava temeljem čl. 190. st. 3. ZPP-a budući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Pregledom predmeta ovog suda posl. broja Ps-35/2015 utvrđeno je da je tuženiku NC naloženo iseliti iz poslovnog prostora u [adresa] na adresi [adresa] (ranije Trg Cetinske krajine 10) te isti predati u posjed tužiteljici slobodan od osoba i stvari, dok je dio postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu stečenog bez osnove odbijen. Dakle, u navedenom predmetu je pravomoćno utvrđeno da je tuženik bez pravne osnove koristio sporni poslovni prostor pa u tom dijelu nije potrebno dodatno obrazlagati da je predmetni poslovni prostor Odlukom od dana 16. travnja 1996. godine bio dan u zakup tuženiku radi obavljanja registrirane djelatnosti vlastitog poduzeća, da je pri očevidu od dana 19. srpnja 2013. godine utvrđeno da je više poslovnih prostora bilo spojeno u jednu cjelinu među kojima i onaj dan u zakup tuženiku, da je pri očevidu od 29. listopada 2014. godine i dalje postojao caffe bar Andrea i da je tuženik bio u posjedu barem do dana 21. prosinca 2015. godine kad je donesena presuda u predmetu posl. broja Ps-35/2015 budući da je bilo pravomoćno utvrđeno da tuženik jest pasivno legitimiran.

8. Svjedokinja NCŠ, vlasnica caffe bara, u svom je iskazu navela da je samo formalno upisana kao vlasnica tog ugostiteljskog objekta, a da je prostor koristio njezin suprug TCŠ na temelju dogovora s tuženikom, njenim ocem i sinom TC te da su tri poslovna prostora bila spojena u jedan.

9. Svjedok TCŠ je naveo da je kafić radio u razdoblju od 2011. ili 2012. do 2013. ili 2014. godine, da se radi o prostorima koji da su bili dodijeljeni njegovom puncu EC, tuženiku i ocu TC te da je tuženiku plaćao najam, da je kafić zatvorio i da nikome ključeve nije predao.

10. Svjedok TC je naveo da je svoj lokal zatvorio 2001. godine i da s tuženikom nikad ništa nije dogovarao vezano za ovaj prostor.

11. Svjedok JC je naveo da je bio predsjednik HVIDR-e, da tuženik prostor nije preuzeo niti je imao ključ.

12. Sud prihvaća iskaze svjedoka NCŠ i TCŠ kao istinite i uvjerljive, budući da su njihovi iskazi u skladu s pisanom dokumentacijom priloženom spisu. Iskaz svjedoka TC sud cijeni irelevantnim za ovaj postupak, a iskaz svjedoka JC sud ne prihvaća budući da je protivan pravomoćnim utvrđenjima iz predmeta posl. broj Ps-35/2015.

13. Tuženik NC u svom je iskazu naveo da je Odlukom stambene komisije dobio dio prostora u jednom jedinstvenom prostoru, ali da u njemu niti je bio, niti što radio, da ga je TC pitao može li on u njemu raditi što da je on odobrio, ali da mu nije ništa plaćao ni on ni IC.

14. Iskaz tuženika je kontradiktoran budući da sam navodi da je odobrio da se njegov prostor koristi što znači da priznaje da je njime raspolagao, a budući da mu je pravomoćno bilo naloženo da iz istog iseli, znači da je bio u posjedu istog.

15. Iz potvrde o vremenu poslovanja ugostiteljskog objekta proizlazi da je Caffe bar Andrea na adresi u [adresa] u vlasništvu NCŠ poslovao od 17. svibnja 2012. godine do 29. srpnja 2015. godine. Tužitelj potražuje iznose zakupnine za vrijeme od 04. svibnja 2014. godine pa do 29. lipnja 2015. godine u kojem vremenu je nesporno korišten poslovni prostor.

16. Županijski sud u Zadru je u Presudi posl. broja Gž-1109/19 od dana 16. svibnja 2019. godine utvrdio;

- da se tuženik nalazi u poslovnom prostoru bez pravnog osnova, pa bez obzira na sve propuste tužiteljice, kako je ista vlasnica navedenog poslovnog prostora, a u posjedu je tuženik, da je prvostupanjski sud pravilno usvojio zahtjev na iseljenje pozivom na odredbe čl. 161. i 162. ZVDSP,

- da je prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2008. do 1. srpnja 2013. plati iznos od 55.882,77 kn kao dio imovine tužiteljice koja je bez pravne osnove prešla u imovinu tuženika, a čiju je visinu tužiteljica za utuženo vrijeme izračunala na temelju kriterija iz Odluke o utvrđivanju visine zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu

Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane,

- da se u konkretnoj situaciji na obveze tuženika prema tužiteljici ne primjenjuju se odredbe o stjecanju bez osnove, već da se primjenjuju odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP koje govore o pravima i obvezama poštenog, odnosno nepoštenog posjednika kada vlasnik traži predaju u posjed svoje nekretnine,

- da prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP, pošteni posjednik tuđe stvari koji nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno,

- da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (st. 2.),

- da prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario,

- da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (st. 6.).

- da je po odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP, posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

- da je tuženik bio pošteni posjednik sve do trenutka dok ga tužiteljica nije pozvala na iseljenje, predaju u posjed i povrat stečenog bez pravne osnove, a što je bilo u rujnu 2013. godine, s obzirom da do tog trenutka tuženik, a s obzirom na ponašanje tužiteljice u odnosu na navedeni poslovni prostor, nije imao opravdanog razloga sumnjati da se u istom nalazi bez pravne osnove,

- da je tuženik ušao u sporni poslovni prostor na temelju Odluke Stambene komisije Ministarstva obrane 1995. godine, posjedovao je poslovni prostor 10 godina, po isteku tih 10 godina, unutar kojeg mu tužiteljica nije ponudila sklapanje ugovora o zakupu iako se na to obvezala, tuženik je ostao u istom poslovnom prostoru, tužiteljica nije poduzimala nikakve mjere niti mu upućivala zahtjeve za iseljenje, a niti je poduzela radnje radi sklapanja ugovora o zakupu, da bi tek nakon izvršene revizije poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljica u srpnju 2013. godine, bio podnesen zahtjev za iseljenje i za isplatu novčanog iznosa koji je unazad pet godina trebao tuženik plaćati kao zakupninu,

- da sve to ukazuje na neodgovorno i neprimjereno ponašanje tužiteljice prema svojoj imovini te je upravo takvo ponašanje kod tuženika osnovano stvorilo dojam da se isti nalazi u posjedu spornog prostora voljom vlasnika tog poslovnog prostora.

- da je po ocjeni tog suda, tuženik postao nepošteni posjednik u rujnu 2013. godine kada je pozvan na predaju poslovnog prostora, iseljenje i isplatu.

17. Dakle, pravomoćnom presudom koja se vodila među istim strankama i o istoj stvari i koja stranke vezuje, tuženik je dužan platiti tužiteljici na ime korištenja poslovnog prostora odgovarajući iznos i to za razdoblje od svibnja 2014. godine pa do lipnja 2015. godine, dakle za vrijeme za koje tuženik jest bio nepošteni posjednik i za koje je ugostiteljski objekt poslovao u tom prostoru.

18. Na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku i to savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja smatra osnovanim. Naime, tužitelj je sudu vjerodostojnom dokumentacijom pregledanom tijekom postupka dokazao da je tuženik obvezan platiti tužitelju dugovani iznos za utuženi period.

19. S obzirom na navedeno, to je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti i odlučiti da se održava na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz [adresa] od dana 05. travnja 2016. godine pod poslovnim brojem Ovrv-17/16. Na ovaj iznos tužitelju je trebalo priznati pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa, budući je tuženik u svakom slučaju u zakašnjenju od ovog dana. Zatezna kamata na ovaj iznos priznata je tužitelju u skladu s člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005. i 41/2008., dalje: ZOO), a sve na temelju članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a.

20. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

21. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a i u skladu Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak za sastav prijedloga – 100 bodova, za sastav podneska od dana 02. kolovoza 2016. godine, 18. listopada 2018. godine, 13. svibnja 2025. godine, žalbe od dana 22. studenoga 2024. godine – 4 x 100 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 25. siječnja 2017. godine, 13. ožujka 2017. godine, 24. travnja 2017. godine, 26. lipnja 2017. godine, 11. listopada 2017. godine, 19. siječnja 2018. godine, 21. veljače 2018. godine, 06. travnja 2018. godine, 16. svibnja 2018. godine, 26. lipnja 2018. godine, 17. rujna 2018. godine, 08. studenoga 2018. godine, 05. svibnja 2021. godine, 06. travnja 2022. godine, 04. listopada 2022. godine, 22. svibnja 2024. godine, 20. lipnja 2024. godine, 29. kolovoza 2024. godine, 22. svibnja 2025. godine i 28. kolovoza 2025. godine – 20 x 100 bodova, ukupno 2.500 bodova, što pri vrijednosti boda sa paušalom od 2,00 eura daje iznos od 5.000,00 eura.

22. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Sinju, dana 12. prosinca 2025. godine

S U T K I N J A :

Tea Lolić Prenc

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. z.z. tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Sinju

2. pun. tuženika odvj. društvo Ljubičić & Vrdoljak, Split